F1puls dio troškova podmiruje prikazom reklama. One nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da na ovoj stranici onemogućite AdBlock. Hvala.

Putopis: VN Kine 2019., tisućita utrka Formule 1: “Daleko je Šangaj grad”

F1puls portal

Korisnički panel

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Najnovije s foruma

Forum portala je otvoren samo za članove. Molimo, registrirajte se.

Putopisi

Zašto Kina?

Dugo smo štedjeli i planirali put na Novi Zeland i povratak preko Australije gdje bi odgledali otvorenje sezone u Albert Parku u Melbourneu. Uvijek gledamo spojiti putovanje s posjetama utrkama. Međutim, početkom godine, “viša sila” odgodila je naše australske planove. Ubrzo smo izvukli iz naftalina plan odlaska u Azerbajdžan uz posjet Gruziji, kamo smo planirali otići prije nekoliko godina kako bismo vidjeli prvu veliku nagradu Bakua. Taj je put tada morao biti odgođen iz nekih drugih viših razloga. Sjeli smo tako krajem veljače jednu subotu popodne za računala kako bi obavili kupnju ulaznica i avionskih karti za Gruziju. Nakon par sati “surfanja” načinili smo redovitu pauzu za ritual ispijanja popodnevne kave u obližnjem kafiću gdje nam je palo na pamet kako se u Kini ove godine održava tisućita utrka u povijesti omiljenog nam sporta. Tu se upalila lampica i požurili smo doma. Nakon površne okvirne projekcije troškova (u usporedbi s Azerbajdžanom i Australijom), istu večer kupili smo ulaznice za grand stand na Shanghai Circuit-u i avionske karte. Uslijedilo je oko 6 tjedana užurbanih priprema za daleki put. Dan nakon odluke o putu malo smo prestrašeni jer je sve što guglamo izgleda impresivno.

Vize za ulazak u Kinu odradili smo oko dva tjedna prije polaska, otprilike kad su nam poštanskom dostavom prispjele i naručene ulaznice za utrku. (Odlučili smo se ovaj put za papirnate ulaznice jer je tisućita trka F1 – pa eto, da ostanu kao suveniri.) Oko dva tjedna prethodno datumu utrke čuli smo kako je Velika nagrade Kine rasprodana – prvi put u povijesti staze. Sretni smo što smo uhvatili grand stand koji nam je u europskim utrkama uvijek bio nedostižan. Jedna ulaznica (grand stand A + gold) za Shanghai Circuit došla nas je 220 eura, cijena gotovo pa usporediva s General Admission na nekoj od europskih staza.

Plan puta

Svi naši poznanici koji su nekad posjetili Kinu učinili su to putem putničkih agencija ili poslovno. Kako preferiramo individualne aranžmane, ništa od njihovih iskustava nije nam bilo od prevelike pomoći.

Informiranje je ispočetka zastrašujuće, nije se lako snaći u šumi podataka. Uglavnom, čitajući o Kini i razgovarajući s prijateljima koji su tamo putovali, najvažnije je shvatiti kako se Kina nevjerojatno ubrzano mijenja. Stoga, surfate li informacije o Kini, gradovima, smještaju… – najvažnije je da prvo provjerite vrijeme objave informacije. Ukoliko je tekst stariji od godinu dana – ne uzimajte ga previše u obzir jer su se okolnosti vjerojatno već izmijenile, možda i potpuno.

Što zajedno, što pojedinačno, ukupno imamo više mjeseci iskustva boravka u milijunskim gradovima (New York, London) i kraćih boravaka u urbanim središtima Madrida i Istanbula, a okusili smo i poneke manje, ali dinamične gradove, kao Amsterdam i Edinburgh. Međutim, na Dalekom istoku nismo bili i Šangaj nam se čini krupnim zalogajem. Financijsko sjedište Kine, svojevrstan New York istoka, ponajveći grad na svijetu.

Ukratko, u Šangaj ćemo stići tjedan dana prije trke, a napustit ćemo ga u ponedjeljak navečer nakon trke.

Želje i potrebe

Kako nije bilo previše vremena za planiranje puta tj. boravka u Šangaju identificirali smo svega nekoliko mikro-lokacija koje bi obavezno htjeli vidjeti. Umjesto mikro-planiranja odlučili smo za strategiju čistog zadovoljavanja potreba: što nam se bude htjelo – od fizioloških do kulturnih potreba – to ćemo si gledati riješiti.

Stvarno trenutno nemamo energije razlučivati u šumi informacija o Šangaju. Premoreni smo od posla, odavno nismo bili na godišnjem. Pred polazak svjesni smo da ne idemo toliko na odmor koliko na odmak – negdje gdje je sve drugačije.

