Na kraju 2004. Ferrari je izgledao nepobjedivo. Već pet sezona je crveni stroj iz Maranella mljeo sve pred sobom, no i takvom je periodu, prije ili kasnije, morao doći kraj. Zbilo se to u 2005. nakon novih tehničkih promjena iz FIA-e. Promjene su uključivale korištenje jednog seta guma tijekom kvalifikacija i utrke, produljenje vijeka trajanja motora na dva GP vikenda, te nova aero pravila koja su u značajnoj mjeri trebala smanjiti downforce.

Ferrarijev odgovor na nova pravila stigao je u obliku modela F2005. Nakon sedam sezona, ovo je bio prvi Ferrari koji nije bio kreacija Rory Byrnea koji se postepeno povlačio sa svoje pozicije i pripremao za mirovinu, već je bio djelo Alda Coste. Na njegovu predstavljanju momčad je zračila optimizmom, čvrsto uvjerena da je to najbolji bolid ikada stvoren u Maranellu. Nastavljeno je s praksom iz prethodnih godina, pa je sezona započeta s pravilima prilagođenim prošlosezonskim bolidom – F2004M.

Kraj dominacije

Ako se po jutru dan poznaje, onda je nakon dvije početne utrke bilo jasno da se od Ferrarija neće moći puno očekivati. Scuderija je u tim utrkama bila daleko od svojih uobičajenih pozicija, a iznimka je bilo Barrichellovo drugo mjesto u Australiji. Zbog toga je debi novog F2005 poguran naprijed, i on se pojavio na trećoj utrci u Bahreinu. Schumacher se kvalificirao na drugo mjesto, i sve do kvara hidraulike u 11. krugu, bio je odmah iza vodećeg Alonsa. Utrku kasnije u San Marinu, Schumacher ponovno demonstrira potencijal novog bolida. Nakon greške u kvalifikacijama ostao je prikovan na 13. mjestu. No taktika u utrci je bila odlično posložena, te je inspirirani Schumacher pred Tifosima došao do mogućnosti da zgrabi i pobjedu. U posljednjih 10. krugova napada Alonsa, no Španjolac sve uspješno blokira. Nakon Imole izgledalo je da će Ferrari ponovno biti bitan faktor u prvenstvu.

Rubens Barrichello, Ferrari F2005.

Ili ipak neće. Naredne utrke su pokazale da je kombinacija Ferrari-Bridgestone nemoćna pred momčadima na Michelinovim gumama – Renaultu, McLarenu, ponekad i Toyoti i Williamsu. Dobrih rezultata do kraja sezone nije bilo previše, tek je upisano pokoje postolje. Scuderia je uhvatila i jednu pobjedu, no ona je bila gotovo pa beznačajna, ostvarena na VN SAD-a u kojoj nisu nastupile momčadi na Michelinovim gumama. Ukratko, sezona je bila katastrofalna prema Scuderijinim i Schumacherovim standardima. Nakon šest sezona u crvenom bolidu, Barrichello je odlučio napustiti Scuderiju. Na mjesto drugog vozača doveden je Felipe Massa, koji je do tada nastupao za Sauber, ali je cijelu 2003. proveo testirajući za Ferrari.

Nade u bolju 2006. naglo su porasle nakon ukidanja zabrane mijenjanja guma tijekom utrke koja je bila glavni faktor Ferrarijevog pada. Još jedna bitna promjena prije sezone bila je zamjena 3.0 litrenih V10 motora, onima obujma 2.4 litre i V8 konfiguracije. Preko zime se naporno radilo na novom bolidu – 248 F1. Velika je pozornost bila posvećena razvoju novog motora, ali i poboljšanju aerodinamike. Neka od rješenja viđena na 248 F1, zaživjela su i na drugim bolidima, poput retrovizora na vanjskom dijelu bočnih stranica, i elegantnog trećeg elementa na prednjem krilu. Nakon testiranja bolid se pokazao brzim, pa su u momčadi bili uvjereni da će sezona biti bolja od lanjske.

Povratak u dobru formu

I doista, već na prvoj utrci u Bahreinu, Schumacher demonstrira mogućnosti 248 F1, osvojivši pole position u kvalifikacijama, dok je u utrci bio drugoplasiran iza Alonsa. Naredne dvije utrke donijele su manje sreće. Prvo su u Maleziji kvarovi motora priskrbili Schumacheru i Massi tešku utrku, dok su u Australiji oba vozača završila u ogradi. Već nakon samo tri utrke, Alonso je ukupnom poretku imao prednost od 17 bodova.

Michael Schumacher, Ferrari 248 F1

Europski dio sezone započeo je utrkom u San Marinu. U stanci između utrka, Ferrari je pripremio novu specifikaciju motora, te su obavljena testiranja novih Bridgestoneovih guma. Schumacher je s pole positiona poveo utrku, dok su se iza njega poredali Button, Massa i Alonso. Nakon prvih zaustavljanja u boksu, Schumacher je zadržao vodstvo, a Alonso se probio na drugo mjesto. U tom drugom stintu su Bridgestonove gume prolazile kroz fazu “graininga”, pa je Alonso ubrzo ulovio Schumachera. Bila je to sada repriza prošlosezonske utrke, samo u obrnutim ulogama. Schumacher nije popustio pod Alonsovim pritiskom, te je slavio prvu pobjedu u sezoni pred mnoštvom Tifosa. Dvoboj je nastavljen na Nurburgringu. Sve do 38. kruga utrke poredak na vrhu je bio Alonso-Schumacher, kada Renault ulijeće u boks na svoje posljednje zaustavljanje. To je Schumacheru ostavilo čistu stazu i u naredna četiri kruga gura svoj Ferrari do limita. Pit stop je prošao bez problema, i kad se vratio na stazu Schumacher se našao ispred Alonsa. Svoju je prednost zadržao do kraja. S dvije pobjede iz dvije utrke, zaostatak za Alonsom je bio smanjen, ali samo za četiri boda.

Nakon Nurburgringa uslijedila je rezultatska suša za Schumachera i Ferrari. Alonso niže četiri lagane pobjede uzastopno, dok je Schumacher ograničen na druga mjesta nakon borbi s Fisichellom ili  Raikkonenom. U Monaku je bio peti nakon starta iz pit lanea, koji je bio posljedica fijaska iz kvalifikacija i “parkiranja” u zavoju Rascasse.

