F1puls dio troškova podmiruje prikazom reklama. One nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da na ovoj stranici onemogućite AdBlock. Hvala.

Analiza utjecaja slobodnih treninga na rezultate GP vikenda 2018.

Zvonimir Martinčević

Korisnički panel

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Najnovije s foruma

Forum portala je otvoren samo za članove. Molimo, registrirajte se.

Zvonimir Martinčević: Under F1 cover

Nakon prošle 2017. analizirao sam utjecaj slobodnih treninga na rezultate kvalifikacija, utrka i najbrže odvoženih krugova u utrci, pa je došlo vrijeme da to učinim i 2018. Kako sada imam dvije uzastopne sezone, usporedit ću i rezultate dobivene 2017. i ove 2018. da vidimo ima li tu kakvih korelacija. Možda postoji i neki obrazac, po kojem bismo u budućnosti malo pobliže predvidjeti kako je ovo sve povezano? Sasvim sam uvjeren da nitko osim nas na F1puls-u ne radi analize ovakvog tipa.

Tablicu, koju sam sastavio za sezonu 2018 nazvao sam „2018 F1 GP WEEKEND RESULTS“ i ona vrlo precizno i vizualno prikazuje tko su bili najbrži vozači ove sezone. I opet ćemo vidjeti kako su se posložili konstruktori, što će nam još preciznije reći kako je tko prošao ove godine.

Download kompletnog PDF dokumenta ovdje

Posve sam uvjeren da biti najbrži na nekom od 3 slobodna treninga nije samo stvar „odrađivanja posla“ za vrijeme Grand Prix vikenda, već je to i stvar prestiža, jako utječe na rezultate cijelog GP vikenda, a u konačnici i pojavnosti u eteru, a što itekako ima direktnog utjecaja na budžete, barem što se tiče sponzora pojedine F1 momčadi.

Dakle, ove godine sezona Formule1 je imala 21 utrku u periodu od 9 mjeseci, od kraja ožujka do kraja studenog. Svaki GP vikend smo imali po 3 slobodna treninga. Slobodne treninge ćemo prema engleskom izvorniku „Free practice“, tako nadalje voditi pod skraćenicom FP; FP1 i FP2 voze se petkom, osim u Monaku tradicionalno četvrtkom, te FP3 subotom. Prva dva se uvijek voze 90 minuta, bez obzira što se događalo na stazi, čak i ako je zbog udesa ili jake kiše ili smoga (kao prošle godine u Kini) trening prekinut ili nije niti započeo, vrijeme svejedno – curi. Nakon 90 minuta trening je završen, pa tko je vozio – vozio je! Nije sreća niti stalnim vozačima kada im se, obično, na prvom treningu „uvali“ neki od mladih vozača, ili im se na bolid montiraju „zračne grablje“ koje mjere podatke o razlikama tlakova na pojedinim dijelovima automobila, a u lanjskoj analizi sam spomenuo i HALO sustav i njegov utjecaj na aerodinamiku F1 bolida, ali on je ove godine ionako postao obvezan. Prošlogodišnje dileme oko HALO sustava su se ove sezone pokazale „deplasiranima“, jer upravo je neki dan izašao podatak od FIA-e, kako je Charles Leclerc imao vrašku sreću da mu dio „letećeg“ bolida Fernanda Alonsa u McLarenu na GP Belgije ne zdrobi ili odrubi glavu. Da samo malo pojasnim, bez da ulazim u bit „problema“ oko tog sigurnosnog sustava, FIA Global Institute je izračunao da je Alonsov bolid, odnosno njegov prednji desni kotač udario u konstrukciju Leclercovog HALO sustava silom od 58 kN (5.914,35 kg), a to je bilo samo 46% od sile koju taj sustav mora izdržati (ukupno dozvoljeno opterećenje je 125 kN ili 12.746,45 kg). Isto tako nije nevažno reći i da je konstrukcija McLarenovog prednjeg krila prijetila da udari u vizir mladoga vozača iz Monaka, pa je i po tom pitanju Leclerc izvrsno prošao. Izlazak iz naslonjenog na ograde bolida u slučaju Hülkenbergovog udesa u Abu Dhabiju je možda zbog HALO sustava bio kompromitiran, no to je jedna sasvim drugačija priča.

No, vratimo se ipak naslovnoj temi, utjecaj slobodnih treninga na rezultate GP vikenda. Svaki kilometar odvožen prije utrke vrijedan je poput „suhog zlata“. Samo je 2 i pol sata između prvog i drugog treninga petkom, pa u slučaju većeg oštećenja, velika je šansa da propuste i taj drugi trening. Što se FP3 tiče, kada on završi ostaju dva sata do kvalifikacija.

Dobro, ove godine imali smo odvoženih 63 slobodnih treninga za vrijeme GP vikenda, i svi su prema planu odvoženi. Za razliku od prošle godine kada je FP2 na GP Kina bio otkazan zbog niske naoblake, kiše ili pak velike zagađenosti zraka (smoga), pa iako vidljivost na stazi u Šangaju nije bila upitna, bilo je nemoguće letjeti medicinskim helikopterom, ako bi došlo do nekog ozbiljnijeg udesa na stazi. Dok bi medicinskom kombiju trebalo previše vremena u slučaju nesreće da stigne do najbližeg ovlaštenog medicinskog centra, jer je Šangaj sa svojih preko 24 milijuna stanovnika (ako ne i više!) prometno jako zagušen. Od svih 63 slobodna treninga ove sezone, na rezultate njih 5 je utjecala mokra staza zbog kiše, pa je tako u 5 slučajeva i rezultat slobodnog treninga bio „kompromitiran“ i ta vremena sam obojao u svijetloplavom bojom. Dakle, FP1 je bio kišni u Monzi i Austinu. U prvom slučaju je najbrži bio Perez u Racing Point Force Indiji (odvoženih 18 krugova), a u drugom slučaju u Austinu gdje je najbrži bio Hamilton (6 krugova). FP2 je bio upropašten u Austinu također, a i tu je Hamilton bio najbrži (3 kruga), dok je kiša na FP3 bila uzrok nereprezentativnih vremena kruga u Melburnu (Vettel 1. s 15 krugova), te Hockenheimu gdje je Leclerc bio najbrži (8 krugova). Nije to ništa neuobičajeno, događa se to svake godine, i vremena kruga su ozbiljno sporija od iz trening u trening sve bržih vremena. Za razliku od prošle 2017. kada je Felipe Massa u Williamsu bio jedini vozač iz jedne momčadi koja nije ili Mercedes, ili Ferrari, ili Red Bull, koje su apsolutno bile najbrže prošle godine na svim odvoženim treninzima, sezone 2018 smo imali 2 autsajdera; Pereza u RPFI i Leclerca u Sauberu. No, pokazuje se da su to ipak samo iznimke od pravila, i da njihovi najbrže odvoženi treninzi nisu utjecali na 1. mjesta niti u kvalifikacijama, utrci ili najbrže odvoženom krugu u utrci.

