1. predsezonski test
0
5
dana,
1
0
sati,
4
9
minuta,
5
5
sekunda

Korisnički panel



Registracija

Novo na forumu

kolumna
David Vidović
7 min za čitanje 8 komentara

Le Prince

Ključni pojmovi: #Cevert

Neki kažu da je kroz Formulu 1 prošlo puno više vozača koji su zaslužili titulu ali ju zbog ovog ili onog razloga nisu osvojili, nego što imamo pravih i istinski zasluženih prvaka kroz povijest. Jedan od takvih vozača je bio plavooki Francuz koji je bio podjednako brz u bolidu kao i u zavođenju djevojki. Njegova priča je rijetko ispričana jer je prerano završena, spletom nevjerojatnih okolnosti. Iza njega je ostao nadimak koji sve govori, Le Prince.

Bilo bi lijepo ako već znate o kome je riječ, a za one neupućene plavooki Francuz je Francois Cevert. Rođen je na samom kraju Drugog svjetskog rata u Europi, negdje u Parizu, njegovo pravo ime je Albert Francois Goldenberg. Njegov otac je u radio kao zlatar, nakon što je početkom prošlog vijeka izbjegao u Francusku pred progonom Židova iz Rusije. Sva djeca iz obitelji Goldenberg su nosila majčino prezime Cevert, kako bi od nacista sakrili židovsko porijeklo. Obitelj je preživjela rat, a zlatara je bila dobar izvor financija pa se za Ceverte moglo reći da su u to vrijeme bili među bogatijim stanovništvom. Francois je u takvom okruženju imao slobodu da bira što želi raditi u ranim godinama života, ali više od škole on se volio ulicama utrkivati na majčinoj Vespi. Kasnije se prebacio na nešto opasnije Nortonove motocikle, barem po izgledu i zvuku koji su pravili, ali brzo je došlo vrijeme za mladog zlatarevog sina da odsluži vojsku.

Po povratku kući vidno zreliji muškarac i dalje nije odustajao od svoje želje nasuprot očevom negodovanju, pa se brzo upustio u četvorotočkaše. Tijekom 1966. godine je završio školu na tek otvorenoj stazi Le Mans, a zatim je osvojio stipendiju Volant Shell na stazi Magny Course, i kao nagradu je dobio bolid Alpine Formula 3 serije. Godinama kasnije osvajač iste stipendije je bio i Rene Arnoux, kao i mnogi drugi francuski vozači koji su svojevremeno blistali u svojim kategorijama.

Sa F3 bolidom koji je bio ustvari stari model iz 1965. je ušao u Francusku Formulu 3. Bio je jako brz, ali nije imao nikakvo znanje o bolidu niti je mogao sam pripremati bolid za utrke, ali on i njegova djevojka Nanou su nekako preživljavali i išli sa utrke na utrku. Zanimljiva je jedna priča iz tog doba, kada su zatrebali novu gumu na prikolici u kojoj su vozili sve svoje stvari ali nisu imali novu, Francois je ukrao kotač sa Minija koji je bio parkiran iza policijska stanice. Ali i pored snalažljivosti, Cevertu nije išlo najbolje, rezultata nije bilo 1967. a roditelje te godine gotovo da nije niti vidio, jako rijetko je dolazio kući.

Sljedeće godine je uspio naći sponzora, malu tvrtku koja je pravila protupožarne parate, i kupio sebi novi Tecno bolid, i odjednom je sve kliknulo. Počeo je pobjeđivati na utrkama širom Europe i zarađivati novce od utrkivanja, a na kraju je i osvojio titulu u F2. Značajnije od svega toga za Francoisa je što je ponovo stekao očevo poštovanje i sada je imao njegovu potporu. Sljedeće godine je napredovao u Formulu 2 i ostao tamo da ljeta 1970., bilježeći solidne rezultate.

