Godina je 1993.. Scuderija je i dalje u rasulu, no u posljednjih nekoliko mjeseci učinjeni su prvi koraci prema oporavku posrnulog velikana. Jedan od tih koraka trebao je biti i povratak Johna Barnarda, no on je stigao prekasno za veći utjecaj na novi bolid – F93A – koji je bio kreacija Postlethwaitea i Migeota. Bolid je bio konvencionalnije dizajniran u odnosu na svog prethodnika, a također je imao i sva važnija elektronička pomagala onog vremena, poput aktivnog ovjesa i traction controla. Ipak, na stazi je bolid bio veliko razočaranje. To je ostavilo Alesija i Bergera, koji se nakon tri sezone vratio u Ferrari, na skupljanje sitnih bodova i tek pokojeg postolja, daleko iza vodeće trojke.

Početak rekonstrukcije

U moru razočaravajućih rezultata, 1993. Scuderija je ipak ostvarila jednu od svojih najvećih pobjeda, ali ta pobjeda nije ostvarena na stazi, već van nje. Montezemolo je u lipnju na mjesto ravnatelja momčadi postavio Jeana Todta, Francuza zaslužnog za Peugeotove uspjehe u reliju i utrkama izdržljivosti u proteklih deset godina. Nekoliko tjedana nakon Todtovog dolaska, Postlethwaite je napustio mjesto tehničkog direktora, a naslijedio ga je Valerio Bianchi, pridošlica iz Magneti Marellija. Tijekom godine tehnički odjel je pojačalo još nekoliko vrsnih inženjera, poput Georga Rytona, Nigela Stepneya i Mikea Coughlana.

Jean Todt, 1993.

1994. je bila godina velikih tehničkih promjena. Zabranjena su elektronička pomagala poput traction controla, više nije bilo aktivnog ovjesa, a uvedeno je nadolijevanje goriva tijekom utrke. Barnard je za novu sezonu pripremio model 412 T1. Premda vrlo dobro dizajniran, s velikom pažnjom prema aerodinamičkoj efikasnosti, 412 T1 se ipak nije mogao upustiti u ravnopravnu borbu s moćnijim bolidima iz Williamsa i Bennetona. Nakon tragedije u Imoli, tijekom sezone uvedeno je podosta promjena u tehnički pravilnik Formule 1, pa je 412 T1 kraj sezone dočekao u svojoj B inačici.

Todt je u pozadini i dalje marljivo radio na procesu reorganizacije momčadi. Gustav Brunner je vraćen kako bi Barnardu olakšao posao. Brunner će se u budućnosti baviti razvojem aktualnog bolida kroz sezonu, dok će se Barnard koncentrirati na dizajniranje onoga za iduću godinu. Nadalje, s tvrtkom “British Aerospace” potpisan je ugovor o korištenju njihovog aero tunela u Filtonu u kojem se mogao testirati 50% model na pokretnoj traci, za razliku od aero tunela u Maranellu u kojem je veličina modela bila 33%. Angažiran je i Williem Toet, aerodinamičar koji je stigao iz Bennetona.

Todt je posebnu pozornost posvetio odjelu za motore. Pošto će uskoro na snazi biti nova pravila vezana uz obujam motora (smanjenje s 3,5 na 3 litre), Todt je angažirao nekoliko stručnjaka koji su radili na ispitivanju najbolje konfiguracije za nova pravila (V8, V10 ili V12). Iz McLarena je stigao Osamu Goto, iz Peugeota Gilles Simon i Christophe Marie, Stuart Groves je došao iz Coswortha, dok je Gabriele Martini Sant’Agata Bolognese zamijenio Maranellom.

Gerhard Berger, Ferrari 412 T1

Alesi i Berger su i u 1994. bili Scuderijin vozački par, te su u prvom dijelu sezone bili redoviti posjetitelji postolja, a na VN Njemačke Berger je ugrabio pobjedu. Pogonjeni moćnim V12 motorom, Berger i Alesi su u kvalifikacijama “zaključali” prvi startni red ispred Hilla i Schumachera. Berger je odličnim startom izbjegao kaos iza svojih leđa u kojem 11 vozača nije vidjelo kraj prvog kruga. I Alesi je odmah odustao zbog kvara elektronike. Berger je u početnim krugovima bio pod Schumacherovim pritiskom, no Fordov V8 nije bio u mogućnosti parirati Ferrarijevom v12 na dugim pravcima Hockenheima. Nakon Schumacherovog odustajanja u 21. krugu, Berger je put do pobjede bio je širom otvoren. Bio je ovo kraj Ferrarijeve crne serije od 58 utrka bez pobjede, točnije od Prostovog trijumfa u Jerezu 1990.. U nastavku sezone Ferrarijevi rezultati su patili zbog loše pouzdanosti, no ipak je osigurano čvrsto treće mjesto u ukupnom poretku konstruktora.

1995. svjetlo dana ugledao je jedan od najljepših bolida proizvedenih u Maranellu. Riječ je o modelu 412 T2. Novi Barnardov uradak imao je nekoliko tehničkih novotarija, poput ručice kvačila iza upravljača, te mehaničke poluge kojom se određivala raspodjela kočione sile. 412 T2 pogonio je novi 3.0 litreni V12, no premda mu je zvuk bio neponovljivo dobar, u performansama je kaskao za liderom tog doba – Renaultovim V10. U planu je bilo uvođenje V10 inačice kasnije u sezoni, zbog čega je Barnard u dizajniranju šasije morao napraviti određeni kompromis kako bi se oba motora mogla koristiti, no na kraju se od tog plana odustalo i V10 motor je samo testiran.

Gerhard Berger, Ferrari 412 T2

Na stazama je nastavljen pozitivan trend skupljanja postolja od prošle sezone, no Williams i Benneton su i dalje bili gotovo nedodirljivi. Ponovno je ostvarena jedna pobjeda, u ponešto sretnim okolnostima. Riječ je o VN Kanade kojom je sve do 58. kruga dominirao Schumacher, no onda ga je kvar elektronike prisilio na odlazak u boks. To je ostavilo Alesija, u njegovoj 91. utrci, na otvorenom putu do zaslužene prve pobjede u karijeri. Kad je Alesi prešao ciljnu liniju, nastupila je erupcija oduševljenja, te su presretni navijači su nahrupili na stazu. Ipak je pobjedu na stazi Circuit Gilles Villeneuve odnio Ferrari #27.

VN Kanade 1995., Alesi slavi pobjedu

Ferrari je također bio u prilici doći i do druge pobjede, ovaj put pred domaćom publikom u Monzi. Dva su Ferrarija bila na vodećim pozicijama nakon što su Hill i Schumacher završili svoje nastupe nakon međusobnog kontakta. Ali tada, jedan po jedan, Ferrariji odustaju. Prvo je odustao Berger nakon što mu je prednji ovjes slomila otpala kamera s Alesijevog bolida, dok je Alesija zaustavio mehanički kvar na stražnjem kotaču sedam krugova prije kraja utrke.

Dolazak Schumachera

Van staza, Todt se i dalje bavio osnaživanjem momčadi. Paolo Martinelli je preuzeo vođenje odjela za razvoj motora od Lombardija, dok je Giorgio Ascanelli preuzeo mjesto glavnog inženjera. Iz Minardija je stigao Aldo Costa čija je nova uloga bila vođenje dizajnerskog ureda u Maranellu.