Da još jednom pojasnim način čitanja tablice „2018 F1 GP WEEKEND RESULTS“. Krenimo od prve kolone s lijeve strane, tu su nazivi; GP ili Velika nagrada (utrka), datum održavanja, konfiguracija ili tlocrt staze, dužina staze u km, FP1, FP2, FP3, kvalifikacije, utrka, najbrži krug u utrci, najbrže odvoženo vrijeme u kvalifikacijama, odnosno za Pole poziciju. Ispod se nalazi rekordno vrijeme jednog kruga u utrci. Dolje su i grafovi koji prikazuju koji su vozači bili najbrži na npr. FP1 kroz cijelu sezonu. Dakle ovi grafovi prikazuju horizontalno događanje za pojedini dio GP vikenda. Vertikalno po GP-u se može iščitati kako su koji vozači tog vikenda bili raspoloženi. Analogno svemu ovome, sastavio sam i grafove („pite“) i za konstruktore, ali ću o njima malo kasnije reći koju riječ.

Idemo li desno u tablici vidimo da je kolona GP Australije označena u sivoj boji (na samom vrhu), do nje su tri utrke u roza boji. To znači da je u mjesecu ožujku bila vožena samo jedna utrka, a u travnju njih 3. Ovo sam tako istaknuo samo da bi bilo jasnije, možda, kako su koji vozači bili u formi protekom sezone.

Uzmimo za primjer drugu kolonu u tablici: na GP Australije, koja je održana između 23. i 25. ožujka, na stazi (Albert park), koja je dužine 5,303 km (ili 5.303 m), na prvom slobodnom treningu najbrži je bio Lewis Hamilton u Mercedesu s vremenom 1:24.026. Njegovo vrijeme je obojano svijetloplavom bojom, što znači da je bilo mokro ili padala kiša. Idemo li dolje (okomito) prema kvalifikacijama, vidimo da je Lewis Hamilton bio najbrži s 1:21.164, no u utrci je kao i 2017. pobijedio Sebastian Vettel u Ferrariju u vremenu 1h29:33.283, a najbrži krug u utrci je odvozio Daniel Ricciardo u Red Bullu s 1:25.945. Ove godine sam stavio vremena u zelenoj boji na svim sesijama (FP1,FP2,FP3,Q,R i FLR) kada je postignuto vrijeme bilo bolje od onoga prošle godine po sesijama. U žuto sam obojao i nominativno 2. vozače u momčadi, čisto da vidimo kakvi su po sesijama bili i ti odnosi unutar neke momčadi.

Ispod je polje red Pole time record, koji govori da je Lewis Hamilton postavio 2018. najbrže ikada odvoženo vrijeme u kvalifikacijama na ovoj konfiguraciji staze, pa je taj podatak i obilježen zelenom bojom s godinom 2018. Ako pogledamo horizontalno u tom redu, imamo nakon sezone 2018 još 4 staze na kojima stoji rekord po vremenu u kvalifikacijama iz 2017., a ostalo su najbolja vremena (17 staza) postignuta ove 2018. Po tom pitanju više nemamo dugovječnih rekorda kao do prošle godine iz npr. 2004. u Monzi kojeg je 13 godina držao Rubens Barrichello u Ferrariju. Jasno da razloge toga treba tražiti u konstrukciji ovogodišnjih bolida i guma, i možda površine same staze (ne i konfiguracije, jer se kada se layout staze promijeni onda vremena broje ispočetka). Posljednja tri reda su najbrži ikada odvoženi krugovi na utrci (na identičnoj konfiguraciji staze), tu vidimo zanimljivost da je na 9 staza najbrže odvoženi ikada krug u utrci još iz perioda 2004., 2005. ili 2009. Uz tih 9 dugovječnih rekorda, imamo i dvije staze s rekordnim vremenom iz 2017.

Uz sve ove podatke, stavio sam u tablicu podatak (=2017) da li je neki vozač bio najbrži i 2017., pa je tako upravo u Australiji na FP1, FP2, FP3 u Q i R pobijedili isti vozači (3 puta Hamilton i 2 puta Vettel). Ukupno ove godine smo imali takav slučaj 31 puta, s time da nismo ove godine imali više utrku GP Malezija, da Hockenheim 2017. nije bio vožen, kao niti GP Francuske. Ponešto su izmijenjeni i datumi održavanja GP Azerbajdžana jer je ove godine prebačen s kraja lipnja na travanj, kao i GP Rusije iz travnja na kraj rujna. U tim slučajevima je vidljivo da niti jedan vozač nije ponovio svoje rezultate iz 2017. Ali, baš nitko!

Mislim da je sve prilično jasno, ali mene je više od pukih nabrajanja „tko je kada“ kao i u analizi 2017. zanimala činjenica, da li se može na osnovu ovih podataka doznati koji je utjecaj „dobivenih“ treninga na kvalifikacije, utrku ili najbrži krug u utrci.