Schumacher se pobjedama vratio trijumfom na VN SAD-a, koju može zahvaliti odličnim Bridgestone gumama, ali i konzervativnim izborom Michelina nakon straha od ponavljanja lanjske situacije. S pobjedama je nastavio i u Francuskoj, te u Njemačkoj gdje je na površinu izbila kontroverza oko Renaultovih “mass dampera” koji su proglašeni ilegalnima. U Mađarskoj su oba rivala za titulu imala lošu utrku u kojoj je Alonso odustao s vodeće pozicije nakon gubitka kotača, dok je Schumacher osvojio samo bod vozeći posljednje krugove utrke na potpuno uništenim intermedijima.

Felipe Massa, VN Turske 2006.

Rasplet utrke u Turskoj u velikoj je mjeri odredio sigurnosni automobil koji se pojavio u 13. krugu utrke, taman u vrijeme oko prvih zaustavljanja u boksu. U tom je trenutku Massa vodio ispred Schumachera i Alonsa. Tijekom neplaniranog zaustavljanja, Schumacher je izgubio nešto vremena čekajući iza Masse, a to je onda omogućilo Alonsu da se probije ispred njega. Nastavak utrke Massa je proveo više-manje u neometanom vodstvu i tako stigao do prve pobjede u karijeri, dok su Alonso i Schumacher odlučivali o drugom mjestu. Schumacher u jednom trenutku nakratko izlijeće i gubi vitalne sekunde, pa ga Alonso uspijeva zadržati iza sebe.

Schumacherov oproštaj

Četiri utrke prije kraja sezone, Alonso je držao prednost od 12 bodova ispred Schumachera. U kvalifikacijama za VN Italije, pole position je pomalo neočekivano pripao Raikkonenu, dok je Schumacher zaostao samo 2 tisućinke sekunde. Alonso je pak morao startati deseti nakon pomalo kontroverzne odluke o poništavanju njegovih vremena iz Q3 zbog blokiranja Masse. Raikkonen je poveo utrku ispred Schumachera, i taj je poredak ostao nepromijenjen sve do prvih zaustavljanja. Schumacherov prvi stint bio je duži za dva kruga, za vrijeme kojih je izgradio dovoljno prednosti da izbije ispred McLarena. Schumacher se pobjedom primakao Alonsu, koji je odustao nakon eksplozije motora, na samo dva boda. Nakon utrke, tijekom press konferencije, Schumacher je obznanio da se na kraju sezone povlači iz Formule 1, dok će njegovo mjesto naslijediti Raikkonen.

Michael Schumacher, VN Kine 2006.

U Kini, na stazi na kojoj se u svoja dva prethodna nastupa nije proslavio, Schumacher je fantastičnom vožnjom stigao do svoje 91., ujedno i posljednje pobjede u karijeri. U kišnim kvalifikacijama bio je to masakr Michelina nad Bridgestoneom. Samo je Schumacher od vozača na japanskim gumama ušao u Q3 i kvalificirao se na šesto mjesto. Utrka je također bila kišna, pa su vozači Michelinovim gumama bili u prednosti, no Schumacher koliko-toliko uspijeva zadržati priključak. Do prvih zaustavljanja u boksu, Alonso je imao ogromnu prednost pred svojim pratiteljima, no odlučuje se na promjenu prednjih intermedija. To se pokazalo pogrešnom odlukom jer su ga ubrzo uhvatili i prestigli Fisichella i Schumacher. Nakon posljednjeg zaustavljanja, Schumacher odličnim pretjecanjem Fisichelle u prvom zavoju preuzima vodstvo. Dvije utrke prije kraja, Schumacher i Alonso bili su bodovno izjednačeni na vrhu.

U 36. krugu VN Japana prvenstvo je bilo praktički odlučeno. Ulazeći u drugi Degner, motor u Schumacherovom Ferrariju je pustio bijeli dim, dok je Alonso s pobjedom pobjegao na deset bodova. U Brazilu Schumacher vozi jednu od najboljih utrka karijere, nakon problema tijekom kvalifikacija i probušene gume u utrci. Završava na četvrtom mjestu, dok Massa stiže do svoje druge pobjede, sada pred domaćom publiku u svom Sao Paulu. Scuderia je u ukupnom poretku sezonu završila na drugom mjestu iza starog-novog prvaka Renaulta.

Schumacherov odlazak, te Raikkonenov dolazak, nisu bile jedine promjene koje su zadesile Scuderiju prije početka sezone 2007.. Jean Todt je postavljen na mjesto izvršnog šefa Ferrarija, dok je Ross Brawn uzeo godinu dana odmora, a naslijedio ga je Mario Almondo. Promjene su zadesile i odjel za razvoj motora na čije je čelo došao Gilles Simon, dok je Paolo Martinelli prešao u FIAT.

Nova era

Prvi bolid nakon Schumachera bio je F2007. Bolid je to koji se odmaknuo od dotadašnje Byrneove filozofije dizajniranja bolida. Dok su njegovi bolidi imali jednu kobilicu ispod kokpita na koju se pričvršćivao prednji ovjes, Aldo Costa je na F2007 inkorporirao koncept bez kobilice (zero-keel), gdje se donji dio prednjeg ovjesa pričvršćivao direktno na bočne stranice kokpita. To je rješenje bilo aerodinamički efikasnije, ali je od momčadi zahtijevalo veći napor kod finog podešavanja geometrije ovjesa. Premda sličan vanjskim izgledom svom prethodniku, aerodinamika F2007 je bila iznimno rafinirana, do te mjere da je to vjerojatno bio aerodinamički najučinkovitiji bolid na gridu. Bolid je također imao bešavni mjenjač, koji je prema procjenama u prosjeku donosio oko 0.3 sekunde bolja vremena po krugu.

Kimi Raikkonen, VN Australije 2007.

Početak sezone bio je kao iz snova. Kimi Raikkonen je u svom debiju za Scuderiju odnio suverenu pobjedu, pri tome ostvarivši hattrick (PP, najbrži krug, pobjeda). Massa je imao dosta lošiji start sezone, ali ne svojom krivnjom. U kvalifikacijama ga je kvar mjenjača izbacio u Q2, dok je u utrci s posljednjeg startnog mjesta došao do šeste pozicije.

Da sezona neće proći bez velike borbe, McLaren je nagovijestio dvostrukom pobjedom u Maleziji. Raikkonen je dohvatio treće mjesto, dok je Massa svoju utrku kompromitirao već u prvom krugu, izletjevši van staze nakon dvoboja s Hamiltonom. Massa kasnije pokazuje da ima snažnu volju, pa je svoj loš uvod u sezonu ispravio s dvjema uzastopnim pobjedama u Bahreinu i Španjolskoj, pri tome pokazavši sav svoj vozački talent. Raikkonen je u Bahreinu ponovno uhvatio postolje, dok je u Španjolskoj imao prvo odustajanje u sezoni – kvar elektronike. Premda su imali samo jednu pobjedu u četiri utrke, McLaren je ipak bio vodeći u ukupnom poretku, a isto tako, i njihovi su vozači – Hamilton i Alonso – držali vrh u poretku vozača.

