5. Jim Clark

David Vidović: Top 15 umirovljenih vozača / Izdvojeno

David Vidović

Prije 9 godina 7 min 10 komentara

Jim Clark

Priča počinje jednog proljeća u tridesetima, u malom selu na istoku Škotske, kada je obitelj Clark nakon četiri kćerke konačno dobila sina, Jima. Razigrani dječak je oduvijek bio otvoren za nove stvari i pustolovine, a sportovi i igra mu nisu bili strani. Tijekom odrastanja je imao razne hobije – kriket, hokej, nogomet, ali i strast koja će se kroz nekoliko godina rasplamsati u život, a potom u veliki dio povijesti našeg svijeta. Prvo vozilo koje je vozio je bio stari kamionet koji je krišom provozao oko farme dok roditelji nisu bili kod kuće. Ubrzo je dobio i dozvolu da sam vozi traktore, a iako nije išao pretjerano brzo, Jim bi maštao da vozi brze automobile o kojima je čitao svake noći u svojoj sobi. Za svoj 17. rođendan dobio je vozačku dozvolu, a tada je već napustio školovanje i svakodnevno radio na obiteljskoj farmi.

Vozačka dozvola je Jimu dala dozu slobode i oduška, pa se 1956. počeo natjecati na brdskim utrkama i testovima vozačke spretnosti. Ubrzo je počeo s lakoćom pobjeđivati utrke na kojima se natjecao uz pomoć svojih bogatih prijatelja bez čije pomoći ne bi uspio. Kada god bi pobijedio, Jim se osjećao neugodno u velikoj pažnji koju su mu drugi pružali, a neko vrijeme ga je mučilo i to što se utrkivao protiv volje svoje obitelji. Ali prijatelji su ga nagovorili da utrkivanje uzme za ozbiljno, jer su svi bili iznenađeni njegovom brzinom i surovim talentom, čak i on sam.

1958. Clark je pobijedio na Brands Hatchu u Lotusu Elite i impresionirao Colina Chapmana, osnivatelja Lotusa, koji ga je odmah pozvao da se natječe u Lotus Formuli Junior. Clark je rado prihvatio poziv i pridružio se Lotusovoj obitelji. 1959. je nastupio na utrci 24 sata Le Mansa, na kojoj je završio ukupno deseti u Lotusu Elite Mk 14, a sljedeće godine je završio treći u Aston Martinu DBR1. U isto vrijeme Clark je pravio veliki napredak u nižim kategorijama Formule što je primoralo Chapmana da mu pruži mjesto u Formuli 1. Clark je za Lotus vozio drugi dio sezone 1960.

VN Belgije 1960. je zapamćena kao najcrnji vikend u povijesti Formule 1 kada su čak četiri vozača izgubila živote tijekom vikenda. Ta utrka je bila teška i za Clarka, posebno ako uzmemo u obzir da mu je bila tek druga u F1, pošto je prvo iz najbližeg kuta svjedočio fatalnom izlijetanju Chrisa Bristowa, čije je nepomično tijelo na stazi izbjegao za dlaku, a utrku je završio s krvavim bolidom. Nekoliko krugova kasnije Clarkov momčadski kolega Alan Stacey izgubio je kontrolu nad bolidom nakon što mu je ptica udarila u kacigu. Clark je kasnije priznao da ga je taj vikend umalo udaljio od utrkivanja zauvijek, a zbog toga je cijelu karijeru mrzio Spa, iako je četiri puta pobijedio na toj stazi. Te iste sezone je i ostvario svoje prvo postolje u Formuli 1, na petoj utrci karijere u Portugalu.

Clark, John Surtees i Colin Chapman, 1960.

1961. Clark je kompletirao svoju prvu punu sezonu u Formuli 1, ali i ona je ostala u lošem sjećanju zbog njegovog incidenta s Wolfgangom von Tripsom, uslijed kojeg su Von Trips i još 14 gledatelja izgubilo živote. Iako je Clark bio nevin i neozlijeđen, dugo je razmišljao o povlačenju iz sporta, ali odlučio je ostati uz Chapmana koji se pretvarao u genijalnog dizajnera, kao i Clark u vrhunskog vozača.

To se potvrdilo u sljedeće četiri sezone, kada je duo ispisao stranice povijesti. Chapman je za 1962. dizajnirao briljantni Lotus 25, ali je koristio Climaxove V8 motore koju su bili nevjerojatno nepouzdani. Te sezone Clark je ostvario tri pobjede i često bio ujedljivo najbrži na stazi, ali su ga kvarovi često sputavali na putu ka pobjedi. Upravo je zbog Climaxovog motora izgubio titulu u zadnjoj utrci, kada je na Lotusu procurilo ulje dok je bio u vodstvu. 1963. je imao više sreće s kvarovima i maestralnim vožnjama došao do svoje prve titule. Pobijedio je na sedam od deset utrka u sezoni, a na samo jednoj nije bio na postolju, u Monaku kada mu je otkazao mjenjač nakon 78 krugova. Na kraju je s 25 bodova pobijedio Surteesa, ali samo zato što se najboljih šest rezultata u sezoni brojilo u bodove, bez tog pravila Clark bi prvenstvo osvojio s 39 bodova prednosti, u doba kada je voženo deset utrka koje su se bodovale po sustavu 9-6-4-3-2-1.

