Korisnički panel

Najnovije s foruma

Zvonimir Martinčević: Under F1 cover

Strategija Pit stopova i odabira guma u F1 sezoni 2017 i najava sezone 2018 (2.dio)

Nakon prvog dijela analize o gumama u sezoni 2017 vrijeme je da pogledamo i drugi dio analize. U ovom nastavku ću se pozabaviti detaljnijom analizom strategije promjena guma, kao i izbora guma pobjednika na pojedinoj utrci, te strategijom izbora guma prvih pet vozača. Vidjet ćemo na kojem kilometru pojedine utrke su postignuta najbrža vremena po krugu u utrci. Pokazat će se i koja je guma bila najkorištenija ove sezone, barem što se tiče onih koji su pobijedili na nekoj od utrka u 2017. Vidjet ćemo i kako će biti s gumama u sezoni 2018. Pojasnit ću i zašto je Pirelli napokon odlučio preskočiti pojedinu mješavinu u utrkama.

Download analize

PDF dokument

Drugu tablicu sam kao i prošle godine nazvao 2017 F1 DETAILED TYRE STRATEGY FACTS i ona najzornije prikazuje detaljne činjenice o strategiji guma tijekom sezone 2017. I opet sam tablicu podijelio u nekoliko kvadranata, točnije 5. Napominjem još jednom, ova analiza je prilično složena i nije jednostavna za shvatiti, no one koji su doista zainteresirani za ovakvu problematiku Formule1 ovakav tip analize guma bi mogao dodatno zainteresirati, jer analize ovoga tipa nećete sasvim sigurno pronaći niti na jednom drugom portalu koji se bavi isključivo Formulom1. Naravno, i opet ću se potruditi objasniti vam sve skrivene detalje, i nadam se da nećete imati problema s razumijevanjem ove prilično detaljne i složene tablice.

Kvadrant 1

U prvom kvadrantu vidimo neke osnovne podatke:  o kojoj je utrci riječ, tlakove prednjih i zadnjih guma, koliko je automobila završilo utrku, broj pit stopova u utrci, broj „čistih“ pit stopova (samo pit stopovi automobila koji su završili utrku), prosječni broj odlaska u boksove na promjenu guma za one automobile koji su završili utrku, broj krugova u utrci pod sigurnosnim automobilom. Drugi dio prikazuje specifične podatke za svaku pojedinu stazu, a to je procjena vrijednosti od 1-5 za: stres guma, lateralna (bočna) naprezanja guma, količinu downforce-a, grip asfalta i abrazivnost asfalta. Te podatke daje Pirelli na osnovu mjerenja njihovih inženjera za svaku stazu. Ja sam dodao i ukupni zbroj tih vrijednosti, što ću kasnije malo detaljnije i objasniti. Zatim, prema desno su i podaci o vremenskim uvjetima (temperaturama zraka i asfalta) za 2016. i 2017. Zanimljivi su ti podaci o vrijednosti svake staze prema Pirelliju. Dakle, Australija je ocijenjena kao staza na kojoj je stres guma na najnižoj razini (1), bočno naprezanje guma za razliku od prošle godine kada je ta vrijednost bila najniža (1) sada je narasla na (2) (u tablici za 2017. sam šrafiranim poljem označio ako je 2017. došlo do neke promjene u odnosu na prethodnu godinu), downforce je prilično visok (4), grip asfalta je vrlo nizak, samo (1) što znači da guma u Australiji vrlo slabo drži, jer je asfalt vrlo sklizak, i na kraju tu je i ocjena za abrazivnost asfalta, koja je nešto viša (3). Za ovaj posljednji podatak bi mogli reći da je unatoč skliskom asfaltu njegova „grubost“ relativno visoka, samim tim se i gume relativno brzo troše. Mislim tu, na trošenje gazne površine same gume. Treba reći da petica (5) nije najbolja, već najlošija ocjena. Bacimo li pogled na ostale staze iz kalendara F1 vidimo da 11 od 20 staza ima ocjenu 3 po pitanju abrazivnosti. To znači da gume baš i ne traju najduže na tim stazama, no ove godine sasvim je jasno da je Pirelli podignuo trajnost guma, a to ste mogli vidjeti u analizi u prvom dijelu analize za 2017. Nadalje, zbroj svih pet vrijednosti za svaku stazu je vrlo bitan kad određujemo koju mješavinu guma ćemo imati na pojedinoj utrci. Nizak zbroj i niska temperatura gotovo u pravilu nam govore da će najmekša mješavina za tu stazu biti ultrasoft. S druge strane visok zbroj vrijednosti staze i visoke temperature zraka i asfalta vode prema tomu da će najmekša mješavina biti soft. Ta žuto označena guma je i jedini mogući izbor u ovom slučaju, ako znamo da je Pirelli imao 5 različitih mješavina slick guma za sezonu 2017. U protekloj sezoni na 20 staza je na njih 7 došlo do promjene gradacije ovih gore navedenih parametara staze, a u još dva slučaja (kod staze GP Azerbajdžana u Bakuu) dva podatka u 2016. nismo niti imali, jer se tada po prvi puta trebala voziti F1 utrka na ovoj stazi; to su bili podaci o gripu asfalta, te abrazivnosti asfalta. Dobra je to vijest, jer to znači da netko (Pirelli) vodi računa o tako bitnim detaljima. Nama koji pomnije pratimo događanja oko guma u Formuli1 to je izuzetno bitno kad radimo analize. Vidjet ćete da sam polja s oznakom 1 obojao u zeleno što označava nizak intenzitet u rasponu od 1 do 5. Žuto sam obojao polja s oznakom 3, a crveno ona polja u kojoj se nalazi 5. Polja sam obojao da bi bilo vizualno lakše pratiti pojedine karakteristike staze.

