Dvostruki svjetski prvak iz 1998. i 1999. i legenda McLarena, Mika Hakkinen, prisjetio se čuvene borbe protiv Michaela Schumachera na VN Belgije 2000. Za službenu stranicu McLarena Mika je napisao blog, u kojem je opisao vikend i prisjetio se svih detalja i misli koje su mu prolazile kroz glavu dok je pokušavao nadmudriti Schumachera.

“U ovo vrijeme godine mnogi bivši vozači Formule 1 postaju nostalgični za bolidima i utrkivanjem više nego u druga doba godine. Zašto? Zato što je vrijeme za Spa. Pored Monaka i Suzuke, koje su na svoje načine također sjajne staze, ali Spa je najveći izazov za vozača moderne Formule 1. Ima sve – brze zavoje, slijepe uzbrdice, izazovne grbe, gadne nizbrdice – i moram priznati da sam uvijek uživao voziti se po Spa.

Moj najupečatljiviji vikend na Spa je bez sumnje bio onaj 2000. godine. Osvojio sam titule 1998. i 1999., ali u 2000. moj McLaren je bio brži nego ikada, iako nije uvijek bio pouzdan kao u prethodne dvije sezone. I pored toga, na Spa sam stigao kao vodeći u poretku, i u optimističnom raspoloženju. Moj glavni rival, kao i uvijek, bio je Ferrarijev Michael Schumacher, i zaostajao je samo dva boda.

Čim sam izašao na stazu u petak ujutro, osjećao sam se jako dobro. Bolid je pružao dobar osjećaj, dao mi je puno samopouzdanja, i odmah sam znao da će pole position biti moguć. Sljedećeg dana sam to i dokazao. Moj najbolji kvalifikacijski krug je bio jedan od onih krugova kada se sve poklopi, svugdje sam vozio na granici, bio sam na svom maksimumu, napadao zavoje i nisam popuštao papučicu gasa, i pored toga niti jednom nisam otišao preširoko ili blokirao kotače. Bio sam jako zadovoljan tim krugom, koji je bio najbolji, gotovo 8 desetinki brži od drugoplasiranog Jarna Trullija u Jordanu.

Mika slavi svoj treći uzastopni pole position na Spa Francorchampsu

Nedjelja je osvanula s tmurnim oblacima i kišom koja je rominjala, što nije rijetko za Ardene. Jutarnje zagrijavanje je održano po mokroj stazi, i bio sam najbrži, ali odmah iza mene je bio Michael. Staza je bila jako skliska. Potvrda koliko je bilo sklisko jesu izlijetanja Giancarla Fisichelle, koji je imao veliki incident u svom Benettonu, i Jacquesa Villeneuvea, koji je također izletio. Vrijeme je nastavilo biti promjenljivo cijelo jutro, kiša je stajala nekoliko puta. Kako se početak utrke približavao, kiša je potpuno prestala, ali na stazi je još uvijek bilo puno vode, što je značilo da će start utrke biti pod sigurnosnim automobilom.

Na kraju prvog kruga, sigurnosni automobila je ušao u boks, i bio sam u mogućnosti zadržati svoju prednost, vozeći na čistoj stazi ispred svih, što je bila velika prednost u odnosu na moje rivale koji su se morali probijati kroz gusti sloj kišnice koju smo podizali jureći kroz lokve.

U retrovizoru sam mogao vidjeti karakteristični žuti Jordan koji je bio iza mene, ali dalje od Jarna nisam mogao vidjeti ništa osim velike vode u zraku. Jarno je bio jako talentiran i darovit vozač, ali u onim uvjetima sam ipak očekivao da moj glavni rival bude Michael, koji se kvalificirao na tek četvrto mjesto ali je uvijek bio opasan po mokrom. Ubrzo je izbio na treću poziciju, ali je imao problema obilazeći Trullija, što je meni omogućilo da napravim određenu prednost i udaljim se. U petom krugu imao sam oko 10 sekundi prednosti i bio sam jako zadovoljan svojom pozicijom.

