us
JP
Damir Abramović: 50 godina Lotusa 49

Lotus 49 – Završno poglavlje

Lotus 49 u 1969.

Evo nas u posljednjem dijelu priče o legendarnom Lotusu 49. Nakon što je u prethodne dvije sezone (1967. i 1968.) Lotus 49 bio u fokusu svoje momčadi, stvari su se u 1969.-oj ponešto promijenile. Premda je Team Lotus i u novoj sezoni koristio model 49, većina resursa bila je usmjerena prema novom bolidu – Lotusu 63, ponešto revolucionarnom bolidu koji je imao pogon na sva četiri kotača. Što se tiče vozačkog para, aktualni svjetski prvak Graham Hill ostao je kao vođa momčadi, dok je Jackieja Olivera zamijenio iznimno talentirani i brzi Jochen Rindt.

Kao i prošle godine, nova sezona utrkivanja započinjala je utrkama po Novom Zelandu i Australiji. Chapman je poslao obojicu svojih vozača da se natječu u Seriji Tasman, a na raspolaganju su im bila dva modela 49 prilagođena pravilima tog prvenstva. Konkurencija nije bila jaka kao prijašnjih sezona, no ipak je bilo nekoliko jakih imena. Glavni konkurenti Lotusovoj ekipi bili su Chris Amon i Derek Bell u privatnim Ferrarijima, zatim Piers Courage u Brabhamu kojeg je pripremila momčad Franka Williamsa, te Frank Gardner u Mildrenu Mono kojeg je pogonio 2,5 litreni Alfa Romeo V8. Ukupno je bilo sedam utrka – četiri na Novom Zelandu i tri u Australiji.

Lotusovi vozači nisu dobro započeli prvenstvo pošto su iz prve dvije utrke imali samo jedno drugo mjesto (Rindt) i tri odustajanja. U obje utrke pobjedu je odnio domaći vozač Chris Amon. Hill je u tim utrkama odustajao zbog tehničkih kvarova, dok je Rindtovo odustajanje bila posljedica vozačke greške. U izlijetanju je bolid (šasija R9) bio teško oštećen, pa je momčad na brzinu morala dopremiti drugi. Bila je riječ o potpuno novom bolidu (šasija R10) u punoj B specifikaciji modela 49.

Rindt je na dobar način iskoristio novi bolid i odmah u narednoj utrci “Lady Wigram Trophy“ dolazi do pobjede. Bio je to dvostruki trijumf za Lotusovu momčad pošto je Hill završio na drugom mjestu ispred Amona. Izgledalo je da bi Rindt mogao krenuti po naslov prvaka, no svaku pomisao na to odagnala je nepouzdanost Lotusovog bolida zbog koje je odustao u iduće dvije utrke. Amon je iz te dvije utrke odnio pobjedu i treće mjesto, pa je pitanje prvaka bilo gotovo riješeno.

U preostale dvije utrke Rindt je došao do još jedne pobjede i drugog mjesta čime je potvrdio drugo mjesto u ukupnom poretku iza novog prvaka Chrisa Amona. Hill je pak imao lošiji završetak prvenstva. Sudari i nekoliko tehničkih poteškoća ostavili su ga na petom mjestu ukupnog poretka, daleko od novog momčadskog kolege.

Nova sezona Formule 1 započela je VN J. Afrike na stazi Kyalami. Čak pet Lotusa 49 bilo je prisutno na toj utrci – tri tvornička za Hilla, Rindta i Marija Andrettija, te dva privatna za Sifferta i Johna Lovea. I dok su oni tvornički i Siffertov bili B specifikacije, onaj Johna Lovea bio je “obični“ Lotus 49 kojeg je on ponešto modificirao pa je imao pomično prednje i stražnje krilo vlastite izrade.

John Love, VN J. Afrike 1969.

Pripremu za utrku obilježili su problemi sa stražnjim krilima na tvorničkim bolidima. Na Hillovom se pokvario mehanizam koji je pomicao krilo, dok je na Rindtovom i Andrettijevom došlo do pucanja nosača stražnjeg krila. Rindt se svejedno uspio kvalificirati na drugo mjesto. Kraj utrke nije dočekao zbog kvara pumpe goriva. Andretti je također odustao, dok je Hill osvojio drugo mjesto. Pobjedu je uvjerljivom vožnjom odnio Jackie Stewart u Matri MS10 nagovijestivši da bi to mogla biti njegova sezona.

Nakon uvodne prvenstvene utrke u JAR-u, uslijedile su dvije neprvenstvene utrke na britanskom tlu. Prva od njih – “Race of Champions“ – održana je na Brands Hatchu, dok je druga – “BRDC International Trophy“ – uslijedila na Silverstoneu. U tim je utrkama uz Lotusov duo Hill-Rindt i Jo Sifferta bio još Amerikanac Pete Lovely. On je od Chapmana kupio Lotus 49 (šasija 49B/R11), isti onaj u kojem je Andretti nastupio na prethodnoj utrci.

Hill je na “Race of Champions“ ostvario svoj posljednji pole position u F1 bolidu u karijeri. U utrci ipak nije mogao ništa protiv Jackieja Stewarta i njegove Matre MS80. Većinu utrke proveo je u duelu s momčadskim kolegom Rindtom, sve dok Austrijancu nije otkazao motor. Pete Lovely je svoju prvu F1 utrku završio na šestom mjestu, četiri kruga iza pobjednika.

Graham Hill, Race of Champions 1969.

Dva tjedna kasnije na Silverstoneu, Rindt i Hill su se kvalificirali tek na osmo i deseto mjesto pošto su odradili samo trening u subotu koji je održan po kišnom vremenu. Prije nedjeljne utrke pao je veliki pljusak koji je dobro natopio stazu. Brabham je poveo utrku i bio je neuhvatljiv za najbliže pratitelje. U početnim krugovima utrke Rindt je imao poteškoće s motorom (voda je močila sustav paljenja), no kad su ti problemi nestali, započeo je njegov proboj prema vrhu. Do polovice utrke (ukupno 52 kruga) Rindt je došao sve do druge pozicije, no Brabham je bio previše udaljen da bi ga stigao, premda mu se u zadnjem krugu počeo gasiti motor zbog manjka goriva.