FP1 ili 1. slobodni trening

Ove sezone, na 21 odvoženih FP1 najuspješniji je vozač kao i prošle godine bio Hamilton (Mercedes) i to 7 puta, tj. s udjelom od sjajnih 33,4% svih FP1, slijede ga Ricciardo (Red Bull) s izvrsnih 5 ili 23,8%, Verstappen s 4 ili 19,1%, Vettel (Ferrari) s 2 ili 9,6%, kao i Bottas (Mercedes) s 2 ili 9,6%. Ove godine tu je i autsajder Perez (Force India) s 1 ili 4,8%, no za njega sam već rekao da je to napravio u kišnim uvjetima u Monzi. Dakle, sva najbrža vremena na FP1 su i ove godine postavili vozači top-3 momčadi (Mercedes, Ferrari i Red Bull), te jedan iz Force Indije.

Ovako izgleda usporedba vozača 2018/2017 na FP1:

Evo i grafa za FP1 ove sezone:

vozači
konstruktori

Njihovi segmenti „pite“ su obojani prema boji njihove momčadi, pa se tako vidi da je na svim FP1 ove godine dominirala samo petorica različitih vozača (Hamilton, Bottas, Vettel, Ricciardo i Verstappen) iz, naravno, samo tri top-momčadi; Mercedesa, Ferrarija ili Red Bulla. Tu je naravno, i „anomalija“ jer je Perez (Force India) jednom bio najbrži na FP1, ali za njega sam već rekao – u kišnim uvjetima. Za primjetiti je da 2018. među najbržima nije bilo drugog vozača Ferrarija – Raikkonena, koji je prošle godine imao 2 najbrža vremena. Najveći dobitnici su ove godine na FP1 bili vozači Red Bulla, koji su imali 4 najbrža vremena više nego 2017. U svojoj analizi sam uzimao u obzir samo najbrže na FP1, drugo mjesto je po mnogima ionako „second is only the first loser!“, odnosno, 2. je samo 1. gubitnik! Ali, nije baš posve tako, vidjet ćemo kasnije i neke slučajeve, koji nisu baš tako rijetki, naprotiv, gdje 1. mjesto na slobodnom treningu ne dovodi nužno do najboljih rezultata u konačnici GP vikenda.

Zanimljivo je i to da su 2018. samo dva vozača imali i prošle godine na istim stazama najbrža vremena na FP1, i to; Hamilton 3 puta (staze Melbourne, Spielberg i Austin), te Ricciardo 2 (Hungaroring i Singapur).

Ove godine sam u analizi stavio u žutu boju i „nominalne“ 2. vozače iz momčadi, pa su tako oni od 21 FP1 bili najbrži u 6 slučajeva (Bottas 2, a Verstappen 4 puta) kod svojih momčadi. U postotku je to 28,6. Dakle, što se tiče „prvih“ vozača u momčadima – oni su dominirali ove godine na FP1 u čak 71,4% slučajeva. Iako, treba reći da koliko god je Bottas u Mercedesu ove godine bio ne samo 2., već bih rekao i 3. violina, kod Red Bulla je sasvim jasno bilo vidljivo da je Max bio „jedina“ violina, naročito kad je Ricciardo objavio da za 2019. prelazi u Renault!

FP2 ili 2. slobodni trening

Što se tiče FP2, ove godine ih je odvoženo svih 21, ove godine nije bilo otkazivanja FP1, kao prošle godine u Kini. Situacija je sljedeća;

Graf za FP2 ove sezone

vozači
konstruktori

Opet je Hamilton bio najbolji s 8 najbržih vremena na FP2 (identično kao i 2017.), ali je postotak manji (38,1%) jer je bilo više FP2 nego 2017. Prema podacima, „drugo mjesto“ su podijelila trojica vozača: Vettel, Raikkonen i Verstappen s po 3 ili 14,3%. I opet je bilo samo 6 vozača najbržih na FP2, u naravno, tri iste top-momčadi. Ove godine su najveći dobitnici bili Verstappen i Raikkonen s 3 najbrža vremena na FP2. Obojica su za razliku od „samo“ jednog najbržeg vremena na FP2 prošle godine „bili“ ove godine u plusu (+2).

Još je jedna zanimljiva činjenica što se tiče najbržeg vremena na FP2 ove godine: samo jedan je vozač imao i prošle godine na istim stazama najbrža vremena na FP2, i to; Hamilton 5 puta (staze Melbourne, Barcelona, Spielberg, Suzuka i Austin). Hamilton je bio najbrži na treninzima čak i kada je ove godine u Austinu i na FP1 i FP2 padala kiša!

U slučaju FP2 vidljivo je i da su 2. vozači od 21 FP2 bili najbrži u 8 slučajeva (Raikkonen 3, Verstappen 3, te Bottas 2 puta) kod svojih momčadi. U postotku je to 38,1. Dakle, što se tiče „prvih“ vozača u momčadima – oni su dominirali ove godine na FP2 nešto manje nego na FP1 – u 61,9% slučajeva.

FP3 ili 3. slobodni trening

Na trećem slobodnom treningu 2018. nam se „ušuljao“ još jedan autsajder u Sauberu – Charles Leclerc, zbog kišnog 3. treninga u Njemačkoj. Na FP3 ove godine debelo najbolji bio Sebastian Vettel u Ferrariju 10 puta ili 47,6% (ukupno gledajući za njega je to porast od 3 pobjede na FP3). Hamilton je isto tako u 2 slučaja više bio najbrži (5:3). Za razliku od prošle godine kada smo imali 6 vozača najbrža na FP3, 2018. smo imali njih 7. I opet, uz iznimku Leclerca, ostalih 6 su iz top-3 momčadi. Ono što je za FP3 zanimljivo, osim Leclerca, koji je tek 2018. ušao u Formulu1, jest i činjenica da su ove godine podbacili Bottas (-2), Raikkonen (-2), te Verstappen (-1) u odnosu na broj „pobjeda“ na FP3, dok je Ricciardo imao jednu pobjedu na FP3, za razliku od prošle godine kada mu to nije pošlo za „volanom“ niti jednom.

Graf za FP3 ove sezone

vozači

konstruktori

Što se konstruktora na FP3 tiče, opet je bilo vidljivo da je Ferrari prebacio u najvišu brzinu na FP3, jer su 2017. bili na 10 od 20 FP3 najbrži (50%), a ove godine im je postotak i bolji; 11 od 21 ili 52,4%.