Treba reći da gume za mokro: intermediji i full-wet gume ne ulaze u osnovnu pripremu za utrku. Sljedeće 4 kolone su temperature zraka i asfalta, prve dvije za 2016., a druge dvije za 2017. godinu. Razlog uvrštavanja ove 4 kolone je upravo zbog toga da vidimo da li su „pogođene“ temperature koje su bile na pojedinoj stazi u godini prije, a na osnovu čega se i pripremala sezona 2017. Ako usporedimo te podatke vidjet ćemo da su u 2017. svih 20 utrka bile i u kalendaru 2016. Dok su u 2016. bile 3 utrke kišne, u 2017. su to bile dvije utrke, Kina i Singapur, no obje su samo počele kao kišne. U 20 utrka 2017. samo u 5 utrka su temperature i zraka i staze bile na nivou utrka iz 2016. (uz toleranciju +/- 3°C). To su bile utrke GP Australija, Mađarska, Belgija, SAD i Abu Dhabi. Nadalje, u još 2 utrke su se poklopile samo temperature staze s onim u 2016. (Rusija i Italija), a na 3 utrke su se poklopile samo temperature zraka (Španjolska, Singapur i Meksiko). Te sam detalje označio kao temperaturna polja sa zelenom podlogom. Kišne utrke sam označio plavom podlogom u tablici. U sezoni 2016 smo imali tri kišne utrke: Monako, Veliku Britaniju i onu najtežu, u Brazilu.

Kvadrant 2

Ovaj kvadrant počinje sa oznakom najmekše mješavine gume određene od Pirellija za pojedinu utrku, dakle za Australiju je to bila 2017. ultrasoft. Podsjetit ću vas, ja sam u analizi 2016. rekao da (a tada je to bila supersoft!) se po meni trebalo već u Australiji ići na ultrasoft. Činilo se da su me i poslušali za 2017. kada su odredili da će ultrasoft biti najmekša guma na GP Australije, no to je bilo samo „vizualno“ tako, jer sam već u prošlom dijelu analize za 2017. rekao da je Pirelli u netom završenoj sezoni ultrasoft učinio pretvrdom, negdje na razini supersofta iz 2016. Kako sam došao do toga da predložim ultrasoft za prvu utrku sezone 2017? Pa, analizirao sam kolonu Interval u kojoj sam promatrao kako se na pojedinoj stazi kretao raspon procjene vrijednosti pojedine staze. Dakle u Australiji 2016. se mješavina supersoft kretala unutar ocjene 1 pa do maksimalno 4. Jedinicu su „zaslužile“ u Australiji stres guma, bočna naprezanja i grip asfalta, dok je 3 na toj stazi bila abrazivnost asfalta, a 4 downforce. Primjetit ćete da je u slučaju kada je najmekša mješavina bila supersoft taj raspon doista šarolik (od 1 do 5), pa sam sa sigurnošću mogao reći da je već u Australiji Pirelli sasvim komotno mogao odabrati umjesto supersofta mješavinu ultrasoft, kao najmekšu mješavinu. U 2017. su se u na stazi Albert Park promijenila gradacija lateral (bočna) naprezanja s 1 na 2. To je zbog konstrukcije bolida za 2017., koji su brže ulazili u zavoje i time stvarali veće sile na gume. Sljedeća kolona pobjednička je strategija na pojedinoj utrci, dakle u Australiji je pobjednik Sebastian Vettel išao samo 1 puta u box na promjenu guma. Treba reći da je pobjednik utrke u protekloj sezoni na 15 od 20 utrka išao samo jednom na promjenu guma za vrijeme utrke. Što se tiče pobjedničke strategije na 4 utrke se išlo po dvaput, a u Azerbajdžanu 3 put (kaotična utrka). Sljedećih 7 kolona su najduži stintovi na pojedinoj utrci i pojedinoj mješavini, čisto da se vidi koje su gume korištene toga GP vikenda. Tu je i kolona pobjednika na pojedinoj utrci.

