Prije nekoliko mjeseci sam analizirao strategiju guma u Formuli 1 za 2016. godinu. Prilično me zanimalo što nam nose nove gume u sezoni 2017. I odmah nakon što je Pirelli objavio svoju infografiku dan iza utrke sastavio sam za vas jednu tablicu u kojoj sam usporedio dostupne podatke za 2016. i 2017. Rekao sam i tada, da ćemo već nakon nekoliko utrka ove sezone moći gotovo bez greške spoznati trend novih guma. Osim toga, u tablici 2017 FORMULA1 GP AUSTRALIA TYRE STRATEGY sam usporedio podatke za neke vrijednosti od 2014. do 2017. Pogledajte, prilično je zanimljivo!

Završila je prva utrka nove sezone Formule1, Vettel je pobijedio! Neki su oduševljeni pobjedom gotovo zaboravljenog četverostrukog svjetskog prvaka, a možda još i više pobjedom Ferrarija. Konačno, rekli biste u oba slučaja, slažem se možda je i bilo već dosta dominacije Srebrnih strijela u protekle 3 godine. Ali, nitko im ne može osporiti njihovo pravo da budu najbolji,zar ne? No, ovaj put gotovo sigurnog favorita za 4. naslov vozačkog svjetskog prvaka niti sasvim pristojan start, koji mu je za razliku od prošle godine kada je bio traljav i odnio neke važne bodove, nije spasio od poraza. Razmišljao sam malo o uzrocima njegovog preranog odlaska u boks na promjenu guma, u odnosu na pobjednika Vettela također na ultrasoft gumama, s kojima je vozio nekoliko krugova u Q2 i ostvario pole position. Razlika je 6 krugova u korist Vettela; on je odvezao 23, a Hamilton samo 17 krugova! Ako uzmemo prvu desetoricu plasiranih samo je Ocon odvozio manje 15, dok je Perez isto kao i Hamilton odvozio njih 17. Hamilton se žalio svom trkaćem inženjeru da mu gume jako slabo drže, pa ih je rano zamijenio za tvrđe, trajnije žute-soft gume, koje je odvezao sve do kraja utrke. Ja bih ipak rekao da je njegova vožnja u Q2 uzela danak, jer on je vozač koji svojim brzim, ali agresivnijim stilom vožnje zasigurno malo jače ošteti, odnosno načne svoje kvalifikacijske gume iz Q2 na kojima mora startati u utrci. Još se prošle godine možda i mogao provući s tim, ali ove godine kada se očekuje da se broj pit stopova svede na minimum – nije. Da podsjetim u mojoj analizi za prošlu godinu vidljivo je da je Hamilton odvozio prvi stint – 16 krugova na kvalifikacijskim, supersoft crvenim gumama, tada najmekšoj mješavini. Splet okolnosti, zbog udesa Alonsa u 18 krugu, omogućio je svima da ove najmekše gume zamijene s tvrđim i trajnijim gumama. S druge strane, ne može se reći da je Mercedes neki veliki potrošač guma u utrci, jer je Bottas u jednakom bolidu svoje ljubičaste ultrasoft gume odvezao izvrsnih 25 krugova. Hamilton bi mogao možda i opravdati brže trošenje svojih guma sa starta, da je nešto značajnije „odmaglio“ nakon starta drugoplasiranom Vettelu iza sebe, ali nije! Osim toga i Vettel se požalio da ima problema s prvim stintom – na ultrasoftu.

Lewis Hamilton, Mercedes

No, ipak, trebali bi se vratiti malo na početak, u tablici 2017 FORMULA1 GP AUSTRALIA TYRE STRATEGY koja je pred vama dani su podaci iz kojih se vidi da su vremenski uvjeti prošle i ove godine bili identični, što je odlična stvar ukoliko želite uspoređivati „jabuke s jabukama“. Na vrhu, u prva dva reda ćete vidjeti koliko su puta vozači odlazili u boks za vrijeme utrke. Prosjek pit stopova za 2016. je bio 2,3, dok je 2017. bio 1,2. A da nije Hülkenberg u Renaultu odlučio već u 16 krugu promijeniti nove ultrasoft gume i Kvyat u Toro Rossu otići u boks zbog probušene gume sasvim sam uvjeren da bi bio čistih 1,0. Govorim naravno, o čistim pit stopovima samo onih vozača koji su završili utrku. Ukupno gledajući prošle godine u Australiji bilo je 44 pit stopova, od čega je čistih bilo ukupno 37. Ove godine je bilo 20, a čistih samo 15 pit stopova. Oni vozači koji nisu završili utrku iz raznih razloga označeni su u sivim kućicama, a u njima su upisani i njihovi odlasci u boks na promjenu guma. Ako su ih uopće i doživjeli, poput Ricciarda, koji je imao neke sasvim drugačije probleme s bolidom, pa nije niti išao u boks na promjenu guma – to mu je u tom trenutku bila najmanja briga. Ove godine nije bilo izlaska Safety car-a na stazu, dok je prošle godine SC odvezao 3 kruga, a i utrka je na trenutak bila zaustavljena.

