Lotus 49B

Onaj bolid spomenut u prethodnom tekstu, skriven u Lotusovom transporteru na VN Španjolske, bio je Lotus 49B. Zbog jedne nadogradnje (aero krila), može se reći da je model 49B bio “revolucionarna evolucija“ modela 49. Premda je monokok bolida ostao više-manje nepromijenjen, ostali dijelovi bolida doživjeli su značajne promjene.

Najvidljivije promjene nalazile su se na krajevima bolida. Naprijed su na bočne stranice nosa bolida pričvršćena mala aero krila. Ona su bila podesiva, ovisno o zahtjevima staze. Mogla su biti polegnutija ili pak biti pod nešto većim kutom. Straga se nalazio spojler u obliku klina koji je pokrivao motor, mjenjačku kutiju, te spremnik i hladnjak ulja. Došlo je i do promjena na ovjesu. Na prednjem su ovjesu gornja i donja ramena pomaknuta prema naprijed zbog čega je model 49B imao dulji međuosovinski razmak. Kod stražnjeg ovjesa promijenjena su mjesta gdje se on pričvršćivao za ostatak bolida. U novoj verziji podokvir koji je nosio ovjes pričvršćivao se za mjenjačku kutiju, umjesto dotadašnje verzije gdje se vezao na Cosworthov motor. Promijenjena je i geometrija stražnjeg ovjesa kako bi se stalo na kraj “nemirnom“ stražnjem kraju modela 49.

Za VN Monaka Graham Hill je jedini imao na raspolaganju B verziju Lotusa 49 (šasija 49B/R5). Nakon par utrka Lotus je ponovno imao dva vozača u momčadi. Kao zamjena za poginulog Clarka angažiran je britanski vozač Jackie Oliver kojem je ovo ujedno bio i debi u bolidu Formule 1. Prethodnu sezonu proveo je u Lotusovoj Formula 2 momčadi.

Novi Lotus u Hillovim rukama djelovao je uvjerljivo tijekom treninga, stoga nije bilo iznenađenje da je osigurao pole position. Oliver je prolazio kroz tešku prilagodbu na F1 bolid na zahtjevnoj stazi, a još je k tome imao i mehaničkih problema s bolidom. Njegovo najbolje vrijeme bilo je 3,5 sekundi sporije od Hillovog pole positiona. Jo Siffert u privatnom Lotusu 49 ostvario je odlično treće najbrže vrijeme treninga.

Graham Hill, VN Monaka 1968.

Servoz-Gavin u Matri bio je brži od Hilla u sprintu do prvog zavoja, dok je Siffert zadržao treće mjesto. Oliver je odustao u prvom krugu nakon kontakta s Bruceom McLarenom. McLaren je u tunelu proklizao i oštetio stražnji lijevi ovjes zbog čega je morao usporiti. I dok su se neki od vozača uspjeli izbjeći spori McLaren, Oliver nije uspio i došlo je do sudara. Obojica su odustala, no srećom nitko nije bio ozlijeđen.

Na vrhu je Servoz-Gavinovo vodstvo bilo kratkog vijeka nakon što je u četvrtom krugu utrke došlo do puknuća poluosovine na njegovoj Matri. Hill je preuzeo vodstvo i kontrolu utrke ispred Sifferta i Surteesa koji su ga pratili u stopu. Gledatelji uz stazu ostali su lišeni zanimljivog troboja za pobjedu nakon što su Siffert i Surtees morali stati zbog kvarova na svojim bolidima. Jedini koji mu je još mogao zaprijetiti bio je Attwood u BRM-u, no Hill je lakoćom kontrolirao razmak do kraja utrke i po četvrti put u karijeri slavio u Monaku. Nakon tri utrke, Hill je s 24 boda držao čvrsto vodstvo u poretku vozača ispred Hulmea koji je na svom kontu imao 10 bodova. Momčad Lotusa bila je u još boljoj poziciji u konstruktorskom poretku gdje je imala maksimalnih 27 bodova.

Crni niz

Ako je otvaranje sezone u rezultatskom smislu bilo kao iz snova, za Hilla i Lotus sredina sezone pokazala se gotovo pa katastrofalnom. Krenimo redom.