Sada slijedi posve zanimljiv dio ove tablice, a to je najprije koliko je pobjednik utrke odvozio krugova na pojedinoj mješavini. Za pobjednika utrke s popriličnom sigurnošću možemo reći da je imao i najbolju strategiju odabira guma i odlazaka pravovremeno u box. Dakle, u Australiji je Sebastian Vettel na ultrasoftu odvezao 23 kruga (korištenom, jer je to bila i guma koju je Vettel odabrao kada je postigao najbolje vrijeme u Q2, stoga je na tom setu guma morao i startati u utrci.). Nadalje, još je 34 kruga odvezao na softu. Utrka je trajala ukupno 57 krugova. Stintove u utrci sam označio kao: 0-ti je onaj na gumama na kojima je startano u utrci, itd. Ako se pogleda utrka u Australiji posve je jasno da se nije vozio samo 1 stint već 2, ali morao sam nekako označiti 0-ti stint (iako je on zapravo 1.), ali Vettel je u Australiji išao 1 put u box na promjenu guma. Sljedeće 4 kolone su: koliko je u postotku kilometraže odvezao pobjednik na pojedinoj mješavini; u Australiji je pobjednik vozio 40% utrke na korištenom ultrasoftu i 60% utrke na novom softu. Šrafirana polja su oznaka da se vozilo na korištenom setu pojedine mješavine (u utrci su korišteni i rabljeni setovi i u drugim stintovima, a ne samo na startu za prvu desetoricu koji su ušli u Q3). Tu je kolona ukupne kilometraže na pojedinoj utrci. Dakle, Australija je trajala 308 kilometara, a Monako samo 260 kilometara. Potom slijede kolone u kojima se vidi koliko je na pojedinoj utrci pobjednik odvozio kilometara na kojoj mješavini; u Australiji je pobjednik odvozio 124.3 km na korištenom ultrasoftu i potom 183,7 km na novom softu.

Kvadrant 3

Slijedi, kao i za sezonu 2016, vrlo zanimljiv kvadrant, u kojem se može vidjeti kakvu strategiju su imali petorica najbolje plasiranih vozača u svakoj utrci. Da malo bolje pojasnim oznake; Vettel je u Australiji bio pobjednik na strategiji 1A. To znači da je bio jedanput (1) u boxu na promjeni guma, a njegova kombinacija izbora mješavina je označena kao kombinacija A (23 kruga na korištenim ultrasoft gumama, potom 34 kruga na novim soft). Stavio sam oznaku A u slučaju ako je još neki od vozača bio 1 put u boxu, ali na drugoj kombinaciji guma. Još preciznije, petoplasirani Verstappen je u Australiji također bio 1 put u boxu, ali je izabrao najprije korištene ultrasoft gume (razumljivo, jer je i on u Q2 postigao svoj najbrži krug upravo na ultrasoft gumama, pa je na tom istom setu morao i startati u utrci). On ih je vozio 25 krugova, potom je montirao nove, crvene supersoft gume i odvozio do kraja utrke na njima 32 kruga. Njegovu strategiju sam označio kao 1B, jer je njegov izbor doista i bio različit od Vettelovog (uz Vettela su i drugo, treće i četvrtoplasirani također bili na strategiji 1A).

U Australiji je Kimi Raikkonen završio kao 4. na kraju utrke, a njegova „kućica“ je u zelenom jer je upravo on odvezao i najbrži krug u utrci. U ovom označavanju strategija nisam uzimao u obzir (osim za pobjednika) koliko su krugova koji vozači vozili na kojem setu guma. Moje označavanje strategije pojedinih vozača se odnosi samo na određenu utrku, pa kombinacija npr. 1A ne znači da se i na nekoj drugoj utrci kombinacija 1A sastojala od identične kombinacije mješavina kao u Australiji, ali sasvim precizno govori da je vozač bio za vrijeme utrke upravo 1 put u boxu na promjeni guma. Oni koji pažljivije analiziraju ovu tablicu primjetit će da se prva petorica vozača u sezoni 2017 samo na 3 utrke imali identičnu strategiju 1A (u dvije utrke je to bila kombinacija ultrasoft/supersoft, a u Mađarskoj supersoft/soft). Prethodne sezone 2016 to je bio slučaj također u 3 utrke (Baku, Silverstone i Hungaroring) kada su se prva petorica odlučila (ili je tako slučajno ispalo zbog spleta okolnosti) na identičnu strategiju mijenjanja guma. Ne nužno da su otišli u box u istim krugovima. Da sam uzeo u obzir sve one vozače koji su završavali utrke strategija guma bi se još više razlikovala, rekli bismo, bezbroj je tu kombinacija! Konkretno za 2017. u Australiji je utrku završilo u cilju 13 od 20 vozača, i oni su imali 5 kombinacija promjena guma: 8 vozača je imalo strategiju 1A (ultrasoft/soft, treba reći da su od njih 8 samo trojica imali varijantu novog ultrasofta u prvom stintu, pa potom novi soft u 2.). Ta trojica; Perez (11. u kvalifikacijama, Ocon (14.) i Vandoorne (18.) nisu bili obavezni koristiti na startu gume s kojima su postigli najbrže vrijeme u Q2, jer nisu ušli među prvih 10 kvalifikanata. Uostalom, Vandoorne nije niti dospio u Q2, ispao je u prvom dijelu kvalifikacija. Ricciardo je zbog kazne od – 5 mjesta na startnom gridu „propustio“ ispred sebe Pereza i Ocona, pa je tako ovom prvom „sretno“ uletjela startegija starta na novom setu ultrasofta, odnosno to je bio njegov izbor, jer je imao slobodu biranja guma za start.