Put

Jutarnji autobus Zadar – Zagreb, ručak u Zagrebu, popodnevni let iz Zagreba za Dohu, par sati na tamošnjem velebnom aerodromu pa nastavak za Šangaj. Sve je prošlo regularno. Naručena kineska telefonska kartica uistinu nas je čekala u kombiju dostave na aerodromskom parkingu. Kako kinesku valutu nije moguće kupiti izvan Kine, nakon obavljene kupnje u jednoj od aerodromskih mjenjačnica mogli smo se zaputiti prema Maglevu, superbrzom magnetno-levitacijskom vlaku koji za osam minuta vožnje prevali tridesetak kilometara od Zračne luke Pudong do Longyanga u rubnom dijelu centra grada. Putem smo pogledavali kilometar-sat u vagonu: Maglev ubrzava oko dvije minute do brzine od 300 km/h da bi zatim tako vozio nekih 4 minute i počeo usporavati do nule i zaustavljanja na stanici. Putanja kretanja vlaka nije pravocrtna pa je zabavno promatrati obližnje autoceste pri dramatičnom nagibu i brzini kretanja bolida F1. Fascinantno je kako bolidi tu brzinu postižu za nekih deset sekundi i to po nekoliko puta u jednom prosječnom krugu neke utrke kakav ponove pedesetak puta svakih minutu i pol!

Mobiteli, mobiteli

Od prvog do zadnjeg trenutka boravka u Šangaju proveli smo okruženi ljudima koji neprestano gledaju u svoje mobitele. Takva stvarnost nije dala prilike provjere stereotipa o navodno vrlo radoznalim kinezima koji bulje u strance. Dakle, navodno vrlo radoznali Kinezi ne bulje više u strance nego samo i isključivo u svoje mobitele. U desetak dana boravka u Šangaju vidjeli smo svega dvije osobe koje su čitale knjige (jedna Kineskinja u podzemnoj i jedan bijelac na ulici). Gotovo svi ostali neprestano su “na mobitelima”.

Budućnost

Blizu nam je pedeseta što znači da smo odrastali u bivšoj državi. Iz mladih dana ostale su nam televizijske slike ulica Pekinga i Šangaja kao gradova koje obilježavaju rijeke biciklista – dok je sav ostali promet minimalan: poneko teretno vozila i pretrpani autobusi. Danas je sve drugačije: nastupila je “Kina 2.0”. Čitali smo o Kini za kratko vrijeme pripreme puta, uglavnom kako je današnja Kina jedinstvena mega-država, nova svjetska sila u ekonomskom i tehnološkom smislu. Okej, rekli smo si, idemo onda tamo vidjeti kako izgleda budućnost.

Budućnost izgleda ovako: pradavne rijeke biciklista zamijenio je mravinjak električnih skutera. Svaki drugi skuter je u djelatnosti prijevoza: gotovo svatko nešto dostavlja tj. prevozi, od hrane do građevnog materijala. U obaveznu opremu spada cigareta među zubima i mobitel u ruci ili na stalku pred vozačem. Gotovo nitko ne nosi kacigu. Iz nekog razloga (štednja energije), noću ne pale svjetla, gotovo nitko. Svi se popravci obavljaju isključivo ljepljivom trakom. Mahom svi autobusi i barem pola automobila su na električni pogon. Zbog toga ulice nisu preglasne.

Bicikla ima i dalje mnogo, ali mahom su u najmu, kao i dobar dio skutera. Posebni redari provode dane brižno redajući bickle na beskrajnim parkiralištima uzduž nogostopa. Korisnici dolaze, plaćaju najam putem mobitela, odvoze se i zatim bicikle ostavljaju negdje drugdje.

Najam bicikla, kao i svi računi i sve nekad gotovinske transakcije ili bilo što drugo što se plaća – obavlja se WeChat-om, apsolutnim vladarom zastupljenosti među aplikacijama za mobitele. WeChat je Kinezima pratitelj od jutra do mraka: kombinira platformu za dopisivanje, društvenu mrežu, financijske transakcije i još štošta.

Promet je prilično kaotičan. Skuteri i bicikli dolijeću sa svih strana, neovisno o pravilima obaveznog smjera, a često voze i po nogostupima. Ruku na srce, boravili smo prije par godina u Amsterdamu i tamošnji prometni kaos ne razlikuje se u bitnome od ovog.

Famozni Shanghai skyline šetnice uz rijeku Huangpu znademo iz medija, ali nismo znali da je mnoštvo nebodera koji ga tvore, ustvari, niz ogromnih ekrana. Neboderi, brodovi i štošta drugo u vidokrugu šetnice, presvučeni su mrežama LED-žaruljica i cijelo vrijeme izmjenjuju animirane igre obojenih ploha.

I agree

Kliknuli ste potvrdno na ovu rečenicu i “složili se” nebrojeno puta do sada: i kad ste se registrirali na Gmailu, na Facebooku ili bilo kojem drugom internetskom servisu. Nakon postupka ishođenja vize jasno vam je da se najpraktičnije pomiriti se s time da u Kini nema europskog GDPR-a i nadajte da s vašim podatcima neće postupati neodgovorno (npr. kao Facebook). Prihvatite da će vas svakodnevno netko pitati na uvid putovnicu, zatražiti broj telefona, ime i prezime, otiske prstiju… Rendgensko pregledavanje torbi da i ne spominjemo. Rendgeni su svugdje i uvijek – od podzemne željeznice do ulaza na utrku.