Na legendarnom Spa-Francorchampsu Lotus se pojavio s dva modela 49B, s tim da je Oliver na svoj (šasija 49B/R6) morao čekati do subotnjeg treninga zbog kašnjenja u njegovom sastavljanju. Pretpostavljalo se da će na brzoj stazi kao što je Spa-Francorchamps Lotus sa snažnim Cosworthovim motorom i aero krilima biti iznimno kompetitivan. Ili ipak neće…

Konkurencija se pojavila sa svojim izvedbama aero krila i pokazala se iznimno brzom. Lotus je pak muku mučio s tehničkim problemima (mjenjač, pritisak goriva) na Hillovom bolidu i tijekom treninga u petak Hill nije uspio postaviti brzo vrijeme. U subotu je pala kiša i pokušaj poboljšavanja vremena nije bio moguć. Zbog toga su dva Lotusa bila prikovana na 14. i 15. startno mjesto. Ni Siffert s devetim najbržim vremenom u “starom“ Lotusu 49 nije puno bolje prošao. Utrka je također bila katastrofalna pošto su sva tri bolida stala zbog tehničkih kvarova. Prvo je odustao Hill nakon pet krugova (pogonsko vratilo), dok su Oliver i Siffert stali par krugova prije kraja utrke. Unatoč odustajanju, Oliver je bio klasificiran na peto mjesto koje mu je donijelo dva boda. U utrci je slavio Bruce McLaren (prva pobjeda za momčad McLaren) ispred Rodrigueza i Ickxa. McLarenova pobjeda također je značila prvu pobjedu za Cosworthov DFV u Formuli 1 u nekom drugom bolidu osim Lotusa.

Nakon jedne godine i devetnaest dana, Lotus 49 se vratio na Zandvoort, na stazu gdje je započela njegova trkaća karijera. Lotus više nije bio dominantan kao prije godinu dana no svejedno je bio među najbržima na stazi. Hill je tijekom treninga u petak ostvario treće najbrže vrijeme, tri desetinke sporije od najbržeg (Amon u Ferrariju). Između njih se našao Jochen Rindt u Brabhamu. Jackie Oliver je napokon imao priliku bolje upoznati vozne osobine Lotusa. Ostvario deseto najbrže vrijeme treninga, otprilike 1,5 sekundi sporije od Hilla. Loše vrijeme u subotu onemogućilo je značajnije promjene, pa su dva Lotusova vozača s jučerašnjim vremenima osigurala svoja startna mjesta.

Nestabilno vrijeme nastavilo se i na dan utrke. Kiša je počela padati neposredno prije njenog starta. Hill je dobro startao i prvi krug je završio u vodstvu. Ubrzo su dvije Matre Jackieja Stewarta i Jean-Pierrea Beltoisea, opremljene odličnim Dunlopovim gumama za kišu, počele dominirati utrkom. Hill je bio najbolji od ostalih vozača i držao je sigurno treće mjesto sve do početka 61. kruga. Tada je izletio u prvom zavoju i oštetio prednji lijevi dio bolida. Nastavio je utrku na četvrtom mjestu, samo da bi 20 krugova kasnije na istom mjestu ponovno završio van staze. Sada su oštećenja bila takva da je morao odustati. Ostala dva vozača u Lotusima 49 nisu imali dobru utrku. Većinu vremena proveli su na pozicijama daleko od bodova. Siffert je odustao u 56. krugu utrke zbog problema s vidljivošću i mjenjačem, dok je Oliverov motor povukao vodu zbog čega je dosta vremena proveo u boksu dok motor nije bio ponovno osposobljen. Završio je utrku s deset krugova zaostatka za pobjednikom Stewartom. Drugi je bio Beltoise, a trećeplasirani je bio Pedro Rodriguez u BRM-u.

Dva tjedna kasnije karavana Formule 1 došla je na prekrasnu stazu Rouen-les-Essarts koja je bila domaćin VN Francuske. Bio je loš vikend za Lotus, kao u za cjelokupnu Formulu 1 nakon što je u utrci život izgubio Jo Schlesser vozeći Hondu RA302.

Lotus je za ovu utrku donio novo stražnje krilo za svoja dva bolida. Novo široko krilo (150 cm) nalazilo se visoko iznad bolida (140 cm), a njegovi nosači bili su montirani direktno na stražnji ovjes Lotusa. No na stazi bolidi nisu izgledali dobro. Osim sitnih mehaničkih kvarova, nikako se nisu uspijevali spustiti ispod dvije minute. Za usporedbu, Jochen Rindt je u Brabhamu BT26 osvojio pole position s vremenom 1:56,1. Hill je ipak na treningu u petak uspio odvesti krug od 1:59,1 što je bilo dovoljno tek za deveto startno mjesto. Oliver je pak imao veliku nesreću i pukom srećom je prošao bez ozljeda. Sa staze je izletio pri brzini od otprilike 230 km/h. Bolid je bio teško oštećen te Oliver nije nastupio u utrci. Kao uzrok nesreće spominjao se lom nosača stražnjeg krila.

