Zimska stanka, 16. dan: Kako je Jean Alesi ugrabio svoju jedinu pobjedu u F1

Izdvojeno / Marko Rakić: Statistika, zanimljivosti, povijest

Marko Rakić

Prije 7 godina 5 min 8 komentara

Jean Alesi jedan je od najtalentiranijih vozača u zadnjih 30 godina koji nije uspio iskoristiti svoj potencijal i boriti se za nešto više u svijetu Formule 1. Simpatični Francuz bio je vrlo konkurentan na stazi, no doza nesreće (čak 87 odustajanja u 201 utrci) i krivih odluka za koju ekipu voziti, kumovali su tek nešto boljim rezultatima od prosjeka kroz karijeru. Svoj put u Formuli 1 započeo je u Tyrellu 1989. godine, kada je zamijenio Alboreta, te je odmah zasjao i privukao pažnju na sebe, a posebno iznenađen bio je sam Ken Tyrell, vlasnik ekipe za koju je mladi Francuz vozio. Bio je toliko zadovoljan da mu je ponudio ugovor na 18 mjeseci, što je Jean objeručke prihvatio. Krenula je tako sjajna debitantska i još bolja druga sezona, u kojoj se s prosječnim bolidom znao boriti s jačima od sebe.

1990. u Tyrellu

Krajem 1990. Williams i Ferrari praktički su se potukli za Alesija, ali po njega samog je to na kraju loše ispalo. Prvotno je potpisao za Williams, ali se kasnije opredijelio za svoj tim iz snova, Ferrari. Talijani su platili odštetu Williamsu u iznosu od četiri milijuna dolara. Tada se to činilo kao dobar potez, no bilo bi za Alesija puno plodonosnije da je ostao pri prvom potpisu. Ferrari je 1990. bio jedini pravi konkurent McLaren Hondi, dok se Williams i dalje oporavljao od Hondinog odlaska iz partnerstva. Te dvije ekipe zamijenile su uloge za 1991., s tim da je Williams krajem sezone postajao sve jači, pri čemu su po brzini prešli McLaren i odlično se pozicionirali za 1992. Ferrari je za to vrijeme stagnirao, a Prost i Alesi mučili su se da budu treća ekipa. Sljedeća godina značila je pad u ponor, dok je Williams doživio renesansu i pomeo grid.

Ni 1993. nije bila ništa bolja. Bolid je bio spor, a pouzdanost katastrofalna. Odustao je u čak devet utrka te sezone (bilo ih je 16), od čega osam zbog kvara na bolidu. Unatoč tome je nastavio konstantno osvajati postolja kad god je mogao, što je pokazivalo njegov talent i volju za rezultatima. 1994. bila je primjetno bolja godina. Bolid je bio konkurentniji, ali se zadržala nepouzdanost. Na VN Italije Jean Alesi osvojio je svoj prvi pole position. Krenuo je sjajno u utrku, vodio je do prvih zaustavljanja u boksu, a onda su se pojavili problemi s mjenjačem, pa je bio primoran odustati. Slično je bilo i na VN Njemačke kada je startao drugi i po pokazanoj brzini se trebao boriti za pobjedu, no motor je otkazao već u prvom krugu.

1995. neke su se stvari posložile, bolid je bio još malo konkurentniji pa je Jean svaku utrku bio prijetnja. Odlično je vozio cijele sezone, bolid je i dalje bio neposlušan, no Alesi kao da to nije vidio, vozio je najbolje što je mogao i to je odlično odrađivao. 11. lipnja 1995., na njegov 31. rođendan, sreća se napokon osmjehnula. Od početka grand prix vikenda u Kanadi se doimalo kao da će to biti još jedna Schumacherova dominacija. Uzeo je pole position i držao vodstvo od početka utrke, bio je taj vikend klasa za sebe. No, u 57. krugu se pojavio problem s elektronikom na njegovom Benettonu, pa je bio primoran otići u boks da se problem pokuša riješiti.

