Prošlo je jako dugo otkako sam posljednji put posvetio vrijeme ovoj seriji, te je krajnje vrijeme da oživimo obiljetnicu 50 godina McLarena u Formuli 1 i u isto vrijeme prisjetimo drijemajuće ljubitelje McLarena na neka bolja i sretnija vremena. Mada igla pada točno u onaj dio povijesti McLarena kojega se njegovi fanovi ne žele prisjećati, u jedne od najtežih dana u povijesti momčadi. McLaren je u prošlom dijelu priče dominirao pune četiri godine s Hondom, ali je na kraju 1992. ta suradnja prekinuta zbog ekonomskih poteškoća. S Hodnom su otišli i dani pehara i šampanjca i naslijedila je transformacija Formule 1 kakvu do tada svijet nije vidio, baš usred McLarenove ekonomske krize. Iako je kao kompanija upravo te 1992. McLaren proizveo u to vrijeme najbrži cestovni automobil na svijetu, onaj koji je i 13 godina kasnije u svakom pogledu parirao potpuno novom Buggati Veyronu, u Formuli 1 je vladala druga priča.

Možda su imali top tehnlogiju u svojim cestovnim automobilima, ali su naspram napretka konkurencije u F1 sve više djelovali kao danas preklopni mobiteli s tipkama naspram pametnih telefona sa zaslonom na dodir. Unaprijed se znalo da će Williams biti bolid koji će biti dominantan, pa je Senna još na kraju 1992. pokušao prijeći u redove Williamsa koji je nakon briljantnog FW14 sada imao FW15, remek djelo mlađahnog Adriana Neweya i genijalnog Sir Patrick Heada. Renaultov V10 motor je bio ispred svog vremena, trošio je dosta manje goriva od Ferrarijevog V12 a imao je oko 80KS više od Benettonovog, a uskoro i McLarenovog Forda.

Nakon prekida suradnje s Hodnom McLaren je bio prisiljen da traži nove opcije za uspjeh, pa su 1993. sklopili dogovor s Fordom. Budući da je Ford imao ugovor od ranije s Benettonom u kojem su se vezali da samo njima mogu isporučivati najbolje motore, Senna i novajlija Haikkinen su vozili s još većim deficitom u odnosu na Williamse. To i dalje nije spriječilo Sennu da kroz čistu sposobnost i umjetnost dođe do čak pet pobjeda te sezone i na kraju bude drugi u poretku vozača. Ali ovi rezultati nisu bili dovoljni niti McLarenu niti Senni i stvari su se morale mijenjati ako su željeli skinuti Williams Renault s trona.

Na kraju 1993. Prost osvaja titulu u Williamsu i povlači se te Senna odlazi na njegovo mjesto, a McLaren kao zamjenu dovodi Martina Brundlea. Postoji priča da su ubrzo nakon Senninog odlaska kontaktirali Prosta i tražili da se povuče iz mirovine i vozi za njih, ali je to Alain glatko odbio. Tijekom sezone momčad je testirala Lamborghinijev poboljšani 3512 3.5L V12 motor; i Senna i Hakkinen su imali samo dobre reakcije na performanse motora, ali te jeseni nakon što je Senna već napustio momčad Ron Dennis je na iznenađenje mnogih objavio da će McLaren od 1994. nadalje surađivati s Peugeotom.

Peugeot je u Formulu 1 ušao s A4 3.5L V10 motorom koji je bio izvađen iz njihovog veoma uspješnog 905 modela koji je dominirao „Grupom C“ sportskih automobila, a ujedno je s tim motorom Peugeot pobijedio 1992. i 1993. na 24h Le Mansa. Francuzi su to mogli uraditi jer je FIA 1991. izjednačila pravilnik o motorima u Formuli 1 s onim u Grupi C da bi momčadi u Grupi C slobodnije i lakše mogle razvijale motore s kojima zatim mogu ući u Formulu 1. Ali ono očekivano je došlo jako brzo i već do 1993. serija je bila potpuno rastegnuta i uništena. Peugeotov A4 je proizvodio oko 725KS što je bilo za 40 više od Fordovog motora lani, ali također 40 manje od onoga što je Lamborghini dostavio tijekom testiranja.