Kao i na prethodnoj utrci, i ovdje je padala kiša. Tragedija u kojoj je Schlesser izgubio život dogodila se u trećem krugu. Nesreća se dogodila na brzoj nizbrdici nakon startno-ciljne ravnine u zavoju Six Freres. Na mokroj, skliskoj stazi Schlesser je izgubio nadzor nad bolidom nakon čega se preokrenuo. Kombinacija benzina i magnezija od kojeg je bila izrađena oplata bolida stvorila je ogromnu buktinju. Schlesseru se nije moglo pomoći.

Graham Hill nije dugo sudjelovao u utrci. Stao je nakon četrnaest krugova zbog kvara prijenosa. Tijekom utrke dogodila se jedna zanimljivost. Hill, koji je već odustao, ponudio je Siffertu vizir sa svoje kacige kako bi Švicarcu bilo lakše voziti u kišovitim uvjetima. Siffert je utrku završio na jedanaestom mjestu. U teškim uvjetima najbolje se snašao Ferrarijev Jacky Ickx koji je uvjerljivo slavio ispred Surteesa i Stewarta.

Siffert za povijest

Ako su u Lotusu mislili da ne može gore od onoga što im se dogodilo na prethodnim utrkama, grdo su se prevarili. Na rasporedu je bila njihova domaća utrka, VN V. Britanije na Brands Hatchu. Momčad Roba Walkera napokon je dobila potpuno novi Lotus 49, i to u njegovoj B specifikaciji (šasija 49B/R7) koji je bio gotovo potpuno identičan onom kojeg su koristili u Team Lotusu. Jedini razlika bila je u visini stražnjeg krila, pošto je ono na Walkerovom bolidu bilo pozicionirano nešto niže u odnosu na ono na Team Lotusovim bolidima.

Pošto je Oliverov oštećeni bolid iz Francuske bio na popravku, ovdje je koristio Siffertov stari bolid (šasija 49/R2) koja je u vremenu između utrka nadograđena gotovo do B specifikacije Lotusa 49. Ovjes je bio iz prethodne sezone, no imao je sva aero pomagala.

Treninzi su prošli sjajno za sva tri Lotusova bolida. Hill je odmah od prvog treninga djelovao brzo i uvjerljivo, mada nije bilo govora o dominaciji pošto je konkurencija bila blizu. Posebno opasan bio je Amon u Ferrariju. Bitka za pole position kulminira je na posljednjem treningu u petak. Hillov krug od 1:28,9 pokazao se neuhvatljivim konkurenciji, dok je pravo iznenađenje priuštio Oliver kvalificiravši se na drugo mjesto. Njegov krug bio je za desetinku bolji od Amonovog. Siffert je odvezao četvrto vrijeme treninga i samo dvije desetinke su dijelili Lotusove bolide od toga da “zaključaju“ prvi startni red.

Jo Siffert, VN V. Britanije 1968.

Oliver je bio taj koji je poveo utrku ispred Hilla i Sifferta. U četvrtom krugu Hill preuzima prvu poziciju, ali se ne uspijeva odvojiti. Na vrhu se složio vlakić od četiri bolida – tri Lotusa i Amona koji je jedini mogao pratiti njihov tempo. U toj su se formaciji prva četiri bolida zadržala do 27. kruga kad Hill ulazi u boks sa slomljenim stražnjim ovjesom i homokinetičkim zglobom. Na vodećoj poziciji Oliver počinje polako bježati svojim pratiteljima i u idućih petnaestak krugova gradi prednost od 10 sekundi ispred svojih pratitelja. S pola utrke iza sebe, te sa sigurnim vodstvom, Oliveru se smiješila prva pobjeda. Njegove nade uništio je kvar mjenjača u 44. krugu utrke.

Vodstvo je tada naslijedio Siffert. Amon ga je slijedio u stopu do kraja utrke, no Švicarac nije napravio ni najmanju grešku te odnosi svoju prvu pobjedu u karijeri. Bila je to ujedno i posljednja pobjeda za privatnu momčad u Formuli 1. Pod privatnu momčad smatra se ona koja nije samostalno dizajnirala šasiju, već ju je nabavila od druge momčadi (konstruktora).