Kontrasti i neprestana promjena

Nemoguće je pratiti promjene Šangaja. Možda je jednostavnije uputiti na kratak video nadahnut tom temom https://youtu.be/V7LG_Fjlezw. Gdjegdje je među silnom novogradnjom ukaže poneki stariji šangajski kvart. Kontrasti su nevjerojatni. Potleušice i sakupljači otpada na velikim triciklima susreću se sa spektakularnom arhitekturom nebodera, Teslama i Ferrarijima. U odnosu na druge velegrade koje smo vidjeli, značajno je manje beskućnika i prošnje na ulicama.

S još jednom stvari potrebno se pomiriti prije polaska u Kinu: čistoća stambenih objekata nije ni približno impresivna kao čistoća ulica.

Hrana, piće, kava

Shanghai nije bez razloga bio prvim domaćinom Svjetskog kongresa ulične hrane jer je, vjerojatno, prijestolinica u toj kategoriji. Svi su kvartovi krcati malenim lokalnim zalogajnicama. Kušali smo svašta, često nismo znali što smo upravo pojeli, ali, unatoč laganom gastritisu prethodno polasku, ništa nam nije naškodilo. Povodili smo se standardnim savjetom: jedi gdje vidiš da je gužva. Bez problema i za manje od dvadeset kuna može se pojesti lagani, kuhani i ukusni obrok.

Zanimljivo je da većina takvih malih prehrambenih objekata uopće nema u ponudi piće. Ponuda slastica samo izgledom je zapadnjačka, ali okusi su još daleko od zapadnjačkih standarda.

Kava je malo kompliciranija. Dalmatinci smo i, u našoj kulturi kava je pola dana, a svako ima svoju precizno određenu vrstu makijata. Kava je Kinezima relativno novost. Srećom, od zapadnih brendova, možda je najizraženiji proboj na kinesko tržište izvršio lanac Starbucks. Njihova sveprisutnost kao i prisutnost lanca Costa pojednostavio je narudžbu kave, a problemi su ostali samo u jezičnom dijelu. Ako želite mali makijato, recite im nekoliko puta “espreso maćito singl”. Rezultati neće biti konzistentni, ali bit će barem približni. Sve je bolje od Caffe Latte. Napominjemo i da je petnaest do dvadeset kuna koliko će te za “maćito” platiti u Starbucks-u ili Costi, ujedno i vjerojatno najjeftinija varijanta. U kineskim kafićima u turističkim zonama dobit ćete lošu kavu, a koštat će i preko pedeset kuna.

Zhuijaijao

Šteta je biti u Kini, a ne vidjeti barem jedan drevni kineski vodeni grad. Šangaj nije Kina, on je tipična svjetska metropola s kineskim štihom. Kako čujemo brojni su vodeni gradovi krcati turistima i odlučujemo se za jedini u okolici Šangaja za kojeg nije potrebno planirati put vlakom ili avionom: Zhuijaijao. Šangajski metro razvija se velikom brzinom u svim smjerovima pa su od prije godinu-dvije uvedene linije koje spajaju obližnja mjesta udaljene četrdesetak i više kilometara od centra grada. Takav je slučaj i s gradićem Zhuijaijaoa, a cijena vožnje podzemnom je nekih sedam-osam kuna. Poludnevni izlet pokazao se punim pogotkom. Turista nije nedostajalo i, da, sve je predstava za njih, ali travanj je i barem nisu velike gužve. Medu turistima nema previše stranaca, dominiraju domaći posjetitelji. Lokalna dječica na putu iz škole mašu nam veselo i mnogi pilje u nas.

Dok šećemo obalama, prelazimo slikovite mostiće i kupujemo suvenire primijećujemo kako nas Zhuijaijao podsjeća na Dubrovnik ili Mostar. Svjedoci smo što turizam posljednjih nekoliko godina radi od regije u kojoj i sami živimo: postali smo statisti u kulisi turističke destinacije. Ovdje gledamo istu stvar, ali kao protagonisti – turisti.

Doznajemo da je u okolici Šangaja i drugih novoniklih kineskih metropola bilo na stotine takvih malenih gradova, ali mahom su postradali u naletu opće neboderizacije posljednjih nekoliko desetljeća.