Suha linija se počela pojavljivati, pa sam u 7. krugu ušao u boks po gume za suho. Do 9. kruga svi su promijenili gume. U 10. krugu utrke poredak se ponovo formirao i bio sam vodeći, ali na drugoj poziciji je sada bio Michael. Počeo je stiskati i voziti dosta agresivnije, njegov Ferrari je bio jako dobar, što je i dokazao postavši 4 uzastopna najbrža kruga utrke. Ustvari, na kraju 12. kruga bio je samo 4,6 sekundi iza mene.

U tom trenutku sam znao da ću i ja morati početi voziti dosta agresivnije, što sam i uradio. Međutim, dok sam pokušavao voziti brže, u 13. krugu sam napravio pogrešku u Stavelot zavoju, dodirnuo sam mokri rubnik i izletio sa staze, i prije nego što sam se uspio sabrati i vratiti na stazu, Michael je projurio pokraj mene i bacio me na drugu poziciju. Bio sam jako ljut na sebe, te sam odlučio da više ne napravim takvu glupost, i koncentrirao se da vozim glatko, s mnogo osjećaja kako bih učvrstio svoju drugu poziciju. Michael je letio ispred mene i do 20. kruga napravio je prednost od 10 sekundi.

Na redu je bila runda zaustavljanja u boksu, što smo svi obavili do 34. kruga utrke, i imali smo stint od 10 krugova do kraja utrke. Bio sam i dalje drugi, 7 sekundi iza Michaela, a moj bolid je radio savršeno. Staza je bila gotovo suha na trkaćoj liniji, ali je i dalje bilo malo vode sa strane, tako da je vožnja ‘flat-out’ bila jako riskantna, znao sam da se mogu lako izvrtjeti po drugi put, a možda može doći i do težeg izlijetanja, što nisam mogao dozvoliti da se dogodi. Ali, i pored svega toga, počeo sam stiskati i postepeno vozio sve agresivnije. Kao rezultat toga, počeo sam se približavati Michaelovom Ferrariju.

U 40. krugu bio sam odmah iza njega. Kada smo prolazili kroz Eau Rouge taj krug, obojica smo pustili papučicu gasa, a na vrhu brda ju ponovo stisnuli do kraja jureći ka Les Combesu. Eau Rouge je u te dane bio veličanstven zavoj, gotovo da niste trebali puštati gas dok prolazite kroz njega, ali ipak ste morali, barem malo. Bio je to pravi izazov, i za čovjeka i za mašinu. Prošao sam kroz Eau Rouge jako dobro, malo bolje nego Michael, što sam odmah primijetio, i dok smo se približavali kočenju za Les Combes, odlučio sam da ga probam obići kasnijim kočenjem. Ali Michael me je vidio kako prilazim, i naglo skrenuo preko staze da me blokira, pri brzini većoj od 300km/h, njegova stražnja desna guma je dodirnula moje prednje krilo i odmah sam usporio i odustao od napada.

Nakon utrke Michael je dobio mnoge kritike za taj nagli prelaz preko staze pri tako velikoj brzini, ali danas, 15 godina kasnije nemam ništa protiv tog poteza. Uvelike sam uživao u svojoj karijeri u Formuli 1, a jedno od glavnih poglavlja te karijere je bilo moje rivalstvo s Michaelom. Silno sam ga poštovao, a mislim da je i on mene. Imali smo velike borbe, uvijek smo se jako utrkivali, ali i pošteno. Bio je strašno borben i konkurentan, što su karakteristike svih velikih prvaka. Nitko nije osvojio 7 titula jer je bio mekog srca, ali je također bio sjajan vozač, jedan od najboljih u povijesti Formule 1.

Dok sam vozio ostatak 40. kruga utrke, osjetio sam da mi nedostaje dio na lijevoj strani prednjeg krila, ali iako je bolid bio oštećen, upravljanje bolida je i dalje bilo perfektno. Znao sam da je kočenje u Les Combes zavoj bila moja jedina šansa da preteknem Michaela, ali sam također znao da ću morati biti jako odlučan i ustrajan, jer Michael nikada nije odustajao od vodstva tako lako i bez borbe. To mi je već uveliko dokazao nešto ranije. Kako smo ušli u 41. krug, odlučio sam riskirati.

