VN Belgije

25.-27. kolovoza 2017.

Damir Abramović: 50 godina Lotusa 49

Lotus 49 – Završnica prve sezone

Graham Hill ispred Jima Clarka i Chrisa Amona, VN Meksika 1967.

Serijal “50 GODINA LOTUSA 49”
– Prvi dio: Priča o legendi
– Drugi dio: Početak avanture

Katastrofalan vikend

U Njemačku je Lotus stigao s tri bolida. Šasija R1 bila je popravljena, a R3 je sada imala sve dijelove kako bi bila pravi Lotus 49. Hill tijekom jutrošnjeg treninga u petak nije postavio nikakvo vrijeme, već je cijeli trening proveo radeći na set-upu bolida koji bi onda provozao po kratkoj stazi oko bokseva. Clark je odradio nekoliko krugova po cijelom Nürburgringu. Vremena koja je odvezao bila su poprilično spora jer je bio nezadovoljan radom kočnica. Ustanovljeno je da kočnice nisu mogle dostići radnu temperaturu zbog čega su bile neučinkovite. Stoga su ventilirajuće diskove zamijenili neventilirajućima, ali samo na Clarkovom bolidu.
Hill je na početku drugog treninga u petak stao tijekom prvog kruga nakon što je mjenjač ostao bez ulja. Ostatak treninga odradio je u rezervnom bolidu, s ne pretjerano brzim vremenima. Premda je poboljšao svoje vrijeme u odnosu na prethodni trening, Clark i dalje nije bio u potpunosti zadovoljan kočnicama, a probleme su stvarali i filteri goriva koji su se zaštopavali. Spomenimo da je Jacky Ickx briljirao tijekom treninga u petak. U Matrinom Formula 2 bolidu koji je pogonio Cosworthov FVA motor, zaostao je samo pola sekunde za najbržim Hulmeom.

Prije odlučujućeg treninga u subotu, Clark se nalazio na sedmom mjestu, a Hill još četiri pozicije niže u poretku. Svakako nezadovoljavajuće s obzirom da je u prethodne četiri utrke Lotus uvijek bio na pole positionu. Dok su se na Clarkovom bolidu vršila podešavanja i popravci jučerašnjih problema, Hill se zaputio na stazu. Njegov trening bio je kratkog vijeka. Promašio je kočenje za jedan od zavoja i uništio bolid. Pola sata prije kraja treninga, Clarkov bolid je napokon bio sastavljen. Zbog gotovo 23 kilometra dugačkog kruga nije bilo vremena za isprobavanje bolida, već se odmah moralo loviti najbrže vrijeme. Clark je to učinio perfektno. Već je njegov prvi mjereni krug bio je brži od dotadašnjeg najboljeg vremena za pet sekundi, da bi u idućem popravio svoje vrijeme za još četiri sekunde. Taj krug od osam minuta, četiri sekunde i jedne desetinke pokazao se neuhvatljivim za ostatak F1 vozača.

Graham i Damon Hill, VN Njemačke 1967.

U Lotusu nisu mogli dugo slaviti novi pole position jer su shvatili da je Hill bio u opasnosti da ne nastupi u utrci. Naime, pravilo je bilo da vozač mora odraditi najmanje pet krugova tijekom treninga kako bi mogao nastupiti u utrci. Hill je do tada imao četiri odrađena kruga. Pošto su oba njegova bolida bila nedostupna, morao je na brzinu uskočiti u Clarkov bolid i odraditi još taj jedan krug po stazi. Učinio je to na vrijeme i time osigurao nastup u utrci.