Ispod ta 2 reda je ubačena službena infografika Pirellija za ovu utrku iz koje se vidi i podatak koliko će svaki pojedini vozač imati kojih guma (pretpostavljam da su na početku GP vikenda svi vozači imali podjednaki broj setova guma), koji prije utrke i nismo znali, jer ove godine sâm Pirelli to određuje na prvih 5 utrka; koliko je pojedini vozač imao na raspolaganju pojedinih setova kojih mješavina guma. Iz te tablice se vidi da je Hamilton na raspolaganju imao 1 set novih soft, 1 set novih supersoft i 1 set korištenih supersoft, te 3 seta korištenih ultrasoft guma. Ono što je posve sigurno, svaki od vozača je za utrku morao obavezno imati barem po jedan set novih supersoft i soft guma, te za kvalifikacije po jedan set novih ultrasoft guma. Osim Ricciarda, koji uopće nije niti odvezao mjereno vrijeme u Q3 zbog izlijetanja sa staze u ogradu, svi ostali vozači koji su imali na raspolaganju za utrku nove setove ultrasoft guma prema gore spomenutoj tablici ispali su u kvalifikacijama već u Q2 ili u prvom – Q1 dijelu.

Drugi dio Pirellijeve infografike prikazuje u kojem krugu i na kojim gumama su vozači išli na promjenu guma. Šrafirane linije označavaju korišteni set guma, dok je čista boja oznaka za novi set guma. Treća grafika prikazuje najbrža vremena na pojedinom setu guma, a isto tako vidi se i koji je vozač imao najduži stint na pojedinoj mješavini guma. Tu su i vremenski podaci, iz kojih je vidljivo ako ih usporedimo s prošlogodišnjim, da su oni identični uz minimalnu razliku najviše 4 °C (u slučaju najniže temperature staze).

U najdonjem dijelu tablice vidljivo je da je ovogodišnja procjena za 5 karakteristika staze koje su usko povezane s ponašanjem guma, da su se za razliku od prošle godine povećala za jedan stupanj samo lateralna, bočna naprezanja na gumama. To je i sasvim normalno, s obzirom na povećane brzine bolida ove godine u zavojima, gdje su i G-sile više. Zanimljivo je da oznaka downforce-a nije mijenjana u odnosu na prošlu godinu iako su bolidi ove godine stigli u Australiju s 25%-tnim povećanjem downforce-a. Ali, to se više odnosi na samu stazu nego na bolide. Ovogodišnji pobjednik, Sebastian Vettel je imao za razliku od prošlogodišnjeg, Nice Rosberga jedno zaustavljanje u boksu manje, samo jedno za cijelo vrijeme trajanja utrke. Prošle godine najmekša guma je bila crvena supersoft guma, a kad nju usporedimo s prošlom godinom vidljivo je da je ove godine trajnost tih crvenih guma bila veća (gledano iz perspektive samo vozača koji je imao najduži stint na pojedinoj mješavini), odnosno 43 naprema 17, što je gotovo 3 puta više. OK, ne treba zaboraviti da je prošle godine „u igri“ bio i sigurnosni automobil, a ove godine to nije bio.

