VN Australije, Albert Park

Sumorni period čekanja bliži se kraju – Renault će sutra predstaviti svoj novi bolid i tako će neslužbeno započeti nova sezona Formule 1, napokon.

Kalendar

Kalendar je potvrđen već neko vrijeme i po svemu sudeći gledat ćemo čak 21 utrku, a prva od njih čeka nas 20. ožujka, tradicionalno, po ulicama Melbournea. Gledajući kalendar, u oko upada Baku, odnosno Azerbajdžan koji bi nam trebao biti ljetna novost, a zanimljivo je i da je Malezija premještena iz kišnog dijela godine u posljednju trećinu rasporeda, odnosno između Singapura i Japana. Veseli i povratak VN Njemačke posljednjeg dana srpnja.

Sezonu nažalost opet završavamo u Abu Dhabiju koji sam po sebi i nije tako loš finale, ali nekako se ne mogu oteti dojmu da je Brazil puno napetiji kao završnica prvenstva nego kao predzadnja utrka, uostalom, najbolje utrke je i pružio upravo tada kada je ulog bio najviši.

Momčadi

Velika novost koja je cijelo vrijeme prisutna, ali kao da se šulja ispod radara jest dolazak momčadi Haas F1. Dijelom zato što čak ni (samoprozvani) F1 eksperti ne znaju gdje ih točno treba smjestiti. Dok jedni tvrde da će Haas biti na samom dnu jer se u ovaj sport ne dolazi tek tako, a put do bilo kakve kompetitivnosti je dugačak i strm; istovremeno čujemo izjave poput one Sergija Pereza koji ih prepoznaje kao potencijalnu prijetnju, prvenstveno zbog značajne pomoći koju imaju od Ferrarija. Talijani svakako nisu u nekakvom natjecanju altruista već i sami od toga imaju korist.

Pretpostavka koju je Mercedes prepoznao (i priupitao Whitinga za razjašnjenje) jest da Ferrari već neko vrijeme koristi Haas kako bi radio na svom razvojnom programu. Obzirom da Haas nije u F1 prvenstvu – ona nije podlijegala raznim restrikcijama po pitanju testiranja, pa je Ferrari tu vidio priliku za jedan fini quid pro quo. Kad to radi dominantna momčad poput Mercedesa onda se svi šokiramo, ali kada to radi netko da bi zaustavio dominaciju i pružio nam nekakvu borbu na vrhu – onda svi zatvaramo jedno oko i nadamo se da se takva “snalažljivost” zaista i isplati dogodine.

Red Bull Renault je jedna momčad koja bi, kako pretpostavlja Newey, mogla još dublje potonuti iduće godine. U moru žalopojki oko stanja u kojem je ovaj sport daje se razaznati strah za vlastitu kompetitivnost. I da, kažem Red Bull Renault, jer dok ne vidim fotografije iz tvornice motora TAG-Heuer – ovo je i dalje Red Bull Renault, pa makar ga oni “rebrendirali” i kao Red Bull MTČ.

Vozači

Obzirom da Manor još uvijek (?!) nije objavio tko će voziti za njih iduće sezone, ne možemo donositi konačne sudove o vozačkim postavama, ali uz dozu rezerve sigurno je reći da imamo jedan vrlo natprosječan grid po tom pitanju. Naravno, svi se sjećamo sezone kad smo gledali čak šest svjetskih prvaka, ali izuzev Schumachera – i dalje imamo petoricu, unatoč realnoj opasnosti da Alonso i Button još jednom protrate talent u nekompetitivnom bolidu.

Kao što kvalitetan film čine odlični sporedni glumci i sporedne radnje – tako očekujem da će i narednu sezonu začiniti odlične borbe iz drugog plana. Ricciardo je ove godine izgubio od Kvyata, to je jedan revanš u iščekivanju. Hulkenberg i Perez je drugi, Verstappen i Sainz treći, a da ne spominjem Alonsa i Buttona.

Repriza 2015., ili?

Očekivanja da će Ferrari napraviti dobar posao i pružiti nam dobru sezonu i nisu tako nerealna, bez obzira što uvijek u ovako dugim pauzama pomalo izgubimo dodir s realnošću i zaboravimo s kakvom smo dominacijom imali posla prošle godine. Nekoliko je faktora koji govore u prilog tome.

Pravilnik se nije bitnije promijenio, ali sve su glasnije najave da će Pirelli još jednom biti nepoznanica za sve ekipe, a nekoliko puta se događalo da Mercedes ima problema upravo s tim segmentom, odnosno s gumama. Ne treba spominjati slučajeve od prije nekoliko godina kada je, sve do onog famoznog testa, bilo nevjerojatno gledati pad u performansama između kvalifikacija i utrke. Sjetite se samo afere u Monzi s pritiskom u gumama. Sjetite se Singapura za kojeg su mnogi istaknuli upravo Pirelli kao krivca za pad Mercedesa. Dakle, to je jedna varijabla s kojom su se u Mercedesu susretali i, kako smo vidjeli, nisu je znali riješiti.

Drugi faktor je i James Allison. Iako smo mi gledatelji skloni mitovima o dizajnerima pa tako zaboravljamo ni Newey ni Prodromou ni Allison (ni Tombazis, samorazumljivo) nisu svemirci – ne može se zaboraviti kakva je mala čuda Allison radio u Lotusu s vrlo ograničenim budžetom. Podsjećam, ovaj novi Ferrari bit će prvi njegov proizvod u Maranellu. Prošle godine, kako je sam priznao, nije dizajnirao ni jedno krilce.

Treći, nimalo manje važan faktor su i vozačke postave. Bez obzira na moje simpatije prema Kimiju Raikkonenu – ne vjerujem da on može zaprijetiti suludo motiviranom Sebastianu Vettelu. Tako da Ferrari ima jasno postavljenu hijerarhiju unutar ekipe. Za razliku od Mercedesa. Ta priča je prožvakana tisuću puta, ali mislim da će do izražaja doći tek ako im Ferrari zaista zaprijeti. Tada će se karte morati baciti na Hamiltona, a Rosberg, bez obzira na možda česti stav navijača da je miran i poslušan, neće to baš tako lako prihvatiti.

Bez obzira na borbu na vrhu, navijačka masa se mobilizira, posjeti portalu rastu, F1 se napokon vraća, a sad su ispred nas predstavljanja bolida i prva testiranja. Bez obzira na malu uljuljanost zbog Mercedesove dominacije proteklih sezona – osjećaj iščekivanja prvih kadrova s Albert Parka 18. ožujka u 2:30 ujutro je nešto što se ne mijenja.