Slijedi kombinacija 1B složena od korištenog seta ultrasofta i potom novog seta supersofta. Naj toj strategiji su bila dvojica vozača; Verstappen i Massa, koji su okončali utrku na cilju na 5. i 6. mjestu. Od strategije jednog zaustavljanja u boksu imali smo još jednu kombinaciju (1C); soft/supersoft. To je isprobao Giovinazzi u Sauberu (mijenjao ozlijeđenog Wehrleina), a završio je kao 12. u poretku. Četvrta kombinacija u Australiji je bila ona 2A, koja je bila složena od korištenog ultrasofta, potom novog supersofta i na kraju opet jednog seta korištenog ultrasofta. Na ovoj taktici je bio Kvyat, koji je završio utrku na 9. mjestu. Posljednja kombinacija je bila ona 2B koja se sastojala od novog seta ultrasofta, pa novog seta softa, te na kraju korištenog seta ultrasofta. To je isprobao Hülkenberg u Renaultu, a završio je kao 11. Za ove setove korištenog seta ultrasofta u posljednjem stintu su vozači koristili gume odvožene tek pokoji krug u kvalifikacijama ili na slobodnim treninzima. Mogli smo u Australiji imati i još poneku kombinaciju, a na najboljem putu su bili Ericsson koji je krenuo u utrku na novom setu supersofta. Pa Magnussen na novom setu softa, potom Stroll na novom setu supersofta, pa dva stinta na novom ultrasoftu. No ova trojica vozača nisu završili utrku prolaskom kroz cilj, kao ni Alonso, Ricciardo, Palmer i Grosjean. Treba reći da smo čak i u ovoj taktikom relativno jednostavnoj utrci (pobjednik je samo jednom išao u boks na promjenu guma) imali čistih 5 strategija promjene guma računajući vozače koji su završili cijelu utrku. A možete si zamisliti kako je izgledala na kraju strategija u onoj kaotičnoj utrci u Azerbajdžanu (13 vozača na cilju) kada smo u utrci vidjeli da se koristilo samo dva tipa guma; supersoft i soft bez da je ijedan vozač koristio i treći tip guma – medium. Dakle imali smo 6 osnovnih kombinacija, a pobjednik je 3 puta išao u box na promjenu guma, a imali smo i Grosjeana koji je u utrci koristio 5 setova guma u 4 promjene guma; novi soft/korišteni supersoft/korišteni supersoft/novi supersoft/novi supersoft! Zanimljivo, zar ne?

Slika iznad je izvještaj Pirellija sa utrke u Australiji 2017., u kojem se vidi strategija svakog od vozača na utrci, pa čak i onih koji utrku nisu odvozili do kraja.

Rekao sam već da je zelenom bojom u mojoj tablici označeno koji su vozači odvozili najbrži krug u utrci i njihova strategija guma, a zanimljivo je da je protekle sezone u samo 2 slučaja to bio neki vozač izvan prve petorice na cilju utrke; Perez u Monaku i Alonso u Mađarskoj. U 2016. u 4 od 21 utrka imali smo takav slučaj. A, naravno najviše najbržih krugova odvozio je i vozač koji je i pobijedio u toj utrci; u 6 od 20 utrka (Hamilton 5 puta, a Bottas 1). U 2017. je čak 7 puta najbrži krug odvezao vozač koji je na kraju završio kao 4., dok je u 2016. pet puta to bio vozač koji je završio kao treći u poretku. Sljedeća kolona sadrži imena onih vozača koji su na pojedinim utrkama odvozili najbrži krug. Sljedeća kolona opet neće biti neko iznenađenje kao i u 2016., ali u svakoj od 20 utrka vozači su odvozili najbrži krug utrke u svom posljednjem stintu, odnosno na posljednjem setu guma u utrci, bez iznimke! Potom slijede kolone u kojima se vidi na kojoj mješavini, koliko je bilo krugova u utrci, u kojem krugu je odvožen najbrži krug. Nadalje, tu je i kolona u kojoj je prikazano koliko je to u postotcima od ukupnog broja svih krugova u trenutku kada je postignuto najbrže vrijeme. Zanimljivo je da za razliku od 2016. kada je taj postotak bio 85% (svih utrka, uključujući i one kišne) protekle sezone je to bilo na 91,5% duljine utrke.

Slijedi kolona u kojoj je naznačeno u kojem krugu je izašao sigurnosni automobil, a upravo u tom trenutku su uslijedili masovni odlasci u box na promjenu guma, ja bih dodao da je to trenutak u kojem su mnogi čekali da se riješe „loših“ mješavina guma.