U Stewartovoj sjeni

Nula bodova iz posljednje četiri utrke značilo je da su Hillovi konkurenti u borbi za naslov počeli loviti priključak. Ono što je Hillu išlo na ruku je to što su i njegovi glavni konkurenti (Hulme, Stewart i Ickx) imali podosta problema i izgubljenih bodova pa je još uvijek držao vrh.

Idući na rasporedu bio je Nürburgring, ultimativni test vozačkih sposobnosti. Kao da staza sama po sebi nije dovoljan izazov, kiša je odlučila padati sva tri dana i time vozačima dodatno otežati njihov posao. Oliver je morao propustiti prvi trening (petak) zbog kašnjenja u dopremanju njegovog novog bolida. Šasija (49/R2) koju je Oliver koristio na prethodnoj utrci prolazila je kroz nadogradnje na B specifikaciju Lotusa 49. Bolid nije bio spreman kad se Lotusova momčad spremala put Njemačke, pa je stigao sa zakašnjenjem.

Zbog toga je Oliver propustio najbolje uvjete na stazi kad je kiša padala manjim intenzitetom. Startni grid je praktički određen tijekom prvog treninga na kojem su najbrži bili Ferrarijevi vozači Ickx i Amon. Hill je uspio osigurati četvrto startno mjesto, dok je Oliver na posljednjem treningu (nedjelja) uspio dohvatiti trinaesto mjesto. Tijekom tog treninga Oliver je izletio sa staze prilikom čega je otkinuo dva kotača s lijeve strane bolida. Lotusovi mehaničari ipak su uspjeli popraviti bolid do utrke unatoč kratkom vremenskom roku.

Start VN Njemačke 1968.

Vrijeme prije početka utrke bilo je očajno. Kiša je neumoljivo padala, a magla je stvarala probleme s vidljivošću. Start je dva puta odgađan prije negoli su bolidi krenuli. Hill je odradio odličan start iz drugog startnog reda i preuzeo je vodstvo, ali se tamo nije dugo zadržao. Uslijedila je jedna od najboljih vožnji koje je Formula 1 ikad vidjela, u režiji Jackieja Stewarta u Matri MS10 opremljenom Dunlopovim “super wet“ gumama. Već je prvi krug Stewart završio s gotovo 10 sekundi prednosti, da bi ona do kraja utrke narasla na četiri minute i tri sekunde ispred drugoplasiranog Hilla. Nevjerojatna vozačka predstava!

Hill je cijelu utrku proveo na drugom mjestu. Ali iz kruga u krug nalazio se pod Amonovim pritiskom, sve dok Ferrarijev vozač u 12. krugu nije izletio sa staze. Kasnije u tom krugu Hill se izvrtio na stazi prilikom čega mu se ugasio motor. Nakon što nije uspio upaliti motor na konvencionalan način, iskočio je iz kokpita, okrenuo bolid u pravom smjeru i niz nizbrdicu uspio upaliti bolid. To je omogućilo Rindtu da se opasno približi, ali Hill rutinski dovršava utrku i nakon četiri sušne utrke napokon dolazi do bodova. Drugi Lotus, onaj Oliverov, završio je na 11. mjestu s krugom zaostatka, dok je pobjednik prethodne utrke, Jo Siffert, u Walkerovom Lotusu odustao nakon sedam krugova zbog problema s motorom.

Nakon Njemačke većina F1 momčadi zaputila se na ne-prvenstvenu utrku “International Gold Cup“ koje se održavala na stazi Oulton Park. Od glavnih igrača prisutni nisu bili samo McLarenovi i Hondini vozači, te Jo Siffert u Walkerovom Lotusu.

Hill je bio najbrži u kvalifikacijama, a društvo u prvom redu pravili su mu Stewart i Amon. Oliver se kvalificirao na sedmo mjesto. Signal za start utrke dao je legendarni Juan Manuel Fangio. Stewart i Amon su preskočili Hilla tijekom starta, dok je Oliver napredovao za jedno mjesto. Hill se uspio probiti ispred Amona u drugom krugu, no u nastavku se nije uspijevao ozbiljnije približiti vodećem Stewartu. Već u sedmom krugu utrke Hill je ušao u boks s pokvarenom mjenjačkom kutijom. Kraj utrke za njega. Oliver je odvezao vrlo dobru utrku, te je uz malo sreće u vidu Ickxovog odustajanja, dohvatio treće mjesto iza pobjednika Stewarta i drugoplasiranog Amona.

Prije nastavka, samo kratka napomena o razlogu Siffertovog izostanka. Naime, Siffert se za to vrijeme nalazio u Švicarskoj gdje je u Lotusu 49B sudjelovao na brdskoj utrci St. Ursanne – Les Rangiers. Siffert, pobjednik u četiri od prethodnih pet izdanja te utrke, odnio je još jednu pobjedu s novim rekordom.