Uslijedile su tri utrke u kojima je McLaren bio izrazito dominantan. Slavili su u sva tri navrata, od toga su dvije pobjede bile dvostruke, pa su se dodatno odlijepili na vrhu. Bio je to period prosječnih vožnji Ferrarijevog dua. Raikkonen si je kompromitirao utrku u Monaku greškom u kvalifikacijama (udaranje ograde), dok je Massa u Kanadi, u utrci obilježenoj velikim Kubičinim izlijetanjem, zaradio diskvalifikaciju zbog nepoštovanja crvenog svjetla u boksu. Kao sol na ranu stigao je kvar Ferrarijevog aero tunela zbog kojeg je izgubljeno nešto vremena u razvoju bolida.
Nakon sedam utrka, Ferrari se našao u popriličnom bodovnom deficitu ( -35 bodova) u odnosu na McLaren, dok je vodeći Hamilton bježao Massi 19, a Raikkonenu 26 bodova. Upravo u to vrijeme Formulu 1 je zatresao skandal poznatiji kao “Spygate”, u kojem su glavni akteri bili Nigel Stepney, jedan od najzaslužnijih ljudi za Ferrarijev procvat početkom novog stoljeća, te Mike Coughlan, inženjer u McLarenu. Njih su dvojica optuženi za prijenos tajnih Ferrarijevih tehničkih podataka u McLaren, a osim njih, s detaljima tih podataka bili su upoznati i McLarenovi vozači Alonso i de la Rosa. Cijela trakavica oko slučaja “Spygate” uvelike je utjecala na sezonu, a zaključena je diskvalifikacijom McLarena iz konstruktorskog prvenstva, te im je još dodijeljena kazna od 100 milijuna dolara.

Start VN Francuske 2007.

Vratimo se događajima na stazi. Utrka u Francuskoj označila je preokret u Ferrarijevoj formi u kojoj su ostvarili prvu dvostruku pobjedu u sezoni (Raikkonen prvi, Massa drugi). Raikkonen je slavio i tjedan dana kasnije na Silverstoneu, gdje je odličnom vožnjom i taktikom nadmašio McLarenove vozače. Massina utrka je bila kompromitirana odmah na startu, točnije na početku kruga za zagrijavanje kada mu se ugasio motor, te je startao sa začelja. Ipak se dočepao bodova osvojivši peto mjesto. Potom je uslijedila luda utrka na Nurburgringu koja je pripala Alonsu nakon bliskog duela s Massom, dok je Raikkonen odustao zbog kvara hidraulike.

Na utrci u Mađarskoj, McLaren je doživio svojevrsno unutarnje uništenje nakon što je Alonso tijekom kvalifikacija u boksu blokirao Hamiltona u nastojanju da odveze još jedan kvalifikacijski krug. Ferrari tu situaciju ipak nije uspio kapitalizirati pobjedom. Ona je pripala Hamiltonu ispred Raikkonena, čime je Britanac dodatno učvrstio svoje vodstvo. Massa je pak imao nastup za zaborav (13. mjesto). Kao što je to pokazao ranije u sezoni, Massa se već na idućoj utrci u Turskoj oporavio od svih nedaća, te u direktnom unutarmomčadskom obračunu pobjeđuje ispred Raikkonena. Tifosi su računali na takav rezultat i na Monzi, no McLaren je bio prejak. Raikkonen, osjećajući posljedice ozbiljnog izlijetanja u Variante Ascari tijekom trećeg slobodnog treninga, odrađuje solidnu utrku do trećeg mjesta, dok Massa odustaje nakon kvara ovjesa. Četiri utrke do kraja sezone činilo se da su Ferrari i njegovi vozači ispali iz konkurencije za obje titule. Raikkonen je zaostajao 18 bodova za Hamiltonom, a Massa 23. Scuderija sada sve karte baca na Raikkonena.

Iceman za povijest

Tjedan dana nakon Monze na rasporedu je bila VN Belgije na Spa Francorchampsu. Raikkonen je u svojoj tipčnoj Spa formi, i dominira utrkom ispred Masse, dok su McLarenovci zaokupirani međusobnim naguravanjem. Zaostatak za Hamiltonom = -13 bodova.

Fuji je zamijenio Suzuku kao domaćin VN Japana, te je po svom starom običaju upriličio kišnu utrku. U kišnim uvjetima Hamilton je pokazao svoj talent i novom pobjedom učvršćuje vodstvo u ukupnom poretku. Ferrarijeva utrka je bila kompromitirana odlukom sudaca da svi bolidi utrku moraju startati na ekstremno kišnim gumama, dok su se Ferrarijevi nalazili na standardnima. Zbog toga su oba vozača pala na dno poretka, pa se u utrci radilo na minimiziranju štete. Raikkonen se popeo sve do trećeg mjesta, a Massa je utrku završio na šestom nakon odličnog duela s Kubicom u posljednjim krugovima utrke. Zaostak za Hamiltonom = -17 bodova.

S dvije utrke do kraja sezone, Raikkonenu su samo dvije pobjede davale kakve takve izglede u osvajanje titule. Tamo oko 23.-24. kruga kišne VN Kine, ti su izgledi bili na minimumu. Hamilton je bio u solidnom vodstvu ispred Raikkonena, te se činilo da krstari prema prvom naslovu već u svojoj debitantskoj sezoni. Onda je kiša pojačala, a Hamilton se borio s bolidom na istrošenim intermedijima. Raikkonen u 29. krugu preuzima vodstvo, dok je Hamilton u sve većim problemima. Na kraju 31. kruga Hamilton napokon kreće na zaustavljanje, no izlijeće u pješčanu klopku na ulazu u boksu, te odustaje. Raikkonen je zadržao vodstvo do kraja utrke, te je slavio ispred Alonsa i Masse. Zaostatak za Hamiltonom = -7 bodova.

Kimi Raikkonen, svjetski prvak 2007.