1969. VN Španjolske po prvi put se održavala na stazi Montjuïc smještenoj u Barceloni. Premda je to ulična staza, neki od njenih dijelova bili su iznimno brzi, te u kombinaciji s brdovitim terenom iznimno zahtjevni i za vozača i bolid. Tri slobodna treninga tijekom kojih se lovila najbolja startna pozicija pretvorila su se u troboj između Lotusovih vozača te Chrisa Amona u Ferrariju. U početku je Amon bio taj koji je ostvarivao najbolja vremena, ali je na koncu Rindt fenomenalnim krugom osvojio pole position. Treba spomenuti i to da je Rindt tijekom prvog treninga bolidom udario psa lutalicu.

Jochen Rindt u vodstvu ispred Grahama Hilla i Chrisa Amona

Utrka je dobro počela za Lotusovu momčad. Rindt se na vrhu počeo odvajati od Amona, dok je Hill držao treće mjesto. Početkom devetog kruga počeo je dramatičan rasplet utrke dvojice Lotusovih vozača. Na najbržem dijelu staze (spust prema prvom zavoju), urušilo se stražnje krilo na Hillovu bolidu. Bolid je nekontrolirano udario u zaštitnu ogradu, ali je Hill srećom prošao bez ozljeda. Nedugo nakon Hilla ista stvar se dogodila i Rindtu, i to na istom mjestu. Samo sada su posljedice bile ozbiljnije. Osim udarca u zaštitnu ogradu, Rindtov bolid udario je i u Hillov bolid koji je stajao napušten uz rub staze, da bi se potom preokrenuo zbog čega je vozač ostao zarobljen u uništenom bolidu. Premda je u nesreći Rindt izgubio svijest, prošao s lakšim ozljedama (slomljen nos). Zbog oporavka je propustio narednu utrku u Monaku.

Rindtova nesreća

Uzrok obiju nesreća bio je lom nosača stražnjeg krila koji nisu mogli podnijeti potisak koji je krilo stvaralo. Koliko se ta situacija neozbiljno shvatila govori činjenica da su momčadi svejedno u Monako došle s takvim krilima. Do njihove zabrane došlo je tek nakon odrađenog prvog treninga.

Vratimo se sada Lotusu. Ozlijeđenog Rindta u Kneževini je zamijenio Richard Attwood. Momčad je u kratkom roku od dva tjedna morala pripremiti dva nova bolida za svoje vozače pošto su oni iz Španjolske bili teško oštećeni (Rindtova 49B/R9 šasija bila je trajno otpisana). Bili su to bolidi koje su koristili tijekom natjecanja u Seriji Tasman.

Hill je tijekom treninga u petak bio iznimno konkurentan, zapravo bio je jedini koji je ozbiljnije ugrožavao vodećeg Stewarta. U subotu je Stewart uspio dodatno poboljšati svoje vrijeme (za punu sekundu) dok je Hillov najbrži krug bio identičan onom koji je odradio u petak. Između njega i Stewarta ugurali su se Amon i Beltoise. Attwood je odradio dobre treninga i kvalificirao se na deseto mjesto sa sedam desetinki sporijim vremenom od Hilla.

Onboard krug s Grahamom Hillom

Stewart je dominirao u početnoj fazi utrke, lako stvorivši desetak sekundi prednosti pred Amonom i Hillom. Vozio se 17. krug utrke kad je Amon stao zbog kvara diferencijala. Samo nekoliko krugova kasnije staju i dvije Matre Stewarta i Beltoisea zbog identičnog kvara pogonskog vratila. To je Hilla ostavilo u mirnom vodstvu koje nije ispustio do kraja utrke. Bila je to Hillova 14. pobjeda u karijeri (pokazalo se i posljednja), te čak peta u Monaku. Na postolju mu se pridružio Siffert u Walkerovom Lotusu 49, dok je Attwood svoju jedinu utrku u Lotusu 49 završio na odličnom četvrtom mjestu.

Rindt se od ozljeda oporavio na vrijeme za VN Nizozemske na brzom Zandvoortu. Osim standardnih modela 49, Lotus se po prvi put pojavio s novim Lotusom 63, bolidom koji je imao pogon na sva četiri kotača. U planu je bilo da Andretti nastupi u tom bolidu, no zbog obaveza nije mogao doći. Hill je odradio trening u petak u tom bolidu s najbržim krugom gotovo pet sekundi sporijim od prvoplasiranog. Model 63 će u narednim utrkama postati redovni Lotusov treći bolid uz dvije 49-ke.

Graham Hill u Lotusu 63

Rindt je nastavio s odličnom kvalifikacijskom formom i dohvatio je novi pole position ispred Stewarta i Hilla. Hill je bio taj koji je bio u vodstvu nakon prvog zavoja utrke no tamo se nije dugo zadržao. Prvo ga je prošao Rindt u trećem krugu utrke, dva kruga kasnije i Stewart. Rindt je naizgled nezaustavljivo gradio prednost pred Škotom, da bi ga lom homokinetičkog zgloba zaustavio u 17. krugu utrke. Nakon toga je Stewart lakoćom došao do nove pobjede ispred Sifferta koji je odradio odličnu utrku nakon lošijih kvalifikacija. Hill je pak nakon obećavajućeg početka utrke u njenom nastavku u potpunosti “nestao“. Nezadovoljan ponašanjem bolida utrku je završio na sedmom mjestu s dva kruga zaostataka za pobjednikom.
Nakon samo četiri utrke vozačko i konstruktorsko prvenstvo dolazilo je pod znak pitanja. Stewart i Matra djelovali su iznimno moćno, dok je Lotus zadesio niz tehničkih problema. Rindt, koji je djelovao kao jedini vozač koji se može suprotstaviti Stewartu, još nije osvojio niti jedan bod.