U lipnju 1970. momčad Formule 1 Tyrrell je usred sezone ostala bez jednog vozača, kada je Johnny Servoz-Gavin iznenadno objavio mirovinu zbog brojnih povreda. Tyrrell je očjano trebao novog vozača pored Stewarta i Cevert je dobio poziv u Zandvoort. Bolid koji je vozio, March 701 nije bio baš najbrži model pa je tiho ostvario svoj debi ali su ga u Tyrrellu zadržali. Nedugo potom, na Monzi je osvojio prvi bod, dan nakon fatalne nesreće Jochena Rindta na kvaifikacijama. Mada Francois nije bio najbolji novajlija te godine pored Fittipaldija i Regazzonija, Tyrrell je želio nekog vozača sa dobrim potencijalom koji je spreman da strpljivo uči od već proslavljenog Stewarta. I tek tako, Jackie i Francois su razvili posebnu vezu kao kolege, onu poznatu relaciju kada iskusniji vozač ima ulogu mentora ali i prijatelja mlađem. Cevert i Stewart su postali kao obitelj, družili su se zajedno cijelo vrijeme i ljeto provodili zajedno u Stewartovoj vili duboko u Alpima.

Francois Cevert i Jackie Stewart

1971. Cevertovo učenje i slušanje starijeg prijatelja i kolege je urodilo plodom, završio je drugi na Nurburgringu i na Paul Ricardu, a kasnije u sezoni je bio treći na čuvenoj utrci na Monzi kada su prva četiri bolida cilje prošla unutar dvije desetinke. Na samom kraju sezone je ostvario jedinu pobjedu u svojoj karijeri. Na Watkins Glenu je bio na pravoj poziciji da iskoristi mehančiki kvar Stewarta koji je vodio i da upravo Cevert odeveze svoj Tyrrell prvi kroz cilj.

Sljedeća sezona je bila mukotrpna za Ceverta i stvari nisu polazile njegovom rukom, ali 1973. je počeo pokazivati prave znakove da je kroz njega tekla šampionska krv. Stewart je bio prejak protivnik za njega, ali je proveo gotovo cijelu sezonu na njegovim stražnjim kotačima. Tyrrellovi vozači su osvojili dvostruke pobjede (završili prvi i drugi) na Zolderu, Zandvoortu i Nurburgringu, uz još nekoliko postolja za Ceverta. Veliki uspjeh te godine je ostvario na Le Mansu, osvojivši glavnu kategoriju i pokazavši svijetu da je spreman za velika djela.

Cevert na VN Velike Britanije 1973.

Na predzadnjoj utrci sezonu u Kanadi je preživio žestok incident sa Jodyjem Scheckterom kada se prednji dio Tyrrella odvojio od ostatka bolida od siline udarca. Francosi je iz nesreće išetao ‘samo’ sa velikim modricama i podbijenim zglobovima. Slijedila je prijeko potrebna pauza od dva tjedna prije zadnje utrke sezone na Watkins Glenu. Tijekom tog vremena Francois se pridružio na putovanju obitelji Stewart na Nijagarina vodopade i na Bermude, tijekom kojega su Jackie i on raspravljali o tome gdje da ide sljedeće sezone. Jackie je kasnije ispričao kako je Cevert imao ponudu Ferrarija, ali u to vrijeme nije još uvijek znao da će se Jackie povući poslije utrka na Watkins Glenu, pošto su to znali samo Stewart i Ken Tyrrell. Na Bermudima mu je Jackie rekao da bi trebao ostati s Kenom i još jednu godinu učiti, „jer on neće biti zauvijek u Formuli 1“.

Ali kada su došli na Watkins Glen, pukla je vijest da je Jody Scheckter potpisao sa Tyrrellom za sljedeću sezonu. Iako to Jackie nikada nije priznao, postoji priča da je Ken Tyrrell pri kraju svog života otkrio da je Cevert nekako saznao ili naslutio da će se Stewart povući na kraju sezone, jer bi inače bio jako ljutit oko sklopljenog dogovora sa Scheckterom. Da se Jackie nije spremao u mirovinu, on bi sigurno bio broj jedan u momčadi, što bi ostavilo Ceverta bez bolida za 1974. potpisom Jodya.