Copy Market

Jednom mi je jedna Amerikanka objašnjavala kako spadam među ljude koji imaju “upitnik na čelu” i da takvim ljudima uvijek netko prilazi s pitanjem. Otad ima desetak godina i često se toga sjetim jer se neprestano potvrđuje. Naravno, dogodilo se i ovdje, u Šangaju: prišao nam je simpatični Afrikanac, pa će na kenijskom engleskom: “Could you please help me, I am lost. How to find the Copy Market?” Ono što je on tražio poznatije je pod nazivom “Fake Market”, poznata i, navodno jedina preostala velika šangajska tržnica drsko kopiranih zapadnjačkih brendova. Kako smo u Šangaju proveli već dovoljno dana, nije nam bio problem uputiti elegantno odjevenog Afrikanca. I sami smo se, nakon još jedne porcije šangajskih dumplinga s kozicama, zaputili tamo da osvjedočimo i taj dio kineske stvarnosti. Revija “maznutih” brendova: Gucci (s jednim “c”), BMW napisan kao BWM, Tom Tailor ovdje je Tom’s Tailor (a bilo je i drugih varijacija). Zapadnjaci, Afrikanci i Indijci cjenjkaju se s trgovcima. Eh da, na ovakvim mjestima, kao i kod uličnih prodavača ili u manjim trgovinama isplati se cjenjkati. Dakle, cjenkanje nije mit: kroz par minuta dođe se do otprilike trećine prve ponuđene cijene. Doduše, na nekim mjestima u gradu zapazili smo natpis: “Ne cjenjkamo se” – We don’t haggle). Okušali smo se u hinjenoj kupnji na primjeru slušalica marke Bose kakve smo dan ranije uzeli na pravom mjestu. Nakon iskazanog zanimanja, iza kutija artikala posloženih u prvom redu police ukazale su se i bezobrazne kopije poznate marke. Naizgled, jednak proizvod. Možda se na pakiranju daju uočiti sitne nepreciznosti u tisku na ambalaži. Test utišavanja vanjske buke bio bi prošao da nije bilo upadljive interferencije s minijaturnim ventilatorom na obližnjoj polici. Kad smo ugasili ventilator eliminacija buke bila je oko polovice u odnosu na original. Nakon što smo “uparili” mobitel čuo se snimljeni ženski glas koji na lošem engleskom jeziku javlja da je uređaj uparen (ta nam je glasovna poruka poznata s malenog bluetooth uređaja kojim si puštamo glazbu s kartice u autu, a kojeg smo uzeli s eBay-a za oko $2). Subjektivni test nastavljamo glazbom s mobitela, a vjernost reprodukcije u odnosu na Boseov original je oko trećine. Kao odustajemo jer nije “good quality”, a prodavačica odnekud vadi male naljepnice s logotipom “Bose” i kaže “I can give you Bose”. Za poludit : ) Uvjeravala nas je kako je sve “Very Fashion” i “Very professional”. Nije bila prenaporna kad smo rekli da ipak odustajemo, bilo je već kasnije navečer i obližnje radnje već su zatvarale. Samo nam je nekoliko puta dobacila “How much do you wanna give for good quality?” Promatrali smo putem vani grupu Nizozemaca kako se glasno natežu s dvoje prodavača i pokušavaju spustiti cijenu za par “Salomonki” na nekih 200 kn.

Na putu iz kompleksa malih dućana nad stanicom podzemne željeznice pitali smo se jesu li obroci u obližnjim zalogajnicama također patvoreni. Kao i svugdje drugdje sve budno čuvaju zaštitari pazeći na red, mir i ustavni poredak.

Nanjing

Nekoliko stanica podzemnom dalje, u West Nanjing-u, blještavom središtu općeg luksuza moglo se i tu večer kupiti zadnji model Ferrarija, Rolex, Gucci, Prada i sve drugo. Skupoća, glamur i opće hvalisanje. Nad glavama vječito pitanje našeg boravka u Šangaju: kako je moguće da je ovdje na snazi komunističko društveno uređenje? Osamdesetih, kad je bišva “Juga” bila na vrhuncu, a Kina još uvijek bila samo zemlja poljoprivrednika pod slamnatim šeširima u rižinim poljima, možda smo mi njima izgledali isto tako nemogući. Kod nas se snimao veliki hit na kineskom filmskom tržištu “Valter” (onaj što brani Sarajevo), moglo se na televiziji gledati Supermana, a traperice Levis proizvodili smo licencirano.

U svakom slučaju, zapadni dio ulice Nanjing je mjesto gdje ćete možda susresti bogate i slavne. Šećući među blještavilom ukrašenih zgrada u jednom trenu zapazili smo dobro poznato lice: sa suvozačkog mjesta jednog Aston Martina ulicu je promatrao Christian Horner.

Jezik, ah jezik

Jedina alternativa kineskom je, navodno, engleski. Naletjet ćete na drage i komunikativne Kineze, ali njihovi pokušaji da sastave nama razumljivu rečenicu na engleskom jeziku ne uspijevaju baš. Naoružajte se strpljenjem, ljubaznošću i voljom za prihvaćanje različitog, kao i uvijek. Pod rubriku “savjeti”, naoružajte se aplikacijama za prevođenje i uzmite barem dvije-tri: offline Google i nekoliko kineske proizvodnje. Nadalje, iako to zvuči ambiciozno, naučite barem par riječi kineskog. Evo, mi smo mjesec dana prije polaska naučili i ponavljali po nekoliko fraza, kao i brojeve do deset. Jako korisnim pokazalo se znati kinesko brojanje prstima jedne ruke do deset. U Kini sav je engleski jezik kojeg se može čuti ili vidjeti napisanog je, onako, “otprilike”. Jedan te isti natpis na kineskom jeziku tj. pismu, zapazit će te interpretiran na mnogo načina. Dajem banalan primjer znaka kojeg u pravilu vide muškarci, onog iz pisoara koji nas poziva da priđemo bliže. Poruke o tome da taj jedan mali korak znači puno za civilizaciju nalaze se svugdje i dok zapisane kineskim ideogramima izgledaju uvijek jednako, prateći prijevodi na engleskom jeziku čini se da dosta variraju.