Promjene su zadesile i vozačku postavu. Od 1996. za Scuderiju će nastupati Michael Schumacher, aktualni dvostruki svjetski prvak, te Eddie Irvine koji je do tada svoju karijeru proveo u Jordanu. Alesi i Berger su u paketu otišli u Benneton.

Prije početka sezone, vrh momčadi je zacrtao jasne ciljeve, a to su bile tri pobjede, te povećanje pouzdanosti i konkurentnosti bolida. Nažalost, Barnardov F310 bio je promašaj. Bio je to jedini bolid na gridu koji je zadržao koncept niskog nosa, dok su bočne stranice i otvori za hlađenje podsjećali na neslavni F92A. Također, Barnardova interpretacija novih pravila vezanih uz vrh kokpita oko vozačeve glave bila je pomalo nerafinirana, za razliku od elegantnog Williamsa FW18. Po prvi put u svojoj povijesti, jedan Ferrarijev F1 bolid pogonio je V10 motor. Nakon dugotrajnog procesa selektiranja prikladnog motora, momčad je na koncu odlučila da je vrijeme za umirovljenje V12 konfiguracije i prihvaćanje V10 koji je imao više pozitivnijih strana.

Osim što nije bio posebno brz, bolid je patio i od kronične nepouzdanosti, posebice mjenjač. Serija odustajanja sredinom sezone izazvala je oštre reakcije od strane talijanskog tiska. Najviše kritika upućeno je Todtu, no Schumacher i Montezemolo odmah su stali u njegovu obranu, i time osigurali mir u momčadi.

Michael Schumacher, slavlje nakon pobjede u Španjolskoj

Nije sve ipak bilo crno u toj teškoj sezoni, a za to se pobrinuo Schumacher s tri pobjede i još nekoliko zapaženih rezultata. Od pobjeda se posebno ističe ona ostvarena u Španjolskoj, vožena u kišnim uvjetima. Schumacher je loše startao s trećeg mjesta, zamalo ugasivši motor te je kraj prvog kruga dočekao na šestom mjestu. No ubrzo se vratio u ritam i u 12. krugu preuzima vodstvo od Jacquesa Villeneuva. U narednim je krugovima odmicao od konkurencije vozeći oko četiri sekunde brža vremena po krugu, te je u jednom dijelu utrke prednost narasla preko jedne minute. Kasnije u sezoni stigle su još dvije pobjede – Belgija i Italija – koje su, kao i u Španjolskoj, bile posljedica vozačke inspiracije, a ne kvalitete bolida. Te su pobjede u značajnoj mjeri pomogle Ferrariju da u finišu sezone preskoči Benneton do drugog mjesta u ukupnom poretku.

Ponovno u borbi za naslov

Tijekom zimske stanke Scuderija je učinila nekoliko bitnih koraka prema povratku u sam vrh Formule 1. Prvo je na Schumacherovu inicijativu angažiran Ross Brawn koji je preuzeo mjesto tehničkog direktora. Par mjeseci kasnije pridružio im se još jedan poznanik iz Bennetonovih dana – Rory Byrne. On je zamijenio glavnog dizajnera Barnarda, čiji je odlazak značio da će od sada Scuderija razvijati svoje bolide pod jednim krovom u Maranellu.

F310B bio je Barnardov posljednji uradak za Scuderiju. Nastao na temeljima prošlosezonskog bolida, Barnard je na F310B inkorporirao neka rješenja s najboljeg bolida na gridu – Williamsa. Byrne i Brawn su stigli prekasno za značajnija poboljšanja aktualnog bolida, stoga je njihov je prioritet bio vezan uz razvoj bolida za 1998., kad su na snagu stupala nova tehnička pravila, te slaganje tehničkog dijela momčadi.

Početak je bio klimav, s mnoštvom problema prilikom prvih testiranja, no ona su donekle riješena do prve utrke u Australiji. Početak sezone za Schumachera i Ferrari bio je solidan s dva druga mjesta u četiri utrke. S bolidom koji još uvijek nije mogao ozbiljnije parirati Williamsu, u Scuderiji su znali da samo u specifičnim uvjetima mogu do pobjede. I upravo se to dogodilo u Monaku. Nepredvidljivo kišno vrijeme prije početka utrke zadalo je momčadima glavobolju oko izbora guma na kojima započeti utrku. Williams odlučuje na svoje bolide staviti slickove, dok Schumacherov izbor pada na intermedije. Utrka je startala i ubrzo se ispostavilo da je Williams pogriješio, dok je Schumacher s prve pozicije nezaustavljivo gradio svoju prednost. 1. krug – šest sekundi prednosti. 2. krug – 11 sekundi. 3. krug – 15 sekundi. Prednost je tijekom utrke narasla i preko minute, pa Schumachera ni trenutak dekoncentracije u 52. krugu (izlijetanje u St. Devoteu) nije skupo koštao.

Michael Schumacher, Monako 1997.

Schumacher se nakon Monaka našao u vodstvu u ukupnom poretku vozača, četiri boda ispred Villeneuva. Upravo su njih dvojica vodila glavnu riječ u borbi za naslov prvaka. Villeneuve je uzvratio udarac pobjedom u Španjolskoj, da bi potom Schumacher stigao do dvije uzastopne pobjede u Kanadi i Francuskoj. U nastavku sezone Ferrari je pao u formi, te su ih osim Williamsa ponekad znali nadmašiti McLaren i Benneton. Iznimka je bila Belgija, utrka slična onoj u Monaku ranije u sezoni. Ponovno je kiša zakomplicirala start utrke te je ona započeta iza sigurnosnog automobila. Nakon njegovog povlačenja na kraju trećeg kruga, Villeneuve je bio u vodstvu ispred Alesija i Schumachera. Na početku petog kruga Schumacher prelazi Alesija u La Sourceu, a nešto kasnije u krugu, na ulasku u zavoj Rivage, preuzima vodstvo od Villeneuvea. U narednih sedam krugova Schumacher je svojim pratiteljima pobjegao preko jedne minute.

Završnica sezone bila je iznimno uzbudljiva. Villeneuve s dvije pobjede preuzima vodstvo u prvenstvu, no njegova diskvalifikacija u Japanu, te Schumacherova pobjeda u toj utrci, značili su da je Schumacher u finalnu utrku u Jerezu ušao s bodom prednosti. I onda je u toj utrci, u jednom trenutku Schumacherove pogrešne prosudbe, sav njegov i Ferrarijev trud pao u vodu. Nakon druge serije odlazaka u boks, i vodstva u većini dotadašnjih krugova, Schumacher se našao pod Villeneuveovim pritiskom. U 48. krugu utrke Villeneuve ulazi u optimističan napad na Schumachera na kočenju za zavoj Dry Sack. Napad je iznenadio Schumachera koji nespretno reagira i udara u Williams. Udarac je odbacio Ferrari prema šljunčanoj zoni izlijetanja iz koje se nije mogao izvući, te odustaje. Villeneuve je svoj oštećeni bolid dovukao do trećeg mjesta koje mu je donijelo dovoljno bodova da osigura svoj prvi naslov prvaka. Schumacher je nakon utrke žestoko napadnut od strane medija koji su zahtijevali tešku kaznu, pa čak i otkaz. Na kraju cijele priče, Schumacher je od FIA-e zaradio diskvalifikaciju iz cijele sezone, no pobjede i bodovi mu nisu oduzeti.