Što se tiče najbržeg vremena na FP3 ove godine u odnosu na rezultate 2017. – u 7 slučajeva su isti vozači bili najbrži i 2018. na istim stazama. i to, Vettel 4 puta (Melbourne, Šangaj, Spielberg i Hungaroring), Hamilton 2 puta (staze Silverstone i Yas Marina), te Verstappen 1 puta (Mexico City).

U slučaju FP3 vidljivo je i da su 2. vozači od 21 FP3 bili najbrži u 5 slučajeva (Verstappen 2, Raikkonen 1, Bottas 1, te Leclerc 1 puta) kod svojih momčadi. U postotku je to 23,8. Dakle, što se tiče „prvih“ vozača u momčadima – oni su dominirali ove godine na FP3 najviše – u 76,2% slučajeva. Vidi se da je na FP3 na stazu izašla „teška artiljerija“.

Q ili kvalifikacije

Što se kvalifikacija tiče, ove godine su 5 vozača iz 3 momčadi bili najbrži (2017. 4 iz samo 2 momčadi); Hamilton,Bottas, Vettel, Raikkonen i Ricciardo u momčadima Mercedes, Ferrari i Red Bull. 2017. je bilo sve jasno, samo su dva proizvođača motora očito imali „the magic button“ kada se voze kvalifikacije (Mercedes i Ferrari). Upravo je to bila činjenica koju su stalno isticali momčadi s Renaultovim i Hondinim motorima – želja da imaju takvu mogućnost u 2018., jer bez toga nema šanse, osim ako je kojim slučajem u trenutku kvalifikacija – kiša na stazi. Vidjeli smo da je ove godine Ricciardo bio najbrži u kvalifikacijama čak 2 puta, i to na stazama (Monte Carlo i Mexico City) na kojima je općepoznata činjenica da motor ne igra presudnu ulogu. Tako je na uskoj i zavojitoj stazi gradske utrke u Monte Carlu Red Bull bio najbrži gdje su u konačnici i pobijedili, ali što je zanimljivo – cijeli su vikend bili najbrži na slobodnim treninzima (Ricciardo na FP1, FP2 i FP3, te Q i R), a imali su i najbrži krug u utrci (Verstappen). Slična situacija je bila i u Meksiku, gdje je Verstappen bio najbrži na svim slobodnim treninzima, i na kraju mu je u kvalifikacijama u posljednjim sekundama izmakao Pole position, ali zbog nevjerojatne vožnje njegovog momčadskog kolege. Ipak, u utrci je Max dominantno pobijedio, dok je najbrži krug u utrci imao Bottas. Zbog konfiguracije staza postojala je i vjerojatnost da Red Bull bude tako dominantan i na stazi na Hungaroringu, kao i Singapuru, ali se to nije dogodilo.

Evo kako izgleda usporedba kvalifikacija vozača za ovu godinu:

Hamilton je i opet (kao i 2017.) imao 11 najbržih vremena u kvalifikacijama ili 52,4%. Iza njega je Vettel s 5 Pole positiona (1 više u odnosu na 2017.) ili 23,8%. Ricciardo je napredovao s +2 (2017. nije imao niti jedan PP), Ricciardo je ponovio isti rezultat kao i prošle godine, dok je Bottas podbacio s -2 (2017.je imao 4 PP).

Graf za Q ove sezone:

vozači

konstruktori

Što se tiče najbržeg vremena na Q ove godine u odnosu na rezultate 2017. – u 7 slučajeva su isti vozači bili najbrži i 2018. na istim stazama. I to, Hamilton 6 puta (staze Melbourne, Barcelona, Silverstone, Spa, Japan i Austin), te Bottas 1 puta (Spielberg). Hamilton je bio 3 puta najbrži na kvalifikacijama i u kišnim uvjetima (Hungaroring, Spa i Suzuka).

U slučaju kvalifikacija vidljivo je i da su 2. vozači od 21 Q bili najbrži u samo 3 slučaja (Bottas 2, i Raikkonen 1) kod svojih momčadi. U postotku je to 14,3. Dakle, što se tiče „prvih“ vozača u momčadima – oni su apsolutno dominirali ove godine na kvalifikacijama – u 85,7% slučajeva.

Race ili utrka

Kao i 2017. i ove su godine petorica različitih vozača pobjeđivali na utrkama, i to: Hamilton 11 ili 52,4% svih utrka (prošle godine je pobijedio 9 puta ili 45%), i opet je iza njega Vettel s 5 pobjeda ili 23,8%. Tu su još i Ricciardo i Verstappen dvojac iz Red Bulla s po 2 pobjede ili 9,6%. I na kraju, Raikkonen s jednom pobjedom (4,8%). No, nema Bottasa! Ovo je prvi puta u turbo-hibridnoj eri od 2014. u kojoj je 5 godina zaredom dominirao Mercedes – da jedan od njihovih vozača nije osvojio niti jednu pobjedu u sezoni. Da, da, reći ćete: timske odredbe, no svejedno.

Mercedes je kao momčad ostvario ukupno 11 pobjeda, i sve Hamilton, te unatoč tome što su i opet tako dominirali ovo je statistički njihova najlošija sezona od 2014. (2014. – 16 pobjeda, ’15. – 16, ’16. – 19, ’17. – 12 pobjeda).
Što se tiče utrka ove godine u odnosu na rezultate 2017. – u 7 slučajeva su isti vozači bili najbrži i 2018. na istim stazama. I to, Hamilton 4 puta (staze Barcelona, Monza, Singapur i Suzuka), Vettel 2 puta (Melbourne i Sakhir), te Verstappen 1 puta (Mexico City).

U slučaju utrka vidljivo je i da su 2. vozači u 21 utrka bili najbrži u samo 3 slučaja (Verstappen 2, i Raikkonen 1) kod svojih momčadi. U postotku je to 14,3. Dakle, što se tiče „prvih“ vozača u momčadima – oni su i na utrkama (kao i u kvalifikacijama) apsolutno dominirali ove godine na kvalifikacijama – u 85,7% slučajeva.