Clark u Lotusu, 1962.

1964. godine se ponovila ista sudbina kao i 1962. Clark je pobijedio na tri utrke sezone i ušao u zadnju s mogućnosti uzimanja titule. Vodio je utrku do predzadnjeg kruga, kada je njegov motor zakašljao i ulje je opet procurilo, a s njim i Jimove nade o drugoj uzastopnoj tituli. A zatim se sudbina još jednom ponovila, ovaj put na ruku Clarka. 1965. pobijedio je na šest utrka sredinom sezone osigurao svoju drugu titulu. Njegov Lotus 33 je bio perfektan u svakom pogledu, te su Clark i Chapman izgradili veliku reputaciju među konkurencijom.

Clark 1964.

U to doba njih su dvojica bili kao braća, Chapman se uvijek divio Clarkovoj iskrenošti, poniznosti i integritetu, govoreći da je Clark bio nevjerojatno ljudsko biće i vozač. Jim nikada nije bio tehnički podučen i uvijek je trebao Chapmana u blizi da mehaničarima ‘prevede’ njegove zahtjeve i sugestije. Čak i kada bolid nije bio brz, Clark je pronalazio način da vozi jednako brzo, iako je uvijek tvrdio da nije znao odakle dolazi njegova brzina. Javnost je sve više brujala o stidljivom prvaku koji nije želio biti u centru pažnje. Njegova popularnost u SAD-u je naglo porasla nakon pobjede na utrci Indianapolis 500 1965. godine. Clark je uvijek mrzio pres konferencije, i nerado je davao izjave i pojavljivao se u javnosti. Clark nije imao puno prijatelja, upravo zbog njegovog tihog karaktera, ali se sprijateljio s dva po osobnosti potpuno različita vozača, Grahamom Hillom i Jackiejem Stewartom. Iako mu nisu bili slični, njih dvojica su se uvijek divila Clarkovoj sposobnosti da bude tako miran, ali opet tako agresivan za volanom, dok je izvan bolida često grickao nokte i bio neodlučan. Clark nikada nije bio oženjen, ali je imao djevojku s kojom se planirao skrasiti u rodnoj Škotskoj i živjeti na farmi. Svoje ugovore je uvijek potpisivao na godinu dana, tako da bi imao slobodu otići gdje on želi.

Stewart, Clark i Hill, 1967.

Zamalo je napustio Lotus nakon očajne 1966. sezone, kada je završio samo tri utrke i na jednoj pobijedio. Ali njegovo strpljenje je bilo nagrađeno 1967. kada je Lotus ponovo bio konkurentan, a Jim pobijedio na četiri utrke. Nažalost, izgubio je titulu za 10 bodova, ali je polagao velike nade u sljedeću sezonu. Na prvoj utrci 1968. sezone, u Južnoafričkoj Republici, Clark je pobijedio i tako izjednačio rekord Fangia po broju pobjeda u karijeri, ukupno 25. A zatim je nastupio na potpuno nebitnoj utrci Formule 2 na Hockenheimu. Tijekom utrke njegova guma je pukla i toga, 7. travnja 1968. Jim Clark je izgubio život. Cijeli svijet je bio u šoku, baš kao i Fangio, Jim je u svojoj karijeri pravio jako malo grešaka, što je njegovu smrt učinila još čudnijom. Svijet Formule 1 je tada izgubio dobrog prijatelja, maestralnog vozača, velikog prvaka i prelijep osmijeh.

Monza 1967

Kako mislite da je Jim Clark trebao biti rangiran?

Rezultati

Loading ... Loading ...

Odgovor

10 komentara

  1. Honda
    zekohonda Donator Prikaži
    • 3124 d, 18:46

    odlično!!!


    0
    0

    0
  2. Bmw
    Marko Rakić Donator Prikaži
    • 3124 d, 19:59

    Dobar tekst Davide :)
    Teško je rangirati najbolje vozače svijeta, kako pošteno reći da je Clark bolji od Stewarta, a nalazi se ispred njega? Sve su to izvanredni vozači koje ne dijele nijanse, već samo vrijeme kada su vozili. Ništa drugo.