Borba za naslov se rasplamsava

Posljednja trećina prvenstva otvorena je utrkom na mitskoj Monzi. Team Lotus dopremio je i treći bolid. On je bio pripremljen za Maria Andrettija kojemu bi to bio prvi nastup u Formuli 1. Imao je priliku testirati bolid u tjednu prije utrke, prilikom čega je postavljao vrlo brza vremena. Sva tri bolida imala su i manje tehničke nadogradnje. Riječ je bila o novom nosu koji je po uzoru na McLaren M7A imao dva otvora na vrhu. Kroz te otvore odlazio je topli zrak koji je izlazio iz hladnjaka bolida. Tjedan dana ranije Hill je imao priliku isprobati novi nos tijekom demo vožnje na stazi Mallory Park. Cosworth je također donio bitnu nadogradnju svog motora. Novi sustav ispuha donio je dodatnih 15 KS, a maksimalni obrtaji porasli su na 9,900 o/min.

Lotus 49B, VN Italije 1968.

Tijekom treninga u petak najbržom se pokazala Honda RA301 u rukama Johna Surteesa. Hondin snažni V12 motor omogućio je Surteesu gotovo pola sekunde bolje vrijeme od drugoplasiranog Hilla. Andretti je odradio samo dio treninga (prvih pola sata) tijekom kojeg je zabilježio vrijeme samo sedam desetinki sporije od Hillovog. Odmah nakon toga zaputio se na avion, put SAD-a. Tamo je u subotu imao nastup nakon kojeg bi se odmah vratio u Monzu kako bi nastupio u svojoj prvoj F1 utrci. Zajedno s Andrettijem istu avanturu je prolazio još jedan američki vozač, Bobby Unser koji je u Monzi nastupao za momčad BRM.

U subotu je pala odluka o pole poziciji. I dok Hill nije mogao popraviti svoje vrijeme zbog problema s motorom, na stazi se odvijala velika borba za prvo mjesto. Ferrariji su na domaćoj stazi djelovali veoma brzo, kao i Bruce McLaren koji je sa svog bolida skinuo sva aero pomagala. No naposljetku nisu uspjeli uhvatiti raspoloženog Surteesa koji je za nijansu poboljšao svoje vrijeme i ugrabio pole position.

Kao što je bilo i planirano, Andretti i Unser su se vratili na vrijeme za utrku, no obojica su bila diskvalificirana pošto pravila nisu dopuštala da vozači unutar 24 sata nastupe u dvije utrke. McLaren je poveo utrku ispred Hilla (startao peti) i Surteesa. Uslijedila je za Monzu uobičajena utrka protkana čestim promjenama pozicija. Tako je i Hill “šarao“ po poretku sve do 11. kruga utrke kada dolazi do loma naplatka koji ga izbacuje iz utrke. Upravo u to vrijeme drugi Lotus, onaj Siffertov, uključivao se u borbu za sami vrh. Siffert je bio sudionik četveroboja koji su osim njega još činili Hulme, McLaren i Stewart. Unatoč činjenici da nije imao najnoviju Cosworthovu nadogradnju kao preostali korisnici tog motora, Siffert se odlično držao u borbi s jačim bolidima.

Prvi koji je ispao iz te borbe bio je McLaren zbog problema s curenjem ulja iz motora. I dok su se Hulme i Stewart izmjenjivali na vodećoj poziciji, Siffert je bio tik iza njih. U 43. krugu eksplodirao je Cosworthov motor u Stewartovom bolidu. U nastavku Siffert više nije uspijevao pratiti Hulmeov tempo i polako je počeo sve više zaostajati. S deset krugova do kraja utrke, na kočenju u Parabolicu, došlo je do kvara na ovjesu Siffertovog Lotusa zbog čega odustaje. Tako nijedan Lotus nije vidio cilj pošto je nešto ranije zbog kvara na prijenosu odustao i drugi tvornički Lotus, onaj Jackieja Olivera.

Hulme je na koncu odnio pobjedu na VN Italije, dok je u uzbudljivom dvoboju za drugo mjesto Servoz-Gavin bio brži za dvije desetinke od Ickxa. Hulmeova pobjeda, Ickxovo treće mjesto, te Hillovo i Stewartovo odustajanje, značili su da je na vrhu tu četvoricu vozača sada dijelilo samo šest bodova.