VN Francuske bila je ta koja je uništila i posljednju nadu za izazov vodećeg u prvenstvu. Na zavojitom Clermont-Ferrandu Rindt je patio od vrtoglavice tijekom cijelog GP vikenda (posljedica nesreće u Španjolskoj). Kvalificirao se na treće mjesto, ali zbog tih zdravstvenih problema nije mogao odraditi cijelu utrku. Odustao je u 23. od 38 krugova utrke. Hill je pak bio nezadovoljan ponašanjem svojeg Lotusa, te je uglavnom bio u sredini poretka, sporiji čak i od nespremnog Rindta. Na koncu je utrku završio šesti, s krugom zaostataka za pobjednikom Stewartom koji je u potpunosti dominirao treninzima i utrkom.

Idući na rasporedu bio je britanski GP na Silverstoneu. Chapman je sada bio u potpunosti fokusiran na razvoj Lotusa 63 i forsirao je da se koristi u utrkama. S druge strane njegova dva vozača su “bježala“ od tog bolida i bili su zadovoljni s konvencionalnim Lotusom 49. Kako bi ih prisilio da nastupaju u modelu 63, Chapman je počeo rasprodavati modele 49, pa je na ovoj utrci došlo do svojevrsne nestašice bolida. A oni koje su još imali bili su na popravku u Lotusovoj bazi u Hethelu.

Graham Hill u Brabhamu BT26 tijekom slobodnih treninga

Zbog toga su propustili prvi slobodni trening u četvrtak što je Hill iskoristio kako bi provozao Brabham BT26. Lotus se pojavio na vrijeme za drugi trening s jednim modelom 49 za Rindta i dva modela 63 za Hilla i Johna Milesa. Hill je isprva gubio vrijeme vozikajući se u Lotusu 63, da bi za posljednji trening uskočio u Lotus 49, i to šasiju 49B/R8 koju je kupio Jo Bonier, ali ju je ustupio na korištenje Hillu. Bonnier je od Hilla preuzeo Lotus 63. Zanimljiva vremena, zamislite sličnu zamjenu danas.

Rindt je pak bio u izvrsnoj formi i sa Stewartom se borio za pole position. Izgledalo je da će Stewart s dvije desetinke boljim vremenom od Rindta osvojiti najbolju startnu poziciju, no onda ga je zadesila nesreća. Stewart je u brzom zavoju Woodcote pogodio rubnjak staze koji se nekako našao izvan svog mjesta. Izgubio je nadzor nad bolidom i udario u nasip u izletnoj zoni. Bolid je bio uništen i bilo je jasno da u njemu neće moći startati u utrku. Stoga je pohitao po rezervni bolid kako bi se u njemu kvalificirao. Odvezao je krug četiri desetinke sporiji od Rindtovog što je značilo da će Austrijanac startati s prvog mjesta u utrku.

Jackie Stewart ispred Jochena Rindta na VN Velike Britanije 1969.

Bila je to utrka koju je obilježio dvoboj te dvojice vozača. Rindt je poveo utrku, da bi ga Stewart prešao u šestom krugu utrke na kočenju za zavoj Stowe. Rindt nije dopustio Matrinom vozaču da se odvoji, te desetak krugova kasnije vraća vodstvo. U narednim krugovima uglavnom ih je dijelilo manje od sekunde, da bi pri polovici utrke prilikom obilaska nekolicine vozača za krug Rindt povećao svoju prednost na malo iznad dvije sekunde.

Na ulasku u zadnju četvrtinu utrke počeo je raspad Rindtove utrke. Bočna stranica na stražnjem krilu počela se odvajati i strugati po gumi zbog čega je morao u boks na popravak oštećenja. Lotusovi mehaničari otrgnuli su bočnu stranicu i Rindt se nakon tridesetak sekundi vraća na stazu sa spoznajom da Stewarta neće biti moguće uloviti. Još jedan udarac pretrpio je u završnim krugovima kada mu je počelo nestajati goriva. Novo neplanirano zaustavljanje u boksu radi nadolijevanja goriva značilo je da je izgubio i mjesto na podiju, te utrku završava na četvrtom mjestu. Hill je većinu utrke proveo u borbi s Piersom Courageom, kao i u borbi s bolidom. Naime, prednje krilo s lijeve strane nosa pomaklo se u položaj koji je davao veći downforce, dok je desno ostalo u normalnom položaju. Zbog toga je dolazilo do neželjenog efekta “oversteera“. Poput Rindta, i Hill je pred kraj utrke ostao bez goriva, kao i bez bodova. Tijekom pregleda bolida nakon utrke ispostavilo se da je u bolidima bilo dovoljno goriva za cijelu utrku. Problem je bio u pumpi koja nije mogla povući preostalo gorivo, pa je momčad napravila preinake kako se takav problem ne bi ponovio.

Na VN Njemačke na stazi Nürburgring Formula 1 je ulazila u drugu polovicu prvenstva koje je praktički bilo riješeno. Stewart je s pet pobjeda u šest utrka imao ogromnu prednost na vrhu ukupnog poretka, slično kao i Matra u poretku konstruktora. Hill i Rindt su bili u svojim uobičajenim Lotusima 49, a momčadi se ponovno priključio Mario Andretti koji je s velikim entuzijazmom želio voziti Lotus 63. Jo Bonnier je nakon dugog čekanja napokon došao do svog primjeraka Lotusa 49 o kojem se brinuo uz pomoć momčadi Rega Parnella.

Graham Hill, VN Njemačke 1969.

Samo tijekom prvog treninga je Lotus u Rindtovim rukama izgledao kao potencijalni osvajač pole pozicije, premda se Austrijanac nije ugodno osjećao na opasnom Nürburgringu. U nastavku su u glavnim ulogama bili Stewart i ekspert za Nürburgring Jacky Ickx. Bila je to izvanredna borba za pole position koji je na kraju pripao Ickxu sa samo tri desetinke boljim vremenom. A govorimo o krugu duljine preko 22 kilometra u trajanju od preko 7 minuta i 40 sekundi.