    0
    0

    0
    • F1puls
      David Vidović Prikaži
      • 3124 d, 21:30

      Hvala. :D

      Koristili smo se Autosportovom tablicom najboljih vozača u povijesti, mada smatram da prvih pet vozača dijeli jako malo, ako čak i ništa po sirovom vozačkom talentu. Eh sad tu u računicu ulaze i druge stvari, evo pogledaj samo Clarka, nepouzadnost motora mu je oduzela 3 titule, zamisli da je Schumi odustao od pola utrka zbog bolida, i kakve bi mu brojke bile.



      1
      1

      0
  3. Max Verstappen 1
    vlado Pretplatnik Prikaži
    • 3124 d, 22:23

    Hvala, David.

    Citajuci o relativno dalekoj proslosti… me navodi na misao da je sama srz F1 smrt. Ili strah od iste u ime strasti ka necemu sto volis. I onda mi se cine smjesnim primjedbe kako je F1 bila bolja prije par sezona i sl. Znam da ovo zvuci jako grubo, ali F1 je izgubila onda kada je dobila aktivnu sigurnost koju danas ima.
    Naravno, ne zelim nikome nista lose, samo mi se tako cini.

    I bas u ime toga me ne cudi pad popularnosti ovog sporta. Jer danas imamo toliko relativno novih i ekstremno opasnih natjecanja. RB je sponzor mnogih. Tj. valjda se jako cijeni kada si spreman da objektivno ugrozis svoj zivot za nesto sto volis.


    0
    0

    0
  4. - klikni za postavljanje vlastitog bedža
    Marros Prikaži
    • 3124 d, 22:28

    Za mene je Jim Clark Ayrton Senna 60-ih. No koliko je Jim Clark bio veliki vozač govori još jedna činjenica. Pobijedio je 25 puta , no drugi je bio samo jedan put, a treći šest puta. To nam govori da ako je završio utrku sa konkurentnim bolidom u rukama obično bi pobijedio. No vozeči Chapmanove kreacije u to vrijeme značilo je igrati ruski rulet. Na žalost.


    0
    0

    0
  5. Lady Prikaži
    • 3124 d, 22:46

    Uvijek je lijepo prisjetiti se velikana povijesti Formule 1…..
    Hvala Davide…! :thumbs:

    Ima jedan zanimljiv članak o Clarkovoj smrti…

    Evo dijela citata:
    “Concerning the circumstances of Jimmy Clark’s death…maybe it is time the truth is told. I was privileged to be a part of that era and a friend of Jimmy’s, so was just as devastated as everyone else when he was killed. His car had a rear suspension failure; sadly one of the frequent and well-known results of the brilliant but fragile Lotus cars of that era.

    I was Goodyear’s first director of international racing at the time and, as Firestone was contracted to Lotus, after the accident and rumors of a tire failure, Firestone engineers showed me the tire off the Clark car, not deflated or failed, but obviously dragged sideways after a suspension failure. Jimmy would have had a chance of dealing with a puncture and deflation but suspension failure, no way could he have controlled the car.

    http://en.espnf1.com/blogs/motorsport/story/153175.html


    0
    0

    0
    • F1puls
      David Vidović Prikaži
      • 3124 d, 23:01

      Hvala. :D
      U uzroke smrti odnosno izlijetanja nisam ulazio, bilo je to davno i teško da se ikome može vjerovati i sa sigurnosti znati što se točno dogodilo. Svima poznata činjenice je da je Clark imao puknuće gume, i na tome sam detalju ostao.


      0
      0

      0
  6. Mclaren
    raca Prikaži
    • 3123 d, 23:00

    Kad sam kao mali skupljao sličice oto-moto tamo 71.- 72., uz Fittipaldija i još nekolicine, Jim Clark mi je bio, osim u albumu, zaljepljen u mojoj posebnoj bilježnici. Da me Bog ubi, ne znam zašto.


    0
    0

    0
  7. Williams
    nigel7 Prikaži
    • 2557 d, 10:46

    pukla mu je guma i zabio se u drvo ,,gadna vremena hocknheim je bio brz kroz šumu ali opet f1 vozači su vozili i forumula 2 šta bi danas bilo zabranjeno


    0
    0

    0

Pročitajte više o idućim temama:

Reagirajte na ovaj sadržaj:

Novo na forumu Otvori

Bok, internet se promijenio. Sadržaj, vrijeme, znanje i rad uložen u portal koštaju i bez vaše pomoći - ove zajednice više ne bi bilo.

Ako cijeniš što radimo svaki dan već 8 godina, podrži nas tako da postaneš pretplatnik ili doniraš iznos po volji.

Pretplati se Doniraj jednokratno

Stvaramo uspomene zajedno!

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

Pridruži se

Pulsmedia

Slijedi nas

© Pulsmedia, guramo od 2015.