Dok je Clark sigurno startao s prve pozicije, Hill je u gužvi sredine poretka bio izguran van staze zbog čega se izvrtio i pao na začelje. Do kraja prvog kruga Clark, Hulme i Gurney su pobjegli svojim konkurentima. Hill je tijekom prvog kruga uspio nadoknaditi nekoliko pozicija ali je već zaostajao pedesetak sekundi za vodećima. Na vrhu se Clark nije uspijevao odvojiti od svojih pratitelja. Sumnjao je na nekakvi problem s bolidom i vozio je toliko brzo koliko je bilo potrebno da zadrži vodstvo. Tome svjedoči činjenica da je drugi i treći krug odvezao sporije nego početni krug utrke. Razlog tomu bilo je lagano ispuštanje zraka iz stražnje desne gume koja je remetila balans bolida. Sve nezadovoljniji ponašanjem bolida, tijekom četvrtog kruga propušta Hulmea i Gurneya. Pokazalo se da je to bio ispravan potez jer dok se polako vozio stazom u zavoju Karussel urušio se prednji desni ovjes na Lotusu. Clark je dovezao bolid do boksova i odustao iz utrke.

Drugi Lotus je još bio u utrci. Hillova vremena nisu bila posebno brza i još nije uspio proći sve F2 bolide kada je zamalo doživio veliku nesreću. U jednom od Nürburgringovih najbržih dijelova (zavoj Schwedenkreuz) otpustila se matica prednjeg desnog kotača. Hill je nekako uspio iskontrolirati bolid i potom se dovesti do Lotusovog boksa. Tamo su mehaničari ponovno stegli maticu i Hill je nevoljko nastavio utrku. Dva kruga kasnije Hill je ponovno u boksu nakon što se urušio stražnji lijevi ovjes. Prikladan kraj katastrofalnog vikenda.
Pobjeda je pripala Hulmeu, ali tek nakon što je Gurney odustao, koji je do tada dominirao utrkom. Novom pobjedom Hulme je četiri utrke prije kraja prvenstva pobjegao Clarku na 18 bodova.

Još jedan promašaj

Formula 1 je po prvi put došla u Kanadu. Utrka se održala na odličnoj stazi Mosport koja je svojom konfiguracijom pratila prirodni teren i imala nekoliko zanimljivih zavoja koji su bili pravi izazovi za vozače. Lotus je ponovno dopremio tri bolida, ali sada se u trećem bolidu Clarku i Hillu pridružio domaći vozač Eppie Wietzes. Model 49 je između dvije utrke prošao kroz neke manje promjene. Ojačani su i prednji i stražnji ovjes, a dodani su i filteri koji su trebali bolje zaustavljati nečistoće iz goriva i tako spriječiti nepravilan rad Cosworthovog motora.

Jim Clark i Colin Chapman, VN Kanade 1967.

Pošto je karavana Formule 1 po prvi put bila na ovoj stazi, organizirano je nekoliko dodatnih neslužbenih treninga. Tijekom prvog takvog treninga u četvrtak Clark radi rijetku grešku i u prvom zavoju izlijeće i oštećuje bolid. Oštećenja su bila ozbiljna i pred mehaničarima je bilo puno posla. Taj je bolid inače bio namijenjen Wietzesu koji je zbog toga propustio sve treninge u četvrtak i petak.

Prvi službeni trening vožen je u petak poslijepodne. Hill se mučio s prilagodbom bolida svojem stilu vožnje, a probleme mu je stvarala i viroza. Clark je pak bio nezadovoljan Firestoneovim gumama. Smjesa guma koje su imali nije odgovarala karakteristikama staze, a nove su kasnile s isporukom. Stoga su na bolid stavljene Goodyearove gume i promjena u ponašanju bolida bila je velika. Prema Clarkovim riječima, bolid je postao stabilniji te je mogao kočiti dublje u zavoje, kao i brže prolaziti kroz one sporije. Na Goodyearu je odvezao najbolje vrijeme treninga, sedam desetinki bolje od Hulmea na drugom mjestu. Hill je zbog svih problema bio sporiji, tek nešto preko dvije sekunde.