Utrka je prošla u sličnom tonu, s tom dvojicom vozača u glavnim ulogama. Nakon lošeg starta, Ickxu je trebalo nekoliko krugova da ulovi i prestigne Stewarta i nakon toga odmaršira do uvjerljive pobjede. Najbolji Lotus u utrci nije bio nijedan od dva tvornička, već je to bio onaj privatni Siffertov. Švicarac je bio na sigurnom putu osvajanja trećeg mjesta dok zbog loma ovjesa nije izletio sa staze. Rindt je pak nakon pet krugova upao u probleme s motorom zbog čega je nezaustavljivo padao u poretku da bi naposljetku morao odustati. Bonnier je u svom debiju u Lotusu 49 također odustao (curenje goriva iz rezervoara), pa je samo Hillov Lotus 49 vidio cilj (četvrto mjesto) s četiri minute zaostatka za pobjednikom.

Jo Bonnier u Lotusu 49 na VN Njemačke 1969.

Između utrka u Njemačkoj i Italiji vozio se “International Gold Cup“ na Oulton Parku. Samo je Bonnier od vozača Lotusa 49 nastupio u toj utrci, pošto je Rindt bio u Lotusu 63, a Hill u F2 Lotusu 59B. Bonnier bi u utrku startao s trećeg mjesta (iza Stewarta i Ickxa) da tijekom treninga nije došlo do loma prednjeg ovjesa. U sudaru koji je uslijedio bolid je bio teško oštećen, a Bonnier je odlučio da više neće nastupati u Lotusu 49. Bolid (šasija 49B/R8) vraćen je Lotusovoj momčadi koja ga je nakon popravka prodala Dave Charltonu koji je s njim nastupao u Južnoafričkoj Formuli 1.

Na Monzi su Lotusi napokon projurili, mada se nakon kvalifikacija činilo da je samo Rindt konkurentan. Austrijanac je dominirao slobodnim treninzima i ponovno se našao na najboljoj startnoj poziciji. Hill je bio tek deveti nakon problema s motorom. Utrka je bila iznimno zanimljiva i obilovala je “slipstream“ borbama na vrhu. Stewart je bio taj koji se najčešće nalazio u vodstvu, a najupornijim izazivačima pokazali su se Rindt i Piers Courage. Bilo je tu još nekoliko ozbiljnih konkurenata, poput Hulmea (zaustavio ga kvar kočnica i kvačila), Sifferta u trećem Lotusu 49 (kvar motora) ili Hilla koji je odvezao maestralnu utrku i došao sve do druge pozicije nakon čega je stao zbog kvara. U uzbudljivom finišu utrke Stewart je odnio pobjedu ispred Rindta, Beltoisea i McLarena. Na cilju je prvu četvoricu dijelilo samo 19 stotinki sekunde. Ovom pobjedom Stewart je osigurao svoj prvi naslov svjetskog prvaka.

Borba prve četvorice u posljednjem krugu VN Italije 1969.

Nakon Monze karavana Formule 1 zaputila se na sjevernoamerički kontinent za finalne tri utrke sezone. Uz standardne vozače Lotusa 49, na tim utrkama pojavio se i Pete Lovely sa svojim modelom 49. Prva od tih utrka vozila se u Kanadi na stazi Mosport. Treninzi su bili iznimno izjednačeni. Rindt je ponovno bio vrlo brz i ostvario je vrijeme identično Beltoiseovom i Stewartovom, ali nitko nije mogao ništa protiv raspoloženog Ickxa koji je za pola sekunde bio brži od njih trojice. Hill je za svojim momčadskim kolegom zaostao četiri desetinke, te je za isto toliko mjesta startao niže u poretku.

U prvih nekoliko krugova utrke Rindt je zasjeo na vodeće mjesto, ali su ga ubrzo prestigli Ickx i Stewart nakon čega nije mogao pratiti njihov tempo. Iza njega Hill je bio uključen u borbu s nekolicinom vozača. Najdugotrajniji dvoboj imao je sa Siffertom koji je riješen kad su obojica odustala sredinom utrke zbog kvarova na bolidima. Rindt je neko vrijeme bio siguran na trećoj poziciji (kasnije drugoj nakon Stewartova odustajanja) sve dok Jack Brabham nije došao iza njega. Trostruki svjetski prvak je imao bolji tempo od Lotusovog vozača i trebalo mu je samo 18 krugova da izbriše 11 sekundi koliko ih je bilo dijelilo. Rindt je bio odličan u obrani svoje pozicije i Brabhamu je trebalo još 20 krugova da napokon prođe ispred. Na kraju su Ickx i Brabham ostvarili dvostruku pobjedu za Brabhamovu momčad, dok je Rindt završio treći. Pete Lovely je također dovezao svoj Lotus 49 do kraja utrke, ali s devet krugova zaostatka za pobjednikom.

Pete Lovely, VN Kanade 1969.

Dva tjedna kasnije momčadi i vozači Formule 1 stigli su na Watkins Glen. Nakon kišovitog treninga u petak, vozači su imali još samo subotnji trening u kojem su lovili što bolju startnu poziciju. Lotusi su se pokazali brzima na ovoj kratkoj, ali zahtjevnoj stazi. Odlično odvezenim krugom Rindt je za samo tri stotinke ugrabio novi pole position ispred Hulmea u McLarenu. Iza njih su se smjestili Stewart, te Hill i Siffert.

Rindt je dobro startao i zadržao je vodstvo ispred Stewarta i Hilla. Potom je uslijedio dvoboj dvojice najboljih vozača te sezone. Stewart je u stopu pratio Rindta i u 12. krugu preuzima vodstvo. To nije obeshrabrilo Austrijanca i nekoliko krugova kasnije vraća se na prvo mjesto. Rindt je u narednim krugovima polako počeo stvarati razmak između sebe i novog svjetskog prvaka. Odjednom se taj razmak počeo naglo povećati. Razlog je bilo curenje ulja na Stewartovoj Matri i pošto je Cosworthov motor ostao bez ulja, Stewart je morao odustati. Rindt je nakon toga samo kontrolirao veliki razmak prema drugoplasiranom, te je napokon ostvario svoju prvu pobjedu u karijeri u Formuli 1.

