Bilo je teško zamislivo da vikend za Tifosije počne bolje nego što je počeo. Drugo i treće mjesto na kvalifikacijama bili su neočekivani bonus, naročito na domaćoj stazi na kojoj su se zapravo svi bojali nedodirljivosti Mercedesa. Ne propustivši se pobrinuti za show, Räikkönen je ipak izveo jedan od grozomornijih gafova ove sezone, što ga je do prvog zavoja već srušilo na posljednje mjesto. Je li ga izbacila iz takta nova procedura startova uvedena od Spa, ili je samo bio rastresen, sad je nepotrebno špekulirati. Na kraju je još i pristojan rezultat spasiti peto mjesto i dovući deset bodova u Scuderiju, iako je od starta Vettelov opet bio taj Ferrari koji je bio u fokusu. Njemu je, naravno, nevjerojatno na ruku išao iznenadni štrajk Rosbergovog motora, ali i bez toga bi stigao do postolja, te bi božanstva Ferrarija i Monze svejedno bila zadovoljena još godinu dana. (A valjda i ostali. Čak ni oni koji ne navijaju za Ferrari nekako nemaju ništa protiv kad on bude dobro plasiran na Monzi.)

A što se Rosberga tiče, koliko su ta tri neočekivana boda bili sreća za Vettela, toliko je izgubljenih osamnaest bio peh za Nijemca. Frustrirajuće za njega, bez sumnje, ali bojim se (i nadam se da se varam) da je s tim izgaranjem ujedno izgorila i većina neizvjesnosti oko vozačke titule, baš kao što je to već davnije izgorila oko konstruktorske. Istina, niti 53 boda, koliko je sad između Mercedesovih vozača, nije nenadoknadivo kroz sedam utrka, ali sad to već izgleda jako nategnuto. Rosberg sad može i pobijediti svaku preostalu utrku, ali ako je Hamilton samo drugoplasiran svaki put, titula bi na kraju išla Englezu, koji si može dozvoliti igrati na sigurno. I još tome pribrojimo njegovu očito dobru formu, i tu više nema što pametno za teoretizirati. Super za vas ako ste Hamiltonov navijač, ali u smislu nekakve napetosti sezone, vjerojatno ćemo Monzu pamtiti kao točku u kojoj je “lako moguće” postalo “gotovo sigurno”.

Igrokaz sa špekuliranjem oko kazne radi marginalno nedovoljnog, ali ipak nedovoljnog tlaka u jednoj od Hamiltonovih guma samo je još, na neki način, potvrdio koliko je Mercedes u svojoj klasi. Oni su odlučili da im treba pobjeda s preko 25 sekundi kako bi eliminirali bilo kakvu eventualnost ― naručili su, dobili su. Ponavljam, izvrsno za navijače srebrnih strijela, ali nekakve prave konstruktorske konkurencije, barem u vrhu, ove godine nema. Konstruktorski bodovi u vodećih četiri ekipe imaju tolike razmake da bi bilo kakvu rošadu mogli držati iznenađenjem: 451, 270, 188 i 113. Zapravo će biti zanimljivije pratiti donju polovicu. Što se vozača tiče, zapravo je prava “vrućina” sad oko četvrtog mjesta, gdje se mjerkaju Massa, Räikkönen i Bottas. Williams je i ovaj put spremno uzeo ostatak kolača s vrha.

Posebno dobar vikend za Force Indiju, koja je skupila dobrih četrnaest bodova i Lotusu preuzela peto konstruktorsko mjesto ― malo povratka fokusa na ovu ekipu koja marljivo (g)radi, ali pitanje je bi li se ta rošada dogodila da Lotus, naprotiv, nije imao superkatastrofalan vikend, s vozačima koji nisu dospjeli ni do trećeg kruga. Nakon izvrsnog Grosjeanovog postolja u Belgiji, ovo je opet podsjetilo na raniji Lotusov horor iz Engleske, s dvostrukim odustajanjem. No ovo je, recimo to tako, ipak nekako sekundarno u odnosu na druge priče koje se u zadnje vrijeme pričaju o Lotusovoj insolventnosti, preuzimanju od strane Renaulta, i raznim drugim scenarijima. Vidjet ćemo što će se dogoditi s time, iako ― možda ste i vi uočili ― o tome se već priča tjednima, ali ništa se još nije dogodilo. I možda još isto tako tjednima neće.

Red Bull i Sauber su pobrali preostala donja tri mjesta s bodovima. Obje ove ekipe po svojoj prilici već razmišljaju o 2016. Sauber je u laganoj krizi rezultata i više vjerojatno neće stići napraviti čuda ove godine, dok je Red Bullova glavna briga sad pitanje motora koje će koristiti. To što se u medijima spominju razne mogućnosti zapravo ne znači da su i validne; možda je Red Bull već odavno odlučio što će dalje i duboko je u pregovorima s novim dobavljačem, ali namjerno ne želi demantirati glasine kako bi imao (možda?) bolju pregovaračku poziciju.

Sve u svemu, opet jedna utrka koja je imala svega pomalo i ne bi se ni u ludilu mogla nazvati dosadnom, ali je, kao što rekoh iako se čvrsto nadam da sam u krivu, vjerojatno dodatno zacementirala nade za nekakav napeti nastavak prvenstva. Slijedi nam Grand Prix Singapura, još jedan “dragulj” koji možda ne nudi tolike preticade, ali u pravilu bude zanimljiv, naročito kad se počnu pratiti finese u strategijama. I po karakteru, staza koja ne može biti suprotnija od Monze nego što to jest!

Stalking Woking

Ipak je Hungaroring, nažalost za sve McLareniste, bio nekakav čudan izuzetak, “freak” utrka, a ne objava konačnog oporavka u Wokingu. Suprotno tome, na Grand Prixu Italije situacija se opet vratila na tradicionalnu blamažu, s jednim odustajanjem i samo Marussijom koja je tu bila kao madrac da Button ne prođe kroz cilj baš kao totalno posljednji. Premda se nešto tu i tamo priča o tome tko će tamo voziti 2016. (tj. namjerava li ekipa iskoristiti opciju Buttonovog ugovora ili ne), to je i dalje nekako sporedna priča pokraj kronično katastrofalnih performansi. Koje k tome nisu naročito napredovale ― na stazi gdje je motor važan opet je ekipa bila predzadnja.

To da je ekipi, a možda i vozačima, već strpljenje ozbiljno u deficitu, sugerira i Buttonov komentar da samo želi što prije znati što će biti s njegovom daljnjom F1 karijerom. Za njega, čije izjave za medije inače redovito budu PR-optimistične kao da je na razgovoru za zapošljavanje, da ne naglasi kako vjeruje u ekipu i da će sljedeće godine biti daleko bolje, to dovoljno govori. A i za Alonsa već znamo da nije pretjerano strpljiv kad dobije motokultivator ― iako, dajmo im toliko kredita s priznanjem da bi vjerojatno bilo koji vozač bio nervozan u takvoj situaciji, naročito ako je svjetski prvak koji je nekad bio naviknut redati pobjede. Iako slutim da ona ne postoji jer bi do sad već to izavalo tornado špekulacija, da kojim slučajem Alonso ima u ugovoru klauzulu koja ga može osloboditi za 2016. na temelju performansi ekipe, vjerojatno bi već naveliko ispitivao gdje još može naći slobodan kokpit.

Ovo, jasno, znači i pad interesa oglašivača, što bi u krupnom planu moglo destabilizirati financijski stanje u Wokingu. Bilo bi čudno da tamo toga nisu svjesni, i već smišljaju sve moguće načine, sa ili bez Honde, izvući se iz krize.