Mika vs. Michael

Premda galama oko Schumacherovog poteza u Jerezu nije prestala ni tijekom zimske stanke, to nije previše omelo momčad u pripremama za novu sezonu i veliku promjenu pravila. Najvidljivije promjene bile su te da su novi bolid postali uži, te da su slickove zamijenile gume s tri kanala. F300, prvi bolid dizajniran od strane Rorya Byrnea, pod nadzorom Rossa Brawna, bio je i vrlo dobar. Na njegovu predstavljanju momčad je samouvjereno najavila napad na oba naslova, a jedan od temelja optimizma bio je i novi aero tunel u Maranellu.

Testiranja su započela krajem prosinca i otkrila da F300 ipak nije ni u približno dobrom stanju. Byrne je na F300 ispuh premjestio na vrh bočnih stranica, blizu stražnjeg ovjesa. Zbog vrućih ispušnih plinova koji su zagrijavali elektroniku mjenjača, on bi se često otkazivao poslušnost. Bolid je bio stanju odraditi samo nekoliko krugova što je ograničilo testiranje pouzdanosti motora, te novih Goodyearovih guma. Tek kad su stavili modificirani prošlosezonski ovjes, i kad su vrući plinovi bili bolje usmjereni, bolid je normalno profunkcionirao. Schumacher se pohvalno izrazio o novom bolidu, za kojeg je vjerovao da je u osnovi brz, ali mu je treba bolja pouzdanost.

Prije prve utrke sezone svima je bilo jasno da je McLarenov MP4/13, djelo tehničkog genija Adriana Neweya, onaj bolid koji će biti na samom vrhu grida. U Australiji i Brazilu McLaren s Hakkinenom i Coulthardom odnosi dvije dominante dvostruke pobjede, dok Schumacher ima jedno odustajanje (kvar motora) i treće mjesto. Prije VN Argentine, Goodyear intenzivno radi na novim gumama koje bi Ferrariju pružile bolju šansu u borbi s kombinacijom McLarena i Bridgestonea. I uspjeli su. F300 je bio dosta konkurentniji na zavojitoj stazi u Buenos Airesu. Coulthard je s pole positiona poveo utrku ispred Hakkinena i Schumachera. Schumacher je bio na taktici od dva zaustavljanja, dok su McLareni u boks trebali jednom. U nešto laganijem Ferrariju, Schumacher je odmah stavio McLarene pod pritisak, te u drugom krugu prelazi Hakkinena na ulasku u Vivoritu. Ubrzo je ulovio i Coultharda, koji na početku petog kruga odlazi duboko u prvom zavoju, te daje Schumacheru mogućnost za napad. Schumacher koristi priliku, no na ulasku u drugi zavoj došlo je do kontakta nakon što je Coulthard pokušao “zatvoriti vrata”. Coulthard se izvrtio i pao na šesto mjesto, dok je Schumacher nastavio dalje sa zadatkom građenja što veće prednosti ispred Hakkinena. I uspio je. Serije brzih krugova, savršen rad mehaničara u boksu, te Hakkinenovo mučenje s pronalaskom dovoljno gripa, omogućile su Schumacheru prvo slavlje u sezoni. Irvineovo treće mjesto zaključilo je uspješan vikend za Scuderiju.

Eddie Irvine, Ferrari F300

U naredne tri utrke McLaren se vraća na vrh, dok Schumacher skuplja dva postolja, ali i ostaje bez bodova u Monaku nakon udaranja kotačima s Wurzom. Da u utrci ne ostanu bez bodova pobrinuo se Irvine novim postoljem, trećim u posljednje četiri utrke. Nakon 6 od 16 utrka, Hakkinen je bio u čvrstom vodstvu, 17 bodova ispred Coultharda, a 22 ispred Schumachera. S obzirom na formu McLarena, i prednost koju ima u performansama naspram Ferrarija, sve je upućivalo na to da su oba prvenstva gotovo pa riješena.

Staza na otoku Île Notre-Dame uvijek je nudila zanimljive utrke, no ono što je priredila 1998. je nezaboravno. Utrka je morala dva puta startati, i u oba navrata u prvom zavoju je izbijao kaos, uz pregršt polomljnih dijelova bolida. Kad se situacija napokon smirila, Coulthard je vodio ispred Schumachera, dok je Hakkinen već bio van utrke zbog kvara mjenjača. Ponovno na različitim strategijama, Schumacher je konstantno bio na Coulthardovom mjenjaču, no nije uspijevao pronaći put naprijed. Taj zadatak mu je olakšan kvarom gasa na McLarenu u 19. krugu. Ubrzo je Schumacherov Ferrari u boksu na nadolijevanju goriva, no prilikom povratka na stazu ulazi u Frentzenovu putanju što uzrokuje izvrtanje Williamsovog vozača. Vodstvo utrke sad je bilo u Fisichellinim rukama, dok je Schumachera čekala stop-go kazna od 10 sekundi. To je značilo da će Schumacher morati u boks još dva puta (kazna i redovan pit stop), a Fisichella samo jednom. Računica je bila jasna. Schumacher će u narednim krugovima morati nadoknaditi dvadesetak sekundi u odnosu na Bennetonovog vozača želi li doći do pobjede. Nakon odrađene kazne, Schumacher je zaredao s kvalifikacijskim krugovima, te nakon što je obavio svoje posljednje zaustavljanje, imao je dovoljno vremenske zalihe da izbije neposredno ispred Fisichelle i dođe do važne pobjede.

Schumacher s pobjedama nastavlja i u Francuskoj i V. Britaniji. Ova druga pobjeda izazvala je velike kontroverze oko načina na koji je došao do nje. Naime, Schumacher je zaobišao Fisichellu za krug prije startno-ciljne linije nakon što se sigurnosni automobil povukao sa staze, u nastojanju da zadrži korak s Hakkinenom. Sudcima je dugo trebalo da izdaju kaznu od 10 sekundi stop-go. Pošto je kazna izdana kasno u utrci, Schumacher je s vodeće pozicije (ranije je pretekao Hakkinena), u posljednjem krugu produžio u boks na odsluženje kazne. U početku je vladala zbunjenost oko pobjednika utrke, no ona je na koncu pripisana Schumacheru. S tri uzastopne pobjede Schumacher je smanjio zaostatak za Hakkinenom na samo dva boda.

No Hakkinen ponovno preuzima inicijativu, te pobjedama u Austriji i Njemačkoj povećava prednost. To su za Schumachera bile dvije nešto lošije izvedbe. U Austriji je spašavao treće mjesto nakon ranog izlijetanja i loma krila tijekom borbe s Hakkinenom, dok je u Njemačkoj Ferrari bio lošoj formi. Potom je na rasporedu bila VN Mađarske na Hunagaroringu. Sredinom utrke izgledalo je da će to biti nova dvostruka pobjeda za McLaren. Tada Ross Brawn vuče maestralan taktički potez, i u 43. krugu zove Schumachera u boks na drugo zaustavljanje. U McLarenu reagiraju i pozivaju oba vozača u boks, no Schumacherovi fenomenalni krugovi i kraće zaustavljanje značili su da se probio na čelo utrke. Schumacheru potom stiže Brawnova naredba o pronalasku 25 sekundi u 19 krugova kako bi zadržao poziciju. Uslijedio je niz kvalifikacijskih krugova u kojima je Ferrari nezaustavljivo bježao dvojici McLarenovih vozača. Posao mu je donekle olakšao problem na Hakkinenovom bolidu koji je kasnije u utrci pao sve do šestog mjesta. 15 krugova prije kraja utrke Schumacher je držao vodstvo od 27 sekundi ispred Coultharda, te je treći i posljednji posjet boksu bio formalnost.