Kad se stiglo u Brazil u paddocku je vladalo uvjerenje da će jedan od McLarenovih vozača odnijeti titulu, dok su Kimijeve šanse bile slabe, jer se dosta toga trebalo “poklopiti” za njegov trijumf. U kvalifikacijama je najbržio bio Massa, pa su slijedili Hamilton, Raikkonen i Alonso. Massa dobro starta i zadržava vodstvo, dok Hamilton pada iza Raikkonena i Alonsa, da bi dodatno pao nakon greške na kočenju u zavoj Descida do Lago. Dok su se dva Ferrarija nastavila odvajati od ostatka, Hamilton je u osmom krugu neobjašnjivo usporio i pao sve do 18. mjesta. Odjednom su Raikkonenove šanse o naslovu sve više rasle. Nakon druge serije zaustavljanja u boksu, Raikkonen se probio ispred Masse, te je postajalo sve izvjesnije da ni Hamilton, ni Alonso, neće doći bodova koji bi im garantirali titulu. Na koncu je Raikkone pojedio ispred Masse i Alonsa, dok je Hamilton bio sedmi. To je bio taj, gotovo nemogući, scenarij koji je Raikkonenu omogućio da osvoji prvi naslov u karijeri, sa samo jednim bodom prednosti ispred McLarenovih vozača. I konstruktorska titula je sletjela u Maranello, što ne bi bio slučaj da nije bilo McLarenove diskvalifikacije.

Neobična sezona

Ferrari je 2008. započeo s novim kadrovskim križaljkama. Brawn je obznanio da se nakon godinu dana odmora ipak ne vraća u Scuderiju, već se odlučio preuzeti vođenje Hondine momčadi. Stefano Domenicalli je imenovan na mjesto ravnatelja momčadi, dok se Todt posvetio vođenju Ferrarijevog odjela za cestovne automobile. Aldo Costa je postao novi tehnički direktor, dok se za dizajn brinuo Nikolas Tombazis. Novi F2008 je dijelio neke sličnosti s uspješnim prethodnikom, no ipak je to bio gotovo u potpunosti novi bolid. Posebnu su pozornost Ferrarijevi inženjeri posvetili ispravljanju nekih mana koje je imao F2007, a one su se odnosile na performanse na “mehaničkim” stazama, poput Monaka, ili Montreala. Bolid je odmah dao puno razloga za optimizam uoči nove sezone, te su Ferrari i njegovi vozači s pravom proglašen glavnim favoritima u oba prvenstva.

Sami početak sezone ipak nije bio dobar. Dvostruko odustajanje (kvarovi motora), te Hamiltonova pobjeda, odmah su stvorili bodovni deficit. No Ferrari odgovara s četiri uzastopne pobjede. Massa je slavio u Bahreinu i Turskoj, dok su Raikkonenu pobjede u Maleziji i Španjolskoj omogućile preuzimanje vrha u prvenstvu za vozače. Ferrari je bio u silnom naletu, i činilo se da će ih se teško zaustaviti. To se ipak nije dogodilo, i rezultati u narednim utrkama stvorili su od 2008. jednu od najnezaboravnijih godina u povijesti Formule 1.

Kimi Raikkonen, Ferrari F2008

Hamilton bravuroznom vožnjom osvaja utrku u Kneževini, dok se oba Ferrarija muče u utrci, ali Massa ipak završava na postolju. Potom je uslijedila ludnica u Montrealu koja je pripala Robertu Kubici. Massa je imao tešku utrku do šestog mjesta, dok je Raikkonen imao neobično odustajanje. Naime, dok su on i Kubica stajali na kraju pit lanea zbog crvenog svjetla, Hamilton neobjašnjivo ne staje i udara u stražnji kraj Raikkonenova bolida, pa na njih još nalijeće i Rosberg. Od tog sudara, Raikkonenova je sezona krenula nizbrdo. Već na idućoj utrci na Magny-Coursu, dok se nalazio u sigurnom vodstvu ispred Masse, polomljena ispušna cijev uzrokuje gubitak snage motora. To omogućuje Massi prolazak do pobjede, a Raikkonena ostavlja na drugom mjestu.

Sredinom sezone Hamilton veže dvije pobjede, obje ostvarene nakon odličnih nastupa. Na kišnom Silverstoneu posramljuje konkurenciju, dok ga ni loša taktika njegove momčadi nije zaustavila na putu do pobjede na Hockenheimu. Ferrarijevi su vozači za to vrijeme imali osrednje, pa čak i iznimno loše nastupe. No to se ne može reći za Massin nastup u Mađarskoj. Prvo na startu odličnim manevrom oko Hamiltona uzima vodstvo, te je postepeno povećavao svoju prednost kako je utrka odmicala. Pobjeda je bila zagarantirana nakon Hamiltonovog izlijetanja i prisilnog pit stopa, no kvar motora, samo tri kruga prije kraja utrke, izbija iz ruku Masse bitnih deset bodova u borbi za naslov. Felipe se dobro oporavio od tog nesretnog odustajanja gotovo pa dominantnom pobjedom na premijernoj utrci u Valenciji, dok je Kimija zaustavio kvar motora.

Felipe Massa, VN Europe 2008.

Sljedeća postaja bio je Spa Francorchamps. Raikkonen je u prva dva stinta sagradio solidnu prednost ispred Hamiltona i Masse, no nakon drugo zaustavljanja, Hamilton je tu prednost počeo smanjivati i do prvih kišnih kapi, oko 38. kruga, bio je na Raikkonenovom mjenjaču. Kiša je pojačala u završnim krugovima i uslijedio je napet, no ne pretjerano kvalitetan dvoboj. Srećom za njih da je Spa već tada imao asfaltirane zone izlijetanja, pa su gotovo sve njihove greške prolazile gotovo bez kazne. Ipak, Raikkonen je završio u ogradi nakon izlijetanja u Blanchimontu, dok je Hamilton izgubio pobjedu nakon kazne, pa je ona pripala, toga poslijepodneva samozatajnom Massi.

Nesuđeni prvak

Pred domaćom publikom u Monzi, Ferrari se nije iskazao, no ipak je slavio bolid pogonjen Ferrarijevim motorom, zaslugom fantastične predstave Sebastiana Vettela u kišnim uvjetima. Bila je to prva, i do sada jedina takva pobjeda. Dva tjedna nakon Monze, karavana Formule 1 stigla je u Singapur, na premijernu noćnu utrku. S vodeće pozicije, Massa je bio u kontroli utrke od samog starta, no događaj u 14. krugu je sve promijenio. Nelson Piquet Jr. namjerno udara u zid,te na taj način izaziva uvođenje sigurnosnog automobila, točno u najidealnijem trenutku za momčadskog kolegu, Fernanda Alonsa, koji na koncu bilježi pobjedu. Kad se zbog smiješnih pravila pit lane napokon otvorio, Massa ulazi na promjenu guma i nadolijevanje goriva. No u tim napetim trenutcima dolazi do greške prilikom puštanja Masse kad se na trenutak upalilo zeleno svjetlo, te Massa za sobom povlači crijevo za nadolijevanje goriva. Utrka je bila upropaštena. Da utrka bude u potpunosti za zaborav, pobrinuo se Raikkonen izlijetanjem u zid, što mu je nakon četiri utrke bez osvojenih bodova značilo konačan oproštaj od obrane naslova. Nažalost, ova namještena, neregularna utrka je uvelike utjecala na rasplet prvenstva.