Hill je također probao Goodyearove gume tijekom neslužbenog treninga u subotu i izrazio zadovoljstvo njihovim ponašanjem, no za poslijepodnevni službeni trening oba su Lotusa ponovno bila na Firestoneu koji je dopremio odgovarajuće gume. Oba su Lotusa projurila i jedini su se spustili ispod minute i 23 sekunde. Clark je osigurao pole position s vremenom od 1:22,4, dok je Hill bio sporiji samo tri desetinke. Wietzes je u trećem Lotusu 49, koji su Lotusovi mehaničari uspjeli u potpunosti popraviti, imao malo vremena na prilagodbu, pa njegovo najbolje vrijeme od 1:30,8 nije bilo veliko iznenađenje.

Start VN Kanade 1967.

Preko noći se vrijeme promijenilo. Ugodno vrijeme zamijenila je kiša koja je dobro natopila stazu. Utrka je startala po mokroj stazi i vozači su morali biti veoma oprezni kako bi održali bolide na stazi. Ovakvi su uvjeti više odgovarali vozačima na Goodyearovim gumama. Tako se Hulme u četvrtom krugu probio ispred Clarka i počeo mu odmicati s vremenima boljim i po tri sekunde po krugu. Iza njih je Hill padao u poretku dok su Brabham, a pogotovo Bruce McLaren počeli sustizati Clarka. McLaren je nizao strašno brze krugove i u 23. krugu prestiže Clarka za drugo mjesto. Tri kruga kasnije i Jackie Stewart u BRM-u je ispred Lotusovog vozača. No samo što ga je prestigao, staza se počela sušiti i situacija se okretala u Clarkovu korist. Lotus 49 je počeo letjeti stazom. Clark je dramatično ubrzao tempo i u samo dva kruga se vraća na drugo mjesto, ali su ga još 22 sekunde dijelile od vodećeg Hulmea. Trebalo mu je 29 krugova da poništi Hulmeovu prednost, te u 58. krugu Clark preuzima vodstvo. Kiša je ponovno počela padati, ali sada nitko nije mogao uloviti vodeći Lotus.

No po tko zna koji put ove sezone nešto je moralo poći po zlu. Sredinom 68. kruga gasi se motor u Clarkovom Lotusu. Kako je kiša pojačavala tako je voda zapljusnula električne spojeve i izazvala kratki spoj. Clark je ponovno pokrenuo bolid nakon desetak minuta, odradio još dva kruga i potom ponovno stao zbog istog problema, ovaj put za stalno. Zbog istog problema odustao je i Eppie Wietzes.

Hillova utrka bila je razočaravajuća. Imao je probleme s kvačilom, a nekoliko puta se i izvrtio po stazi. Ipak je došao do cilja na četvrtom mjestu s dva kruga zaostatka za pobjednikom. To su mu bili prvi bodovi u Lotusu 49.

Premda je matematički još mogao do titule prvaka, ova utrka je praktički izbacila Clarka iz te borbe. Prva dva mjesta u utrci osvojili Brabham i Hulme. To je njih dvojicu dodatno učvrstilo na vodećim mjestima ukupnog poretka, dok je momčad Brabham osigurala svoj drugi konstruktorski naslov.

Virtuozna vožnja

Pred vozačima Formule 1 bila je posljednja prvenstvena europska utrka sezone, i to na mitskoj Monzi. Lotus je ponovno došao s tri bolida. Sada je treći vozač bio Talijan Giancarlo Baghetti. Clark isprva nije bio zadovoljan prijenosnim omjerima u mjenjaču, pa je dobar dio treninga prosjedio. Dok su mehaničari radili na mjenjaču odradio je nekoliko krugova u bolidu koji je bio namijenjen Baghettiju. Kad je njegov bolid napokon bio posložen Clark je dobro iskoristio svu snagu Cosworthovog DFV-a i uvjerljivo zauzeo vrh poretka. Pokazalo se da je to vrijeme bilo dovoljno za pole position. Hill je također imao probleme kao i Clark, te je na kraju bio sporiji za 1,2 sekunde.