Nakon prošlosezonske premijere, Formula 1 se vratila u Kanadu ali je promijenila mjesto održavanja utrke. Umjesto u Mosportu, ovogodišnja VN Kanade održana je na stazi Mont-Tremblant, sporijoj, no tehnički iznimno zahtjevnoj stazi. Team Lotus je ponovno nastupao u proširenom izdanju. Momčadi se pridružio Bill Brack, kanadski vozač koji je između ostalog bio i generalni zastupnik Lotusovih automobila za Kanadu.

Prvi trening obilježila je Ickxova nesreća. Zbog tehničkog kvara izletio je iz brzog desnog zavoja koji se nalazio nakon startno-ciljne ravnine. Bolid je bio u potpunosti uništen, a Ickx je zaradio prijelom lijeve noge neposredno iznad gležnja. Ta je ozljeda označila da je praktički ispao iz borbe za naslov prvaka. Nakon stanke trening je nastavljen. Nije prošlo puno vremena i još jedan vozač je izletio na istom mjestu kao Ickx. Bio je to Hill, ali sada je bila riječ o vozačkoj greški. U izlijetanju je oštećen nos bolida i polomljen je prednji lijevi ovjes, dok je Hill prošao bez ozljeda. Unatoč izlijetanju, Hill je trening završio na drugom mjestu, s desetinkom slabijim vremenom od Amona.

Zbog prolivenog ulja na stazi, ispočetka nije bilo puno događanja tijekom subotnjeg treninga. Prava uzbuđenja počela su u njegovu zadnjem satu kad je Siffert najbržim krugom priuštio pravo iznenađenje. Siffert je inače tijekom treninga imao podosta tehničkih poteškoća, od zaglavljenog gasa, do slučajnog aktiviranja protupožarnog aparata u bolidu. Počela je prava jurnjava stazom. Gurney je uspio postaviti identično vrijeme Siffertovom, dok su ga Rindt i Amon nadmašili. Zanimljivo, Rindt i Amon su postavili identično vrijeme. Hill nije uspio popraviti svoje jučerašnje vrijeme nakon zabune u Lotusovom boksu. Greškom su na Hillov bolid montirane stražnje gume s Brackova bolida. Više nije bilo vremena za zamjenu, pa je Hill u utrku morao krenuti s petog mjesta. Oliver je imao samo četiri desetinke sporije vrijeme negoli Hill, ali je startao s tek devete pozicije. Brack se kvalificirao u posljednji startni red s preko sedam sekundi sporijim vremenom od pole positiona.

Prije starta utrke otkriveno je da su pogonska vratila na sva tri Team Lotusova bolida savijena. Mehaničari su se odmah bacili na posao i uspješno su napravljene zamjene na sva tri bolida do početka utrke. Amon je poveo utrku ispred Sifferta dok je Rindt pao na treće mjesto. Njih su se trojica pomalo odvajala od skupine koju su predvodili Gurney i Hill, no promjena u pozicijama nije bilo. Uskoro ni Rindt nije mogao pratiti vodeći dvojac gdje je Siffert neuspješno tražio prolaz pokraj vodećeg Ferrarija.

S ni desetak krugova utrke iza vozača, počeo je festival tehničkih problema i odustajanja. Amon je ostao bez kvačila, ali je zadržavao vodeću poziciju ispred Sifferta koji je zapao u probleme s motorom koji je gubio ulje. Niže u poretku, Brack je stao zbog polomljenog pogonskog vratila, a Piers Courage zbog kvara mjenjača. Siffert je u 29. krugu morao potpisati kapitulaciju i parkirao je bolid u boks. Nekoliko krugova kasnije još jedan Lotus je stao, onaj Oliverov. Razlog odustajanja – slomljeno pogonsko vratilo.

U 39. krugu s druge pozicije odustao je Rindt (kvar motora) što je Amona ostavilo s ogromnom prednošću ispred Hilla. Njegov Lotus nije išao najbolje, te su ga Hulme i McLaren ubrzo ulovili i prestigli. Zbog sve većih vibracija Hill je otišao u boks na provjeru bolida, no mehaničari nisu mogli pronaći nikakva kvar te je nastavio dalje. Nakon utrke ustanovljeno je da su popustila gornja dva vijka koja su spajala motor sa šasijom.