Evo kako izgleda usporedba kvalifikacija vozača za ovu godinu:

Graf za R ove sezone

vozači

konstruktori

Iz ova dva grafa je vidljivo da je Hamilton kao vozač napredovao (s 9 na 11 pobjeda), ali je Mercedes podbacio (čitaj Bottas!), jer su pali za 1 pobjedu u odnosu na 2017., odnosno sa 60% na 52,4%. Ferrari i Red Bull su napredovali 2018.

A, koliki je ove godine bio utjecaj Pole positiona na nedjeljnu utrku? U 21 utrci čak 10 puta (prošle godine isto 10) pobjednik utrke je bio onaj koji je bio prvi u subotnjim kvalifikacijama. I to 7 puta Hamilton (Barcelona, Le Castellet, Hungaroring, Singapur, Suzuka, Brazil i Abu Dhabi), dvaput Vettel (Sakhir i Montreal), te jednom Ricciardo (Monte Carlo).

Fastest lap ili najbrži krug u utrci

Sedmorica različitih vozača su ove godine postavljali najbrža vremena kruga u utrci. Uz šestoricu vozača iz 3 TOP-momčadi tu je i jedan „autsajder“, Kevin Magnussen iz Haasa na GP Singapura. No, ove godine za razliku od prošle najbolji u ovoj kategoriji nije i ukupni pobjednik prvenstva (prošle godine je i tu Hamilton bio najbolji), već „drugi“ vozač Mercedesa – 7 puta ili 33,4%. Slijedi ga Daniel Ricciardo s 4 najbrža kruga ili 19,1%. Tek iza njih su i dvojica prvoplasiranih u prvenstvu; Hamilton i Vettel s po 3 najbrža kruga ili po 14,3%. Iz tablice dolje, vidljivo je da je Hamilton ovdje najviše podbacio, a zanimljivo je da je Bottas „ukrao“ njegova 4 najbrža kruga u apsolutnom iznosu, ali ne na istim stazama kad je 2017. Hamilton bio najbrži. Drugi najveći dobitnik je ove godine bio Ricciardo s +3 u odnosu na prošlu godinu.

Što se tiče ove kategorije ove godine u odnosu na rezultate 2017. – u niti jednom slučaju nisu isti vozači bili najbrži i 2018. na istim stazama. Zanimljivo, u 21 utrci!

U slučaju najbržeg kruga vidljivo je i da su 2. vozači od 21 najbržih krugova u utrci bili najbrži u čak 11 slučaja (Bottas 7 puta ili 33,4% , Verstappen 2 ili 9,6%, Raikkonen 1, te Magnussen 1 puta) kod svojih momčadi. U postotku je to 52,4. Dakle, što se tiče „prvih“ vozača u momčadima – oni na utrkama po pitanju najbrže odveženih krugova u utrci nisu dominirali ove godine na kvalifikacijama – u samo 47,6% slučajeva su bili najbrži.

Evo kako izgleda usporedba najbržih krugova vozača za ovu godinu:

Graf za FL ove sezone

vozači

konstruktori

Ako pogledamo u konstruktorskom dijelu, prvi je Mercedes s 10 najbržih krugova ili 47,7%, slijedi ih Red Bull sa 6 ili 28,6%, itd.

U 21 utrci samo je 4 puta (prošle godine 6) pobjednik utrke odvozio i najbrži krug u utrci, i to 2 puta Hamilton (Hockenheim i Monza), po jednom Vettel (Silverstone), te Ricciardo (Šangaj). Kasnije ću se poigrati s podacima utjecaja pojedinih sesija na ukupne rezultate.

Best Pole Record ili Rekordno vrijeme u Kvalifikacijama

Već sam i prošle godine pisao o ovoj temi, nakon prošle godine samo je u Austriji stajao rekord Barrichella iz 2004., a svi su ostali najbolji rezultati po pitanju Best Pole Record bili postavljeni 2017. Ove godine je „pao“ i taj rezultat Rubensa, ali su ostala 4 rekorda iz 2017. Ima i razloga za ovo! Najbolji rezultat u kvalifikacijama u Bakuu nije ove godine postavljen zbog pomaka ove utrke u kalendaru s kraja lipnja na kraj travnja (2 mjeseca ranije), pa je razlika u temperaturama staze bila dramatična; za 29⁰C niža ove godine u odnosu na 2017. Ili, još jednostavnije 2017. temperatura staze je bila čak 56⁰C, a ove godine 27⁰C. U ostala 3 slučaja je u kvalifikacijama padala kiša, ili je bilo mokro; na Hungaroringu, Spa i Suzuki.

vozači

konstruktori

Hamilton ih drži najviše, njih 10. Vettel 6 ili 28,6%. Kod konstruktora je opet Mercedes najbolji s 12 najbržih kvalifikacija ili 57,2%. Slijede Ferrari sa 7 ili 33,4%, te Red Bull s 2 ili 9,6%. I opet su sva najbolja vremena ikada u kvalifikacijama postigle samo 3 top-momčadi.

U slučaju najbrže ikada odvoženih kvalifikacija vidljivo je i da su 2. vozači u 21 utrka bili najbrži u samo 3 slučaja (Bottas 2, i Raikkonen 1) kod svojih momčadi. U postotku je to 14,3. Dakle, što se tiče „prvih“ vozača u momčadima – oni i kod najbrže ikada odvoženih vremena u kvalifikacijama apsolutno dominiraju i u tom segmentu – u 85,7% slučajeva.

Lap record race ili Rekordno vrijeme najbržeg kruga u utrci

Svi smo očekivali da će svi ovi „metuzalem“ rekordi iz 2004., 2005. i 2009. ove godine biti srušeni, a naravno i oni iz 2017. Ali, to se nije u cijelosti dogodilo. Evo koji se rekordi nisu srušili ove godine u ovoj kategoriji:
Schumacher ima 3 rekorda, i sva 3 iz 2004. s Ferrarijem. Kimi Raikkonen drži 2 takva rekorda, jedan rekord s Ferrarijem 2008., te još jedan kad je 2005. vozio za McLaren-Mercedes (i jedan ove godine s Ferrarijem). Vettel drži 2 rekorda, od toga 1 u Ferrariju u Bakuu 2017., te jedan iz 2009. na stazi u Abu Dhabiju s Red Bull-Renaultom. Ferrari ih, u ovom ili onom izdanju još uvijek drži 8, a Mercedes 7.

vozači

konstruktori

Utjecaj prvog mjesta na slobodnom treninzima na rezultate vikenda

U posljednjem dijelu ove analize poigrao sam se s brojkama sa slobodnih treninga i kako su one utjecale na kvalifikacije, utrku ili najbrži krug u utrci. Ove godine sam malo promijenio parametre u ovoj kategoriji, jer sam uzeo da je broj odvoženih 1.slobodnih treninga ukupno 21, tako i za ostale ST, pa je onda i broj kvalifikacija – 21, kao i utrka i najbržih krugova.