Subotnji trening pokvarila je kiša, ali je na samom početku bilo suho i vozači su pohrlili poboljšati svoja vremena. Dok je Clark ponovno eksperimentirao s Goodyearom, Jack Brabham se fantastičnim krugom opasno približio njegovom najboljem vremenu, na samo tri desetinke. Bolje i brže više nije mogao. Hill nije uspio poboljšati svoje vrijeme odvoženo u petak što je značilo da će u utrku krenuti tek s osmog mjesta. Baghetti je odrađivao prve krugove u Lotusu, ali pojava kiše, a zatim i zastoj na stazi zbog manjka goriva, značili su da nije mogao postaviti dobro vrijeme. Kvalificirao se na pretposljednje mjesto.

Jim Clark u kokpitu Lotusa 49, VN Italije 1967.

Start utrke bio je pomalo kaotičan nakon što se nije slijedila pravilna startna procedura. Početnu zbunjenost najbolje su iskoristili Brabham i Gurney koji su vodili utrku, kao i Hill koji je na kraju prvog kruga bio treći ispred momčadskog kolege Clarka. Uskoro je uslijedila klasična slipstream borba po dugim Monzinim pravcima. Nakon što je Gurney otpao zbog kvara motora, postala je to borba Lotusovih i Brabhamovih vozača. U 13. krugu ostao je jedan Lotus 49 protiv dva Brabhama BT24 jer je Clark je morao u boks zbog gubitka zraka u stražnjoj desnoj gumi. Guma je promijenjena i Clark se na stazu vratio taman kad je vodeći trio protutnjio startno-ciljnom ravninom, ali s krugom zaostatka.

Dok su se na vrhu Brabham, Hulme i Hill izmjenjivali u vodstvu, Clark im se sve više približavao, da bi se u 24. krugu probio ispred njih i odvojio na nekoliko sekundi. U idućih nekoliko krugova izgledalo je da su oba Brabhama ispala iz borbe za pobjedu. Prvo se na Brabhamovom BT24 zaglavio gas koji je nakratko podignuo okretaje motora preko dozvoljenih. Brabham je mogao nastaviti utrku, ali u ponešto sporijem tempu od dotadašnjeg. Hulme je pak odsutao zbog pregrijavanja motora. To je ostavilo Hilla u mirnom vodstvu. Izgledalo je da će napokon sve one pehove naplatiti pobjedom.

Clark je nastavio u punoj brzini loviti bolide ispred, dok se Hill “šlepao“ u njegovoj zavjetrini. U 47. krugu Clark se vratio među osvajače bodova. Postolje mu je u tom trenutku bježalo nekakvih dvadesetak sekundi. Četiri kruga kasnije na Baghettijevom Lotusu otkazuje motor što je uzrokovalo zabrinutost u Lotusovom boksu. Premda je tada mogao usporiti, Hill nastavlja pratiti Clarkov tempo čime bespotrebno forsira motor. Kazna takvog pristupa stigla je deset krugova prije kraja utrke kada se motor iza Hillovih leđa razletio.

Sada su sve oči sada bile uprte u Clarka. Nakon što se u međuvremenu riješio Rindta i Surteesa, sada je ispred njega ostao još samo Brabham s “bolesnim“ Repcovim V8 motorom. U 61. krugu Clark prelazi Brabhama i preuzima vodstvo. Činilo se da je time utrka bila riješena. Ipak nije bilo tako. U maniri filmskog scenarija, na početku zadnjeg kruga utrke pumpa goriva na Clarkovom bolidu nije mogla povući gorivo premda ga je u rezervoaru bilo dovoljno. Prolazeći kroz zavoj Curva Grande motor se isključio, a Brabham i Surtees su projurili u vodstvo.

I dok su Brabham i Surtees vodili uzbudljiv dvoboj za pobjedu (koja je na koncu izborio Surtees), Clark je nastojao nekako dovući bolid do cilja. I uspio je. 23 sekunde nakon pobjednika prokrstario je preko ciljne linije. Samo treće mjesto nakon takve vožnje.