No u Lotusu nije bilo velikog slavlja nakon utrke pošto je Hill u 91. krugu utrke doživio stravičnu nesreću. Kronologija nesreće ide ovako. U 90. krugu Hill je naletio na ulje na stazi i izvrtio. Motor se ugasio, ali ga Hill nije mogao upaliti pomoću gumba za paljenje motora. Iskočio je van, malo pogurao bolid i na nizbrdici je uspio upaliti motor. U svemu tomu nije ponovno pričvrstio sigurnosni pojas. Ujedno se i stražnja desna guma probušila i počela je lagano gubiti zrak. Hill je to osjetio u vožnji i započeo je 91. krug s namjerom da na njegovom kraju ode u boks na promjenu gume. Prije nego je došao do boksa, na brzom pravcu prije zavoja Loop došlo je do puknuća gume i bolid je nekontrolirano izletio van staze, udario u nasip i počeo se okretati. Hill je ispao iz bolida pošto nije zavezan sigurnosnim pojasom. Srećom ostao je živ, ali je zaradio prijelom obiju nogu. Sezona je za njega bila gotova i predstojao mu je podulji oporavak.

Hillova nesreća na VN SAD-a 1969.

Sezona je završila razočaravajućim nastupom u Meksiku. Bila je to utrka kojom je dominirao kasniji pobjednik Denny Hulme u McLarenu ispred Ickxa i Brabhama. Rindtova utrka bila je relativno kratkog vijeka (21 krug) zbog oštećenja na prednjem desnom ovjesu. Kvalificirao na šesto mjesto, a u utrci je do odustajanja bio uključen u dvoboj sa Stewartom za četvrtu poziciju. Jo Siffert u privatnom Lotusu 49 kvalificirao se ispred Rindta, ali ga je loš start bacio na deseto mjesto. Odustao je u petom krugu nakon kontakta s Coureagom prilikom pokušaja pretjecanja.

Kad se podvuče crta pod sezonu 1969. godine, vidi se da je Jochen Rindt bio najbolje plasiran Lotusov vozač u ukupnom poretku na četvrtom mjestu s 22 boda (jedna pobjeda, dva postolja). Grahamu Hillu su jedna pobjeda i jedno postolje osigurali sedmo mjesto s osvojenih 19 bodova. Jo Siffert je bio deveti (15 bodova), a do bodova u Lotusu 49 još je došao i Richard Attwood (VN Monaka). Team Lotus je sezonu završio kao trećeplasirana momčad u poretku konstruktora iza Matre i Brabhama.

Za kraj napomenimo da je Cosworthov DFV motor pobijedio u svih 11 utrka u ovoj sezoni, kao i u tri neprvenstvene utrke Formule 1. Impresivan je i podatak da su od 33 moguća mjesta na postolju osvojili njih čak 31.

Konačni poredak sezone 1969. – vozači

Konačni poredak sezone 1969. – konstruktori

Lotus 49C

U pripremama za novu sezonu (1970.) Lotus je bio u potpunosti posvećen dizajnu i razvoju novog Lotusa 72. Zbog činjenice da Lotus 72 nije mogao biti u potpunosti spreman za prve utrke nove sezone, Chapman je Mikeu Pilbeamu povjerio zadatak unaprjeđenja Lotusa 49 u njegovu treću, ujedno i posljednju verziju – Lotus 49C.

Promjene nisu bile velike ni opsežne. Primjerice, u odnosu na Lotus 49B, novi 49C je imao prednje kotače manjeg promjera (13“ umjesto 15“) što je zahtijevalo redizajn prednjeg ovjesa i njegove geometrije. Nakon nekoliko dana testiranja, bolidi su poslani na prvu utrku sezone u Južnu Afriku.

Jochen Rindt je u svojoj drugoj sezoni u Lotusu postao i de facto broj 1 vozač nakon što je Graham Hill napustio momčad i preselio u momčad Roba Walkera (gdje je također nastupao u Lotusu 49). John Miles je zamijenio Hilla, a sredinom sezone momčadi se priključio perspektivni mladi Brazilac Emerson Fittipaldi.

Sezona je za Lotus tekla ovako. Na prvoj utrci sezone bilo je pet Lotusa 49. Rindt i Miles bili su u tvorničkim, Hill u privatnom Roba Walkera, a dva su vozili domaći vozači John Love i Dave Charlton. Rindt je nakon odličnih kvalifikacija (četvrti) svoju utrku upropastio na samom startu nakon kontakta s Amonom i Brabhamom. Zbog toga je pao u poretku i nastavak utrke proveo je u nadoknađivanju izgubljenih pozicija. Došao je sve do petog mjesta, no kvar motora u samom finišu utrke značio je da je morao odustati. Miles je utrku završio na petom mjestu što je s obzirom na njegovo iskustvo u Lotusu 49 bio vrlo dobar rezultat. Desetak sekundi iza Milesa ciljem je prošao čovjek kojeg je zamijenio u Lotusovoj momčadi. Hill je još uvijek osjećao posljedice lanjske nesreće s VN SAD-a, pa je ovo bio odličan rezultat. U utrci je slavio Jack Brabham kojemu je to bila posljednja pobjeda u karijeri.

Jochen Rindt, VN J. Afrike 1970.

Dva tjedna kasnije održana je neprvenstvena utrka na Brands Hatchu (Race of Champions). Rindt se i drugu utrku zaredom kvalificirao na četvrto mjesto s malim zaostatkom za pole positionom. Start je sada prošao bez problema. Bila je to utrka u kojoj Lotusov vozač nije mogao ništa protiv vodećeg trojca, pa je drugo mjesto osvojio nakon što su dvojica od njih ili odustala (Jackie Oliver) ili upala u probleme s bolidom (Jack Brabham). Slavio je Jackie Stewart za upravljačem Matre 701. Graham Hill je također sudjelovao u ovoj utrci. Zbog problema s mjenjačem završio je na petom mjestu s krugom zaostatka.

