Zimska stanka, 7. dan: Alfa Romeo u Formuli 1 (3. dio)

Kako bi se smanjile brzine bolida u zavojima koje su postale sve veće korištenjem ground effecta, za 1981. su zabranjeni tzv. sliding skirts, ključni elementi postavki donjeg dijela bolida za postizanje što većeg prianjanja. Momčadi su, kao i uvijek, pronašle rješenje kako bi se kompenzirao nedostatak, a u ovom slučaju to je bila ugradnja podesivih hidropneumatskih amortizera. Pravilnikom mandatorna udaljenost bočnih okomitih površina od tla je morala iznositi 60 mm te se mogla mjeriti isključivo dok je bolid bio u boksu, no u vožnji je priča bila sasvim drugačija.

1981., Marlboro Team Alfa Romeo

Autodelta je također uvela ovu preinaku te je bolid službeno imao naziv 179C, iako je 2 nastupa imao 179B (1980.), te još pokoji sa specifikacijom 179D. Ali, kako će se kasnije pokazati, ni evolucija C nije bila naročito brza, pogotovo u usporedbi tempa s nekim od svojih suparnika koji su koristili motore s prednabijanjem.

Momčadske boje je još jednom branio Bruno Giacomelli, a za 1981. mu se pridružio Mario Andretti. Sezona je bila razočaravajuća i sredinom godine Alfa je dovela francuskog inženjera Gerarda Ducarougea nakon njegovog odlaska iz Ligiera. Ducarougeov rad je pomogao Alfi koja je postala kompetitivnija, a Giacomelli je osvojio prvo postolje za momčad u povratničkoj eri trećim mjestom u Las Vegasu krajem godine.

Gledajući cijelu sezonu u brojkama, Alfini bolidi su imali 14 odustajanja, što je praktički polovica nastupa svih jednosjeda koje su koristili te godine. Ipak, do cilja su dolazili puno češće nego 1980., ponekad na solidnim pozicijama. Najbolji rezultati su im bili četvrto Andrettijevo mjesto na prvoj utrci sezone, VN SAD-a Zapad, te Giacomellijevo četvrto mjesto na predzadnjoj utrci sezone (VN Kanade) i treće mjesto na gore spomenutoj utrci u Las Vegasu, posljednjoj postaji sezone.

Posljednja verzija se negdje označava i sa 179F, a postojali su i testni primjerci 179T koji su imali V8 motor (1982. godine), u kojima su se testirali novi 1.5-litreni turbo motori.

179 (sve njegove izvedenice) su osvojile 14 bodova u 61 utrci.

Alfa Romeo je 1981. završila na devetom mjestu s 10 bodova.

1982., Marlboro Team Alfa Romeo

Iako je 179D imao par nastupa u 1982., za novu sezonu je Ducarouge dizajnirao potpuno novi bolid naziva 182. Vozački par su činili Bruno Giacomelli (četvrta sezona zaredom) i Andrea de Cesaris. Pouzdanost je opet bila problem jer su vozači odustajali na više od pola utrka na kojima su sudjelovali.

Alfa Romeo 182B

De Cesaris je zabilježio pole position na trećoj utrci sezone, VN SAD-a Zapad gdje je kasnije odustao, te postolje zahvaljujući trećem mjestu u Monaku gdje je u posljednjem krugu čak i vodio, ali je morao odustati zbog kvara elektronike (klasificiran kao treći). Talijan je u Belgiji čak vodio 18 krugova, no pohod na pobjedu opet je zaustavio kvar, ovoga puta motora. Od ostalih utrka na kojima je Alfa osvajala bodove, ističu se samo VN Kanade (šesto mjesto za de Cesarisa) i VN Njemačke (peto mjesto za Giacomellija).

Alfa je 1982. koristila više specifikacija bolida: 179D na jednoj utrci i par verzija novog 182 na 15 utrka. Svi su bili opremljeni Alfinim 3-litarskim V12 motorom koji je razvijao oko 540 konja na 12 000 o/min.

Momčad je sezonu završila na 10. mjestu sa sedam bodova.

Komentiraj

6 komentara

  1. zekohonda Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    ova zadnja slika je iz tehničkog muzeja u njemačkom sinsheimu.
    hvale se da im je kolekcija f1 bolida najveća u evropi.



    1

    0
  2. Jester Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    S tako bogatom Alfinom poviješću odustajanja izgleda da se nazire šansa za Hondu :D



    4

    0
  3. Frantic Donator Negativno ocijenjen komentar. Prikaži

    Odlično.
    Keep going…..



    4

    0
Povratak na vrh

Čitaj portal bez reklama i doniraj za život servera

Vaše korisničko ime na F1pulsu:

Anketa

Kad ste počeli gledati Formulu 1?

Rezultati

Loading ... Loading ...