Druga domaća utrka

Nakon utrke u Monzi Formula 1 se ponovno zaputila na sjevernoamerički kontinent gdje su se trebale održati posljednje dvije prvenstvene utrke. Prva od njih vozila se na Watkins Glenu za VN SAD-a. To je ujedno bila domaća utrka za Ford. Zbog toga je za Lotus dobar rezultat bio poželjan. Mjesto u trećem Lotusu za predstojeće dvije utrke osigurao je Meksikanac Moises Solana koji je 1964. i 1965. u sličnim aranžmanima već nastupao za Lotus.

Trening u petak započeo je po lošem vremenu. Magla i kiša pokvarili su prvi dio treninga i malo tko je izlazio na stazu. Kako se vrijeme proljepšavalo, a staza počela sušiti, započeo je pravi trening. Dva su Lotusa dominirala. Dok se nitko drugi nije spustio ispod minute i osam sekundi, Clark je ostvario vrijeme od 1:06,8, dok je Hill kasnio nepune tri desetinke. Solana je propustio prvi trening pošto je Clark uz svoj koristio i njegov bolid tijekom treninga.

Subotnji trening prošao je u lijepom vremenu. Konkurencija se pokazala puno kompetitivnijom negoli dan ranije, ali Lotusovi vozači nisu dopustili iznenađenje. Clark je vodio veći dio treninga s krugom od 1:06,58, da bi ga pred kraj treninga poboljšao za još pola sekunde. Izgledalo je da nitko neće popraviti to vrijeme, te je Clark do kraja treninga odlučio isprobati ponašanje bolida s punim tankovima goriva. Pet minuta prije kraja Hill izlazi na stazu i počinje seriju ludo brzih krugova. Treći i posljednji od njih bio je ujedno i najbrži, te Hill s vremenom od 1:05,48 šokira sve prisutne i osigurava pole position. Sličan šok izazvao je i treći Lotusov vozač. Solana se kvalificirao na odlično sedmo mjesto premda je u bolidu proveo samo devet krugova.

Hill i Clark su poveli utrku s Gurneyom, Brabhamom i Amonom za petama. U drugom krugu Gurney prelazi Clarka i u narednim se krugovima pokušava se domoći vodstva. Mada mu Hill nije uspijevao pobjeći, Gurney nije došao u priliku za ozbiljniji napad. U osmom krugu Clark se vraća na drugo mjesto. U međuvremenu je Solana stao pokraj staze zbog kvara motora. Zanimljivo je da su Lotusovi mehaničari nakon četrdesetak minuta uspjeli popraviti motor i Solana se ponovno pojavio na stazi. Nakon što je odradio još nekoliko krugova, vratio se u boks pošto bi bio diskvalificiran zbog primanja pomoći van boksa.

Vratimo se vodećima u utrci. Gurney je do 21. kruga pritiskao vodeće Lotuse kada su mu problemi s ovjesom usporili tempo. Tada je Amon u Ferrariju nastavio gdje je Gurney stao. Lotusi nisu mogli uspijevali pobjeći Ferrarijevom vozaču sve do obilaska Bonniera za krug. Bonnier je propustio oba Lotusa, no prilikom vraćanja na trkaću liniju nije primijetio Amona koji zbog zamalo izlijeće. To je otvorilo razmak koji Amon nakon toga nije uspijevao smanjiti.

U 41. krugu Clark preuzima vodstvo od Hilla kojem neispravno kvačilo počinje zadavati probleme. To je omogućilo Amonu da mu se približi i započeo je dvoboj kojeg je odlučila (ne)pouzdanost bolida. U 65. krugu Amon prelazi Hilla koji se muči s promjenama brzina. Kad su se ti problemi ublažili Hill hvata Amona i vraća izgubljenu poziciju. U idućim krugovima obojica su na samom limitu. 84. je krug utrke i ponovno se vraćaju mušice u Lotusovu mjenjačku kutiju, te Amon koristi ponuđenu priliku. Sve veće vibracije i sve manji pritisak ulja primorali su Hilla na odustanak od nove potjere.