Na VN Španjolske koja se održavala na zavojitoj stazi Jarama, Lotus se pojavio s novim modelom 72. Novi bolid nije imao dobar debi pošto je Rindt stao nakon devet krugova zbog problema s motorom. Hill je ponovno 49-ku dovezao do visoke pozicije (četvrto mjesto), ponovno s krugom manje od pobjednika Stewarta. Lotus je za ovaj GP “posudio“ jedan od svojih tvorničkih modela 49 domaćem vozaču Alexu Soler-Roigu. Premda je ostvario vrijeme samo 1,9 sekundi sporije od osvajača pole positiona (Jack Brabham), Soler-Roig se zbog novog kompliciranog i kontroverznog sustava kvalifikacija nije kvalificirao za utrku.

Alex Soler-Roig, VN Španjolske 1970.

Graham Hill i Pete Lovely nastupali su u Lotusima 49 na utrci “BRDC International Trophy“ održanoj na Silverstoneu, ali bez pretjerano velikog uspjeha. Ta je utrka podijeljena u dvije (svaka po 26 krugova) nakon kojeg bi se za konačan poredak zbrojili rezultati ostvareni u te dvije utrke. Hill je u prvoj utrci upao u probleme s upravljačkim mehanizmom na čiji je popravak utrošeno dosta vremena. U drugoj utrci rezultat je bio bolji (četvrto mjesto) što mu je u konačnom poretku osiguralo deveto mjesto. Pete Lovely je obje utrke završio bez kvarova no s velikih šest krugova zaostatka u konačnici.

Prethodna utrka pokazala je sve manjkavosti Lotusa 72, pa su se u Monaku Lotusovi vozači vratili u svoje stare Lotuse 49C. Nakon kvalifikacija stvari su izgledale loše za njih. Rindt se kvalificirao tek na osmo mjesto s gotovo dvije sekunde sporijim vremenom od Stewarta. John Miles u drugom Lotusu nije se uopće uspio kvalificirati za utrku. Graham Hill je u privatnom Lotusu ostvario dvanaesto vrijeme kvalifikacija prije nego je završio u ogradi na usponu prema trgu Casino. Prednji kraj bolida bio je u potpunosti uništen i nije mogao biti popravljen na vrijeme za utrku. Stoga je Walkerova momčad dogovorila posudbu Milesovog Lotusa. Bolid je na brzinu prebojan u boje Walkerove momčadi i Hill je mogao startati u utrku, ali s posljednjeg mjesta pošto je svoje kvalifikacijsko vrijeme ostvario u drugom bolidu.

Onboard krug s Grahamom Hillom

Rindt je na startu zaradio jedno mjesto koje Beltoise dva kruga kasnije vraća. Slijedili su krugovi koje je Rindt provodio na mjenjaču Beltoisove Matre i jedini napredak u poretku dolazio bi tako što bi netko od vozača ispred njih dvojice odustao. U 36. krugu Rindt na kočenju za Gasworks zavoj napokon prolazi Beltoisea za četvrto mjesto u utrci. U tom je trenutku za vodećim Brabhamom kasnio oko 18 sekundi. Odmah je ubrzao svoj tempo za oko sekundu, no to u idućih dvadesetak krugova nije značajnije smanjilo zaostatak za prvoplasiranim. U 61. krugu Rindt dolazio do drugog mjesta nakon odustajanja Chrisa Amona na čijoj se Matri došlo do kvara na stražnjem ovjesu.

Pošto su vozili podjednake krugove, činilo se da do kraja utrke Rindt neće moći ugroziti Brabhama koji je sada držao desetak sekundi prednosti. No onda je Siffert nenamjerno zadržao Brabhama dok ga je ovaj obilazio za cijeli krug i prednost je tri kruga prije kraja pala na četiri sekunde. Rindt je dodatno pojačao svoj tempo i na ulasku u posljednji krug utrke dvojicu vozača dijelilo je tek nešto preko sekunde. Činilo se da iskusni Brabham ima pobjedu u džepu, no onda mu se dogodila neobjašnjiva greška na kočenju za posljednji zavoj utrke. Uzeo je užu putanju na ulasku u zavoj i potom blokirao prednje kotače. Bolid je otklizao prema vanjskom rubu staze i lagano udario u bale sijena koje su se tamo nalazile. Rindt je iskoristio Australčevu pogrešku i osvojio svoju prvu pobjedu u sezoni. Brabham je nakon dvadesetak sekundi uspio okrenuti bolid u pravom smjeru i završiti utrku na drugom mjestu. Treba spomenuti i da je Mr. Monaco (Hill) odvezao odličnu utrku i s posljednjeg došao do petog mjesta.

Posljednji krug VN Monaka 1970.

Na VN Belgije Rindt je ostvario posljednji nastup u Lotusu 49 prije negoli se prebacio u Lotus 72 kojeg je momčad napokon dovela u vozno stanje. Austrijanac je ostvario odlično drugo najbrže vrijeme slobodnih treninga. Miles je nastupao u Lotusu 72 i za Rindtom je kasnio tri sekunde. Premda je na samom startu izbio u vodstvo, Rindt je do kraja kruga pao na treću poziciju. Daljnji pad nastavio se i u narednim krugovima sve do šestog mjesta. Unatoč tomu zadržao je priključak s dvojicom vozača ispred sebe (Brabham i Ickx). Prvo u devetom krugu prelazi Ickxa, a krug kasnije i Brabhama koji je otišao preširoko u zavoju Malmedy. Rindtov napredak bio je kratkog vijeka pošto mu je u 11. krugu otkazao Cosworthov motor. Još je uvijek jedan Lotus 49 bio u utrci, onaj Grahama Hilla, ali daleko pri dnu poretka. Britanac je startao pretposljednji i tu je poziciju držao u većini krugova sve dok i on nije stao zbog kvara motora. U utrci je slavio Pedro Rodriguez za upravljačem BRM-a P153 ispred Amona i Beltoisea.

Lotus 72 i Lotus 49C, VN Belgije 1970.