Michael Schumacher, Mađarska 1998.

Sljedeća stanica prvenstva bio je legendarni Spa Francorchamps, ujedno i 600 utrka za Scuderiju u Formuli 1. Kiša je uzrokovala sudar na samom startu u kojem je sudjelovalo 14 bolida. Nakon ponovljenog starta, Hill je izbio u vodstvo, dok su Schumacher i Hakkinen imali kontakt u La Sourceu. Hakkinen se izvrtio, da bi ga potom udario Herbert. Obojica su morali odustati. Sigurnosni automobil se pojavio na par krugova kako bi se maknuli bolidi, te se nakon njegova povlačenja Schumacher se bacio u potjeru za Hillom. U sedmom krugu, na ulasku u “Autobusnu stanicu” Schumacher preuzima vodstvo. Kako je kiša sve više pojačavala, tako je i Schumacherova prednost rasla. Ona je bila blizu 40 sekundi kad je sredinom utrke uhvatio Coultharda i pripremao ga se zaobići za puni krug. I onda je sve palo u vodu. Nakon što se krug i pol odbijao maknuti, Coulthard na pravcu između zavoja 9 i Pouhona diže nogu s gasa dok se nalazio na trkaćoj liniji. Vodena maglica koju je dizao McLaren značila je da ga Schumacher nije vidio do posljednjeg trenutka kada je bilo prekasno za izbjegavanje kontakta. U sudaru je Schumacher izgubio prednji desni kotač, što je značilo kraj utrke. Schumacher se nakon povratka u boks pokušao fizički obračunati s Coulthardom, no sukob je na vrijeme zaustavljen.

Tako blizu…

Eddie Irvine i Michael Schumacher, Monza 1998.

Tri utrke do kraja sezone razlika između Hakkinena i Schumachera iznosila je sedam bodova. U Monzi je sudar iz Spa još uvijek bio aktualan, no glavni protagonisti za naslov bili su koncentrirani na utrku. Schumacher je imao loš start s pole positiona. Pao je na peto mjesto, dok su McLarenovi vozači preuzeli vodstvo. Unutar par krugova Schumacher im je bio za petama, no nije ih mogao napasti. U 17. krugu sve je pošlo po zlu za McLaren. Coulthardu je u Curva Grande eksplodirao motor i dim je prekrio stazu. Nailazeći Hakkinen je na trenutak dignuo nogu s gasa, i tako omogućio Schumacheru da mu se dovoljno približi za napad u šikani. Schumacher je za samo nekoliko trenutaka napredovao s trećeg na prvo mjesto koje je zadržao do konca utrke, a slavlje Tifosa je upotpunio Irvine drugim mjestom. Hakkinen je utrku završio na četvrtom mjestu nakon problema s kočnicama.

Utrka na Nurburgringu bila je pretposljednja utrka sezone u koju su Hakkinen i Schumacher ušli bodovno izjednačeni. Premda je u prvoj trećini utrke Schumacher bio u vodstvu, a Irvine mu je čuvao leđa od Hakkinena, Finac je ipak odnio pobjedu. Hakkinen je bio u odličnoj formi, te se prvo riješio Irvine u 14. krugu, da bi odličnom strategijom kroz boksove došao do vodstva. Prije konačnog obračuna u Suzuki, prednost je bila na Hakkinenovoj strani.

Schumacher je bio na dobrom putu nakon odličnog duela u kvalifikacijama s Hakkinenom u kojima je osvojio pole position. Prvi start utrke odgođen je nakon što se Trullijev Prost ugasio na gridu. Izvješena je crvena zastava, i mehaničari su pojurili prema bolidima kako bi ih ohladili. No Ferrarijevima je trebalo nešto duže vremena. Na ponovljenom startu Schumacheru se gasi motor i start je ponovno odgođen. To je značilo da će Schumacher morati startati sa začelja što je nadanja o naslovu svelo na minimum. Dok je Hakkinen bio u relativno mirnom vodstvu ispred Irvinea, Schumacher je imao puno posla pred sobom. U prvom je krugu nadoknadio devet pozicija, da bi u petom krugu došao do sedmog mjesta. Napredak je na nekoliko krugova zaustavio Hill, no njegovim povlačenjem u boks, Schumacher nastavlja svoj pohod. U narednim krugovima rješava se dva Williamsa i dolazi do trećeg mjesta, ali s 28 sekundi iza Hakkinena. Kraj svim nadanjima u čudo došao je u 32. krugu kada je eksplodirala stražnja desna guma. Slavlje u McLarenu je moglo početi, a Ferrarijeva agonija bez osvojenog naslova se produljila.

Momčad nije mogla dugo tugovati za propuštenom prilikom, već se morala koncentrirati na iduću sezonu. Pošto se Goodyear povukao iz Formule 1, Bridgestone je ostao jedini dobavljač guma, pa su se Scuderijini inženjeri koncentrirali na razumijevanje rada japanskih guma. Novi bolid – F399 – bio je u osnovi evolucija F300, no sve je bilo redizajnirano. Unaprijeđena je aerodinamika, geometrija ovjesa bila je nova, kao i metodom konstrukcije šasije koja je donijela značajnu uštedu na njenoj masi.

Sezona je započeta pobjedom, ali onom Irvinea. Bila je to prva pobjeda u karijeri za Irca, premda na početku utrke nije izgledalo da će do nje doći. McLareni su nastavili s prošlosezonskom dominacijom i nakon četvrtine utrke imali su dvadesetak sekundi prednosti ispred Irvinea. No kvar hidraulike kod Coultharda, i gasa kod Hakkinena, značili su da se Irvineu ukazala prilika za pobjedu. Schumacher je, kao i u Japanu, imao problema na startu, te je startao sa začelja. U utrci je muku mučio s neispravnim radom mjenjača, no i takav bolid je dovukao do četvrtog mjesta prije nego ga je probušena guma ponovno bacila na začelje.

Eddie Irvine, Australija 1999., prvo slavlje u karijeri

Nakon Hakkinenove pobjede u Brazilu, Schumacher je vezao dvije pobjede za redom u San Marinu i Monaku. U Imoli je Schumacheru put prema pobjedi ponovno trasirao taktički genija Rossa Brawna koji je nadmudrio brže McLaren. U Monaku je Ferrari slavio dvostruku pobjedu, prvu u Kneževini. Bila je to ujedno Schumacherova 16. pobjeda u crvenom čime je postao najuspješniji Scuderijin vozač.

McLaren nije mirovao i sada je red za pobjede bio na njima i njihovom svjetskom prvaku. U Španjolskoj Hakkinen i Coulthard slave sigurnu dvostruku pobjedu ispred Schumachera, dok u Kanadi Schumacher udara u “Zid prvaka” i olakšava Hakkinenu put do pobjede i vrha u ukupnom poretku vozača. Potom je uslijedila “ludnica” na Magny-Coursu u kojoj je neočekivano slavio Frentzen, dok su Schumacher i Hakkinen imali živopisnu utrku s mnoštvom uspona i padova.