Jim Clark i Graham Hill na postolju, VN SAD-a 1967.

Na vrhu je Clark izgradio solidno vodstvo koje ni brzi Amon nije mogao smanjiti. Kad je Amon u 96. krugu odustao zbog kvara Ferrarijevog V12 motora koji je već neko vrijeme gubio ulje, ostatak utrke (malo više od deset krugova) činio se kao formalnost. No to je s Lotusom izgleda nemoguće. Uz sve Hillove probleme, dva i pol kruga prije kraja utrke lomi se jedan od elemenata stražnjeg desnog ovjesa na Clarkovom Lotusu zbog čega kotač dolazi pod neobičan kut. Postalo je upitno hoće li Clark moći završiti utrku. Posljednja dva kruga je odradio oprezno, ali dovoljno brzo da predvodi prvu dvostruku pobjedu za Lotusov model 49.

Finale prvenstva

Završna utrka prvenstva Formule 1 1967. godine vožena je u Meksiku na stazi Magdalena Mixhuca (današnji Autodromo Hermanos Rodriguez). Momčad Lotusa i njeni vozači bili su van konkurencije za naslove u oba prvenstva, ali su zbog svoje brzine mogli utjecati na rasplet vozačkog prvenstva gdje je Hulme držao vodstvo od pet bodova ispred svog momčadskog kolege Jacka Brabhama.

Moises Solana je na svojoj domaćoj utrci ponovno bio u trećem Lotusu kao i tri tjedna ranije u SAD-u. Njegov trening u petak započeo je kvarom na motoru zbog čega su mehaničari morali početi s ugradnjom rezervnog što je potrajalo cijeli trening. Ipak je uspio odraditi nekoliko brzih krugova u Clarkovom bolidu dok je ovaj bio na “pauzi“. Clark je prvi trening završio na vrhu, osam desetinki ispred Hulmea, dok su Gurney i Hill kasnili tek nešto preko sekunde i pol.

Subotnji trening započeo je s problemima. Na Hillovom bolidu otkriveno je puknuće cijevi za ulje, a trebalo je napraviti i određene modifikacije na sva tri bolida zbog pregrijavanja (koje je mučilo i ostale natjecatelje). To su uspješno riješili isijecanjem manjeg dijela oplate s nosa bolida koji se nalazio iza hladnjaka. Prije treninga Clark i Solana su zamijenili bolide, pa je Clark koristio šasiju 49/R1 koja je imala novi motor.

Borba za pole position razvila se između Clarka i Gurneya. Prvo je Clark poboljšao svoje jučerašnje najbrže na 1:48,62, da bi ga Gurney skinuo s vrh s pola sekunde bržim krugom. Clark se vraća na stazu i lakoćom vozi krug od 1:47,56. Idući bi bio i brži da nije “abgasao“ kada je pri samom kraju kruga sustigao Hulmea. Još je Amon pokušao zaprijetiti u posljednjim trenutcima treninga, no uspio je biti brži samo od Gurneya za drugu startnu poziciju. Hill je dograbio četvrto mjesto s preko sekunde slabijim vremenom od Clarka. Solana je ostvario solidno deveto najbrže vrijeme treninga.

Graham Hill ispred Jima Clarka i Chrisa Amona, VN Meksika 1967.

Tijekom priprema prije utrke pronađeno je puknuće na Clarkovom bolidu koje se nalazilo na mjestu gdje se donja vilica ovjesa spaja s monokokom. Lotusovi mehaničari uspjeli su sanirati oštećenje do početka utrke. Start utrke bio je konfuzan nakon što je direktor utrke nenadano mahnuo zastavom za start. To je Clarka ulovilo nespremnog zbog čega je sporije startao. U njega se zaletio Gurney koji je pri tome probušio hladnjak na svom Eagleu. Dok je Clark uspio nastaviti bez oštećenja na bolidu, Gurney je ubrzo odustao jer je iz probušenog hladnjaka iscurila sva voda.