Uslijedile su dvije utrke (Nizozemska i Francuska) u kojima je samo Graham Hill nastupao u utrkama u Lotusu 49. Pete Lovely se nije uspio kvalificirati ni za jednu od te dvije utrke, kao ni Soler-Roig u Francuskoj. Hill je u obje utrke startao s posljednje startne pozicije. U Nizozemskoj je završio utrku s devet krugova zaostatka za pobjednikom (Jochen Rindt) zbog problema s ponašanjem bolida na stazi i dva dugotrajna posjeta boksu. Utrku na Clermont-Ferrandu je završio na desetom mjestu, krug iza Rindta koji je slavio i drugu utrku zaredom.

Na britanskom GP-u svoj debi u Formuli 1 imao je Emerson Fittipaldi. Team Lotus je za svog novog perspektivnog vozača pripremio Lotus 49. Upravo je Fittipaldi bio najbrži od vozača Lotusa 49 (nastupili još Hill i Lovely), no svejedno je startao iz posljednjeg reda zajedno s njima. Hill je odradio fantastičan start (popeo se 7 mjesta) nakon kojeg je imao zanimljivu borbu s vozačima poput Gurneya, Amona, Ceverta i Petersona. Odlična vožnja nagrađena je šestim mjestom i jednim bodom, pokazalo se i njegovim posljednjim u sezoni. Fittipaldija je kroz utrku mučio motor koji je radio na sedam cilindara, no dokopao se cilja utrke na osmom mjestu. Rindt je nastavio s pobjedama (treća u nizu) čime je dodatno učvrstio vodeću poziciju u ukupnom poretku.

Start VN V. Britanije, u posljednjem redu nalaze se tri Lotusa 49 Fittipaldija, Hilla i Lovelya (s lijeva na desno)

Nakon debija otežanog tehničkim poteškoćama, Fittipaldi je u idućoj utrci ostvario zapažen rezultat. U Njemačkoj je sigurnom vožnjom dohvatio četvrto mjesto, mada mu je u tome pomogao i veliki broj odustajanja. U toj je utrci Graham Hill po 58. i posljednji put nastupio u Lotusu 49. Nažalost nije odradio cijelu utrku zbog kvara motora u 39. krugu. U Austriji je Team Lotus posljednji put koristio Lotus 49 u prvenstvenoj utrci Formule 1. Bila je to ujedno i posljednja utrka Lotusa 49 u Formuli 1. Fittipaldi je završio posljednji (petnaesti) nakon što je pred kraj utrke morao u boks na nadolijevanje goriva.

Lotus 49 se do kraja prvenstva još jednom pojavio tijekom nekog GP vikenda. Pete Lovely se pokušao kvalificirati za VN SAD-a u čemu nije uspio. Nedostajalo mu je tek nešto preko sekunde kako bi u tome uspio.

Premda nije vezano uz Lotus 49, treba spomenuti da je Team Lotus na VN Italije pogodila velika tragedija. Tijekom treninga poginuo je Jochen Rindt nakon što je na kočenju za Parabolicu izletio sa staze zbog tehničkog kvara na bolidu. Rindt je u ovoj sezoni ostvario pet pobjeda, od čega jednu u Lotusu 49. To mu je bilo dovoljno da osvoji naslov prvaka. Lotus je bio konstruktorski prvak te sezone čemu su također pomogli bodovi osvojeni u Lotusima 49.

Konačni poredak sezone 1970. – vozači:

Konačni poredak sezone 1970. – konstruktori:

Team Lotus je koristio Lotus 49 i u 1971. u dvije neprvenstvene utrke Formule 1. Prva je bila VN Argentine. Vozač je bio Wilson Fittipaldi, stariji brat Emersona Fittipaldija. Ta se utrka sastojala od dvije utrke po 50 krugova čiju su se rezultati zbrajali za konačni poredak. Nakon što je u prvoj utrci bio osmi, u drugoj je Fittipaldi odustao zbog kvara motora.

Posljednja utrka Team Lotusa u kojoj su koristili model 49 bio je “International Spring Trophy“ održan na Oulton Parku. Tony Trimmer je bio za upravljačem. Tijekom treninga imao je nesreću u kojoj je stražnji kraj bolida bio uništen zbog čega je njegov nastup u utrci došao pod znak pitanja. Srećom pa je u obližnjem Lotusovom autosalonu bio izložen jedan Lotus 49 koji je ekspresno doveden na stazu. Mehaničari su s tog bolida uzeli potrebne dijelove, te je Trimmer mogao startati u utrku. U utrci su ga zadesile tehničke poteškoće zbog kojih je dosta vremena izgubio u boksu čekajući na njihov popravak. Na koncu je ipak došao do cilja na šestom mjestu.

Lotus 49 u drugim prvenstvima

Osim prvenstvenih i neprvenstvenih utrka Formule 1, te utrka Serije Tasman kojih smo se dotakli u ovom i prethodnim dijelovima priče o Lotusu 49, ovaj fantastični bolid sudjelovao je u još nekoliko prvenstava. Evo par riječi i o njima.

Krenimo s Petom Lovelyem koji je Lotus 49 osim u F1 utrkama koristio i u šest utrka SCCA Continental prvenstva 1969. i 1971. godine pri tome ostvarivši prosječne rezultate.

Sada na red dolazi Južnoafričko prvenstvo Formule 1 u kojem je Lotus 49 bio iznimno uspješan. 1968. godine John Love je nabavio Lotus 49 (šasija 49/R3) i s njom je u iduće dvije godine dominirao prvenstvom. U 22 utrke ostvario je čak 11 pobjeda koje su mu donijele dva naslova prvaka. Love je Lotus 49 koristio i u nekoliko utrka 1970.-e prije negoli ga je zamijenio novijim bolidom Marchom 701.

No dominacija Lotusa 49 u Južnoafričkom prvenstvu Formule 1 nastavljena je i te 1970.-e pošto je Dave Charlton kupio jedan i to najnoviju izvedenicu – Lotus 49C (šasija 49C/R8). Charlton je bio izrazito dominantan s devet pobjeda u 13 utrka. Bilo je to i više nego dovoljno za naslov prvaka. Iduće sezone koristio je Lotus 49C u prvoj polovici sezone nakon čega je nabavio Lotus 72. Ponovno je bio prvak u čemu mu je Lotus 49C pomogao s četiri pobjede.