S još nešto više od petnaest krugova do kraja, šok na vrhu. Vodeći Amon, koji je držao vodstvo od jedne minute, odlazi u boks gdje je ustanovljen kvar pogonskog zupčanika. Amonovo odustajanje ostavilo je Hulmea na vodećoj poziciji koji je tako uzeo drugu pobjedu u dvije utrke. Drugoplasirani je bio Bruce McLaren što je predstavljalo prvu dvostruku pobjedu za njegovu momčad. Postolje je upotpunio Pedro Rodriguez u BRM-u. Hill je svoj Lotus nekako dovukao do cilja, preciznije, do četvrtog mjesta i vrijedna tri boda. Sada su on i Hulme bili izjednačeni na vrhu poretka vozača s po 33 boda. Ickx i Stewart nisu osvojili bodove u ovoj utrci, te su obojica ostala na prethodno skupljenih 27 bodova.

Dva tjedna nakon VN Kanade, Formula 1 se spustila nešto južnije, točnije do Watkins Glena gdje se održavala VN SAD-a. Mario Andretti se ponovno priključio Lotusovoj momčadi, s planom da napokon odradi i utrku. Momčad je pripremila i nova pogonska vratila, nadajući se da se problemi s prethodne utrke neće ponoviti.

Kiša je obilježila prvi dio treninga u petak zbog čega je većina vozača u boksu strpljivo čekala njen prestanak. Vrijeme se prema kraju treninga popravilo i staza je oživjela. Kako se staza sušila, tako su i vremena počela padati. Jackie Stewart je dominirao treningom. Koristio je dvije Matrine MS10 šasije i u njima je zabilježio prvo i drugo najbrže vrijeme treninga. U noći s petka na subotu u Lotusovoj garaži je bilo puno posla. Sa sva tri bolida skinuti su motori i čekali su na nove koji su stigli kasno u noći.

U subotu su vremenske prilike bile bolje. Trening nije počeo dobro za Lotusovu momčad nakon što je lom stražnjeg kotača lansirao Olivera u zaštitnu ogradu. Oliver je prošao bez ozljeda ali je bolid bio poprilično oštećen što je za njega značilo kraj treninga. Nakon poduže stanke trening je nastavljen. Stewart nije uspio poboljšati svoje jučerašnje vrijeme, dok su Hill i Amon došli na unutar desetinke od njegova vremena. Potom je Andretti napravio pravu senzaciju zgrabivši pole position sa sedam stotinki boljim vremenom od Stewartovog. Impresivan krug pošto Andretti nije imao puno iskustva u Lotusu 49, te mu je ovo bio prvi nastup na Watkins Glenu.

Andretti je zadržao vodstvo nakon starta, no do kraja kruga Stewart ga je uspio prijeći. Njih su se dvojica počela odvajati od najbližih pratitelja, Amona i Hilla koji je imao problema s labavim mehanizmom upravljača. Nakon desetak krugova slomio se nos na Andrettijevom bolidu. Nastavio je voziti nekoliko krugova s oštećenim bolidom prije negoli je morao u boks. Na popravke je izgubio dosta vremena i na stazu se vratio tik ispred vodećeg Stewarta. Odvezao je još nešto manje od dvadeset krugova kada ga je kvar kvačila primorao na odustajanje.

Stewarta na vrhu nitko nije mogao uloviti. Jedini problem predstavljao je povremeni oblak dima iz motora i potencijalni gubitak pritiska ulja. Motor je ipak izdržao, te je Stewart slavio svoju treću pobjedu u sezoni. Hill je završio na drugom mjestu unatoč problemima s upravljačem. U posljednjim trenutcima utrke do trećeg mjesta stigao je Surtees nakon što je Gurney usporio zbog gume koja je lagano gubila zrak.

Hill je na posljednju utrku sezone išao s vodeće pozicije u prvenstvu vozača, s tim da mu se Stewart ovom pobjedom primakao na samo tri boda. Hulme je imao problematičnu utrku obilježenu izlijetanjima i mehaničkim problemima te je ostao bez bodova. Ipak je sa šest bodova zaostatka za Hillom još bio u prilici obraniti prošlosezonski naslov prvaka.

Veliko finale

Posljednja, odlučujuća utrka prvenstva Formule 1 1968. godine održavala se u Meksiku, na stazi Magdalena Mixhuca. Lotus je ponovno došao s tri bolida. U Meksiku je treći bolid bio, sada već gotovo tradicionalno, rezerviran za Moisesa Solanu. Pokazalo se da mu je to bio posljednji nastup u Formuli 1 pošto je iduće godine poginuo na jednoj brdskoj utrci. Hillov bolid dobio je pokretno stražnje krilo, poput onih koje su već koristili Matra i Ferrari. Položajem krila upravljalo se pomoću papučice koja se nalazila pokraj papučice kvačila. Papučica je sajlom bila povezana s krilom, te bi pritiskom papučice krilo došlo u vodoravan položaj.