Iako je Šangaj iznimka tj. najzapadniji kozmopolitski velegrad Istoka, veliki broj ugostiteljskih objekata već u samome centru često nema u cjenicima ni jedne riječi engleskog jezika. Ponekad smo se poslužili fotografijama omiljenih jela koje bismo pokazivali osoblju umjesto narudžbe. Ostalo su brojke. Na kraju, u takvom okruženju više uopće nije važno znate li i sami engleski ili bilo koji jezik osim kineskog.

Kineski vatrozid

Tek na ovakvom mjestu shvatit ćete koliko su nam se u svakodnevno životu već potkožili Google (kao tražilica, gmail, zemljovidi i dr.), Facebook, WhatsApp, Viber i dr. Dakle, i ukoliko niste povjerovali na prvu, Kina ne dopušta internetski promet za Google, Youtube, Facebook, WhatsApp, Viber, Bing, Yahoo…. štogod. Morat ćete koristiti kineske varijante istih proizvoda, barem Baidu za tražilicu i WeChat za komunikaciju.

Ustvari, borba na kineskom vatrozidu vjerojatno traje u kontinuitetu već desetak godina, otkako su Kinezi počeli s mnogim svojim zabranama zapadnjačkih izvora informacija, tražilica i slično. Događalo se tijekom boravka da neka aplikacija kao WhatsApp ili Viber čas radi, čas ne radi, neovisno o tome je li nam aktivan VPN kojeg smo koristili u Kini. Najprisutniji savjet za VPN u Kini je Express VPN, ali ni nama, niti ljudima s boravkom u Šangaju s kojima smo komunicirali, VPN nije radio uvijek, tj. radio je samo povremeno. Na primjer, povremeno bi se na naše mobitele probile obavijesti s WhatsApp-a ili Facebook-a, ali nije se moglo do sadržaja.

Za potrebe puta ponijeli smo još jedan mobitel, polovni Android. Prije puta naručili smo si kineski broj, karticu i 3GB podatkovnog prometa, sve zajedno da nam dodatni telefon posluži kao mobilni hotspot putem dijeljene mreže. Također, za rubriku “savjeti za putovanje u Kinu” vodite računa da je praksa korištenja besplatnog wi-fi-ja u Kini malo drugačija. Da, besplatan je, ali da bi se spojili poslat će vam pristupni kod na broj telefona, naravno isključivo na kineski telefonski broj. Tu nam je naš kupljeni broj dosta koristio. Jednako će vam trebati, na primjer, za pozivanje taksija putem aplikacije Didi (njihov Uber). Naravno, kao što smo spomenuli na početku, sve ovo vrijedi sada, travanj 2019.

Fiziologija

U svakom slučaju, u Kini ćete se moći podsjetiti kako izgledaju i zvuče određene fiziološke funkcije i potrebe, mnogo toga što je u zapadnom svijetu odavno proglašeno neprimjerenim za javnost. NIsmo mogli ne-čuti i ne-vidjeti brojne primjere. Eto, nedjeljom se kineskinje vole odjenuti potpuno tradicionalno (ili barem posve neobično i nepraktično), ali nema veze kako finu tkaninu nose i u kakvim sve kombinacijama, kopat će nos toliko dugo dok ne iščeprkaju to što im smeta. Slično tome, najskockaniji Kinez u otmjenom odijelu bez pardona će glasno hraknuti na sred najfinije ulice u kantu za smeće.

Četvrtak, prvi odlazak na stazu

Doma smo svi fanovi F1. Draga je za Ferrari, mali za Mercedes, ja sam za Formulu 1, ono navijam za sve. Kako mali ovaj put nije s nama, odlazimo u četvrtak do staze ne bi li u onih sat vremena dok traje makljaža za potpise vozača uspjeli iskamčiti potpis Lewisa Hamiltona na službeni program. Također, htjeli smo se uvjeriti kako funkcionira i koliko traje putovanje do staze podzemnom željeznicom. Na žalost, nismo uspjeli prići potpisivanju. Čak i da smo imali te neke posebne akreditacije o kojima ništa nismo znali, teško da bi uspjeli izboriti potpis od nabrijanih fanova iz Kine i nedalekog Japana. Ostajemo pred ulazom u veselom druženju s ostalim ne-Kinezima (Indija, Švedska, UK, Portugal, Poljska itd.) i uz veće količine autoironije zaključujemo kako se vjerojatno radilo o nekoj informaciji koja je bila objavljena na nama nepoznatom kanalu i jeziku. Nas dvoje žalimo donekle jedino za tim što je zbog ideje posjeta stazi izostao posjet nedalekom muzeju automobila. Navodno je muzej usred ničega i ne sadrži prevelik broj izložaka. (Ukoliko ste u prilici, nemojte zaobići onaj u Stavelotu nedaleko staze Spa-Francorchamps, neusporedivo je bolji.) Što se kineske automobilističke kulture tiče, ta je priča u Kini gotovo potpuno nova. Kina nije imala automobila ni cesta, ni autocesta do nedavno. (Zanimljivo je u ovome kontekstu pogledati poznati trojac Clarkson, Hammond i May u šestoj epizodi trećeg serijala The Grand Tour.) Kroz cijeli grad Šangaj vidljivo je nastojanje da se razvije odnos prema automobilu pa je tako tekuća godina (2019.) proglašena godinom automobila što se obilježava na mnogo načina. Fotografirali smo kraj staze najmlađe kineske fanove Ferarrija i Red Bulla. S obzirom na sve kineske brojke, budućnost automobilističke publike ne bi smjela biti problemom. Uostalom, u razgovoru s jednim australskim fanom čujemo vijest kako Formula 1 planira još jednu utrku na teritoriju Kine. Vjerojatno se radi o slučaju da je teško odoljeti broju zainteresiranih kineskih sponzora.