Onda je došao red na utrku na Silverstoneu koja je transformirala sezonu. Prelazeći Irvinea za treće mjesto, Schumacher izlijeće u zavoju Stowe nakon kvara na stražnjim kočnicama. Silovito udara u zaštitnu ogradu i zarađuje prijelom desne noge, što je za njega značilo kraj prvenstva. U utrci je slavio Coulthard, dok je Irvinea moguće pobjede koštao loše izvedeni pit stop. Hakkinen je odustao nakon problema s kotačem.

Neočekivani kandidat za naslov

Kao privremenu zamjenu za ozlijeđenog Schumachera, Ferrari je angažirao Miku Sala, iskusnog vozača sa 71 utrkom u Formuli 1 iza sebe. Bez Schumachera, Ferrari je sada sva svoja nadanja položio na Irvinea koji je u prvenstvu zaostajao samo osam bodova za Hakkinenom.

U Austriji nije izgledalo da se Irvine može upustiti u borbu s McLarenima koji su ga u kvalifikacijama iza sebe ostavili za punu sekundu. Ili možda može… Utrka je krenula, a Coulthard se upustio u nepromišljeni pokušaj pretjecanja Hakkinena na ulasku u drugi zavoj. Došlo je do međusobnog kontakta dva McLarena zbog kojeg se Hakkinen izvrtio i pao na začelje. Coulthard je zadržao vodstvo i započeo je graditi prednost ispred Barrichella i Irvinea. Ona je u jednom trenutku narasla na 13 sekundi, da bi do vremena za odlazak u boks pala na osam. Coulthard u 39. krugu odlazi u boks, dok Irvine ostaje na stazi i počinje seriju od pet brzih krugova prije svog pit stopa. Zaustavljanje u 44. krugu je odrađeno perfektno, te Irvine izbija na čelo utrke. Do kraja je izdržao Coulthardov pritisak, unatoč problemu s kočnicama. Hakkinen se odličnoom vožnjom probio do postolja, no Irvine je sada bio na samo dva boda zaostatka.

Irvineova sezona iz snova nastavljena je i u Njemačkoj. S pola utrke odrađene, Hakkinen iz uvjerljivog vodstva odlazi na svoje jedino zaustavljanje nakon kojeg sve polazi po zlu. Prvo se zaustavljanje odužilo zbog kvara crijeva za nadolijevanje goriva, da bi ga dva kruga kasnije eksplozija gume bacila u zaštitnu ogradu. Salo, koji je do tada odradio odličnu utrku, našao se u vodstvu, ali ga je odmah predao Irvineu koji tako stiže do druge pobjede u samo tjedan dana, ali što je još važnije – vodstva u ukupnom poretku.

Mika Salo, Belgija 1999.

Hakkinen se nakon tri razočaravajuće utrke uspjesima vratio pobjedom na Hungaroringu i drugim mjestom na Spa Francorchampsu, što je bilo dovoljno da se vrati na vrh poretka. Irvine je za to vrijeme skupio jedno treće i četvrto mjesto. U naredne dvije utrke (Monza i Nurburgring), oba izazivača za naslov i njihove momčadi rade greške koje ih mogu koštati naslova. Hakkinen je izlijetanjem u Monzi bacio deset bodova u vjetar, dok je Irvine bio van forme. Salo je trećim mjestom spasio Ferrarijev obraz pred Tifosima. Na Nurburgringu su momčadi koštale svoje vozače boljih plasmana. Nakon što je nešto kiše palo na stazu, i Ferrari i McLaren zovu svoje vozače na promjenu guma. Pogrešna odluka, pokazat će rasplet utrke. McLarenovo zaustavljanje prolazi dobro, no Ferrarijevo je tragikomično nakon traženja nestale gume po boksu. Irvine je ostao bez bodova u utrci, dok je Hakkinen petim mjestom držao dva boda prednosti u ukupnom poretku.

Michael Schumacher i Eddie Irvine, Malezija 1999.

Nakon tri mjeseca oporavka, Schumacher se po Montezemolovoj naredbi vraća kako bi pomogao Irvineu i Ferrariju u osvajanju naslova. I kakav je to povratak bio. VN Malezije održavala se po prvi put. U kvalifikacijama je povratnik Schumacher posramio konkurenciju, dok je u utrci igrao ulogu Irvineovog zaštitnika od McLarena. Dva je puta predavao Irvineu vodstvo, dok je namjernim zadržavanjem izludio Hakkinena. Ferrari je slavio dvostruku pobjedu, i Irvineova četiri boda prednosti ispred Hakkinena prije posljednje utrke. No, onda šok. Nekoliko sati nakon utrke oba su Ferrarija diskvalificirana zbog neregularnosti barge boardova. Ferrari se žalio na odluku, i nakon dosta natezanja, diskvalifikacija je poništena. To je značilo da će Suzuka još jednom odlučiti prvaka.

U vikendu u kojem je mogao ispisati povijest, Irvine je podbacio. Prvo je izletio u kvalifikacijama, što ga je ostavilo na petom mjestu, da bi u utrci bio u potpunosti anoniman. Hakkinen je s druge strane odradio perfektnu utrku. Prvo se riješio Schumachera na startu, da bi bez greške slavio u utrci i osvojio drugu titulu prvaka. Premda im je vozački naslov ponovno izmakao, u Scuderiji je ipak bilo razloga za veselje. Nakon 1983. konstruktorski naslov je vraćen u Maranello.

Ohrabrujući početak

Već tri sezone je Ferrariju u posljednjoj utrci sezone izmicao vozački naslov, no optimizam i volja nisu nestali. Za 2000. Ferrari je pripremio F1-2000, bolid za koji su vjerovali da se može ravnopravno nositi s McLarenom. Bio je to prvi bolid koji je nastao u novom aero tunelu u Maranellu, i upravo se puno vremena posvetilo razvoju aerodinamike u čijem su razvoju kaskali za McLarenom. Nakon četiri sezone, Irvine je napustio momčad, a kao zamjena doveden je Rubens Barrichello.

Mika Hakkinen i Michael Schumacher, Imola 2000.

Start sezone bio je kao iz snova. Schumacher je ostvario tri uzastopne pobjede, dok su se Hakkinen i McLaren mučili s nepouzdanošću. No kad bi bolid izdržao, McLareni su bili gotovo neuhvatljivi. S dvije dvostruke pobjede na Silverstoneu i Barceloni, McLaren i Hakkinen su krenuli u nadokađivanje zaostatka. Upravo je u Barceloni bio red na Schumacheru za jednu dozu nesreće, nakon što su ga spori pit stop, a kasnije puštanje zraka iz stražnje lijeve gume, izbacili iz borbe za moguću pobjedu. Schumacher je stao na kraj McLarenovim pobjedama odličnom vožnjom na kišnom Nurbrugringu. Od samog je starta Schumacher bio na Hakkinenovom mjenjaču, da bi u desetom krugu preuzeo vodstvo. Kako se kiša pojačala, tako je i Schumacherova prednost rasla, te je pitanje pobjednika bilo rješeno.

U Monaku je Schumacher bio u sigurnom vodstvu prije nego li su vrući ispušni plinovi uzrokovali raspad stražnjeg ovjesa i gubitak sigurne pobjede. Možda bi se i Kanada odigrala po sličnom scenariju, nakon što je Schumacherovo vodstvo ponovno bilo ugroženo mogućim tehničkim kvarom (kočnice), no ovaj put Ferrari je izdržao do cilja, te je slavljena nova dvostruka pobjeda.