Dave Charlton u Lotusu 49C

Osim Lovea i Charltona, Lotuse 49 koristili su i sljedeći vozači. Peter Parnell je 1970. kupio Loveov model 49 i koristio ga u pet utrka bez značajnijeg uspjeha. Charltonov 49C/R8 sredinom 1971. preuzeo je njegov momčadski kolega Piet de Klerk koji ga je koristio do kraja te sezone i kroz veći dio 1972.-e. U dva je navrata uspio doći do drugog mjesta u utrkama. Lotus 49C/R8 svoj natjecateljski put nastavio u rukama Meyera Bothe koji ga je koristio u dvije utrke. Ta druga utrka ujedno je bila i posljednja utrka za bilo koji Lotus 49. Ona je održana punih 5 godina, 2 mjeseca i 22 dana nakon VN Nizozemske na kojoj je Lotus 49 imao svoj debi.

Popis vozača koji su nastupali u Lotusima 49 (poredani po ukupnom broju utrka)

Popis vozača koji su nastupali u Lotusima 49 u utrkama Formule 1 (poredani po ukupnom broju utrka)

I to je to. Nadam se da ste uživali u priči o životnom putovanju jednog posebnog bolida.

– KRAJ SERIJALA –

Komentiraj

9 komentara

  1. kimi-f1 Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Svaka čast na trudu! :)


    0

    0
  2. zekohonda Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    pročitah sve iz drugog dijela…odličnlo, detaljno, sa slikama, clipovima, tablicama…
    jedno pitanje da ne guglam: kakav je bio taj ‘komplicirani’ sistem kvalifikacija?


    0

    0
    • Damir Abramović novinar Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

      Kritika iz prethodnog teksta urodila plodom. :)

      Što se tiče kompliciranog sustava kvalifikacija, evo ukratko objašnjenja.

      Primjer se odnosi na VN Španjolske 1970.-e.
      Taj sustav kvalifikacija sam po sebi nije toliko kompliciran, koliko ga je vodstvo utrke zakompliciralo.

      22 vozača bila su prijavljena za utrku, a u nju je moglo startati njih 16.
      Desetorici vozača start u utrku bio je zagarantiran, praktički bez obzira koliko su bili brzi. Tu desetoricu činili su svjetski prvaci i vozači koji su bili #1 u svojim momčadima.
      Preostala 12-orica vozača borila su se za preostalih šest mjesta na gridu.

      Čini se jednostavno, samo da vodstvo utrke nije napravilo pomutnju od toga.

      Naime, ona 12-orica vozača su nakon normalnog treninga u petak imali posebni polusatni trening (nazovimo to “shoot-out”) gdje se odlučivalo koja će se šestorica kvalificirati za utrku. No vrijeme koje bi ostvarili u tom treningu nebi im se računalo za mjesto na gridu.
      I tu je nastao nesporazum između momčadi i vodstva utrke pošto su momčadi smatrale da će se i ta vremena računati za poredak na gridu.
      Zatim su momčadi zahtijevale (i dobile) dodatnih pola sata treninga za sve vozače u kojem bi se ostvarena vremena uzimala za poziciju na gridu.
      No neki od vozača (onih kojima je utrka bila zagarantirana) mislili su suprotno, da je to trening u kojem se neće mjeriti vremena krugova, pa nisu nastupili.

      U noći s petka na subotu vodstvo utrke odlučilo je da će se u obzir uzimati samo ta vremena ostvarena u tih zadnjih pola sata treninga, dok se ona ostvarena prije “shoot-outa” brišu.
      Sada su se bunili oni oni kojima su ta vremena bila poništena, a nisu nastupili tijekom onih pola sata treninga. Na koncu su se nekim vozačima uzela ostvarena vremena iz prvog (poništenog) treninga.

      U subotu je prvo održan jednosatni trening za sve, zatim polusatni “shoot-out” koji je zbog Coureageovog sudara bio prekinut nakon 20 minuta. Preostalih 10 minuta odrađeno je nakon polusatnog treninga u kojem su sudjelovali svi vozači. Ponovno vremena ostvarena u “shoot-outu” nisu vrijedila za grid.



      1

      0
      • zekohonda Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

        zahvaljujem!!!
        gore je trebalo pisati da sam tekst podijelio za čitati u dva dijela, tj. dva dana, ali edit opcija nije radila.


        0

        0
  3. Dome_Senna Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    “U 90. krugu Hill je naletio na ulje na stazi i izvrtio. Motor se ugasio, ali ga Hill nije mogao upaliti pomoću gumba za paljenje motora. Iskočio je van, malo pogurao bolid i na nizbrdici je uspio upaliti motor. U svemu tomu nije ponovno pričvrstio sigurnosni pojas. Ujedno se i stražnja desna guma probušila i počela je lagano gubiti zrak. Hill je to osjetio u vožnji i započeo je 91. krug s namjerom da na njegovom kraju ode u boks na promjenu gume. Prije nego je došao do boksa, na brzom pravcu prije zavoja Loop došlo je do puknuća gume i bolid je nekontrolirano izletio van staze, udario u nasip i počeo se okretati. Hill je ispao iz bolida pošto nije zavezan sigurnosnim pojasom. Srećom ostao je živ, ali je zaradio prijelom obiju nogu. Sezona je za njega bila gotova i predstojao mu je podulji oporavak.”
    Koliko tanka granica je ovdje između luđaka i legende, nevjerojatno…



    3

    0
  4. Har Kl Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Wow.
    Zaista, svaka čast. Stvarno si se potrudio da nas impresioniraš, kako sa tekstom tako i grafičkim i tehničkim detaljima.
    Ovo ću za vikend detaljno da pročitam :)


    0

    0
  5. Vedran Kristić Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Svaka čast na trudu! :)


    0

    0
  6. Frantic Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Lotus 49 :klanjam:
    Damire :thumbs:



    1

    0
Povratak na vrh

Anketa

Kad ste počeli gledati Formulu 1?

Rezultati

Loading ... Loading ...

Produlji život portala
Vaše korisničko ime na F1pulsu: