Sezona 1964.

Prvenstvo prve sezone Serije Tasman sastojalo se od osam utrka, po četiri na Novom Zelandu i četiri u Australiji. Natjecatelji su bili gotovo isključivo iz zemalja domaćina, a predvodili su ih F1 vozači Bruce McLaren, Jack Brabham, Denny Hulme i Chris Amon, dok su jedini stranci bili Graham Hill i talentirani Amerikanac Timmy Mayer (brat Teddya Mayera, suosnivača i kasnije ravnatelja momčadi McLaren).

Levin

Prvenstvo je započelo 4. siječnja utrkom na stazi Levin. Od glavnih protagonista prvenstva samo Brabham nije bio prisutan. Prije glavne održane su dvije preliminarne utrke. U prvoj je utrci (za bolide Formule Junior) nakon uzbudljivog utrkivanja pobjedu odnio Andy Buchanan ispred Flowersa i Levisa (prva trojica završila su utrku unutar šest desetinki).

Sada je bio red na „regularnim“ bolidima. McLaren je poveo ispred Mayera kojega sredinom prvog kruga prelazi Hulme. Narednih nekoliko krugova McLaren ga je uspijevao zadržati iza, no u šestom krugu Hulme pronalazi put do prve pozicije koju je zadržao do kraja osam krugova duge utrke.

Glavna utrka sastojala se od 28 krugova u kojoj je sudjelovalo 14 vozača. Hulme je bio na pole positionu, te je zajedno s McLarenom, Mayerom i Youlom dijelio prvi startni red. Iza njih u drugom redu nalazili su se Amon, Shelly i Palmer. Na startu je Mayer preuzeo vodstvo ispred Hulmea, Youla, Shellya i McLarena. Bruce se do kraja prvog kruga uspio probiti do trećeg mjesta no u nastavku utrke nije uspio pratiti tempo dvojice vodećih, te je postepeno sve više zaostajao. U devetom krugu Hulme preuzima vodstvo nakon Mayerove pogreške u hairpinu. U sljedećim krugovima Hulme se odvaja od Mayera i time rješava pitanje pobjednika. Premda je prema kraju utrke gubio tempo, mladi Amerikanac uspio je završiti ispred momčadskog kolege McLarena.

Pukekohe

Tjedan dana kasnije na rasporedu je bio novozelandski Grand Prix na stazi Pukekohe. Jack Brabham je pojačao konkurenciju, te je već od slobodnih treninga bilo vidljivo da će uz McLarena biti glavni kandidat za pobjedu. Obojica su slavila u svojim preliminarnim utrkama za određivanje startnih pozicija, te se očekivao njihov uzbudljiv dvoboj u glavnoj utrci.

McLaren i Brabham zauzeli su prve dvije startne pozicije, a iza njih su se poredali Matich, Mayer i Youl. Pobjednik prve utrke, Hulme, bio je u trećem redu zajedno s Shellyem i Palmerom. McLaren je imao loš start (previše proklizavanja kotača) pa je pao iza Mayera, Brabhama, Maticha i Hulmea. Brabham se do kraja prvog kruga probio u vodstvo, dok je McLaren nadoknadio dvije izgubljene pozicije. Momčadskog kolege Mayera McLaren se riješio u drugom krugu i krenuo je u lov za vodećim i u osmom krugu McLaren prelazi Brabhama. Iza njih se na treću poziciju probio Matich koji je ubrzo postavio najbrži krug utrke. U 17. krugu (od 50) prvu trojicu dijelile su četiri sekunde, ali do velike borbe za pobjedu nije došlo. Uskoro je Matichev Brabham BT7A počeo gubiti vodu, te je u 26. krugu otkazao motor. Motor je ispustio i nešto ulja na stazu na koje je naletio Mayer, koji nakratko izlijeće što omogućava prolaz Hulmeu.

Vodeći dvojac je upravo u to vrijeme sustizao najsporije na stazi. Tu je Brabham počeo gubiti korak s McLarenom, a kraj njegovoj utrci dolazi u 28. krugu kada prilikom obilaska Shellya u zavoju Elbow udara u stražnji kraj njegova Lotusa i spektakularno izlijeće sa staze. Ta je nesreća ostavila McLarena u ugodnom vodstvu, te je na kraju slavio ispred Hulmea i Mayera.

Wigram

Nakon dvije utrke na Sjevernom otoku, karavana Serije Tasman preselila se na Južni. Slijedila je utrka na stazi Wigram. Hulme je bio uvjerljivo najbrži na treningu ispred Brabhama, Mayera i McLarena. U prvoj preliminarnoj utrci Hulme lagano pobjeđuje nakon što je Mayer rano izletio i oštetio bolid. No zato su u drugoj Brabham i McLaren imali zanimljiv dvoboj u kojem je s pola sekunde slavio Brabham, čime su podgrijali atmosferu za glavnu utrku.

Brabham je imao pole position, a do njega su se poredali McLaren, Hulme i Youl. Youl je imao najbolji start, te je nakratko poveo utrku, no na kraju prvog kruga poredak je glasio Brabham, Hulme, McLaren, Youl. Iza njihovih leđa Mayer u popravljenom bolidu prelazi Amona, a ubrzo i Palmera.

Tada se u trećem krugu zaglavio gas na McLarenovom bolidu zbog čega Bruce izlijeće i pada sve do osmog mjesta pri čemu je izgubio dvadesetak sekundi u odnosu na vodećeg Brabhama. Činilo se da je njegovim nadama za pobjedu došao kraj. Ili ipak nije… Do petog kruga McLaren se probio do četvrte pozicije, da bi u desetom bio na trećem mjestu s oko osam sekundi zaostatka za drugoplasiranim Hulmeom.

U sljedećih trinaest krugova McLaren je anulirao svu Brabhamovu i Hulmeovu prednost. Uspio se probiti ispred Hulmea nakon čega je uslijedila bitka za vodstvo s Brabhamom. No kao i tjedan dana ranije, Brabham se ponovno „poskliznuo“ kod zaobilaženja vozača za puni krug što je omogućilo McLarenu preuzimanje vodstva. Hulme je uskoro morao usporiti zbog problema s bolidom, dok je Brabham pokušavao nadoknaditi izgubljene sekunde, ali uzalud. Bruce McLaren je ponovno slavio nakon veličanstvene vožnje.

Teretonga

Prije utrke staza je dobila novi sloj asfalta pošto je stari bio pregrub prema gumama. Nažalost, presvučen je samo tanki sloj asfalta koji je ubrzo počeo pucati i stvarati probleme vozačima. Bio je iznimno klizak, te je bilo puno kamenčića koje su bolidi „bacali“ na vozače.

Koristeći Goodyearove slikove, Hulme je bio uvjerljivo najbrži na treningu, no u svojoj preliminarnoj utrci ih ipak nije koristio. U prvoj preliminarnoj, pomalo monotonoj utrci, Mayer je vodio od starta do cilja ispred Amona i Thomasena. U drugoj su događanja na stazi bila nešto zanimljivija. Youl je poveo utrku, ali su ga McLaren i Hulme ubrzo prešli. Nakon neuspjelih pokušaja, Hulme je odustao od borbe s McLarenom koji je posljednji krug vozio u četvrtoj brzini nakon kvara mjenjača.

Prije glavne utrke Hulme je odlučio na bolid vratiti gume s treninga što se pokazalo odličnom odlukom. Najbrži prema prvom zavoju bio je Hulme ispred McLarena i Amona, dok je Mayer izgubio poziciju od brzostartajućeg Palmera. Dok je Hulme na čelu utrke postavljao najbrže krugove i sve više odmicao, iza njega se Mayer probio do treće pozicije. Na početku osmog kruga Hulme je već držao vodstvo od 9 sekundi no tada griješi u zavoju Loop, izlijeće sa staze i stražnjim krajem bolida udara u stup za ogradu.

McLaren se našao u iznenađujućem vodstvu ispred momčadskog kolege Mayera, a nakon što je i trećeplasirani Amon završio utrku pored staze, vodeći dvojac je usporio i do kraja utrke zabavljao gledatelje izmjenjujući se u vodstvu.

Na koncu je slavio Bruce McLaren koji je tako u nastavak prvenstva nosio maksimalan broj bodova iz utrka na Novom Zelandu.

Sandown

Australski dio sezone otvoren je utrkom na Sandownu koja je ove godine bila počašćena nositi titulu australskog Grand Prixa. Najbrži u kvalifikacijama bio je Jack Brabham, samo jednu desetinku ispred McLarena. Za nagradu je dobio 100 boca šampanjca od jedne od najstarijih vinarija u Australiji – Seppelt.

Matich je upotpunio prvi startni red, dok su iza prve trojice bili Hulme i Mayer. Prije starta utrke McLaren se našao u problemima. Tijekom kruga zagrijavanja došlo je do oštećenja hladnjaka. Kvar je ubrzo popravljen i McLaren je stigao na start utrke. Matich je poveo utrku ispred Brabhama, no do kraja prvog kruga u vodstvo se probio McLaren. Brabham se uskoro riješio Maticha i sve je bilo spremno za još jedan veliku duel McLaren-Brabham. Matich je ubrzo odustao (kvar mjenjača). Brabham je počeo nizati seriju brzih krugova i našao se tik iza McLarena. Brabhamov BT7A bio je nešto brži u zavojima, dok je na pravcima McLarenov Cooper T70 imao malu prednost.

U 24. krugu Brabham je zgrabio vodstvo na kočenju za prvi zavoj, no McLaren se odmah vraća na vodeću poziciju na stražnjem pravcu. Šest krugova kasnije Brabham vuče isti potez, probija se naprijed i uspijeva zadržati McLarena iz sebe. U narednim krugovima McLaren je dao sve od sebe, no prolaska nije bilo. Tada je u 39. krugu Climaxov FPF eksplodirao što je označilo kraj McLarenove utrke. S velikom prednošću ispred drugoplasiranog Stillwella koji je bio u borbi s Mayerom, Brabham usporava i krstari do pobjede. Stillwell je završio na drugom mjestu nakon Mayerovih problema s dovodom goriva. Treći je završio Youl ispred Mayera. Drugoplasirani u ukupnom poretku, Denny Hulme, također je imao problematičnu utrku zbog pregrijavanja motora, no stigao je do petog mjesta s tri kruga zaostatka.

Warwick Farm

Utrka je dobila veliko pojačanje u vidu svjetskog prvaka Grahama Hilla. Kvalifikacije su bile iznimno uzbudljive, s prvom šestoricom unutar devet desetinki. Najbrži je bio Frank Matich, i to za dvije desetinke u odnosu na Hulmea. Zatim su slijedili Brabham, Hill, vodeći u ukupnom poretku McLaren, te njegov momčadski kolega Mayer.

Na samom startu utrke Hulmeu se ugasio motor, i samo puka sreća je spriječila da ga nitko od vozača iza ne udari. Brabham je imao odličan start i preuzeo je vodstvo, dok je najbrži iz kvalifikacija – Matich – imao previše proklizavanja kotača, ali je uspio zadržati drugo mjesto ispred Hilla. McLaren i Mayer su imali kontakt prilikom kočenja za Creek Corner, ali su obojica nastavili bez problema za njihove bolide. Hulme se nalazio na začelju poretka, ali je ubrzo počeo napredovati. U trećem krugu dogodila se promjena na vrhu. Matich je kasnije kočio za Creek Corner i probio se ispred Brabhama u, pokazalo se, kratkotrajno vodstvo. Samo tri kruga kasnije Matich izlijeće zbog kvara prednjeg ovjesa i uskoro odustaje.

Činilo se da je Brabham u mirnom vodstvu, no tada se u 22. krugu McLaren i Mayer probijaju ispred Hilla i započinje McLarenov lov. Koristivši svu brzinu svog Coopera, McLaren je uspio uhvatiti Brabhama, no on mu mirnom i preciznom vožnjom nije dao ni najmanju šansu za dohvaćanje vodstva. Na kraju utrke dijelile su ih samo četiri desetinke. Mayer je završio treći, Hill je u svom debiju bio četvrti, dok je Hulme odradio odličan posao u hvatanju petog mjesta sa začelja.

Lakeside

Još jednom je Matich bio najbrži u kvalifikacijama, samo desetinku ispred Mayera i dvije ispred Brabhama. Četvrti je bio Youl, dok su McLaren i Hulme podbacili te su morali startati iz sredine poretka.

Prva trojica su zadržala svoje pozicije nakon starta, a slijedili su Youl, Gardner, McLaren i Hulme. Matich je mirno držao vodstvo utrke, te su on i Mayer odmicali Brabhamu. No kao i tjedan dana ranije, Maticha je ponovno iznevjerio bolid, točnije kvar na motoru. Bolje sreće nije bio ni Mayer koji također staje zbog kvara motora nekoliko krugova kasnije. To je ostavilo Brabhama u nesmetanom vodstvu dok su se McLaren i Hulme većinu utrke mučili s prolaskom odličnog Youla. Kada im je to napokon pošlo za rukom u 44. krugu utrke, sve su prosuli međusobnim kontaktom na kočenju za Karrusell deset krugova kasnije. Youl je iskoristio priliku i vratio se na drugu poziciju. McLaren je uspio nastaviti utrku, dok je Hulme odustao zbog puknuća gume.

Nakon tri utrke australskog dijela prvenstva, Brabham je stigao do svog maksimalnog mogućeg bodovnog učinka, što je značilo da je McLaren osigurao naslov prvaka prve sezone Serije Tasman.

Longford

Posljednja stanica prvenstva nalazila se na otoku Tasman, kod gradića Longford. S riješenim pitanjem prvaka, te još jednim nastupom Grahama Hilla, očekivala se dobra utrka. No sve je palo u drugi plan nakon pogibije Timmya Mayera tijekom slobodnog treninga. Mayerova nesreća dogodila se na dionici između mosta Kings Bridge i zavoja Pub. Njegov je bolid na trenutak poletio nakon nailaska na izbočinu na stazi. Pokušao je vratiti nadzor nad bolidom, no neuspješno. Izletio je staze pri brzini od oko 180 km/h i udario u drvo. Mayer je bio izbačen iz bolida koji je u potpunosti uništen. Zadobivene ozljede bile su preteške, te je preminuo na putu prema bolnicu u Launcestonu.

https://www.youtube.com/watch?v=wAbR9jxrnVQ

Zbog Mayerove smrti McLaren je propustio dvije utrke u subotu koje su odlučivale o startnim mjestima. U prvoj je pobjedu odnio Stillwell ispred Hilla, dok je u drugoj slavio Brabham. Na startu glavne utrke, Brabham je preuzeo vodstvo ispred Hilla i Maticha. Brabham i Hill su se počeli odvajati od Maticha koji se uskoro našao pod McLarenovim pritiskom (Bruce je startao sa samog začelja). U devetom krugu McLaren se probija na treće mjesto nakon što je Matichev motor zapao u probleme. Na vrhu je Brabham držao dvije sekunde prednosti pred Hillom, sve dok ga u 21. krugu kvar diferencijala nije izbacio iz utrke. S četiri kruga do kraja, i Hillom u sigurnom vodstvu ispred McLarena (prednost od desetak sekundi), glavni dvoboj na stazi bio je onaj za treće mjesto. Unatoč problematičnom motoru, Matich se još uvijek držao na trećem mjestu, no bio je u opasnosti od Stillwella koji se drastično smanjivao zaostatak. U posljednjem krugu, u posljednjem zavoju, Stillwell je napokon uhvatio Maticha. U uzbudljivom sprintu prema ciljnoj crti Matich je uspio nadmašiti Stillwella za manje od jedne desetinke.

Bodovni sustav

Prva šestorica vozača u utrci dobivali su bodove po sustavu 9-6-4-3-2-1. Za ukupni poredak računala su se po tri najbolja rezultata ostvarena u svakoj državi, ali uz uvjet da su oni uključivali bodove osvojene na GP Novog Zelanda (Pukekohe) i GP Australije (Sandown). Bodovi u zagradama nisu brojeni za ukupni poredak.