Petak, treninzi

Vagoni podzemne željeznice već su primjetno obojani u boje Ferrarija, Mercedesa i Red Bull-a. Naše iskustvo s jedinom nejasnoćom u vezi prijevoza podzemnom do staze pomaže suputnicima. Svi štandovi i šatori i privremene konstrukcije pred ulazom na stazu i u fan-zoni dovršeni su i otvoreni. Prošetali smo do svojih mjesta i oduševljeni smo pogledom: točno preko puta bokseva Ferrarija i Mercedesa, nedaleko ciljne linije i pobjedničkog postolja. Vau!

Subota, kvalifikacije

Među fanovima na putu prema stazi već se javljaju i endemične vrste kao fanovi Haasa, Renaulta i Williamsa. Došli smo na vrijeme i želimo proći stazoma, ali čuvari nam ne daju mijenjati zone. Htjeli smo provjeriti tribine H, J i K koje su nam bile alternativni izbor za odabir ulaznica jer su na kraju dugačkog stražnjeg pravca i mjesto su na kojem se često događaju pretjecanja. U svakom slučaju, mi smo glavnu tribinu birali eto – da gledamo s glavne tribine – jer nećemo skoro i jer smo se nadali da će biti nekakvog posebnog programa s obzirom na okruglu brojku tisućite utrke.

Najupečatljivije što smo vidjeli i izgledalo je prilično zastrašujuće, bilo je Albonovo izlijetanje i udar nakon početka startno-ciljne ravnine.

Subota je bila i prvi dan druženja s našim susjedima na tribinama: dva Talijana, oba inženjera, oba imenoma Francesco, jedan djelatnik legendarne talijanske tvrtke Magneti Marelli, a drugi djelatnik Alfa Romea, oba privremeni žitelji Šangaja zaposleni na razvoju cestovnog Alfa Romea, nove verzije kultne “Giulie”.

U vrijeme između trećeg treninga i kvalifikacija, trideset kilometara dalje, u središtu grada, pokraj parka Taipinghu (Xintiandi) jedini kineski aspirant na vozačko sjedalo u Formuli 1, Guanyu Zhou provozoa je Renaultov bolid F1 iz 2012. godine (dakle, vraški bučan stroj). Vjeroajatno je nadobudni Guanyu još daleko od Formule 1, ali vjerojatno će i primamljivi kineski kapital taj put značajno skratiti. Navodno su oči nacije uprte u njega (a to nije malo očiju, gotovo tri milijarde).

Nedjelja, utrka

Notorna je činjenica da svatko tko je gledao televizijski prijenos vjerojatno znade više o utrci od onih koji su tu istu utrku pratili uz stazu. Hamilton je riješio pola posla dobrim startom, Mercedesi su odjurili do 1-2, a Ferrari i Red Bull nadmetali su se više u strategiji i taktici, a manje utrkivali. Nekog spektakularnog posebnog programa povodom tiusćite utrke nije bilo, osim projekcija pripremljenih jubilarnih video-materijala na velikim ekranima. Damon Hill odvezao je krug u očevom Lotusu 49B iz 1969. što smo odgledali i na generalnoj probli dan ranije.

Atmosfera na trkalištu nije ni sjena onima na Spa, Silverstoneu ili Monzi. Navijačkom ugođaju najviše je pridonijela velika organizirana grupa Vettelovih kineskih fanova koja je zasjenila sve druge, uključujući brojne obožavatelja Hamiltona. Karnevalsko šarenilo nizozemskih fanova Verstappena nije ni približno uspjelo doći do izražaja u dalekoj Kini kao što je to slučaj na gotovo svim ostalim trkama u kalendaru (osobito na Spa). Kineski fanovi ponajviše su priklonjeni Ferrariju. Gledano ukupno, čini se da mladi Leclerc ima uvjerljivo najveći broj novostečenih fanova pa Ferrarijeva timska odredba kojom je propustio Vettela nikako nije dobro odjeknula na tribinama.

