Iako često voljeni od strane publike, japanski vozači u Formuli 1 nikad uspjeli ostvariti velika postignuća, čemu svjedoče samo tri osvojena postolja. Ti junaci su dobro nam poznati Aguri Suzuki, Takuma Sato i Kamui Kobayashi, dok ostalih 18 vozača iz zemlje izlazećeg sunca nikad nije uspjelo doći do postolja. Čak ni bolji poznavatelji ne znaju nabrojati sve Japance koji su prošli kroz Formulu 1, posebno one iz 70-ih godina prošlog stoljeća.

Led je probio Hiroshi Fushida 1975. godine na VN Nizozemske. Vozio je za momčad Maki Engineering (za koju također vjerojatno niste čuli) koje je jedva skrpala nekoliko nastupa u Formuli 1. Hiroshijev vikend neslavno je završio prije samog početka utrke, budući da ga je zadesio kvar na motoru. Sljedeći pokušaji bili su isto toliko uspješni, a redom su to bili Masahiro Hasemi, Masami Kuwashima, Noritake Takahara, Kazuyoshi Hoshino i Kunimitsu Takahashi.

Hiroshi Fushida kao prvi Japanac u Formuli 1

Prvi Japanac o kojem se pisalo i koji je masama poznat je Satoru Nakajima, doduše, svoju “slavu” može ponajprije zahvaliti timskim kolegama, prvo Ayrtonu Senni pa onda Nelsonu Piquetu, trostrukim prvacima Formule 1. Bio je prvi Japanac koji je dobio puni staž u nekoj ekipi. Mjesto je dobio u vrlo dobrom Lotusu, u kojem se Senna dvije godine prije borio za pobjede te redovito osvajao pole positione. Tako je bilo i 1987., u prvoj Nakajiminoj sezoni, no on nije bio niti približno uspješan. Senna ga je osramotio na svim poljima. Primjerice, u kvalifikacijama za VN Monaka Satoru je bio sporiji od Ayrtona više od pet sekundi, pa probajte zamisliti kako bi se pisalo vozaču koji bi danas zaostao za svojim timskim kolegom u toj mjeri. U Lotusu je ostao još dvije sezone, a najbolji rezultat zabilježio je na VN Australije, posljednoj sezonskoj utrci. Tada je osvojio četvrto mjesto te odvozio najbrži krug, čime se dostojno oprostio od Lotus Honde.

Nakajima na VN Japana 1987.

U Formuli 1 se zadržao do kraja sezone 1991., kada je vozio drugu godinu uzastopno za Tyrell Yamahu. Nastupio je u 80 utrka, od čega je 10 puta završio u bodovima. Osvojio ih je ukupno 16, uz jedan najbrži krug. Bilo bi pošteno spomenuti da je Japanac odustao u gotovo pola svojih utrka (37/80), dok se u njih pet nije uspio kvalificirati.

Samo godinu poslije ulaska Nakajime u Formulu 1 dolazi Aguri Suzuki, konkretniji vozač koji je osvojio prvo postolje za Japan. U karijeri je vozio poprilično loše bolide, no i njih je nekako uspijevao dovesti do cilja i ostvariti dobar rezultat s obzirom na mogućnosti. Momčad u kojoj je osvojio treće mjesto na svojoj domaćoj utrci na Suzuki bila je Larrousse, kojoj je to jedino postolje u sedam godina postojanja. Ostatak karijere bio je poprilično otužan za Suzukija, budući da je u puno više utrka odustao nego ih je završio, a čemu su najviše kumovali loši i nepouzdani bolidi.

Aguri Suzuki na trećem mjestu za VN Japana pokraj timskih kolega iz Benettona, Morena i Piqueta

Od Formule 1 se oprostio vozeći Ligier na VN Pacifika 1995. godine, koja je održana u Japanu na stazi Circuit TI Aida. Vozio je još za Zakspeed (nije se uspio kvalificirati na niti jednu utrku), Footwork i Jordan, no za njih nije uspio osvojiti bodove. Osvojio je ukupno 8 bodova, uz to jedno postolje na VN Japana. Od 64 utrke u koje se uspio kvalificirati, samo je 25 puta vidio kockastu zastavicu. Aguri Suzuki je novijim generacijama poznat po osnivanju tima Super Aguri koji je funkcionirao od sezone 2006. do četvrte utrke sezone 2008.