Bio je to veliki rizik, ali kalkuliran rizik, želio sam proći ‘flat-out’ kroz Eau Rouge. U one dane, proći kroz Eau Rouge bez popuštanja gasa nije bilo za one sa slabim srcem i živcima. Bio je to veoma težak izazov, a cijena koju ste plaćali za najsitniju pogrešku je bila veliki sudar. Da stvar bude gora, staza je još uvijek bila mokra van trkaće linije, te sam znao da ću morati biti precizan u milimetre, što baš i nije najlakša stvar u najstrašnijem zavoju na svijetu. Stopalo do poda, ubrzavajući po rubniku dok se približavate slijepom izlasku iz zavoja.
Dok sam prilazio zavoju, bio sam tik iza Michaela. Kada sam skrenuo, svaki djelić moga tijela je vrištao da otpustim gas. Odlučio sam da brojim do tri, tako bi mi bilo lakše da zadržim nogu na papučici gasa. Znao sam da dok izbrojim do tri, ili ću proći Eau Rouge, ili ću biti u ogradi. Bio sam siguran da nije bilo niti jedne druge opcije između.

„Jedan,“ povikao sam, dok se bolid počeo tresti od velikih G-sila. Znao sam da ću se morati boriti s bolidom ako hoću izbjeći izlijetanje, i, ako ćemo iskreno, znao sam da ću se morati izboriti i s vlastitim strahom.

„Dva,“ prošaputao sam, dok sam grabio volan bolida koji je išao prvo na jednu stranu, a zatim na drugu. Na djelić sekunde, usred zavoja, pomislio sam da neću uspjeti. Bolid je počeo proklizavati, ali zatim je počeo prianjati.

„Tri,“ uzviknuo sam, dok je bolid postao zabrinjavajuće lak na izlazu iz zavoja. Uvijek je zastrašujući osjećaj kada trkaći auto postane lagan pri velikoj brzini, ali, bolid je nastavio držati podlogu. Uspio sam. Prošao sam flat-out kroz Eau Rouge, i to u utrci, ne u kvalifikacijama, po jako uskoj suhoj liniji.

Na sljedećem pravcu, bilo je očito da je Michael pustio gas kroz Eau Rouge, jer sam mu se približavao velikom brzinom. Kako smo se približavali Les Combesu, ispred nas sam primijetio Ricarda Zontu u BAR-Hondi, koga smo upravo trebali obići za cijeli krug.

Rekao sam sebi: „Na koju god stranu krene Michael, je idem na drugu stranu.“ On je otišao lijevo, tako da sam je skrenuo desno, kočeći kasno koliko god mi je razum i strah dopustio. Kočio sam po mokroj stazi, na brzini od 300 km/h, bio sam zabrinut. Kada sam skrenuo u zavoj, znao sam da je gotovo, prestigao sam Michaela i preuzeo vodstvo. Kroz nekoliko idućih zavoja Michael je uradio sve što je mogao da me prisili na pogrešku, zabijajući svoj Ferrari oko mene, i s lijeva i s desna, da bi me unervozio. Kao što sam rekao, u duhu pravog borca, čistokrvnog trkaćeg vozača. Nekako sam se sabrao i smirio, šapćući ispod kacige: „Mika, budi miran, budi miran!” Na kraju utrke sam bio sekundu ispred Michaela. Posao završen, odlična pobjeda, fantastičan dan.

Oprostite mi što ovo dodajem epilogu, ali osjećam dužnost da dodam nekoliko riječi o Michaelu, nego da samo opišem jedno od mojih najbolji borbi s njim. Svi znamo da je doživio incident na skijanju u prosincu 2013., i da ima povrede glave, i da je od tada stalno pod doktorskom njegom. Ne znam točno njegovo trenutno stanje, ali samo čuo da je njegova agentica Sabine Kehm izjavila da se njegovo stanje postepeno popravlja. Nadam se i molim da su ti ohrabrujući znaci još uvijek aktivni i da je Michaelu bolje. Ne, on se više nikada neće utrkivati, i ne, on vjerojatno više nikada neće hodati, to znam. Ali opet, na drugu ruku, možda i hoće. Čuda se događaju, i nadam se da će se jedno takvo dogoditi i Michaelu.

Nastavi se boriti, stari prijatelju!”