Hill je ugrabio vodstvo utrke na startu ispred Amona, Clarka, Brabhama i Solane. Clark u furioznom tempu u iduća dva kruga preuzima vodeće mjesto i odmiče s vremenima koja su u prosjeku sekundu po krugu brža od konkurencije. To sve ostvaruje bez ispravnog kvačila i tako vozi do kraja utrke. Hill je na drugom mjestu izgradio par sekundi prednosti pred brzim Amonom, dok je Solana u prvih desetak krugova iznenađujuće uspijevao iza sebe zadržavati Hulmea, Surteesa i McLarena. Njegov odličan nastup upropastio je lom prednjeg ovjesa u trinaestom krugu utrke. Samo šest krugova kasnije staje i drugi Lotus, onaj Hillov. Uspio je dovesti bolid do boksa gdje je ustanovljen lom homokinetičkog zgloba i dijela ovjesa. Preostali Lotus je ipak izdržao cijelu utrku te je Clark odnio treću pobjedu u sezoni, uvjerljivo slaveći ispred Brabhama i novog svjetskog prvaka Dennya Hulmea.

Trijumf za kraj sezone

Za kraj godine momčad Lotus odradila je još jednu utrku. Bila je to ne-prvenstvena Velika nagrada Španjolske na novoj stazi Jarama koja je bila otvorena pola godine prije održavanja utrke. Spomenimo i to da je dizajner staze John Hugenholtz, čovjek zaslužan za dizajn legendarne Suzuke. Ova utrka poslužila je kao generalna proba za Veliku nagradu Španjolske na ovoj stazi iduće sezone koja će biti dio kalendara Formule 1 1968..

Jim Clark, VN Španjolske 1967.

Lotus je došao u najjačem sastavu s Clarkom i Hillom premda je konkurencija bila slabija no što je to uobičajeno. Samo su četiri F1 bolida bila pripremljena za utrku. Uz dva Lotusa prisutni su još bili jedan Brabham i jedan Ferrari. Ostatak grida popunjen je F2 bolidima. Tako su između ostalih nedostajali novi prvak Hulme, Amon, Gurney, McLaren…

Bio je to Clarkov vikend. Nakon što je bio nedodirljiv u kvalifikacijama sa sekundu i pol boljim vremenom od Hilla u drugom Lotusu i Stewarta u F2 Matri, uvjerljivo je slavio i u utrci. Hill je završio drugi, dok je treći bio Jack Brabham. Nakon VN SAD-a bila je to druga dvostruka pobjeda za Lotusov model 49.

Statistički podaci za Lotus 49 tijekom sezone 1967.

Kraj trećeg dijela.

Ne želite gledati reklame?

Komentiraj

6 komentara

  1. Iskreno toliko sam se ufurao u pricu tako da i da sljedeci nastavak bude i 4x duzi tekst od ovog s gustom bi ga procitao





    3
  2. Hvala na odličnoj priči i svaka čast na trudu, nadam se da će se ovako i nastaviti!





    2
  3. zekohonda Donator

    budem pročito kad završi lm, sad nemam koncentracije. ;)





    1
  4. Svaka čast za cijeli serijal. Svi članci su bili pravi gušt za čitati.





    4
VN Belgije- raspored vikenda
1. trening 25. kolovoza u 10:00
2. trening 25. kolovoza u 14:00
3. trening 26. kolovoza u 11:00
Kvalifikacije 26. kolovoza u 14:00
Utrka 27. kolovoza u 14:00
Ne želite gledati reklame?

Anketa

Kako ste reagirali na uvođenje "halo" sustava?

Rezultati

Loading ... Loading ...

Produlji život portala
Vaše korisničko ime na F1pulsu:

Zasad smo donacijama osigurali život portala do -
VN SAD-a!