Nažalost, ono od čega smo strepili mjesecima ipak se dogodilo ― kao što već sigurno znate, Jules Bianchi više nije s nama. Perspektivan mladi Francuz koji je bio planiran za regrutaciju u ni manje ni više nego Ferrari,  nažalost nije dočekao ulazak u kokpit iza crnog konjića.

María de Villota izgubila je život 2013. radi posljedica teške nesreće na testiranju, dok je Bianchijeva tragedija prva kao rezultat nesreće u Grand Prix vikendu još od Ayrtona Senne, prije dvadeset i jedne godine.

Da, prošla je dvadeset i jedna godina od tog groznog vikenda na Imoli. S jedne strane, treba priznati, tih preko dvije dekade ipak govore koliko je Formula 1 u to vrijeme postala sigurnija, osobito ako se referiramo na prva dva-tri desetljeća sporta kad su vozači pogibali gotovo kao na traci, i dočekivanje penzije u jednom komadu izgledalo je kao poželjan bonus u karijeri.

S druge, ovo je podsjetnik koliko je Formula 1, premda daleko sigurnija, i dalje opasan sport. Koliko god se razne pametne glave trudile oko svakog detalja sigurnosti, tamo gdje dvadesetak ljudi dva sata juri tri stotine kilometara na sat samo po sebi ne može biti sigurno. To je kalkulirani rizik s kojim svi vozači računaju i svjesni su ga. Neke nevjerojatne nesreće, poput Kubice u Kanadi, možda su nas pomalo lažno uvjerile da, ako vozači mogu preživjeti onakvo nešto, realna životna opasnost u Formuli 1 više i ne postoji. Ali na najgori mogući način saznali smo da ― nije tako.

Sam je Lewis Hamilton prije nekoliko godina u jednom intervjuu spomenuo upravo to: rizik, koliko god malen, i dalje postoji. Prije ili kasnije dogodit će se tragedija radi okolnosti s kojima nitko nije računao, spomenuo je. Pokazalo se bolno točnim, a zapravo je primjenjivo i na brojne druge sportove.

Vezano za ovu tužnu vijest, kao da je na djelu bio nekakav “svjetski sarkazam” s obzirom da je Bianchi izgubio život samo koji dan nakon što je nekoliko figura u Formuli 1 komentiralo kako bi ona morala postati opasnija. Iako su oni u osnovi imali pozitivne namjere napraviti šou što boljim, timing nije mogao biti gori. I naravno, opasnost nije jedini način napraviti šou boljim. (A što su mogući načini, vrijedilo bi proučiti u jednom budućem Retrovizoru.)

Zbogom, Jules. Talent mu je bio neosporan, kao i simpatije velike ― za mnoge najveće ― ekipe. Nažalost to sad sve ostaje samo tužno razmišljanje o onome što se u nekom drugom sretnijem scenariju moglo dogoditi.