U posljednje dvije kolone su i po meni idealne mješavine guma za pojedinu utrku. No, ovu tvrdnju ipak treba ponovno uzeti s rezervom, jer trebamo izabrati najbolje od onoga što je proizvođač guma odredio za svaku od utrka. Negdje su dvije od tri mješavine, a negdje je samo jedna mješavina. To je zato jer je npr. u Kini soft guma vožena 52 od 56 krugova, ili 93% krugova utrke, s druge strane zbog mokre staze na početku pobjednik Hamilton je krenuo na setu intermedija i osim softa nije u utrci koristio ni jednu drugu slick gumu. Tako sam za tu utrku napisao da je idealna mješavina u 2017. bila žuta soft guma.

Kvadrant 4

U ovom dijelu je radi bolje preglednosti grafički prikazano kako je koji pobjednik (ili njegova momčad) odredio svoju strategiju, te koliko je kilometara odvozio na kojim gumama. Iz ovakvog grafičkog prikaza posve je vidljivo da je u sezoni 2017. pobjednička strategija uključivala i najviše kilometara odvoženih na žutim soft gumama (opet, kao i 2016.). Soft je korištena guma u 14 od 20 utrka. Govorim samo o strategiji pobjednika neke utrke. No, za razliku od 2016. kada je ona bila guma za „izbjegavanje“ protekle sezone je ona bila realnost i nije bilo boljeg izbora. Ukupno gledajući u 14 od 20 utrka soft je bilo pravo rješenje. A, što reći o bijelim medium gumama ili narančastim hard gumama? Samo u Španjolskoj je medium bila korištena u strategiji pobjednika, ali na njoj je odvoženo samo 23% utrke. Hard guma u 2017. nije uopće korištena, ali tu činjenicu sam već rekao u prvom dijelu ove analize; ni jedan od 20 vozača (ne pobjednik, već nitko od vozača uopće!) nije odlučio koristiti najtvrđu mješavinu guma za suho na 12 od 20 utrka. I to 8 puta medium (bijele) gume, triput soft (žute), te jedanput hard (narančaste). Pretvrdo, čak i za Pirelli!

Ove godine sam složio jedan novi grafički prikaz: WINNER’S TYRE COMPOUNDS USAGE iz kojeg je vidljiva usporedba korištenja mješavina guma (samo pobjednika na utrkama) za 2016. i 2017. godinu. Najbolji pokazatelj, barem što se tiče strategije pobjednika na nekoj od utrka, je taj da je u 2017. od ukupnog zbroja kilometara svih 20 utrka u kalendaru (6.093 km) pobjednik koristio soft gumu (u 14 utrka) 2.608,3 km (42,8%), slijedi supersoft (11 utrka) s 1.944,2 km (31,9%), pa ultrasoft (10 utrka) s 1.294,1 km (21,2%). Potom slijede intermediji na dvije utrke (Kina i Singapur) sa 176,3 km (2,9%), te bijele medium gume samo u jednoj utrci sa 69,8 km (1,1%). Treba reći i da je ljubičasta (ili roza u SAD-u) ultrasoft guma bila najmekša mješavina na 10 od 20 utrka, tako je broj utrka u kojima se ova mješavina vozila i razumljiv jer je ovo guma (kao najmekša mješavina) koja se morala koristiti za kvalifikacije (obavezno ju moraju koristiti najbrža desetorica vozača koji su ušli u Q3) i onda sukladno tome na njoj se moralo i startati u utrci ako je bilo suho (samo oni vozači koji su je koristili u najbržem krugu u Q2, odnosno prva desetorica vozača koji su ušli u Q3. Ovdje nisam uzeo u obzir kazne vozačima na startnom gridu utrke koji su u međuvremenu kažnjeni iz bilo kojeg razloga). Crveni supersoft je bila najmekša mješavina na 9 od 20 utrka, te žuti soft u samo jednoj utrci (Španjolska).

Kvadrant 5

U posljednjem kvadrantu ove tablice prikazano je u gornjem lijevom kutu u kojim intervalima se kretala koja mješavina uzevši u obzir vrijednosti pojedine staze u kalendaru 2017. Vidljivo je da je ultrasoft bila guma u širokom rasponu radne temperature, temperature asfalta od 24-50°C.

 

 

2017.

2016.

Isto tako, vidljivo je i koja je bila prosječna pit stop strategija kada je neka mješavina bila određena za pojedinu utrku kao najmekša mješavina. Dakle, na ultrasoft utrkama pobjednik je išao po 1-2 puta u box na promjenu guma. Na softu isto tako dvaput, dok je supersoft bila guma koja je imala dosta oscilacija po pitanju prosjeka odlazaka u box, između 1 i 3 puta. A, pogledajte ovu tablicu za 2017. i usporedimo ju s onom 2016.! Vidimo da je u 2017. od 21 „kućice“ čak u njih 15 došlo do promjene u odnosu na 2016. I iz ovog podataka je sasvim jasno da je ultrasoft guma postala supersoft iz 2016.