Cevert je tog vikenda bio jako brz i, prema riječima Stewarta, do tada ga nije vidio tako motiviranog da pobijedi. Tijekom jutarnjih kvalifikacija u subotu se borio za pole poziciju sa Ronnijem Petersonom, kada je nakon dva brza kruga jednostavno nestao. Nikada nije došlo do službene potvrde uzroka njegove nesreće, sve što znamo je da je upravo Scheckter bio prvi na mjestu nesreće i da je prizor koji ga je zatekao zauvijek promijenio njegov pogled na motorsport. Stewart je bio među zadnjim koji su stigli na to mjesto, a kasnije je otkrio da je zatekao Francoisovo tijelo još uvijek u bolidu. Redari na stazi ga nisu niti pokušali izvući iz bolida i spasiti jer je bio „toliko očito mrtav“.

„Danas je 6. listopad, vozim Tyrrell 006, moj broj na bolidu je 6, a moj motor nosi oznaku 066. Danas je moj sretan dan.“

Previše šestica je bilo uključeno u sudbinu Ceverta koji je ovu rečenicu izjavio svojim mehaničarima prije nego što je napustio boks zadnji put. Poslije ove tragedije Tyrrell se povukao sa utrke, a Stewart je odbio na odveze svoju posljednju, stotu utrku u Formuli 1 u kojoj bi i službeno osvojio titulu. Plavooki Francuz koji je trebao svojoj domovini donijeti do tada neviđenu slavu je svoju epizodu završio u 29. godini.

Ne želite gledati reklame?
Vezane teme: #Cevert

Komentiraj

8 komentara

  1. Ja nisam star, iako F1 pratim 30 godina, tj. osjećam se mladim. 🙂
    Fascinira me, i srcu mi je jako, jako drago kada vidim kako mladi ljudi pišu o F1. I prate F1.

    0

    0
  2. Uh, ja bome imam sve povezano s brojem 6. U njegovom slučaju taj broj nažalost ipak nije bio sretan. Šteta, jako jako dobar vozač. Rastužuje me što ima hrpa dobrih vozača čija je priča ostala nedovršenom. Volio bi da se ovako nastavi pisati o vozačima koji su pomalo zaboravljeni ali itekako vrijedni spomena. Ovaj portal otkad je napravljen u stalnom je rastu, ovakve stvari to i potvrđuju, uvijek nešto novo, uvijek nešto zanimljivo što je vrlo bitno pogotovo u ovo doba kada nema utrka.

    0

    0
    • Kolega senna66 “prisiljen sam” raditi sa vašim tekstom copy – paste :

      Volio bi da se ovako nastavi pisati o vozačima koji su pomalo zaboravljeni ali itekako vrijedni spomena.

      0

      0
      • David Vidović novinar

        Hvala za onaj komentar gore; ne bih ništa da obećavam ali planiram više pisati sad preko zime, pošto su vam se svidjeli ovakvi tekstovi probat ću naći još nekoliko ‘zaboravljenih asova’. 🙂

        0

        0
  3. Šteta za Ceverta. Čitao sam dosta o njemu.
    Još jedna pohvala za tekstove, stvano odrađujete dobar posao i zabavljate nas.

    0

    0
  4. Odličan tekst! (Uspil sam pročitati tekst:) )

    0

    0
  5. zekohonda Donator

    svaka čast davide za tekst! vrlo zanimljivo sa dosta ‘malih’ detalja.
    gledo sam bio dokumentarce na youtube-u, pa su tamo spomenuli kako je cevert više puta pustio stewarta da pobijedi iz poštovanja ili zato jer cevert ne želi (kako da kažem) ‘profitirati na tuđoj nesreći’.
    stvarno poseban odnos njih dvoje.
    jedino te moram ispravit za le mans, jer tamo cevert nikad nije pobijedio.

    0

    0
Datumi predstavljanja bolida
Williams - 17. veljače 2017.
Sauber - 20. veljače 2017.
Renault - 21. veljače 2017.
Force India - 22. veljače 2017.
Mercedes - 23. veljače 2017.
Ferrari - 24. veljače 2017.
McLaren - 24. veljače 2017.
Red Bull - 26. veljače 2017.
Toro Rosso - 26. veljače 2017.
Haas - 26. veljače 2017.
Ne želite gledati reklame?

Anketa

Otvarate li F1puls češće preko mobitela ili preko stolnog računala/laptopa?

Rezultati

Loading ... Loading ...

Top članci ovog tjedna