U Japanu je došlo do kontakta između dvojice kandidata za naslov, Hamiltona i Masse, u kojem je deblji kraj izvukao Britanac. Massa je dobio kaznu prolaska kroz boksove, ali se opravio do sedmog mjesta i osvojio dva boda, dok je Hamilton ostao bez bodova. Na idućoj utrci u Kini, Hamilton je bio nedodirljiv. U odličnoj formi, odlučan da se ne ponovi lanjska utrka, Hamilton dominira i kvalifikacijama i utrkom. Massa, uz pomoć Raikkonena, stiže do druge pozicije i održava nade u naslov živima, no u posljednju utrku sezone ulazi sa sedam bodova zaostatka.

Felipe Massa, VN Brazila 2008.

U Brazilu Massi nije trebala ničija pomoć. Bio je u zavidnoj formi, odlučan u naumu da učini sve što je u njegovoj moći da dođe do naslova. Počelo je osvajanjem uvjerljivog pole positiona, a nastavilo se suverenom vožnjom u utrci. No sve mu je to bilo uzalud jer je Hamilton desetak krugova prije kraja utrke držao sigurno četvrto mjesto, dovoljno za naslov. Ali tada se kiša odlučila upetljati i malo ispremiješati karte. Massa na vrhu ne posustaje, no Hamilton zapada u probleme. Tri kruga prije kraja utrke, nakon Vettelovog pretjecanja, Hamilton pada na šestu poziciju, i izgledalo je da se povijest ponavlja. Massa prelazi ciljnu crtu i odnosi pobjedu, a i izgleda i prvenstvo. No petoplasirani Glock, koji je ostao na slickovima, muči se zadržati Toyotu na stazi, pa je to otvorilo Hamiltonu mogućnost za napad. Na izlasku iz zavoja Juncao Hamilton ima bolju trakciju od Glocka, te uzima peto mjesto koje mu osigurava prvi naslov u karijeri. U napornoj, velikim vožnjama i greškama obilježenom sezonom, Scuderija je osvojila novi konstruktorski naslov.

Sezona za zaborav

2009. na scenu su stupila nova tehnička pravila. Bolidi su izgubili silna krilca po bočnim stranicama, uvedeno je šire i niže prednje krilo, te uže i više stražnje krilo. Difuzor je također prošao kroz velike promjene, pa će on na početku sezone uzrokovati određene kontroverze. Nakon 11. sezona vraćene su prave slick gume, dok je velika novost bilo uvođenje KERS-a, sustava za obnovu kinetičke energije. KERS je isporučivao oko 82 dodatne konjske snage, a mogao se koristiti u trajanju od šest sekundi po krugu.

Ferrarijev odgovor na nova pravila stigao je u vidu modela F60, čije je ime obilježavalo Scuderijinu 60. sezonu u Formuli 1. Nažalost, bio je to “shitbox”, uzevši u obzir Ferrarijeve visoke standarde u posljednjih desetak godina. Bolid je bio konzervativno dizajniran, naspram npr. inovativnog Brawna i Red Bulla, a velik uteg bio je i KERS u čiji je razvoj uloženo puno vremena, a dobit je bila minimalna. Zbog toga je ulazak u sezonu bio katastrofalan, a osim sporosti bolida, svoj danak lošim rezultatima dali su i vozači i momčad ponekim pogreškama. Na prve bodove se moralo čekati sve do četvrte utrke sezone u Bahreinu. Krenula je serija osvajanja bodova, pa su Raikkonen i Massa u dva navrata završila na postolju.

Ionako turobna sezonu, za Ferrari je postala još gora nakon teške nesreće Felipe Masse. Tijekom kvalifikacija, Massu je u kacigu pogodila otpala opruga s Barrichellova bolida. Taj ga je udarac odmah onesvijestio i poslao prema zaštitnoj ogradi. Felipeova ozljeda glave bila je ozbiljna, no on se oporavio gotovo čudesnom brzinom, no ipak je propustio ostatak sezone. Ferrari je kao njegovu zamjenu angažirao test vozača Lucu Badoera, premda je glavni kandidat bio Michael Schumacher. No Schumacherov povratak u crveni bolid nije bio moguć zbog njegovih problema s ozljedom vrata zaređene prilikom pada s motocikla.

Kimi Raikkonen, VN Belgije 2009.

Da sezona ne bude u potpunosti razočaravajuća, pobrinuo se Raikkonen neočekivanom pobjedom na Spa Francorchampsu. Kimi je nakon starta sa šeste pozicije bio na trećem mjestu na ulasku u Eau Rouge, nakon kojeg hvata slipstream iza Kubičinog BMW-a i u Le Combesu je već na drugoj poziciji iza Fisichelle, iznenađujućeg osvajača pole positiona u Force Indiji. Iza njihovih je leđa izbio mali kaos u kojem su sudjelovala četiri bolida, pa je na stazu pozvan sigurnosni automobil. Nakon njegovog povlačenja, Kimi izvrsno koristi prednost KERS-a u svom bolidu, te na Kemmel pravcu obilazi Fisichellu i preuzima vodstvo. Premda mu je Fisichella stalno bio na repu, Kimiju se nije potkrala ni najmanja greška, te je osvojio fenomenalnu pobjedu.

Upravo je Kimijev glavni konkurent iz Spa, Giancarlo Fisichella, od iduće utrke bio njegov momčadski kolega. Badoerove dvije utrke su nažalost bile loše, no njega se za to teško može kriviti. Nakon više od devet godina izbivanja iz utrka Formule 1, te bez pravog testiranja mušičavog F60, bilo je nerealno očekivati dobre plasmane. Potvrdili su to i Fisichellini loši rezultati u preostalim utrkama u sezoni. Kimi je pak do kraja sezone uspio ugrabiti još jedno postolje (u Monzi) i par bodova. Scuderija sezonu završava na četvrtom mjestu, što joj je bio najslabiji plasman još od 1993..
Alonso u Ferrariju

Na kraju sezone Kimi Raikkonen je izguran iz Ferrarija kako bi se napravilo mjesta Fernandu Alonsu. Massa se u međuvremenu oporavio, te je bio spreman za novu sezonu. Novi bolid, nazvan F10, bio je značajno poboljšanje u odnosu na F60. Već u prvoj utrci sezone Scuderija slavi dvostruku pobjedu (Alonso ispred Masse), no ona je došla tek nakon problema u koji je zapao do tada vodeći u utrci Vettel. S još jednim postoljem i sedmim mjestom, Massa se nakon tri uvodne utrke našao na vodećoj poziciji u prvenstvu. U nastavku sezone glavnu riječ vode vozači Red Bulla i McLarena, dok su Ferrarijevi limitirani na skupljanje bodova i tek pokojeg postolja. Tako u 800. utrci u Turskoj Massa i Alonso nisu mogli bolje od sedmog i osmog mjesta.