Ispod toga se nalazi tablica u kojoj je vidljivo da se dvije mješavine ove i prošle godine ne „podudaraju“, odnosno ove godine nije bilo najtvrđih, bijelih medium guma, a prošle godine nije bilo najmekših, ljubičastih ultrasoft guma. Dakle, dvije mješavine smo ove godine mogli usporediti s prošlogodišnjim; crvene supersoft i žute soft po najbržim vremenima odvoženih u jednom krugu. Verstappen je svoje najbrže vrijeme na supersoftu odvozio poslije 25. kruga ove godine, dok je Ricciardo to pretpostavljam odvezao u svom zadnjem stintu iza 42. kruga kada je bolid bio lakši, a staza dobro „gumirana“. No, bilo kako bilo, ove godine je Verstappenovo vrijeme bilo oko 2 sekunde brže od Ricciardovog 2016. Osobno, očekivao sam puno brže vrijeme ove godine. Puno je veće razlika u softu; ove godine je Raikkonnen odvezao najbrže vrijeme u pretposljednjem 56. krugu, a to je vrijeme bilo više od 3,5 sekundi brže od Vettelovog na žutim gumama iza 35. kruga. Raikkonen je bio na istoj taktici s gumama (1A) kao i šestorica od prve desetorice – set korištenih ultrasoft iz Q2, te novi set soft guma. I Ocon na 10. i Perez na 7. mjestu su također koristili istu kombinaciju, ali su imali priliku na startu koristiti novi set ultrasofta, zbog lošijih rezultata u kvalifikacijama.

Nakon grafičkog prikaza staze u Melbourneu tablica je koja daje usporedne podatke o broju stintova 2016. i 2017. koje su odvezli prošlogodišnji pobjednik Nico Rosberg i ovogodišnji Sebastian Vettel. Vidljivo je da je Vettel na „kvalifikacijskim“ korištenim ultraljubičastim gumama odvezao 124,3 kilometara, a na softu 183,7 kilometara. Sjetite se ako ste pažljivo pratili moju analizu za 2016., da sam tada rekao da je prošle godine soft bila guma za „izbjegavanje“, zar ne? A, pogledajte kako je evoluirala „žuta“ mješavina ove godine! Na tu temu ću se vratiti na kraju ovoga teksta, bez brige.

Slika s desne strane prikazuje jedan od uređaja Pirellija kojim se prate određeni podaci s površine gazne plohe trkaćih guma. Naravno, sâm Pirelli na neće odati svoje „tajne zanata“, ali sondama se mjeri temperatura na pojedinim područjima tek odvožene vruće gume kao takve, mjeri se i dubina korisne gazne plohe koja je još ostala i koja se eventualno mogla iskoristiti u utrci. Inače, jeste li se već zapitali kako se uopće mjeri dubina korisne gazne plohe na slick (glatkim) gumama? Jasno je na gumama s utorima; gurnete spravicu nalik na šubler u profil i vidite koliko je ostalo do površine. Na slick gumi, na njezinoj gaznoj površini imamo rupice, koje izgledaju kao da je netko „bormašinom i svrdlom“ izbušio rupu, naravno ne skroz do zračne komore, jer bi onda sav zrak iscurio iz napumpane gume, već do određene dubine do nešto više od dna korisne gazne površine. Te rupice se nalaze na gaznoj površini na određenim dijelovima plohe, kako bi se ona mogla mjeriti na različitim strateškim mjestima. Dakle, što je ta dubina plića, to je i manje korisne gazne površine. Treba reći i da se trkaće gume izrađuju ručno, sloj po sloj, a upravo je gazna površina debljine od otprilike 1-2 centimetra u obliku trake nanosi, „lijepi“ na noseću konstrukciju (karkasu) gume na okretnom vretenu. Kada se pažljivo spoje krajevi trake gazne površine guma ide u autoklav gdje se guma „kuha“ do temperature vulkanizacije. Spoj se naravno uopće ne vidi, a još manje osjeća u vožnji, ako se cijeli postupak odradi onako kako tehnolog izrade guma to odredi. Ja sam između ostalog bio u tvornici Michelin u Clermont-Ferrandu, u kojoj su se izrađivale upravo i isključivo trkaće gume za razne kategorije auto i moto sporta. Tada sam upoznao i četverostrukog svjetskog prvaka WRC Tommija Mäkinena.

Posljednja tablica, dolje sasvim desno, nam daje prikaz kvalifikacijskih „pole positiona“ u protekle 4 godine, vremena trajanja utrke koje i nije bitno za ovu raspravu o gumama, već čisto kao podatak koliko jedna ista utrka može trajati u ovisnosti o događanjima na stazi (sudari, sigurnosni automobil, vremenski uvjeti,…). Sjetite se koliko je trajao GP Brazila prošle godine, zbog kiše! Tu su i podaci o najbrže odvoženom krugu u utrci, te na kraju najveće prosječne brzine najbrže odvoženog kruga u utrci (u km/h).

