James Hunt i Niki Lauda

Nekonvencionalni. Nezavisni. “Anti-establishment”. Sve su to pridjevi kojima se može okiti jedna F1 momčad koja je pokazala zube velikima 70-ih godina prošlog stoljeća. Hesketh Racing i njihova prva violina – James Hunt predstavljali su bunt i posebnost u tadašnjoj F1. Ovim tekstom prisjećamo se nevjerojatnog dana iz Zandvoorta 1975. kada su postali pobjednici u utrci F1. 40 godina je prošlo od tog događaja – mogu li se takve stvari danas uopće ponoviti?

Alexander Fermor-Hesketh je osebujna ličnost kakvu, vjerojatno, može iznjedriti samo Velika Britanija. Rođen je 28.10.1950., danas je političar u Neovisnoj stranci Velike Britanije. On je titulu “baruna” naslijedio već sa 4. godini jer je njegov otac, Frederick Heketh, preminuo u 39. godini života. Automatski je postao član “Kuće Lordova”, ali nije bio politički aktivan sve do posjete Margaret Thatcher – nakon što je IRA izvela bombaški napad na nju u Brightonu 12.10.1984. Thatcher je posjetila njegovo obiteljsko imanje “Easton Neston” i zatražila od njega da se značajnije aktivira. On je to odbio, ali je morao popustiti pritisku i angažirati se na njezino inzistiranje. Obnašao je razne političke poslove i bio pozicioniran na mnogim utjecajnim mjestima. Postao je poznat, barem široj javnosti, kao vlasnik “Hesketh Racinga”, slavne male momčadi u F1 koja se natjecala u periodu od 1972. do 1978.

Nakon što je raspustio ekipu, pokušao je oformiti Britansku marku motora, “Hesketh Motorcycles”, koja nije uspjela zaživjeti. Bio je uključen u razne druge, uglavnom neuspješne, poslovne pothvate. Okušao se 1994. godine i u avijaciji. Pomogao je kod osnivanja “British Mediterranean Airwaysa”. Ostao je u toj aviokompaniji do 2007. kada je ona preuzeta od druge aviokompanije. Danas je “nezavisni direktor” u “Air Astani”, nacionalnom avio-prijevozniku Kazahstana. 2006. godine, prodaje obiteljsko imanje, “Eeaston Neston”, u Towcesteru – jedinu preostalu veliku kuću koju je dizajnirao barokni arhitekt Nicholas Hawksmoor. Prodao je nekretninu, namještaj kompletne kuće i obiteljske portrete. 10.10.2011., Lord Hesketh se priključio Neovisnoj stranci, u znak protesta prema Davidu Cameronu – koji je odbio raspisati referendum o Britanskom članstvu u Europskoj Uniji.

Hesketh Racing je, dakle, bila vođena od strane Lorda Hesketha i njegovog prijatelja, bivšeg preprodavača automobila Antonya “Bubblesa” Hrosleya. Samo 20 utrka im je bilo potrebno da stignu do prve pobjede. Iako su imali zapažene uspjehe (uključujući pet podija) ekipa, kao i njihov brz i prilično divlji vozač James Hunt – bili su daleko bolje poznati po svojem ponašanju izvan staze nego po rezultatima na njoj. Hesketh i Hunt su trebali dobre rezultate kako bi ekipa opstala. Dizajner Harvey Postlethwaite i Cosworthov motor 308B trebali su u kombinaciji sa Huntom ugroziti i snažni stroj iz Maranella.