Tada se dogodio preokret u formi, i F10 je od VN Njemačke projurio. Upravo su u Njemačkoj Ferrarijevi vozači ponovno osvojili dvostruku pobjedu, ali u kontroverznim okolnostima. Massa, nalazeći se u vodstvu utrke, u 48. krugu dobio „legendarnu“ poruku “Fernando is faster than you”. Bio je to neuspjeli pokušaj maskirane momčadske naredbe (koje su bile zabranjene u to vrijeme) kojoj se Massa ipak pokorio. Ferrari je sada sve svoje nade u naslov položio na Alonsa.

Alonso je sljedećim utrkama počeo skidati prednost svojih konkurenata u ukupnom poretku, pa su ga dvije vezane pobjede u Italiji i Singapuru “pogurale” do drugog mjesta u prvenstvu. U Italiji je savršenim krugom prije zaustavljanja preuzeo vodstvo i pobjedu od Buttona, dok je u Singapuru majstorskom vožnjom zadržao Vettela iza sebe i ostvario “grand slam”. Još jedno postolje u Japanu, te pobjeda u Južnoj Koreji nakon eksplozije Vettelovog motora, značili su da je Alonso dvije utrke prije kraja preuzeo vodeću poziciju. U Brazilu završava na trećem mjestu iza dva Red Bulla, pa je u Abu Dhabi donio prednost od osam bodova ispred Webbera, i 15 ispred Vettela, dok su Hamiltonovi izgledi za titulu bili minimalni.

Vettel je finalnu utrku sezone započeo s pole positiona kojeg je zadržao nakon prvog zavoja, dok je Alonso s trećeg mjesta pao na četvrto, točno ispred Webbera. I Alonso i Webber rano odlaze u boks, te padaju u poretku iza Vitalija Petrova koji je svoje zaustavljanje već obavio. Dok je Vettel na čelu utrke neumoljivo grabio prema pobjedi, Alonso je u narednih 40 krugova neuspješno tražio prolaz pokraj Petrova. U završnim krugovima svima je postalo jasno da Alonso neće doći do četvrtog mjesta koje bi mu donijelo naslov, već je on pripao Sebastianu Vettelu. Nakon utrke počeo je linč tipičan za Talijane. Kao žrtveno janje izabran je Chris Dyer, odlični inženjer, koji je u Ferrariju bio od 2001., dok se na druge greške, koje su imale veći utjecaj na rasplet prvenstva, zažmirilo.

U sjeni Red Bulla i McLarena

Za 2011. Ferrari je pripremio 150° Italia. Bolid je prihvatio neke dizajnerske trendove od suparnika (poput visokog nosa), ali je bio dosta konzervativno dizajniran. Od novosti u tehničkim pravilima vrijedi izdvojiti povratak KERS-a i zabranu dvostrukih difuzora, dok su svjetlo dana također ugledali i umjetni pojačivači showa – DRS i Pirelli gume.

Od prvih utrka bilo je jasno da Ferrari neće biti u borbi za naslove. Red Bull je sa svojim novim bolidom, koji je imao “blown” difuzor, pokorio konkurenciju, a i McLaren je sa svojim radikalnim bolidom bio u boljoj formi. Na prvo postolje se moralo čekati do Alonsovog trećeg mjesta u Turskoj. Potom je uslijedila utrka u Španjolskoj u kojoj Alonso radi čudesan start, te s četvrte pozicije uzima vodstvo. Ono je potrajalo sve do drugih odlazaka u boks, nakon kojeg Alonso na tvrđim gumama više nije mogao pratiti tempo vodećih koji su ga do konca utrke čak uspjeli obići za puni krug. Cijenu lošeg otvaranja sezone platio je tehnički direktor Aldo Costa, te se Ferrari u samo nekoliko mjeseci olako odrekao dvojice vrsnih inženjera. Čelo tehničkog odjela preuzeo je Pat Fry, koji je prošle sezone stigao iz McLarena.

Fernando Alonso, VN V. Britanije 2011.

Malo veselja za Tifose stiglo je na Silverstoneu nakon Alonsove pobjede, pokazalo se jedine u sezoni. Prigodno, ovom pobjedom je na najljepši način obilježena 60. godišnjica prve Ferrarijeve pobjede u Formuli 1, upravo na tom istom trkalištu (pobjeda Josea Froilana Gonzaleza na VN V. Britanije 1951.). Treba posebno naglasiti da je ova utrka bila specifična zbog zabrane uporabe “blown” difuzora. Ferrari je odjednom izgledao konkurentno, te Alonso ostvaruje uvjerljivu pobjedu. Sudeći po formi iz Silverstonea, 150° Italia nije bio loš bolid, ali mu je nemogućnost pravilnog inkorporiranja “blown” difuzora odmogla u borbi s najjačim rivalima.

Nastavak sezone je bio nešto bolji, pa je Alonso do njenog kraja skupio još nekoliko vrijednih postolja. Isto se nije moglo reći za Massu koji je prolazio kroz jednu od najlošijih sezona u karijeri, obilježenu sudarima i kontaktima s Hamiltonom. Premda se Massa nijednom nije uspio popeti na pobjedničko postolje, Ferrari je sezonu ipak završio na čvrstom, ali nezadovoljavajućem, trećem mjestu.

Još jednom blizu naslova

S novim bolidom za 2012., nazvanim F2012, Ferrari se odlučio na radikalniji dizajn. Bolid je dijelio jako malo sličnosti s prethodnikom, a najveća novost bila je vezana uz ovjes. I prednji i stražnji ovjes bio je “pullrod” konfiguracije. Za stražnji ovjes, “pullrod” je gotovo već postao standard, dok je za prednji to bio neobičan izbor. Posljednji bolidi s prednjim “pullrod” ovjesom bili su Minardi i Arrows iz 2001.. Na tu su se konfiguraciju ovjesa odlučili radi bolje aerodinamike. Kao i većina bolida te sezone, i F2012 je zbog novih pravila imao onu ružnu stepenicu na nosu.