U Francuskoj je započela crna serija od tri uzastopna odustajanja. Na Magny-Corsu je Schumacher bio uključen u žestok dvoboj s McLarenima (oba su ga pretekla na stazi) prije nego li je odustao s trećeg mjesta zbog kvara motora. Naredne dvije utrke trajale su mu samo do prvog zavoja, gdje su ga, u Austriji Zonta, a u Njemačkoj Fisichella, udarili i izbacili iz utrke. No nije sve bilo tako crno za Ferrari, a za to se pobrinuo Barrichello. On je u Njemčakoj odvozio fenomenalnu utrku i stigao do svoje prve pobjede, mada to nije bilo ni izbliza izgledno. Startao je tek s 18. pozicije, ali j već u 15. krugu bio na trećoj poziciji. McLareni su u tom trenutku bili daleko naprijed, ali je njihova prednost nestala kad je na stazu izašao sigurnosni automobil. Naime, jedan se čovjek probio na stazu kako bi protestirao protiv Mercedesa. Nakon što je ta opana situacija riješena, utrka je nastavljena, no uskoro se pojavila kiša. Većina vozača je pobjegla po gume za kišu, ali ne i Rubens, koji riskira ostanak na gumama za suho. Kocka se isplatila. Barrichellova pobjeda omogućila je Schumacheru zadržavanje vodstva u ukupnom poretku, no Coulthard i Hakkinen su se primakli na samo dva boda.

Rubens Barrichello, Ferrari F1-2000

No i ta dva boda prednosti uskoro su nestala. Hakkinen se “probudio” u drugom dijelu sezone te s dvije pobjede u Mađarskoj i Belgiji, nakon direktnih okršaja sa Schumacherom, preuzima vrh. Od te dvije pobjede, posebno se ističe ona ostvarena na Spa Francorchampsu do koje je došao nakon legendarnog pretjecanja Schumachera oko za krug zaostalog Zonte.

Kako to obično biva, u Ferrariju su se upalila zvona za uzbunu. Sve je upućivalo na to da će im vozačka titula ponovno izmaknuti, premda im je bila na dohvat ruke. Prema Brawnovom kasnijem svjedočenju, Schumacherov optimizam imao je umirujuće djelovanje na momčad koja se sabrala i uložila sav napor u napad na titulu.

Na rasporedu je bila Monza, i Schumacher je dobro započeo vikend osiguravši pole position ispred Barrichella i Hakkinena. Na startu je Schumacher zadržao prednost, dok se Hakkinen probio na drugo mjesto. U prvom krugu se dogodila velika nesreća nakon koje je život izgubio jedan od sudaca uz stazu. Nakon deset krugova pod sigurnosnim automobilom, utrka je nastavljena, a Schumacher se počeo odljepljivati od Hakkinena koji ga do kraja utrke nije ozbiljnije ugrozio. Bila je to Schumacherova 41. pobjeda u karijeri čime se izjednačio s velikim Sennom, te su ga na konferenciji za novinare svladale emocije.

Michael Schumacher, Monza 2000.

Formula 1 se vratila u SAD, na legendarni Indianapolis, za čije je potrebe izgrađena nova staza unutar ovala. Prije utrke pala je kiša, te se većina vozača odlučila startati na gumama za kišu. Schumachera je u sprintu do prvog zavoja pobjedio Coulthard koji je prerano startao. Nakon što je znao da će biti kažnjen, sve je snage uložio na blokiranje Schumachera, što mu je polazilo za rukom sve do sedmog kruga, kada Ferrarijev vozač vuče odličan potez i prestiže ga po vanjskoj liniji u prvom zavoju. Pošto se staza sušila, a kiše više nije bilo, bilo je vrijeme za promjenu na slick gume. Uskoro se Hakkinen počeo brzo približavati Schumacheru, no u tome ga je zaustavio kvar motora. To je u značajnoj mjeri olašalo posao Ferrarijevim vozačima koji su slavili važnu dvostruku pobjedu. Schumacher je sada imao osam bodova prednosti, te bi eventualnom pobjedom u Suzuki mogao stigći do toliko željenog naslova.

Kraj dugog čekanja

Schumacher i Hakkinen započeli su svoj dvoboj u kvalifikacijama. Njih su dvojica bili u nekoj drugoj ligi naspram ostatka grida, te je u napetoj borbi pole position za 9 tisućinki sekunde otišao u Schumacherove ruke. Treću godinu zaredom, premda je Schumacher bio na pole positionu, Hakkinen je bio taj koji je bio u vodstvu na kraju prvog kruga. Hakkinen je zadržao vodstvo nakon prve runde zaustavljanja u boksu.

Slavlje u Suzuki

Uskoro se poajvilo nekoliko kapši kiše, nedovoljno da se mora na gume za kišu, ali dovoljno da učini stazu skliskom i izazovnijom za vozače. Upravo je to trebalo Schumacheru da smanji zaostatak za vodećim McLarenom koji u 37. krugu po drugi i posljednji put odlazi u boks. To je Schumacheru ostavilo praznu stazu ispred i u tri naredna kruga je njegov Ferrari letio stazom. U 40. krugu Schumacher ulijeće u boks, a momčad odrađuje perfektan pit stop. Nakon povratka na stazu, Schumacher se našao u vodstvu od četiri sekunde ispred Hakkinena. Do kraja je Hakkinen smanjio taj zaostatak, no Schumacher je bio taj koji je slavio pobjedu, ali i naslov prvaka. Čekanju dugom 21 godinu (od 1979. i Jody Schecktera) došao je kraj i Scuderija je ponovno imala svog prvaka. A slaviti se moglo i nakon pobjede u posljednjoj utrci sezone na Sepangu gdje je Ferrari osigurao svoje deseti konstruktorski naslov.

Dosljednost ispred svega

Osvajanje titule smanjilo je pritisak na Scuderiju, no imperativ za uspjehe je uvijek prisutan. Na predstavljanju novog bolida – F2001 – cijela je momčad zračila optimizmom. I to s razlogom. F2001 je odmah srušio rekorde na Fioranu i Mugellu i vozači su bili iznimno zadovoljni njegovim ponašanjem na stazi. No konkurencija nije mirovala. McLaren je ponovno proizveo dobar bolid, dok je Williams na Michelinovim gumama i pogonjen snažnim BMW-ovim motor izgledao kao potencijalna prijetnja.

Schumacher je sezonu započeo pobjedama u Australiji i Maleziji. Na stazi u Albert Parku, Hakkinen je u početnoj fazi utrke držao korak sa Schumacherom, no kvar prednjeg ovjesa je onemogućio potencijalno napetu završnicu. Put do pobjede u Maleziji teško je opisati, a da se ne nasmijete. Prvo su dva Ferrarija u trećem krugu, nalazeći se u vodstvu, istodobno izletjela u pješčanu klopku, što je uzrokovalo pad u poretku. Potom su krug kasnije zajedno otišli u boks na promjenu guma jer je kiša pojačavala. Tu su izgubili dosta vremena i na stazu se vraćaju na 10. i 11. mjesto. U međuvremenu se na stazi pojavio sigurnosni automobil, no nakon njegovog povlačenja u 10. krugu počinje uspon dvojice Ferrarijevih vozača. Šest krugova kasnije, vozeći nekoliko sekundi brže krugove od ostatka grida, Schumacher i Barrichello su bili u vodstvu koje su zadržali do kraja utrke.

Michael Schumacher, Monako 2001.