Desno gore je i tablica mješavina guma koja lijepo prikazuje da najmekša mješavina ultrasoft ima najbolji grip, ali i najmanje je trajna, odnosno brzo se troši. Iako se to za ultrasoft iz 2017. to baš i ne bi moglo sasvim reći, jer su i one bile jako trajne u utrci. S druge strane, narančasta hard guma ima najmanji grip, ali je zato najtrajnija. Za kišne gume nema takvih podataka.

Na dnu se nalazi i dijagram 2016/2017 Race distance & Fastest lap koji jako lijepo pokazuje na kojem kilometru u utrci su postizani najbrži krugovi na utrci. Ove godine sam uzeo u obzir i 2016. i 2017., čisto da vidimo odnose dviju sezona. Naravno, uzeo sam u obzir samo apsolutno najbrži krug, a ne one najbrže krugove koji su se postizali vozači kako se utrka razvijala. Ti su se nizali tijekom cijele utrke sve do onoga trenutka kada je najbrže postignuto vrijeme počelo opadati. Sasvim je razumljivo da su automobili u određenom trenutku dosegli optimalan omjer između najmanje težine, gumiranosti staze, prometa i zainteresiranosti vozača da uopće stišću „gas do daske“ pred kraj utrke. Ukupno gledavši, za razliku od 2016. kada je u Japanu bila najveća razlika od trenutka kada je odvežen najbrži krug u odnosu na ukupnu dužinu cijele utrke; na 209. kilometru od ukupno 307 kilometara utrke (na 68% utrke) u 2017. je to bilo na utrci u Maleziji na 227. kilometru (na 73% utrke). Da usporedim samo ove dvije utrke, ove godine u Japanu je najbrži krug odvožen na 290. kilometru (na 94% utrke), a u Maleziji prošle godine na 245. kilometru (na 79% utrke).

Gume u sezoni 2018

U prvom dijelu ove analize guma za 2017. sam rekao da ću o sezoni 2018. reći nešto više u ovom dijelu teksta. Pa, krenimo!

Dakle, Pirelli, odnosno Mario Isola, šef trkaćeg odjela za automobile je na posljednjem GP vikendu u Abu Dhabiju (u četvrtak 23.11.2017.) predstavio svoju „rainbow“ (u prijevodu „duga“)  paletu guma za Formulu1 i dodatne dvije slick mješavine; najtvrđu mješavinu superhard (super tvrda) obojenu narančastom oznakom na bočnici i najmekšu mješavinu hypersoft (Pirelli ju je službeno nazvao P Zero Pink hypersoft, mi ju zovemo hipersoft ili hiper mekana) obojenu roza. Bilo kako bilo, sljedeće godine ćemo imati ne jednu kategoriju mekše gume, već čak dvije, jer će novi hypersoft biti za dvije stepenice mekša mješavina od ovogodišnjeg ultrasofta. Osim roza boje, a jednu tako obojanu gumu smo imali priliku prigodno već vidjeti (solidarnost za borbu protiv karcinoma dojke) na GP SAD-a u Austinu 2017. no to je bila samo obojana ultrasoft mješavina, a druga nova boja je svijetloplava (ice blue) i ona označava gumu hard (tvrda). Glavni zadatak Pirellija je bio da se spriječi pregrijavanje guma iz 2017. (naročito stražnjih guma, jer su one dimenzijom veće, a i pogon je samo na stražnjoj osovini) jer je činjenica da bolid Formule1 težak oko 700 kg zbog povećanog downforcea generira težinu automobila otprilike 1.400 do 1.500 kilograma. Gume to još i mogu podnijeti, no kada se bolid nalazi iza drugog automobila tada mu pada pritisak na podlogu (downforce), te automobili (gume) gube grip u dodiru s podlogom i kotači počinju proklizavati, a time dolazi do pregrijavanja. Zadatak je bio osmisliti mješavinu koja će u slučaju pregrijavanja manje gubiti na performansama i time „radni prozor“ držati stabilnijim, odnosno proširiti ga. Prema Pirellijevim simulacijama u 2018. automobili bi trebali biti brži ( bilo da je riječ o konstrukciji automobila ili snazi motora) u odnosu na 2017. otprilike 1 sekundu po krugu. Tako će biti na početku sezone 2018, no, kako sezona bude išla prema kraju tako se očekuje da će se i automobili razvijati, odnosno oni će se „ubrzati“ za još cca. 1 do 1,5 sekundu, što će na kraju iznositi ukupno nešto više od 2 sekunde po krugu. Naravno, uz mekaniju mješavinu guma to će biti i lakše prenijeti na samu stazu. Nakon testiranja u Abu Dhabiju odmah poslije zadnje utrke 2017. i Hamilton je za ovu najmekšu gumu hipersoft rekao da je to najbolja guma koju je Pirelli ikada proizveo. To ima svoju težinu! Što se same hipersoft gume tiče, ona je 1,3 sekunde po krugu brža od najmekše, ultrasoft mješavine za 2017. (supersoft 2018.), pa je sukladno tome sasvim realno očekivati da će vremena biti brža i više od 3 sekunde po krugu. Riječ je naravno o prosječnoj vrijednosti, jer se staze ipak značajno razlikuju pa nije baš realno očekivati da će tako bolja vremena biti na svakoj stazi. Još nije sasvim jasno koliko će sigurnosni cockpit sustav HALO (ili kako će se već zvati u budućnosti!) utjecati na brzinu samih bolida zbog aerodinamičkih turbulencija, no posve sam siguran da će automobili s tim sustavom biti nešto sporiji nego bez tog sustava. Osim toga i minimalna težina automobila će biti podignuta sa 728 na 733 kg, a sam sustav HALO će biti teži od te razlike od 5 kg, ali još uvijek ne znamo precizno koliko točno. Ipak Mario Isola predviđa da će taj gubitak iznositi otprilike 0,5 sekundi po krugu.