Fernando Alonso, VN Malezije 2012.

Već na testiranjima su počele muke s novim bolidom, pa u momčadi nisu bili preoptimistični prije početka sezone. U Australiji su oba Ferrarija bila eliminirana već u Q2. U utrci je Alonso osvojio peto mjesto, dok je Massa odustao zbog posljedica sudara s Brunom Sennom. U Maleziji Ferrari stiže do iznenađujuće pobjede. Alonso se odlično snašao u teškim, kišnim, uvjetima, te je s osmog startnog mjesta dovukao Ferrari na prvu poziciju nakon petnaestak krugova. U završnici utrke, Perez se u Sauberu opasno približio, no Meksikanac nakratko izlijeće i omogućuje Alonsu mirniji završetak utrke. U Kini i Bahreinu, Ferrarijevi vozači imaju osrednje utrke, te su limitirani na osvajanje sitnih bodova.

Nakon uvodnih utrka, uslijedila je manja pauza i testiranje u Mugellu na koje Ferrari dovodi unaprijeđeni bolid koji je imao Coanda ispuh, novu i bitnu tehničku novotariju u ovoj sezoni. Bolid se temeljito poboljšao, te je već od sljedeće utrke u Španjolskoj Ferrari bio u stanju konkurirati za bolje plasmane. Alonso pred domaćom publikom završava na drugom mjestu, a na postolju je i u Monaku.

U utrci u Kanadi, Ferrari i Alonso ispuštaju izvjesnu pobjedu nakon loše taktičke odluke po pitanju broja zaustavljanja, pa je ona pripala Hamiltonu. Nakon te propuštene prilike, uslijedila je utrka u kojoj se Alonso odlično snašao. Pred domaćom publikom u Valenciji, odličnom vožnjom s 11. startne pozicije slavio je drugu pobjedu u sezoni, i preuzimanje vodeće pozicije u ukupnom poretku. S tom je utrkom počela serija njegovih dobrih rezultata s kojima je ostvario zavidnu bodovnu zalihu prije ljetne stanke. Dio te serije bile su utrke u Britaniji i Njemačkoj u kojima osvaja pole positione nakon kišnih kvalifikacija. Na Silverstoneu start s prvog mjesta nije uspio pretvoriti u pobjedu nakon starta na tvrđim gumama, dok su se njegovi najbliži konkurenti odlučili na drugu strategiju. Alonso je u prvom dijelu utrke uspio sagraditi nekoliko sekundi prednosti, no to se pokazalo premalo, pa kad je stavio mekše gume, Webber se pet krugova prije kraja utrke probio u vodstvo. Tjedan dana nakon Silverstonea, slavio je u Njemačkoj. Premda su mu konkurenti uvijek bili blizu, Alonso je na vodećoj poziciji djelovao mirno i sigurno, te s pobjedom povećava vodstvo u ukupnom poretku. Pred ljetnu stanku prednost pred najbližim pratiteljem iznosila je 40 bodova.

Drugi dio sezone započeo je zastrašujućim sudarom na Spa Francorchampsu kojeg je na samom startu izazvao Romain Grosjean, a Alonso je bio njegova nevina žrtva. U Italiji i Singapuru završava na trećim mjestima, dok se Vettel počinje profilirati u njegovog glavnog protivnika za naslov. Prednost je sada iznosila 29 bodova, ali je već nakon utrke u Suzuki i Alonsove greške ona spala na samo četiri boda. Alonso na samom startu ne ostavlja Raikkonenu dovoljno mjesta, te dolazi do kontakta između Raikkonenovog krila i Alonsove stražnje lijeve gume koja se pri tome probušila i poslala ga van staze u odustajanje. Spomenimo i to da je Massa nakon dugog čekanja ponovno bio na postolju, točnije na drugom mjestu.

Felipe Massa, VN Japana 2012.

U Južnoj Koreji Alonso vozi konzervativnu utrku, i završava iza oba Red Bulla, pa je Vettel preuzeo vrh u prvenstvu. Vettel ponovno pobjeđuje i u Indiji, dok Alonso vozi jako dobru utrku i u direktnom okršaju dolazi do druge pozicije ispred Webbera. Utrka u Abu Dhabiju bila je idealna prilika da u većoj mjeri nadoknadi zaostatak za Vettelom koji je utrku startao iz boksa. To ipak nije bio slučaj jer, premda u bržem bolidu, Alonsa je kao i dvije godine ranije, boljeg rezultata koštao vozač momčadi iz Enstonea, u ovom slučaju Raikkonen. Zaostatak je bio smanjen, ali samo za tri boda jer se Vettel odličnim nastupom probio do treće pozicije.

Ni namjerno lomljenje Massinog pečata na mjenjaču nakon kvalifikacija za VN SAD-a, koji su rezultirali njegovim gubitkom pozicija na startu, a Alonsovim napredovanjem, nije pomoglo Španjolcu da bude ozbiljnija prijetnja Hamiltonu i Vettelu koji su odlučivali o pobjedniku utrke. Stoga je u posljednju utrku sezone ušao s 13 bodova zaostatka za Vettelom.

Nakon osmog mjesta u kvalifikacijama kvalifikacija, početak utrke za Alonsa bio je kao iz snova. Bruno Senna nakon preoptimističnog napada udara u Vettela koji pada na samo začelje, dok se Alonso dokopao trećeg mjesta, dovoljno da osvoji naslov. Kasnije se i kiša umiješala, nešto što su u Ferrariju priželjkivali. Dok se Vettel počeo probijati kroz poredak, Alonso je stagnirao na četvrtoj poziciji. Nakon što je Hulkenberg izbacio Hamiltona iz utrke, a sebi zaradio kaznu prolaska kroz boksove, desetak krugova prije kraja Alonso se našao na drugoj poziciji, no to mu je bilo nedovoljno jer je Vettel oštećeni Red Bull dovukao do šestog mjesta i na taj način osigurao treću uzastopnu titulu prvaka.