Evo kako to izgleda:

Na 6 FP1 je onaj koji je bio prvi – bio je 1. i u kvalifikacijama na pole poziciji (28,6%), što se tiče utrka tu imamo sljedeću situaciju; 5/21 ili 23,8% da će onaj prvi s FP1 biti i prvi na utrci. A, što se tiče najbržeg kruga u utrci, onda, zanimljivo je – rezultati su identični jer u samo 4 slučaja (od 21) je prvi sa slobodnih treninga na kraju odvozio i najbrži krug u utrci ili samo 19,1%. Hamilton je i po ovom kriteriju bio najuspješniji vozač sezone, jer je pretvorio svoja prva mjesta kako slijedi: na FP1 je imao 7 prvih mjesta koje je pretvorio u 5 PP (Pole position), 2 pobjede na utrkama i 1 najbrži krug. Na FP2 je Britanac (8 prvih mjesta na drugom slobodnom treningu) pretvorio u 5PP, 4 pobjede na utrci i 1 najbrži krug. I na kraju, kad uzmemo u obzir samo FP3 on je svojih 5 najbržih vremena na 3. slobodnom treningu pretvorio u 4PP, 4 pobjede na utrkama i 1 najbrži krug. Treba i reći, da je što se tiče FP3 ove godine najuspješniji bio Vettel s 10 najbržih vremena na 3. slobodnom treningu, ali je to pretvorio u samo 2PP, 2 pobjede, i 0 najbržih krugova u utrci.

Naravno, nemojte to bukvalno shvatiti, čak i da je cijeli vikend neki vozač bio najbolji na slobodnim treninzima – u utrci je dovoljan jedan krivi korak da sve ode po krivom. Ako ćemo uzeti u obzir samo određeni FP, onda je najveća vjerojatnost da ćete biti prvi u kvalifikacijama (u 7/21 ili 33,4%), prvi u utrci (8/21 ili 38,1%) i imati najbrži krug (4/21 ili 19,1%) ako ste bili prvi na FP3! To mi se čini nekako i logičnim, jer očito napredujete kako se nižu treninzi, ali eto, sad imamo za to i brojčanu potvrdu. No, to nisu veliki izgledi, pa ću baciti pogled na utjecaj da li ste osvojili jedan FP, dva ili sva tri na konačne rezultate.

Utjecaj broja osvojenih treninga na jednom GP vikendu na Q, R i FP

Ove godine je u 27 slučajeva (2017. u 30 slučajeva) na nekom GP vikendu neki od vozača je osvojio samo po jedan slobodni trening, ako uzmemo sve vozače koji su osvajali prva mjesta na slobodnim treninzima. U 12 slučajeva (prošle godine u 13) je jedan od vozača pobjedio na 2 slobodna treninga tog GP vikenda. Prošle je godine jedino Hamilton (1 puta) imao prva mjesta na sva tri treninga i to na GP SAD-a, dok je ove godine to vozačima uspjelo u čak 4 slučaja. Verstappen je to uspio napraviti 2 puta (u Kanadi i Meksiku), Hamiltonu je to uspjelo jednom (u Japanu) i Ricciardo jednom (u Monaku).

2018.
2017.

Oznaka 3Y (24N)/27 znači da je u 3 slučaja osvojeno i prvo mjesto u kvalifikacijama, a 24 puta NE. Ukupno je to 11,2% od tih 27 slučajeva, a 2017. je taj postotak bio 23%. Što se utrka tiče, s jednim prvim mjestom na FP u 3 slučaja je to značilo i pobjedu na utrci, a i 24 slučaju NE. Postotak je i ovdje 11,2%. Dakle, u slučaju samo jedne pobjede na nekom FP je bila identična vjerojatnost 2018. da se ostvari prvo mjesto u kvalifikacijama, kao i na utrci. Kada govorimo o najbržem krugu u utrci, šansa da će najbrži krug odvoziti jedan od vozača koji je osvojio samo jedan FP je bila u 5 slučajeva, a u 22 slučaja NE, a postotak je ove godine bio 18,6% (2017. je to bilo 17%). Prema ovoj tablici vidljivo je da je najveća šansa u 2018. da uz prva mjesta na 3 FP osvojite i Pole poziciju u kvalifikacijama (50%), u utrci 75%, a u slučaju najbržeg kruga samo 25%. No, u ovom posljednjem slučaju mogli smo ove godine vidjeti da je Bottas odvozio najviše najbržih vremena – 7 puta, a nije niti jednom pobijedio. I rekao bih da su vozači koji su pobjeđivali ove godine „otpustili gas“ kada su već imali sigurnu pobjedu, ako znamo da se najbrži krugovi rade u posljednjim krugovima utrke, kada su bolidi sasvim lagani, a staza jako dobro gumirana.

Ispod imamo i tablicu koja se malo razlikuje od ove dvije gornje, a ona se odnosi na postotak vjerojatnosti da će točno onaj vozač koji je pobijedio na određenom slobodnom treningu osvojiti kvalifikacije ili utrku ili najbrži krug.

Ovdje nisam uzimao u obzir da li je neki vozač osvajao 1, 2 ili sva 3 treninga na GP vikendu, pa stoga ukupan broj mogućih samo kvalifikacija, samo utrka ili samo najbržih krugova u sezoni odgovara ukupnom broju utrka u sezoni 2018. dakle, 21.