Rijetki su pristigli u Zandvoort 1975. očekujući nešto drugo osim Ferrarijeve dominacije, pogotovo zbog toga što je Niki Lauda bio u impresivnoj formi. Brzi Austrijanac, koji je pobijedio na istoj stazi godinu prije, ušao je u utrku sa 3 uzastopne pobjede. Hunt je startao u utrku sa treće pozicije, samo 0,41 sekundi iza Laude i njegovog momčadskog kolege Claya Regazzonija.
Jaka kiša je natapala stazu prije utrke, što je izazvalo kašnjenje starta zbog dopuštenja vozačima da podese svoje bolide. Tokom tog perioda mnogi su podešavali svoje bolide za mokru površinu, ali nakon što su uočili čišće oblake na horizontu, Hunt i Horsley su odlučili zadržati “set-up” za suhe utrke. Ovaj potez pokazat će se kao ključan. Stanje na stazi, kao i vidljivost, bili su loši na startu kada je Lauda pojurio u vodstvo nakon starta. Oblaci su se brzo razilazili i do sedmog kruga ocrtavala se jasna suha linija. Brzo poput munje Hunt – koji je bio četvrti u tom trenutku – pobjegao je u boks i uzeo gume za suho.

Nakon obavljenog boksa Hunt se vratio u utrku na 19 mjesto. Svejedno, njegov Hesketh nije se tamo dugo zadržao jer su svi ispred njega, jedan po jedan, ulazili u boks po gume za suho. Nekako iznenađujuće, trebalo je još punih 7 krugova da vodeći Lauda napokon ode u boks, njegova golema prednost odjednom se otopila i Hunt je bio tu. Lauda je brzo obavio zaustavljanje, ali imao je problema sa zagrijavanjem svojih guma. Jean Pierre Jarier u Shadowu gurnuo je prvog favorita utrke na treće mjesto. Hunt je bio u osjetnoj prednosti, ali Jarier i Lauda iza njega krenuli su u lov. Nakon samo 30 od 75 krugova James je imao još 8 sekundi prednosti ispred progonitelja. Otopila bi se ova prednost i prije da je Lauda nekako uspio prestići Jariera prije 43. kruga…

Nakon što se napokon otarasio Jariera (koji će krug kasnije odustati u utrci zbog spektakularne eksplozije stražnje gume), Lauda je krenuo u lov na čovjeka kojemu nitko nije davao ni najmanje šanse. Još mnogo utrke je trebalo dovoziti, nije izgledalo izvjesno da Hunt može zadržati Austrijanca iza sebe, pogotovo kada se Ferrari zalijepio za Heskethov rep. Krug za krugom James je nekako uspijevao zadržati Nikija iza sebe. Pažljivo je manevrirao kroz zavoje i tjerao Laudu na ludilo. U nekoliko navrata Lauda je došao tako blizu Hesketha da se promjena vodstva u utrci činila neizbježna, ali Hunt je ponovno nekako uspio održati bolid na prvom mjestu – a cilj se približavao.

Kako je došao 75. i posljednji krug, Hunt je zadržavao nevjerojatno vodstvo – ali Laudin 312T je i dalje bio velik u njegovim retrovizorima. Za Austrijanca je bilo sada ili nikada, ali nikako se nije uspio približiti dovoljno blizu da ugrozi Engleza. Nakon 1 sata i 46 minuta utrkivanja na nož, Hunt je prošao kroz cilj 1.06 sekundi ispred Laude u Ferrariju. Protivno zdravom razumu i svim okladama, Hesketh Racing – momčad oformljena iz čiste potrebe za zabavom i koja je čistom slučajnošću završila u F1 – osvojila je pobjedu na utrci. Scene nevjerojatne proslave koja je trajala danima, još bude sjećanja kod nekih starijih fanova.

“Na vrhu svake pješčane dine bili su samo valovi, valovi i valovi “Union Jacka”,” prisjetio se Lord Hesketh počasnog kruga Jamesa Hunta. “Bio je to odličan osjećaj – znati da su svi ti ljudi, koji su putovali s nama kroz Europu i vidjeli frustracije za frustracijom, napokon vidjeli rezultat koji su htjeli.”

Hunt je tako postao prvi Engleski pobjednik na utrci od 1971.

“Nisam mogao imati veći pritisak od ovoga kojega sam sad imao u utrci. Nedostajalo mi je iskustva u vođenju utrke, zbog toga sam i zabrljao nekoliko puta ranije ove godine. Ovaj puta nisam napravio ni jednu pogrešku, nakon toga postalo je lakše,” rekao je kasnije Hunt prisjećajući se, prema svojim navodima, najvažnije utrke u njegovoj karijeri.