Nemoćni pred nezadrživim Vettelom

Posljednjih sezona je Ferrari u pravilu loše ulazio u sezonu, dok bi kasnije projurio. 2013. je bila potpuna suprotnost. F138 je bio evolucija F2012, no oku puno ugodniji jer je nestala ona nesretna stepenica. Cijeli je bolid bio temeljito rafiniran u odnosu na prethodnika. Velika je pozornost posvećena aerodinamici, tj. redizajniranju bočnih stranica, i te suženju stražnjeg kraja, sve u svrhu što boljeg korištenja Coanda efekta. Nakon sezone upoznavanja s prednjim „pullrod“ ovjesom, momčad je bolje razumijela njegov rad, te su od novog dizajna očekivali veliki dobitak u performansama.
Start sezone bio je ohrabrujući, no protkan nesrećama. Alonso je upao u obrazac dobra, pa loša utrka. U Australiji je sezonu otvorio drugim mjestom, da bi u Maleziji odustao nakon loma prednjeg krila i izlijetanja. Prva pobjeda sezone stigla je u Kini nakon uvjerljive vožnje, dok ga u Bahreinu kvar DRS-a u ranoj fazi utrke limitira na osmo mjesto.

Fernando Alonso, VN Španjolske 2013.

Povratkom u Europu, točnije u Španjolsku, Alonso je ponovno na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja, na kojem mu se trećim mjestom pridružio Massa. U Kneževini je Alonso imao samozatajnu utrku, no u Kanadi i V. Britaniji dohvatio je vrijedna postolja. Prije odlaska na ljetnu stanku, nada u naslov je još uvijek tinjala. No nju je Vettel, počevši od Spa Francorhampsa, brutalno ugasio nanizavši devet uzastopnih pobjeda do kraja prvenstva. Alonso je ponovno bio “best of the rest”, pobjedivši iznimno brze Mercedese i Webbera do drugog mjesta u ukupnom poretku. Felipe Massa je ponovno imao blijedu sezonu u usporedbi s brzim Španjolcem, i nakon osam sezona provedenih u Maranellu, došlo je vrijeme rastanka. Massa prelazi u Williams, a za njim ubrzo odlazi i njegov trkaći inženjer Rob Smedley, dok Ferrari neočekivano kao Massinu zamjenu angažira Kimija Raikkonena, svog posljednjeg svjetskog prvaka.

Propuštena prilika

2014. je godina velikih promjena pravila vezanih uz motore. Nakon osam sezona korištenja 2.4 litrenih V8 motora, Formula 1 se odlučila na uvođenje hibridnih motora, tj. pogonskih jedinica. Te nove pogonske jedinice čine 1.6 litreni V6 turbo motor, te sustavi za obnovu energije (MGU-K i MGU-H). Promjene su zadesile i izgled prednjeg dijela bolida, preciznije njegovog nosa, čija je maksimalna visina spuštena na 185mm. Nova pravila, koja su donekle smanjila važnost aerodinamike, te stavila pogonske jedinice u prvi plan, bila su idealna prilika da se Ferrari vrati na sam vrh Formule 1. Stvarnost je ipak bila drugačija. Ferrari je podbacio u razvoju pogonske jedinice, te je novi F14 T bio veliko razočaranje.

Mercedes je dominirao cijelom sezonom, dok su se iza njih smjestili Red Bull i Williams. Scuderijini su se vozači rijetko mogli upustiti u borbu s njima, pa su bili osuđeni uglavnom na sredinu poretka. Iznimke su bile dvije odlične Alonsove vožnje do postolja u Kini i Mađarskoj. Kimi je pak imao lošu povratničku sezonu u redove Scuderije, mučeći se s bolidom koji nije odgovarao njegovom vozačkom stilu.

Alonso i Raikkonen, 2014.

Scuderija nije nijednom slavila u utrci, što joj se nije dogodilo još od 1993., pa je bilo jasno da će doći do velikih promjena u momčadi. Počelo je još u travnju, kada je otkaz dao ravnatelj momčadi Stefano Domenicalli. Naslijedio ga je Marco Mattiacci, čovjek bez iskustva u Formuli 1, koji se na toj funkciji zadržao sedam mjeseci. Neuspjeh u razvoju nove pogonske jedinice platio je i šef odjela za motore – Luca Marmorini – na čije je mjesto postavljen Mattia Binotto. Odlascima iz momčadi pridružio se i Pat Fry, kao i glavni dizajner Nikolas Tombazis. James Allison je zadržao mjesto tehničkog direktora, dok je Simone Resta preuzeo vođenje odjela za dizajn. Među onima koji su bili dio velike čistke bio je i Fernando Alonso. Crveni bolid mu nije bio sretan, te mu nije donio taj toliko željeni treći naslov koji mu je izmakao u dvije napete završnice. Nakon pet sezona, i mnoštva kvalitetnih utrka, Maranello je zamijenio Wokingom.
Ipak, najveća promjena bila je ona na samom vrhu, na predsjedničkoj poziciji. Luca Cordero di Montezemolo napustio je Ferrari nakon što je 23 godine proveo na njegovu čelu. Voljeli ga, ili mrzili, slagali se s njegovim stilom vođenja, ili ne, Montezemolo je jedan od najvažnijih ljudi u Ferrarijevoj povijesti. Njegov doprinos rastu i razvoju Ferrarija je nemjerljiv. Bio je dijelom Scuderije u dva navrata, i u oba je dolazio kad se momčad nalazila u teškom stanju. Prvo je s Laudom i Forghierijem predvodio Scuderijin uzlet na vrh sredinom sedamdesetih, da bi isto ponovio s Todtom, Brawnom i Schumacherom dva desetljeća kasnije.

Nova generacija

Montezemola je na predsjedničkom mjestu zamijenio Sergio Marchionne, dok je vođenje momčadi povjereno Mauriziju Arrivabeneu. Vozačka postava pojačana je angažiranjem četverostrukog svjetskog prvaka Sebastiana Vettela.

Sebastian Vettel, VN Mađarske 2015.

Promjene su imale pozitivan učinak na Scuderiju i od samog početka rada novog vodstva, osjetio se val optimizma. Momčad je za novu sezonu pripremila F15-T, bolid koji je Ferrari približio gotovo nedodirljivom Mercedesu. Vettel je odlično krenuo u svoju pustolovinu sa Scuderijom, prvo se popevši na postolje u debiju, da bi u drugom nastupu upisao prvu pobjedu u crvenom bolidu. Vettel je u prvom dijelu sezone postao gotovo redovan posjetitelj postolja, da bi ga uspješno zaključio majstorskom pobjedom na Hungaroringu. Kimi, koji nije imao tako uspješan dosadašnji dio sezone, ipak je pokazao da nipošto nije za staro željezo. F15-T je bolid koji mu više odgovora, a za bolje rezultate treba mu samo malo sreće.

I evo nas na kraju puta dugog 899 utrka. Nadam se da ste uživali, te da ćemo nakon Spa Francorhampsa imati razloga za slavlje. Forza Ferrari!