Unatoč velikom broju ekrana iznad bokseva, a preko puta naših mjesta, niti jedan nije prikazivao “live timing” niti vremena krugova uz imena vozača pa smo praćenje vremenskih razlika organizirali sami sa svojim talijanskim susjedima i pomoću dobrih starih štoperica na satovima i mobitelima.

Pravim potezom pokazalo se naše odijevanje famoznih “kockica” tj. dresova hrvatske nogometne reprezentacije. Već u podzemnoj željeznici susreli smo se s njemačkom obitelij u dresovima njemačke nogometne reprezentacije pa smo se svi zajedno uz smijeh zapitali “Da nismo pogriješili događanje?” Zbog kockica primjetno je skočila količina naših socijalnih kontakata na tribini i oko staze. Odjednom su se prisutni Kinezi (i Malezijci i još neki) s nama htjeli fotografirati, a ljudi svih boja i oblika dovikivali su nam Croatia i fraze na hrvatskom jeziku koje su vjerojatno naučili negdje u Hrvatskoj. Čuli smo na primjer “Kako ste” i “Do viđenja”, a u jednom trenutku i razgovjetan uzvik “Hrvatska!” nakon kojeg je uslijedio kratak susret s troje Splićana, jedinim drugim Hrvatima koje smo susreli na stazi. Najkomičniji je ipak bio jedan Kinez s natprosječnim znanjem engleskog jezika: “Ah Croatia, Cristiano Ronaldo!”

Što se tiče organizacije funkcioniranja trkališta, promatrali smo dojmljivu brzinu njegovog pražnjenja nakon završetka programa. Tko god je proveo sate u kolonama izvlačeći se s Hungaroringa ili Spa, vjerojatno bi osjećao jednako. Svaka pohvala Kinezima na održavanju pogona staze, a tu ne možemo ne spomenuti sanitarne čvorove. Ni u jednom trenutku nisu ostali bez sapuna, papira za brisanje ruku ili nedajbože da su izgledali prljavo. U usporedbi sa Shanghai Circuit, sanitarni čvorovi famoznog belgijskog “Spa” su obična štala.

U ponudi je Iznenađujuće malo suvenira s oznakom tisućite utrke. Ustvari, bolje reći da ih u prodaji nije ni bilo.

Nakon svega

Već nakon dan-dva boravka u Šangaju shvatili smo kako su smiješne bile neke naše bojazni od prije puta: Šangaj je miran i uređen sudar tradicionalne Kine u nestajanju i nove Kine u munjevitom rastu, potleušica i gigantskih trgovinskih centara. Ne znamo čemu toliko policije, redara i ostalih čuvara reda na svakom koraku – izgledaju nam suvišni. Osjećamo da nam se Šangaj iz dana u dan sve više sviđa. Otkrića su neprestana i samo se množe. Već prvoga dana odredili smo si “mirni kutić” na terasi jednog iz kafića lanca Costa, mjesto za pauzu između šetnji, razgovor uz kavu, sređivanje ovih bilješki i okvirno planiranje naredne etape. Promatrajući apsolutnu opčinjenost svjetlećim ekranom mobitela, odlučio sam voditi ove bilješke na papiru, u svojoj maloj bilježnici, kao neki smiješni mali protest, za suvremenu Kinu prilično neobičan i anakron postupak.

Shvaćamo da je iz našeg boravka gotovo potpuno otpala kulturna dimenzija. Za razliku od New Yorka ili Londona, ovdje nismo posjetili nijedan koncert ili kazališnu predstavu. Ulične umjetnosti ima značajno manje u odnosu na zapadne metropole. Također, velegradska praksa zatvaranja muzeja ponedjeljkom nije nam išla na ruku, oba naša ponedjeljka u Šangaju proveli smo slično ostalim danima: prebacujući se podzemnom od točke do točke, a zatim u beskrajnom razgledanju svega oko sebe. Nismo puno stvari stigli vidjeti, iako su naše marljive aplikacije u deset dana boravka u Šangaju izmjerile 160 kilometara šetnje. (Ne plašite se za nas, uporni smo hodači u dobroj fizičkoj kondiciji i dnevna norma nam je desetak kilometara.) Morat ćemo doći još nekad do Šangaja. Zaključujemo kako je Šangaj velik grad – u svakome smislu, ne samo u smislu brojki. U smislu brojki navodno je od Shanghaija još veći kineski Chongquing, ali da tamo nije snimljena epizoda Grand Toura, vjerojatno mnogi od nas ne bi za njega čuli još godinama. Ogroman je i pakistanski Karachi, ali o njemu gotovo nikad ne razmišljamo. Šangaj, naprotiv, baš je “mrcina”, što zbog brojki, što zbog imidža kakav nosi i živi.

Većinu puta natrag proveli smo drijemajući na letovima od Shanghaija do Dohe i od Dohe do Zagreba uporno i bezuspješno pokušavajući izbiti iz glava refren “…daleko je Šangaj grad, daleko je Šangaj.”, manje poznate stvari zadarske grupe Riva.

Ne možemo ne spomenuti trenutak povratka u Hrvatsku, etapu leta iznad Osijeka i prema Zagrebu, slijetanje na Pleso i put autobusom do Zadra. Hrvatska izgleda tako svježe i zeleno, naprosto sočno.