Iz ove tablice je vidljivo da je najveća šansa da se osvoji prvo mjesto u kvalifikacijama ako ste bili najbrži na posljednjem – 3. slobodnom treningu, u 33,4% slučajeva. Slično je i na utrkama, prvo mjesto na FP3 rezultira u 38,1% slučajeva – pobjedom. Dok je zanimljivo, da u primjeru najbržih treninga te brojke su posve identične, u 19,1% slučajeva da ćete pobijediti ako ste bili prvi na bilo kojem od treninga.

Naročito su zanimljivi oni slučajevi kada vozači koji nisu pobijedili niti na jednom slobodnom treningu tijekom određenog GP vikenda osvoje kvalifikacije ili utrku ili najbrži krug. Dakle, u 2018. to se dogodilo u kvalifikacijama 11 puta (ili na 52,4% svih GP vikenda). Na utrci je 2018. pobijedio onaj vozač koji tog vikenda nije osvojio niti jedan slobodni trening u 11 slučajeva (ili na 52,4% svih GP vikenda). Dok je najbrži krug u utrci odvozio vozač bez pobjede na slobodnim treninzima tog vikenda u 14 slučajeva (ili na 66,7% svih GP vikenda). Naravno, postavlja se pitanje, koja su to mjesta ti vozači onda osvajali na slobodnim treninzima tijekom tog određenog GP vikenda?

(klikom na sliku otvara se u punoj veličini)

I u ovoj kategoriji je sasvim vidljivo da je Hamilton bio najuspješniji vozač sezone 2018. On je čak 12 puta osvajao pojedine dijelove GP vikenda, iako nije na tom određenom vikendu niti jednom imao najbrža vremena na slobodnim treninzima. Konkretno, on je osvajao na 4 GP vikenda najbrža vremena u kvalifikacijama (4xQ), na 6 utrka (6xR), i odvozio je 2 najbrža kruga (2xFL). Pogledajmo primjer GP Italije, na 1. treningu je imao tek 11 vrijeme (padala je kiša, pa sam stavio njegovu poziciju na tom treningu u crveno i dodao zvjezdicu), tada je iznenađujuće Perez osvojio taj trening.

Na 2. treningu je bio 3., na posljednjem treningu 2. Vidi se da je marljivo trenirao u petak popodne i subotu, pa se to u konačnici odrazilo i na njegovu utrku; pobjeda i najbrži krug u utrci. Analogno tome, gdje god je kod nekog vozača brojka njegove pozicije u crvenom i sa zvjezdicom ili je taj vozač za vrijeme tog treninga imao probleme s automobilom ili je staza bila mokra. Prema ovim kriterijima drugi najuspješniji vozač ove sezone je bio Vettel sa 7 pobjeda u 3 kategorije (3xQ, 2xR i 2xFL), pa onda Bottas 6 (2xQ, 0xR i 4xFL). I prema ovim kriterijima vidljivo je da su opet samo 6 vozača iz top-3 momčadi (plus Magnussen iz Haasa!) pobjeđivali u pojedinim sekcijama, bez da su tog vikenda bili najbrži na slobodnim treninzima. Ali, u svakom slučaju vidljive su njihove pozicije na treninzima. I svi su se osim Magnussena donekle držali vrha liste vremena na treninzima, a njemu su se očito, na specifičnoj stazi u Singapuru poklopile stvari za najbrži krug u utrci. Max nije osvojio Pole ove godine, niti je Bottas pobijedio, a ostala četvorica iz top-3 momčadi su se našli u sve 3 od kategorija prema ovom kriteriju. Zanimljivo, zar ne?

Idemo dalje, niti jedan vozač ove godine nije imao na istom GP vikendu prvo mjesto u kvalifikacijama, pobjedio na utrci i odvozio najbrži krug. A, 2017. je to uspjelo dvojici vozača: Hamiltonu u 4 od 20 utrka, znači na ukupan broj utrka (20%) i to kako slijedi: u Kini, Španjolskoj, Kanadi i Velikoj Britaniji. Drugi je vozač to 2017. bio Bottas u Abu Dhabiju, no nije napravio GRAND SLAM jer, naravno nije vodio baš svaki krug u utrci, tu mu je čast „omeo“ upravo Lewis.Tu ne treba brkati GRAND SLAM, jer za njega se mora u utrci biti u vodstvu još i svaki krug! Hamiltonu je to 2017. pošlo za volanom u 3 slučaja; u Kini, Kanadi i Velikoj Britaniji. Ove godine, 2018., nitko od vozača nije osvojio Grand Slam!

Da vidimo utjecaj prvog mjesta u kvalifikacijama (pole pozicije) na pobjedu na utrci. Ove godine su prvo mjesto u kvalifikacijama zauzela samo petorica različitih vozača (Ham (11x), Vet (5x), Ric (2x), Bot (2x) i Rai (1x)). Tu je Lewis bio najbolji sa 7 pole pozicija koje je pretvorio u pobjede (33,4%) na svim utrkama (TOTAL), no isto tako treba reći da on u 4 slučaja nije to uspio napraviti, pa je stoga njegov omjer pretvorenih prvih mjesta na kvalifikacijama 63,7% i to se odnosi na 11 GP vikenda (7 x da(Y), i 4 x ne(N)). Pobijedio je u ŠPA,FRA,MAĐ,SIN,JAP,BRA,ABU. Druga dvojica vozača koji su pretvorili PP u pobjedu su Vettel 2 puta (BAH i CAN), te Ricciardo jednom (MON). S druge strane, dva vozača niti jednu svoju PP nisu uspjeli pretvoriti u pobjede; Bottas je imao 2 PP (AUT i RUS) i niti jednom nije istog vikenda i pobijedio. Dobro, za Rusiju znamo, primjenjene su timske odredbe, a sasvim je izvjesno da bi tada pobijedio (kao i u Bakuu, da mi nije puknula guma!). I na kraju, Raikkonen s 1 PP, ali prvo mjesto iz kvalifikacija u Monzi jednostavno nije bilo dovoljno protiv zahuktalog Hamiltona. I opet sam druge vozače iz momčadi stavio u žutu boju.

