Bolidi Formule 1 oduvijek su bili sinonim za moćan, glasan i prodoran zvuk, uz velike brzine i prelijepe bolide. U današnjem vremenu prvi put svjedočimo prilično tihim bolidima, a najgore stanje bilo je 2014. godine, kada se na F1 utrci moglo sasvim normalno pričati, čak i ako ste se nalazili blizu ograde. Prije nije bio takav slučaj, već su bolidi bili toliko glasni da bi uši boljele nakon samo nekoliko krugova. Na samom početku sporta nije postojalo pravilo koliko kubičnih, pa su bolidi imali od 1500ccm do 4500, kao što je imao Ferrari. Jedan takav nalazi se u videu ispod, a vozač je Juan Manuel Fangio.

No, već je u trećoj godini Formule 1 doneseno pravilo o kubikaži, koje je glasilo da motor ne smije imati više od 2000, dok broj cilindara nije bio važan. Sljedeće godine je broj povećan na 2500, te su se takvi motori zadržali u sportu do kraja 1960. Poseban zvuk proizvodio je Ferrarijev 2.4 V6 iz 1960., koji je bio jako bučan, ali veoma specifičan.

Zatim su od 1961. do kraja 1965. korišteni motori zapremine tek 1500 kubika, ali koji su imali prekrasan zvuk, posebno V8 verzija od Climaxa, kojeg je koristilo dosta momčadi. Na videu je fantastični Lotus 33.

Još jedan dobar primjer je i Honda iz 1965. sa svojim 1.5 litrenim V12 motorom i vrlo čudnim zvukom. I prethodne dvije godine je Honda imala drugačiji zvuk od Mercedesa, Ferrarija i Renaulta.

Od 1966. donesen je pravilnik gdje je kubikaža motora mogla ići do 3000, što je povećalo snagu za više od 100% u vrlo kratko vremenskom razdbolju. Zvuk motora bio je sjajan, najglasniji do tada, uz najviše okretaje. Pogledajte kako je to zvučalo 1967. u Nizozemskoj. Na 4:00 počinje predstava.