Nakon početnih trijumfa, konkurencija je u narednim utrkama uzvratila udarac. Prvo je Coulthard slavio na Interlagosu u zanimljivoj utrci u kojoj je rookie Montoya impresivnom vožnjom držao vodeću poziciju vozio sve dok ga Verstappen nije pobrao prilikom obilaska za krug. U Imoli, na domaćoj stazi, Ferrari je potučen i od Williamsa i McLarena. Svoju prvu pobjedu u karijeri je slavio Ralf Schumacher, dok mu je stariji brat odustao nakon problema s prednjim lijevim kotačem. Nakon četiri utrke, Schumacher i Coulthard nalazili su se na vrhu poretka, svaki s po 26 bodova.

U Španjolskoj su Schumacher i Hakkinen odlučivali o pobjedniku. U prva dva stinta prednost je bila na Schumacherovoj strani, da bi ga u trećem stintu usporio loš set guma koje su izazivale velike vibracije. To je otvorilo Hakkinenu put do pobjede, koji je na početku posljednjeg kruga imao prednost od preko četrdeset sekundi. Odjednom je Finac počeo usporavati. U posljednjim metrima utrke izdao ga je njegov Mercedesov motor. Tako je Schumacher dosegao treću pobjedu u sezoni.

Coulthard, koji je nakon problema s launch controlom osvojio dva boda u Španjolskoj, pobjedom su u Austriji ponovno približio Schumacheru, no to je bilo kratkog vijeka. Novi problem s launch controlom u Monaku, gdje je trebao startati s pole positiona, otvorio je Schumacheru put do nove pobjede i povećanja vodstva u ukupnom poretku.

U narednim utrkama, Williams se profilirao u glavnog Ferrarijevog izazivača, dok je McLaren malo izgubio korak. Prvo je Ralf slavio u Kanadi ispred Michaela za prvo bratsko postolje u povijesti Formule 1, dok je pobjedama na Nurburgringu i Magny-Coursu Michael učvrstio svoje vodstvo. Hakkinen je briljantnom vožnjom na Silverstoneu došao do prve pobjede u sezoni, ali prekasno da se upusti u borbu za naslov.

Michael i Ralf Schumacher, Kanada 2000.

U Njemačkoj je Schumacher imao lošu utrku. Prvo je bio uključen u veliki sudar s Lucianom Burtijem na samom startu, da bi kasnije odustao zbog kvara pumpe za gorivo. Unatoč tomu, već je na idućoj utrci imao priliku osigurati svoj drugi uzastopni naslov u Ferrariju, u čemu je i uspio. Schumacher je poveo utrku s pole positiona, dok je Barrichello prešao Coultharda za drugu poziciju, i tako mu čuvao leđa. Dvostrukom pobjedom Ferrari je osigurao treći uzastopni konstruktorski naslov, a Schumacher se izjednačio s Prostom na vrhu vozača s najviše pobjeda. Do kraja sezone ostale su četiri utrke. Schumacher je slavio još u Belgiji i Japanu, dok su Montoya i Hakkinen svojim momčadima donijeli po još jednu pobjedu.

Dominacija

Za 2002. Byrne je pripremio pravio dragulj od bolida – F2002. Premda je nastao na temeljima svog uspješnog prethodnika, F2002 je u biti bio revolucionaran bolid. Sve je bilo podređeno gubitku težine i povećanju efikasnosti. Nova metoda dizajniranja i izgradnje šasije donijela je uštedu u masi, ali i povećanje njene krutosti. Dizajnirana je nova mjenjačka kutija od titanijeve legure, manja i lakša od prijašnjih. Ona je omogućila uži stražnji kraj, a to je povećalo aerodinamičnu efikasnost. Aerodinamičnoj efikasnosti su još pridonijele i niže bočne stranice (zasluga novih, pod kutom postavljenih hladnjaka), te novi dizajn izlaza ispušnih cijevi. Spomenimo i to da je Ferrari od ove sezone ostao jedina top momčad na Bridgestoneovim gumama, što je uzrokovalo pojačanu međusobnu suradnju.

Slika koja govori tisuću riječi

Želeći što bolje pripremiti F2002, sezona je započeta s modificiranim F2001. Bolid je i dalje bio dovoljno konkurentan, pa je Schumacher u Australiji slavio treću sezonu zaredom. Utrka će ipak više ostati upamćena po Barrichellovom letu nakon kontakta s Ralfom Schumacherom. U Maleziji je kombinacija Williams-Michelin bila jača, no uspjeh im je olakšao Schumacher gubitkom prednjeg krila na startu utrke, te kvar Barrichellovog motora.

F2002 je debitirao teško izborenom pobjedom u Brazilu nakon borbe s Williamsom, čime je započela Schumacherova serija od četiri uzastopne pobjede. Posljednja od njih ostvarena je u kontroverznim okolnostima, nakon što je Barrichello po momčadskoj naredbi, u posljednjim metrima propustio Schumachera na prvo mjesto. U Monaku je Coulthard slavio pobjedu nakon dugog duela sa Schumacherom. I to je bilo to od pobjeda za Ferrarijeve protivnike u 2002., mada se nije tako činilo kad je Montoya sredinom sezone zaredao s pole positionima. No bez obzira što bi im konkurencija priredila, uvijek bi Schumacher ili Barrichello nekako dohvatili pobjedu, bilo boljom vožnjom, boljom taktikom, ili greškama suparnika. Tako je Schumacher već u lipnju, nakon 11 od 17 utrka, osigurao treći uzastopni naslov prvaka. Do kraja sezone Ferrarijevi vozači su podijelili plijen – svakome po tri pobjede.

Michael Schumacher, VN Belgije 2002.

U brojkama, sezona je izgledala ovako. 17 utrka, 15 pobjeda, od toga devet dvostrukih, još 12 postolja, 1-2 u prvenstvu vozača, i 129 bodova prednosti u konstruktorskom poretku. Schumacher je imao gotovo perfektnu sezonu, u kojoj se penjao na postolje u svih 17 utrka, a u broju titula se izjednačio s legendarnim “El Maestrom” Juanom Manuelom Fangiom.

Do krajnjih granica

Nakon tako dominante sezone, mnogi su vjerovali da će i 2003. biti identična. Byrne je ponovno nadmašio samog sebe, kreiranjem elegantnog Ferrarija F2003-GA (GA – oznaka u spomen na preminulog Giannija Agnellija, šefa FIAT-a. Prije 2003. došlo je do promjena tehničkog i sportskog pravilnika, sve u svrhu smanjenja potrošnje, ali i zaustavljanja Ferrarijeve dominacije. I to se upravo dogodilo. McLaren, Williams i Renault, svi na Michelinovim gumama, tijekom sezone su postali ozbiljna prijetnja Scuderiji.

McLareni su otvorili sezonu s dvije pobjede, nakon kojih je uslijedila luda utrka na Interlagosu i posljednja pobjeda za momčad Jordan. A što je bilo s Ferrarijem. Kao i prethodnu, sezonu su započeli prošlosezonskim bolidom, dok je F2003-GA skupljao testne kilometre. Bolid je i dalje bio konkurentan, no vozači su imali sve samo ne “čiste” utrke. Schumacher je u Australiji i Maleziji imao kontakte s protivničkim bolidima zbog čega je kompromitirao potencijalno bolje rezultate, dok je u kišnom Brazilu utrku završio u ogradi. Ni Rubens nije imao puno bolje otvaranje sezone. Izlijetanje u Australiji, drugo mjesto u Maleziji, i izgubljeno vodstvo pred domaćom publikom zbog nedostatka goriva. Raikkonen je bio na vrhu ukupnog poretka s 24 boda, dok su Schumacher i Barrichello bili na osam.