1994. godine pravilnik u F1 se ponovo mijenjao i sada su zabranjene stvari poput aktivnog ovjesa, ABS-a i kontrole trakcije koje su uveliko pomagale vozaču prilikom vožnje. Peugeot je isprva planirao da pokraj Hakkinena koji je imao ugovor za ovu sezonu smjesti svog vozača iz Grupe C Philippea Ailliota, ali Ron Dennis je brzo odbio ovu opciju jer je Francuz bio poznat kao vozač koji je često lupao bolide, te se ipak odlučio za Brundlea.

Već na prvoj utrci sezone na Interlagosu moglo se pretpostaviti gdje vodi suradnja Peugeota i McLarena. Brzina motora koju su obećavale brojke u stvarnosti nije bila niti blizu zadovoljavajuća te McLareni nisu mogli niti sanjati top 5 u kvalifikacijama. Hakkinenov motor je otkazao nakon samo 8 krugova, dok je Brundleov dobio drugu priliku jer je Martin bio izbačen iz utrke u incidentu. Na Imoli su oba bolida završila utrku, ali svijet je bio potrešen Senninom smrću.

Sezona se morala nastaviti i momci iz Peugeota su vrijedno radili na unaprijeđenjima, tako da su za Monako pripremili novu specifikaciju motora A6 koja je sada, navodno, imala 760KS. Hakkinen se kvalificirao čak na drugo mjesto, dok je Brundle iskoristio kaotičnu utrku i završio kao drugi. McLaren je pokazao da MP4/9 nije bio toliko loše građen koliko je Peugeotov motor bio očajan u konkurenciji Formule 1. Ali niz koji je uslijedio je jako sličan situaciji koja se trenutno događa u McLaren-Hondi.

U Španjolskoj je Mikin motor eksplodirao nakon 48. krugova, a Brundleov u 59. krugu.

U Kanadi Hakkinen je odustao nakon sam tri kruga zbog problema s elektronikom, a Brundleov motor je opet eksplodirao u 61. krugu.

U Francuskoj je motor na Martinovom bolidu otkazao u 29. krugu utrke, a u Mikinom tijekom 48. kruga.

U Velikoj Britaniji Hakkinen se izborio za novo postolje, završio je treći nakon incidenta u zadnjem krugu s Rubensom Barrichellom, a Brundelov motor je ponovo otkazao.

U Njemačkoj Hakkinen je na startu pokupio 10 bolida i izazvao veliki kaos, zbog čega je dobio ban za sljedeću utrku, dok je Brundelov motor izdržao čak 19 krugova.

Umjesto Hakkinena Dennis je bio primoran ubaciti Ailliota, ali Francuz je opravdao niska očekivanja. Pri kraju sezone Peugeot je počeo obećavati McLarenu da će se napraviti promjene koje će omogućiti da dvojica bar završe utrke. Obećanje su i održali, te su u Italiji i Portugalu oba vozača završila unutar bodova. Hakkinen je nakon dobivanja popravljenog, a ne unaprijeđenog motora u smislu performansi završio četiri uzastopne utrke na postolju, dok je Brundlea pratila ista sreća s kvarovima do kraja sezone.

1994. je bila jedna od najgorih sezona u povijesti McLarena, momčad prvi put od 1980. nije uspjela pobijediti cijelu sezonu. Peugeotov pokušaj da s motorom koji je građen za dosta manje stresno natjecanje na duže staze uspije u Formuli 1 je izgorio već u prvoj godini i McLaren si više nije mogao dozvoliti sramotu. Tko zna što bi se dogodilo da je Ron Dennis poslušao Ayrtona i umjesto Peugeota nabavio Lamborghinijev V12. Da je to uradio, McLaren možda ne bi 1995. stupio u suradnju s Mercedesom, vezom koja će donijeti nekoliko titula u Woking i koja će trajati punih 20 sezona.