Dobro, jasno mi je zašto je Pirelli osmislio novu najmekšu gumu, ali postavlja se opravdano pitanje čemu onda superhard guma, kad je jasno da u 2017. nismo niti … da ponovim ono što sam napisao u gornjem dijelu ove analize: „Hard guma u 2017. na utrci nije uopće korištena; ni jedan od 20 vozača (ne pobjednik, već nitko od vozača uopće!) nije odlučio koristiti najtvrđu mješavinu guma za suho na 12 od 20 utrka. I to 8 puta medium (bijele) gume, triput soft (žute), te jedanput hard (narančaste).“ Dakle, jasno je da Pirelli nije išao još tvrđe nego 2017., pa će tako superhard 2018. odgovarati hardu iz 2017. Evo jedne zgodne ilustracije viđene na redditu, koja najbolje prikazuje kako će se nova paleta guma za 2018. odnositi prema tvrdoći guma iz 2017.

Tu smo došli do one moje tvrdnje da će novi hipersoft biti dvije stepenice mekša guma od prošlogodišnjeg ultrasofta (ili supersofta iz 2016.). Pirelli je nakon dva dana testiranja u Abu Dhabiju pokušao to malo pojasniti: „Hipersoft je nakon testiranja pokazao da će biti guma s povišenim gripom, koja će donijeti razliku od 0,9 sekundi po krugu od dosadašnje najmekše gume, a to je prilična razlika. To znači da je ona 2,7 sekundi brža po krugu od bijelog mediuma iz 2017. Da podsjetimo, ultrasoft 2017. će postati supersoft guma 2018., koja je 1,3 sekundi sporija od hipersofta.“ Još nije jasno za koju će utrku Pirelli nominirati hipersoft kao najmekšu gumu, ali ako povučemo paralelu 2016./2017. onda se očekuje da će to biti tek u Monaku, na 6. utrci. Pa, nakon toga u Kanadi i sasvim sigurno u Singapuru, jer su te utrke i prema meni bile one s najmanjom ukupnom vrijednosti parametara staze (između 7 i 11), i vjerojatno na zadnjoj utrci u Abu Dhabiju, jer je ipak riječ o gotovo noćnoj utrci gdje su temeprature staze niže. Kako kaže Pirelli: „nije riječ samo o delti (razlici u vremenima), već je to kombinacija delte i trošenja gume“, jer će se sasvim sigurno hipersoft trošiti jako, jako brzo. Rekao bih, hipersoft će biti guma za pole position, ali u utrci će ona trajati vrlo malo. No, ipak kako hipersoft neće biti nominirana za puno utrka (po meni max 4) očekuje se da će ultrasoft trajati nešto duže, i da će biti najmekša guma na više utrka, ali ni ona neće trajati predugo. Sukladno tome ćemo imati i više pit stopova, u svakom slučaju više nego 2017. Što se guma za mokro tiče, i u 2018. ćemo vidjeti intermedije (zelene) i full wet (plave) gume. Mi koji komentiramo utrke ćemo možda u početku i imati neke probleme s određivanjem da li se radi o novom hardu za 2018. ili o full wetu zbog boje na bočnici, ali to je ionako upitno samo kada se radi o mokrom vikendu, no za full wet je uvjete nužno da staza bude debelo natopljena (kao i to da hard bude nominirana u 2018. za utrku na kojoj pada kiša), ali to ćemo ipak primjetiti na vrijeme. I dalje stoji da intermediji moraju evakuirati 25 litara u sekundi vode ispod gazne površine gume, te full wet 65 litara/sekundi.

Bilo se postavilo i pitanje da li bi Pirelli mogao imati u cijeloj sezoni samo tri boje guma, te da li bi mogao zadržati crvenu boju za najmekšu gumu na trci (bez obzira o kojoj se mješavini radi), žutu za srednju, te bijelu za najtvrđu mješavinu tog GP vikenda, no ta ideja je odbačena. I ovako je već izvjesno da će se fanovi jako buniti zbog čak sedam različitih slick guma za suho.

Što se tiče preskakanja pojedine mješavine u nizu za GP vikend stvari stoje ovako: Pirelli bi se mogao teoretski odlučiti za jednu od utrka nominirati hipersoft kao najmekšu, ultrasoft kao srednju i soft kao najtvrđu (dakle, ne supersoft!).