U autobusu Pleso-Zagreb čujemo prve vijesti nakon dva tjedna provedena u izolaciji na putu i boravku u Šangaju. Neizbježno se spominju Uljanik i 3. maj, ali, evo novost je da se spominje i interes kineskih ulagača. S obzirom na nedavni prilog Globusa o gospodarskoj suradnji Hrvatske i Kine i ono što smo svojim očima vidjeli tamo, to možda uopće nije loša zamisao. Kinezi će nas ionako sve preuzeti, prije ili kasnije.

P.S.
Za rubriku “praktični savjeti za putovanje u Kinu” imali bi još puno toga.
Za sve s natprosječnim znanjem engleskog jezika (i starije od 40) evo jedne poslastice: Shanghai kakav je nekad bio, iz pera velikog ljubitelja i televizijskog voditelja / novinara Formule 1 ponajboljeg autora putopisa ikad i igdje: Clive James  – Postcard from Shanghai (1990): https://youtu.be/1sNjwDiQM-M

Dora i Mladen

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

13 komentara

  1. Honda zekohonda Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    svaka čast, impresivno po više osnova!
    vidili ste i okusili vi dosta toga nevezano uz f1. zavidim.
    vidim nije nešto preskupo tamo…koliko vas je smještaj izašao?
    što ste od suvenira kupili?
    koliko košta piva na stazi?
    jeste naučili koju psovku?
    kakvi su vam ovogodišnji bolidi…ima li kakvih oku ili uhu primjetnih razlika?

    meni je drug poslovno bio u melbourneu ove godine, ali ne želi napisati putopis. danguba.
    a dogodine baku s turkishem, rajt?



    3

    0
    • Formula 1 sarmakis Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

      hola,
      Od suvenira smo uzeli tonu lepeza, kineskih svilenih torbica, štapića i magneta…
      Smještaj je bio oko 300 kn za dvije osobe po danu, ali treba ga dosta tražiti. Imali smo i popust od booking.com-a.
      Ne znam za pivo na stazi, ali vidjeli smo da su cijene kao i svugje drugdje. Kave su bile oko 50 kn.
      Nismo učili psovke, sorry.
      Što se zvuka tiče, nismo sigurni: sjedili smo na glavnom grandstand-u gdje se zvuk prilično odbija od svoda i sve je zvučalo dosta moćno. Doduše, najmoćnije je zvučao Porsche (Pirelli hot laps), ali i Lotus iz 1969. što ga je vozio Hill.
      Baku smo mislili ukombinirati nekad s putem kroz Gruziju, ali o tom po tom…



      8

      0
  2. Williams Montoya Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Svaka čast što ste me podsjetili na Clivea Jamesa. Idem odma na tavan tražit video i kazetu sa njegovim putopisom sa zadnje utrke održane u Adelaidu ’95.



    2

    0
  3. Ferrari racer 29 Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Maestralan putopis.. praktički sam sav tekst pročitao u jednom dahu…
    naklon



    2

    0
  4. David Croft Frantic Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Odličan putopis :thumbs:
    Zavidim

    ….najskockaniji Kinez u otmjenom odijelu bez pardona će glasno hraknuti na sred najfinije ulice u kantu za smeće.

    Ima ovog dosta i na Balkanu

    Ah Croatia, Cristiano Ronaldo!”

    :rofl:



    4

    0
  5. gidra Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Bravo!



    2

    0
  6. Lewis Hamilton 44 Crash Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Da bi covjek rijec reko.. Hvala na trudu 👍



    2

    0
  7. Lewis Hamilton Har Kl Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Hvala puno :thumbs:
    Sa užitkom pročitao :koska:
    Zavidim na mjestu :mrgreen:
    Što ste tiče izostanka proslave 1000. utrke, vjerojatno je razlog nedostatak F1 tradicije kod organizatora.
    Šta li će nas tek čekati u Vijetnamu :chill:



    2

    0
  8. Pegula Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Bravo moji Zadrani!!



    1

    0
  9. Niki Lauda wapi Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Odličan članak. Moram voditi kćer u Kinu :)



    1

    0
  10. Stefan Bellof pigmalion Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Kakav putopis!! Predobro…… hvala!
    Ovo me se izuzetno dojmilo:

    ……superbrzom magnetno-levitacijskom vlaku koji za osam minuta vožnje prevali tridesetak kilometara od Zračne luke Pudong do Longyanga u rubnom dijelu centra grada. Putem smo pogledavali kilometar-sat u vagonu: Maglev ubrzava oko dvije minute do brzine od 300 km/h da bi zatim tako vozio nekih 4 minute i počeo usporavati do nule i zaustavljanja na stanici. Putanja kretanja vlaka nije pravocrtna pa je zabavno promatrati obližnje autoceste pri dramatičnom nagibu i brzini kretanja bolida F1. Fascinantno je kako bolidi tu brzinu postižu za nekih deset sekundi i to po nekoliko puta u jednom prosječnom krugu neke utrke kakav ponove pedesetak puta svakih minutu i pol!



    2

    0