Momčad je sve podredila Hillu koji je na treningu u petak isprobavao dva Team Lotusova bolida. Jedan je bio njegov regularni bolid, a drugi je bio Solanin s kojeg su radi usporedbe skinuta krila. Hill je na tom treningu bio brži od svoja dva rivala, no nije bio najbrži Lotusov vozač na stazi. To je bio Siffert u privatnom Lotusu i to s gotovo pola sekunde boljim vremenom od Hilla. Oliver i Solana su dijelili preostali Lotus. Pomalo iznenađujuće, Meksikanac je bio taj koji je bio brži.

Na subotnjem treningu tri lovca na naslov bila su u drugom planu, dok su Siffert i Amon briljirali. Stewart je imao mehaničkih problema sa svojim bolidom, te je morao koristi Servoz-Gavinov bolid. Hill nikako nije uspijevao poboljšati svoje jučerašnje vrijeme, dok je Hulme uspio u tome, ali nedovoljno da ugrozi vodeće. Amon je uspio odvesti jako brz krug ali mu je nedostajala desetinka do Siffertovog vremena. Pred sam sami kraj treninga Siffert još jednom izlazi na stazu. Odvezao je fenomenalan krug, četiri desetinke brži od Amonovog, čime je dodatno učvrstio osvojeni pole position za sutrašnju utrku.

Vrijeme u nedjelju bilo je lijepo i sunčano. Brojna publika željno je iščekivala veliki obračun za naslov prvaka. Siffert i Amon nalazili su se u prvom startnom redu. Iza njih su bili Hill i Hulme, dok je Stewart bio sedmi. Vodeći dvojac je loše startao. Siffert je pao na osmo mjesto, a Amon na četvrto, dok je Hill poveo utrku ispred Surteesa i Stewarta. U petom krugu utrke prve tri pozicije držala su tri pretendenta na naslov – Stewart, Hill i Hulme. Iza njih Siffert je bio u velikom naletu i nakon što se u šestom krugu riješio Hulmea, ubrzo hvata priključak za vodećom dvojicom.

Graham Hill, Jo Siffert i Jackie Stewart, VN Meksika 1968.

U desetom krugu dogodio se bitan događaj u borbi za naslov prvaka. U zavoju Peraltada na Hulmeovom bolidu dolazi do loma stražnjeg ovjesa zbog čega izlijeće sa staze i udara u ogradu. Bolid je bio uništen, čak je planula i vatra. Hulme je uspio izaći iz bolida bez ozljeda i spoznajom da neće obraniti naslov prvaka.
Na vrhu je Hill prešao u vodstvo, a Stewart i Siffert su mu bili odmah za vratom. Siffert je bio nezadrživ i u 17. krugu prelazi Stewarta, i pet krugova kasnije Hilla za prvo mjesto. Premda je izgubio vodstvo, Hill je imao kontrolu nad prvenstvom sve dok je ispred Stewarta. U 25. krugu odličnog Sifferta zadesila je nesreća. Dokotrljao se u boks gdje je mehaničarima trebalo dugo vremena da otkriju problem s bolidom. Otkopčala se sajla za gas, ali dok se to popravilo Siffert je izgubio dva kruga za vodećima.

Hill i Stewart su nastavili svoju borbu na vrhu. Krugovi su prolazili, a obično bi ih dijelila sekunda, sekunda i pol. I tako do 37. kruga kada je Stewartov tempo počeo opadati. Razmak je počeo dramatično rasti i bilo je evidentno da je Stewart upao u probleme s bolidom. Pao je pritisak goriva zbog čega se bolid povremeno gasio. Unatoč tom problemu Stewart je nastavio s utrkom. Nakon petnaestak krugova ulovili su ga drugi vozači i počeo je padati u poretku.

Stewartov problem ostavio je Hilla u udobnoj situaciji u kojoj si je mogao priuštiti voziti sporija vremena i time čuvati bolid. Do kraja utrke nije bilo nikakvih iznenađenja i Hill je odnio pobjedu, još bitnije, naslov prvaka. Slavlje je moglo početi. Na drugom mjestu završio je McLaren, dok je treći bio Lotusov Jackie Oliver koji je u zanimljivoj borbi bio bolji od domaćeg vozača Pedra Rodrigueza. Stewart je na koncu utrku završio na sedmom mjestu.

Sve utrke Lotusa 49 u sezoni 1968.