Usporedimo li ove rezultate s 2017., vidjet ćemo da je Hamilton prilično dosljedan u svojim rezultatima, jer je i prošle godine imao 11 prvih mjesta u kvalifikacijama, ali je ove godine propustio jedno od njih i pretvoriti u pobjedu (prošle godine je imao omjer 8Y i 3N). No, treba i reći i da je ove godine bila jedna utrka u kalendaru više, pa mu je i postotak zato manji (prošle godine je imao 40%, a ove godine „samo“ 33,4%). Bottas je totalno podbacio ove godine 2PP – nula pobjeda, Raikkonen je ponovio rezultat iz 2017., ali su Vettel (5PP prema 3PP 2017.) i Ricciardo (2 prema 0 PP 2017.) bili bolji nego 2017. Verstappen još uvijek nije uspio biti najbrži u kvalifikacijama, pa sasvim definitivno ne može srušiti rekord najmlađeg vozača koji je osvojio jedan PP. To ostaje i dalje Sebastian Vettel, koji je svoj prvi Pole position osvojio u Monzi 2008. na talijanskom GP 13.9.2008. za Toro Rosso, i tada je imao 21 godinu i 72 dana. Ništa niti od Leclerca, jer i on ima već 21 godinu, ni Gaslyja jer već sada ima 22 godine. Ovu dvojicu sam uzeo kao „potencijalne“ pobjednike u kvalifikacijama sljedeće godine, s obzirom da će voziti za neku od Top-3 momčadi. Norris i Russel sljedeće godine, mogli bi eventualno srušiti Vettelov rekord, ali uz sav budući respekt, mislim da sljedeće godine neće imati konkurentne bolide. No, ako me u McLarenu ili Williamsu ugodno iznenade tim bolje za sve nas koji volimo Formulu1.

2018.
2017.

Da vidimo u koliko je slučajeva onaj koji je pobijedio na utrci ujedno odvozio i najbrži krug. Tri su vozača to ove godine učinila; Hamilton na 2 utrke, s time da čak u 9 slučajeva to nije uspio (omjer 18,2%), Vettel na jednoj utrci (1 od 5 ili 20%), u Velikoj Britaniji. Te, Ricciardo u 1 slučaju (1 od 2 ili 50%) i to u Monaku. Ove sezone kod Hamiltona stoji da je TOTAL 9,6%, što znači da se to odnosi na ukupan broj svih utrka. Verstappen (0 od 2) i Raikkonen (0 od 1) nisu niti jednom uspjeli uz pobjedu odvoziti i najbrži krug.

2018.
2017.

Usporedimo li ovogodišnje rezultate s 2017., vidjet ćemo da je Hamilton malo popustio u svojim rezultatima po ovom kriteriju, jer je prošle godine imao 9 pobjeda u utrkama i na 5 utrka je odvozio i najbrži krug. Ove je godine imao 11 pobjeda i samo 2 najbrža kruga. No, treba i reći da mu je postotak „dramatično“ manji (prošle godine je imao TOTAL 25%, a ove godine samo 9,6%). Bottas je totalno podbacio ove godine po pitanju pobjeda – nula pobjeda, ali je imao čak 7 „jalovih“ najbržih krugova, ali je Vettel napredovao (ove godine 1 od 5, a prošle godine 0 od 5), kao i Ricciardo (u MON) 1 od 2, a prošle godine na jedinoj utrci na kojoj je pobijedio (AZE) nije odvozio i najbrži krug.

I na kraju, da vidimo koliko je koji vozač ukupno osvojio slobodnih treninga ove godine, te kako stoje konstruktori u ovom poretku.

vozači (klikom na sliku otvara se u punoj veličini)


konstruktori (klikom na sliku otvara se u punoj veličini)

2017. je ovako izgledao poredak konstruktora po pitanju pobjeda na slobodnim treninzima:

Iz svih ovih podataka sasvim je vidljivo koji je vozač bio najkonstantniji ove godine (kao i 2017.); to je Lewis Hamilton koji je pobijedio na 20 od 63 slobodnih treninga (31,8%). Usporedimo li to s 2017. tada vidimo da je Hamilton onda imao 19 pobjeda na slobodnim treninzima od 59 vožena, ili 32%. Dakle, i ove je godine po tome ostvario gotovo identičnu brojku.

U cijeloj ovoj analizi nisam spominjao da bi ovi rezultati u konačnici bili još precizniji da se nekim od vozača koji su se trudili cijeloga vikenda nije na utrci dogodio kvar ili udes ili su to presudile timske odredbe. To je normalna pojava i ne treba tu biti prestrog.

I da, jeste li primijetili da, po meni, izraz SUPER GRAND SLAM (pobjede na sva 3 FP, kvalifikacijama, utrci uz još najbolji krug, i vodstvo u svim krugovima utrke) ove godine nitko nije osvojio. I čisto sumnjam da je to ikome ikada pošlo za rukom, ali možda se varam, jer bi trebalo ući u 69 godina dugu arhivu i vidjeti.

Za kraj, kao i 2017. Lewis Hamilton, koji je odvozio najviše najbržih slobodnih treninga u sezoni, je na kraju postao i zasluženi svjetski prvak. Po 5. puta. Sasvim zasluženo!

Vaš,
Zvonimir

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

10 komentara

  1. F1puls Nikola Klobučarić novinar Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Svaka čast za trud! 😀



    2

    0
  2. Lewis Hamilton 44 Crash Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Uuuuu.. Izgleda zanimljivo.. Nadam se da ce klinci rano u krevet, da ne zacorim dok ih uspavljujem pa da procitam..



    3

    0
  3. Honda scarpetta Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Vau:) hvala!
    I svaka čast



    2

    0
  4. crofessional Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Aplauz!



    2

    0
  5. Lewis Hamilton 44 Crash Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Vrlo zanimljivo.. Svaka cast na ideji i izvlacenju brojki.. Lijepo ovako malo kad je sve gotovo bacit oko i usporedit sa 2017om godinom..



    1

    0
  6. Ayrton Senna Dani Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Super analiza. Ne znam od kuda Vam strpljenje i volja za tako mukotrpan rad.



    1

    0
  7. Michael Schumacher ruzinavi Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Svaka čast! Super analiza.


    0

    0