Dakle, izuzmemo li „mokre“ kvalifikacije 2014. u protekle 3 godine možemo vidjeti evoluciju rasta brzine po krugu na kvalifikacijama. Ove godine je vrijeme za „pole position“ bilo u odnosu na 2016. bilo bolje za 1,65 sekundi, a u odnosu na 2015. za 4,14 sekundi. Najbrže odvoženi krug u utrci je 2017. je bio brži za 2,6 sekunde, a u odnosu na 2014. za 5,94 sekundi. Možda i najslikovitiji je prikaz evolucije rasta prosječne brzine najbrže odvoženog kruga; 2017. u odnosu na 2014. je ona veća za preko 14,2 km/h.

Za kraj, moj je dojam da je Pirelli napravio sjajan posao s gumama za 2017., a i priznali su da su slijedili naputke FIA-e, da gume budu trajnije. Potpuno su novi i materijali, te potpuno nova filozofija dizajna guma. Bez obzira na sve Pirelli je pripremio i „back-upcompound“ pričuvne varijante svih 5 mješavina guma za suho, koje se oslanjaju na tradicionalniju filozofiju guma, rekao bih guma kakve smo imali prošle sezone, ali naravno u novim dimenzijama. Za sezonu 2017. imamo gume koje imaju manju degradaciju i manje skokove u radnim temperaturama, što omogućuje vozačima da više pritišću tijekom svakog stinta.
Šef automobilističkog odjela u Pirelliju, koji je „zamijenio“ Paula Hemberyja direktora motorsporta rekao je nakon slobodnih treninga da je razlika između 3 odabrane mješavine za Australiju podjednaka i iznosi po 0,7 sekundi, odnosno ultrasoft je brži od supersofta za 0,7 sekundi po krugu, a supersoft od softa isto tako za 0,7 sekundi.

U teoriji sve to štima, ali naravno u utrci stvari funkcioniraju drugačije, pa je vidljivo da je Kimi odvozio najbrži krug na softu s 1:26.538, da je najbrže na ultrasoftu odvozio Kvyat s 1:26.711, dok je najsporija mješavina (Verstappen) bila supersoft s 1:26.964. Inače naš vrijedni David je u svom članku „Pobjeda Vettela ili pobjeda Ferrarija?“ izvrsno prikazao vremena Vettela i Raikkonena za prvi stint na ultraljubičastoj mješavini do 22 kruga.

Razumljivo je da je i opet najbrži krug odvožen na soft gumama u posljednjem stintu, ovaj puta je Kimi to napravio u pretposljednjem krugu, jer je staza pri kraju utrke razumljivo najbolje gumirana, a bolidi su zbog potrošenog goriva i najlakši.

Sebastian Vettel, Ferrari

Ako pogledamo izgled guma Vettela nakon prolaska kroz cilj vidjet ćemo da njegove čak 183,7 km vožene soft gume izgledaju jako dobro. Isto tako i gume na Bottasovom Mercedesu u ograđenom prostoru za prvu trojicu izgledaju sasvim pristojno, a on je na njima odvezao samo dva kruga manje od Vettela. Sa slike Hamiltona nakon prolaska kroz cilj je vidljivo da je njegova prednja desna guma u najlošijem stanju, ali uz njegov stil vožnje i čak 212 odvoženih kilometara na softu posve je razumljivo da niti ne mogu biti u boljem stanju.

Kad malo bolje analiziram mješavinu guma i njihovo trošenje posve sam uvjeren da je Pirelli za jedan stupanj podigao tvrdoću mješavina. Tako je ultrasoft od 2016. sada malo tvrđi i samo nijansu mekši od prošlogodišnjeg supersofta. To isto vrijedi i za ostale tvrđe mješavine; supersoft prema softu, soft prema mediumu, medium prema tvrdim. I mislim da se ne varam u tome, jer da nije tako najbrži krugovi bi bili osjetno bolji u odnosu na prethodne godine.

Ja sam se osobno nadao da će pasti rekord najbržeg kruga u utrci koji je postavio Michael Schumacher u Ferrariju s 1:24.125 još daleke 2004., što je prosječna brzina od 226,933 km/h. Ove godine je najveća postignuta prosječna brzina bila 220,605 km/h. Izgleda da ćemo još malo morati pričekati da sezona odmakne i da se bolidi još malo ubrzaju. Pratit ćemo i dalje što se događa s gumama ove godine, baš kao s ovogodišnjim prekrasnim bolidima.

Vaš, Zvonimir Martinčević