Dream team na okupu

Ferrari i Schumacher uzvratili su udarac u Imoli. Za Schumachera je to bila teška utrka i teško izborena pobjeda (u oproštajnom nastupu modela F2002), ne samo zbog ponovno brzog Raikkonena, već i zbog gubitka majke koja je preminula dan prije utrke. Prvenstvo je nastavljeno u Španjolskoj gdje je napokon debitirao F2003-GA. Debi je bio uspješan, u utrci u kojoj je njegove i Schumacherove potencijale do krajnjih granica testirao Alonso u iznenađujuće brzom Renaultu. Niz pobjeda kojima se vratio u borbu za naslov prvaka, Schumacher je produžio trijumfom na A1-Ringu, do tada pomalo ukletim za njega. Malo je nedostajalo da se utrka pretvori u katastrofu nakon što je tijekom nadolijevanja goriva došlo do manjeg požara, no situacija je stavljena pod kontrolu brzom reakcijom Ferrarijevih mehaničara.

Do vodstva u prvenstvu Schumacher je stigao u Kanadi, nakon pobjede i vožnje za pamćenje, u utrci u kojoj je vodio borbu s bržim Williamsima, ali i s kočnicama koje su prijetile otkazivanjem. Nakon toga je uslijedilo dugo, toplo ljeto, tijekom kojeg su dominirale momčadi na Michelinu (Williams, McLaren i Renault). Jedina iznimka bila je utrka na Silverstoneu, obilježena uljezom na stazi – svećenikom Neilom Horanom – koji je utrčao na Hangar Straight, najbrži dio staze. Barrichello je odvezao možda i utrku života, i odnio odličnu pobjedu.

Nakon utrke u Mađarskoj izbila je kontroverza oko Michelinovih guma. Maksimalna širina gazne površine prednjih guma iznosila je 270mm, čiji su limit Michelinove gume tijekom utrke prelazile. Prije VN Italije, francuska je kompanija donijela gume koje su bile sukladne pravilima. I suprotno uvriježenom mišljenju, Michelinov gubitak u performansama je bio minimalan, ili bolje rečeno nikakav, te nije imao utjecaj na rasplet sezone.

Prije tri posljednje utrke, Schumachera, Montoyu i Raikkonena dijelila su samo dva boda, i sve je bile spremno za uzbudljivu završnicu. U Monzi su u glavnim ulogama bili Schumacher i Montoya koji su startali iz prvog startnog reda. Odmah u prvom krugu je došlo do njihovog bliskog dvoboja u kojem je prevladao Schumacher čime si je nakon serije osrednjih rezultata, trasirao put prema pobjedi. Bila je to njegova 50. pobjeda za Scuderiju.

U početnoj fazi utrke u Indianapolisu izgledalo je da će Raikkonen s pole positiona doći do druge pobjede u sezoni. No onda je kiša ispremiješala odnos snaga, pa je Schumacher na gumama za kišu letio stazom i dohvatio svoju šestu pobjedu u sezoni. S novih deset bodova povećao je prednost pred finale u Suzuki. Još ga je samo Raikkonen, s devet bodova manje, mogao dohvatiti, dok se Montoya nespretnim pretjecanjem Barrichella oprostio od konkuriranja za titulu.

Michael Schumacher, VN SAD-a 2003.

U slučaju Raikkonenonove pobjede u Suzuki, Schumacheru je trebalo osmo mjesto, odnosno jedan bod koji ono nosi da osigura naslov. Poprilično jednostavan zadatak. Ili ipak ne? Prvo ga je kiša u kvalifikacijama ostavila na 14. startnom mjestu, da bi u utrci, dok se probijao kroz promet, izgubio prednje krilo i pao sve do posljednje pozicije. Ipak je nekako uhvatio to osmo mjesto, mada mu na kraju nije bilo potrebno. Za to se pobrinuo Barrichello koji je odnio pobjedu ispred Raikkonena. Nakon teške sezone, koja je obilovala dobrim utrkama, koja je bila obilježena kontroverzama, Schumacher i Ferrari su ipak obranili naslove.

Zimska stanka provedena je u znaku nekoliko pitanja. Prvo je bilo mogu li Williams, McLaren i Renault, na temeljima prošle sezone, pronaći još nešto performansi iz svojih novih bolida? Drugo je bilo, može li Bridgestone napraviti dovoljno kvalitetne gume? Odgovor na prvo pitanje je – ne. Williams i McLaren su promašili s konceptom svojih bolida. Vjerojatno se svi sjećamo Williamsovog “morža”, ali i McLarenovog MP4-19 koji je nastao na temeljima problematičnog MP4-18. Obje su momčadi sezonu morale spašavati B inačicama svojih bolida. A odgovor na drugo pitanje je – da. Bridgestone je tijekom zime razvio gume s novom konstrukcijom, te nekoliko novih smjesa, koje su prvi put su testirane neposredno pred početak sezone. Odmah je bilo jasno da se Bridgestone vratio na vrh.

Razbijanje konkurencije

Za razliku od konkurenata, Ferrari se odlučio za evoluciju, i stvoren je F2004. Dosta vremena je posvećeno razvoju motora, koji po novim pravilima mora izdržati cijeli GP vikend. Znatan napor uložen je u razvoj ovjesa kako bi se izvukao maksimum iz guma. Na području aerodinamike, inženjeri su proveli mnogo vremena u vraćanju izgubljenog downforcea koji su prouzrokovale promjene u pravilima. U konačnici, Byrne i društvo su se još jednom nadmašili, i svijet Formule 1 se mogao samo diviti jednom od najdominantnijih bolida u povijesti.

Schumacher je od samog početka sezone počeo nizati pobjede. Pet pobjeda iz isto toliko utrka, u kojima se u glavnog konkurenta premetnula momčad BAR i njihov vozač Jenson Button. Kratak zastoj dolazi u Monaku, gdje Schumacher odustaje nakon sudara s Montoyom, no Rubens dolazi do postolja. U nastavku sezone još jedna serija Schumacherovih i Ferrarijevih pobjeda, sad duga sedam utrka. Od njih svakako vrijedi izdvojiti onu u Francuskoj u kojoj Schumacher do pobjeđuje s taktikom od četiri odlaska u boks. Mozak cijele taktike bio je Luca Baldisserri, čija je pomno osmišljena taktika ostavila brzi Renault zbunjenima i bez odgovora.

Michael Schumacher, Francuska 2004.

S 12 pobjeda u 13 utrka (sve Schumacherove), Ferrari je u Mađarskoj osigurao konstruktorski naslov, da bi utrku kasnije, na Spa Francorchampsu, imali svoj 700. GP nastup. Premda su bili u konkurenciji za pobjedu, ona je na koncu pripala Raikkonenu nakon njegove odlične vožnje. Schumacher je završio drugi što mu je bilo dovoljno da osigura svoj peti uzastopni naslov, sedmi ukupno. Ferrari nije posustao ni u preostale četiri utrke sezone u kojima ostvaruje tri pobjede. Barrichello je trijumfirao pred Tifosima u Monzi, i u Kini, dok je Schumacher slavio na Suzuki.