Zašto? Razlika u vremenima po krugu između softa i supersofta (0,6 sekundi je soft sporiji), dok je razlika između supersofta i ultrasofta manja (0,4 sekundi), što je manje od onoga što je Pirelli očekivao. Oni kažu da momčadima treba omogućiti različite strategije, ali u prosjeku dvije izmjene guma po utrci (3 stinta), pa je stoga bitno da razlika između mješavina nije premala! Primjer za to je već 3. utrka u kalendaru 2018, GP Kine, iako je kombinacija ponešto drugačija od gore spomenute: u Kini će najtvrđa mješavina biti medium, pa srednja soft i najmekša ultrasoft. Dakle , izostat će supersoft. Ipak, nije ovo prvi puta da Pirelli preskače neku od mješavina u nizu!

Moram reći da je u bližoj prošlosti Formule1 (otkako je Pirelli jedini dobavljač guma) na GP Australije 2013. tako zabilježeno da su za utrku bile nominirane dvije slick gume; supersoft (crvene) i medium (bijele). Preskočena je soft (žuta) guma. Da podsjetim kakva su vrijedila pravila za gume te 2013. godine; od guma za suho su bile na raspolaganju za cijelu sezonu četiri tipa guma – kao najtvrđa narančasti hard, pa medium (bijela), soft (žuta) i supersoft (crvena) kao najmekša guma. Pobjednik te utrke je bio Kimi Raikkonen u Lotus-Renaultu sa strategijom dva odlaska u box na promjenu guma; startao je na supersoftu, pa je u 14. krugu prešao na medium, i na kraju u 34. krugu je po drugi puta promijenio gume ponovno uzevši medium.

Postavlja se i  pitanje da li će se najtvrđa mješavina superhard uopće i koristiti u 2018., ali one više služe kao back-up varijanta, pa nam ostaje teoretski samo 6 od 7 mješavina na raspolaganju u 2018.. Vidjet ćemo kako će funkcionirati ta sigurnosna opcija superhard, ali jasno je da će Pirelli procijeniti razvoj „situacije na terenu“ kako sezona 2018. bude odmicala. No, da nisu prije iduće sezone najavili tu najtvrđu mješavinu svaka promjena unutar sezone oznake guma, konstrukcije, dimenzije ili čak i samih mješavina zahtijeva od svih momčadi da se jednoglasno slože za to. Poznavajući stanje stvari u Formuli1 to je sasvim jasno – nemoguća misija. Uvijek će netko imati nešto protiv! Pogledajte nastojanje strateške grupe da zadrži velike leđne peraje u 2018. i McLaren koji se nije složio s ostatkom grida. Oni vjeruju da zbog velike leđne peraje nije dovoljno vidljivo stražnje krilo koje je trenutno prisutno na bolidima, pa su htjeli nešto manje dimenzije leđne peraje. A, je im razlog! Dakle, da bi odluka bila donešena svi se moraju složiti, pa samo zbog McLarena, koji se naravno nije složio s ostalima nećemo više imati u 2018. leđne peraje što otvara nove probleme dizajnerima automobila, ali ni tu nismo svi jednoglasni; nekima se one sviđaju, dok drugima – ne.

Za kraj, nije lako snaći se u svim tim podacima, ali ovo je najjednostavniji put da se shvati što je Pirelli za 2017. htio napraviti zbog tako velikih, strukturnih promjena po pitanju samih automobila, ali i guma. Isto tako, vjerujem da je sada svima jasno u kom smjeru će se ići s gumama u sljedećoj sezoni Formule1. Pratit ćemo kako će se razvijati situacija i onda sve to ponovno analizirati.

Vaš,
Zvonimir

Klikom na reklamu otvara se novi prozor!

Komentiraj

4 komentara

  1. Hej Har KI
    Evo imamo englesku verziju!
    Ante ju je linkao na redditu.




    0
  2. Thanks dečki, ovo je jako lijepo čuti!




    0
  3. Har Kl Donator

    Zvone, sta da ti kazem brate.
    Ovo je clanak dostojan stranice f1.com
    Prevedi I ovo nek imamo spaseno od zaborava.
    Svaka cast. Nisam Jos sve procitao. Trebat CE mi nekoliko Dana, da pohvatam sve konce is analize.
    Posebno mi se svidja sto si analizu razbijao u tzv.tomove tako da je lakse pratiti.
    Da nije toga odustao bih :)





    5
Povratak na vrh
Klikom na reklamu otvara se novi prozor!
Događaj Datum
Ferrari, Mercedes 22. veljače
McLaren 23. veljače
Toro Rosso 25. veljače
1. predsezonski test 26. veljače - 1. ožujka
2. predsezonski test 6. ožujka - 9. ožujka

Anketa

Gdje pratite prijenos F1 vikenda?

Rezultati

Loading ... Loading ...

Produlji život portala
Vaše korisničko ime na F1pulsu:

Zasad smo donacijama osigurali život portala do VN Australije 2018.! :)