Ostao je u boksu 70 sekundi, a za to vrijeme je drugoplasirani Alesi preuzeo prvu poziciju te tako odjurio do svoje prve i jedine pobjede u Formuli 1. No, kako je tijekom čitave karijere bio teški baksuz/pegula, njegov Ferrari ostao je bez goriva par stotina metara poslije prelaska startno ciljne crte. Do boksa ga je doveo Michael Schumacher. Tog je dana Francuz bio presretan, dobio je najbolji mogući poklon za rođendan. No, bila je ta sreća kratkog vijeka. Na VN Belgije je morao odustati već nakon četiri kruga, s tim da je bio u vodstvu tada, a na sljedećoj utrci, VN Italije, odustao je sedam krugova prije kraja zbog problema sa zadnjim kotačem. Treba li napomenuti da je tada bio u vodstvu?

1996. godine Jean Alesi prelazi u Benetton, no to je bila situacija kao i 1991. kada je prešao u Ferrari. Praktički copy paste. Njegova ekipa pada, a ona za koju je trebao voziti se podiže u poretku te postaje kandidat u borbi za naslov. Prošla mu je tako cijela karijera, no nikada nije odustao, uvijek se borio svim snagama, pa čak i onda kada je znao da za to neće biti nagrađen. Karijeru je završio sudarom s Kimijem Raikkonenom na VN Japana 2001. Radosno je pozdravio publiku, rukovao se s Kimijem i s osmijehom na licu otišao u zasluženu mirovinu.

Odgovor

8 komentara

  1. Honda
    zekohonda Donator Prikaži
    • 2685 d, 22:21

    zadnja pobjeda v12 motora u f1 , jel’ tako frantice? :)


    0
    0

    0
  2. avalon Prikaži
    • 2684 d, 13:51

    šta je talent bez sriće ? goli kur … dokaza alesi . u ciloj karijeri sriča mu se nasmijala samo jednom jer je tu jedinu pobjedu osvojia zahvaljujući njenom osmjehu . a po svemu je zaslužija puno više . kad ovo pročitam ( opet jer mi je poznata njegova odiseja ) dođe mi da se smijem fanovima čiji ljubimac nije osvojia titulu ( još jednu ) zbog jednog kvara motora .šta bi na to rekli oni stariji koji su volili , poštivali , navijali za ultra talentiranog alesia ? jbga , takav je život/sudbina … nekome se od početak otvore vrata top timova ( npr lewis , max ) , a drugi uprkos talentu nikad na zelenu granu ( npr alesi , heidfeld ) :(


    0
    0

    0
    • Stefan Bellof
      pigmalion Prikaži
      • 2684 d, 15:46

      Odličan komentar……
      Zanimljivo je uz to, da je tu jedinu pobjedu osvojio, osim na svoj rođendan…. Tj. tu JEDINU pobjedu je ostvario na stazi Gilles Villeneuve, u crvenom Ferrariju sa brojem 27 – NEOBIČNO, ZAR NE!?
      Kao da je sam duh Gillesa bio prisutan ondje…. jezovito i sablasno, zar ne?


      0
      0

      0
  3. fjaka Prikaži
    • 2649 d, 23:46

    valja napomenit i to da je benetton bija san snova, ekipa u kojon bi svi tada poželili bit, tehnički jako potkovana sa ross brawnom i rory byrneom…i da su i oni otišli svega nekoliko miseci nakon schumacherova odlaska za njim u stvaranje pobjedničkog ferraria. znači od onih glavnih inžinjera i dizajnera pa do schumachera praktički ista postava koja je stvorila pobjednički benetton stvorila je i pobjednički ferrari. sve je to bio dio plana i pitaj boga koliko je ferrari tu kešira ali da se isplatilo – je :D

    tako i da nije bilo ove rošade te da je alesi osta u ferrariu benetton bi se sa williamsima borija za naslov
    i opet bi bila ista pisma za alesia.


    0
    0

    0
    • fjaka Prikaži
      • 2648 d, 00:04

      nažalost još ima dičurlije koja će veličat prosta i senu a ne nicholsa i murraya,
      schumachera a ne brawna i byrnea
      vettela a ne neweya

      a di su još motori itd itd i onda vidiš da je vozač tek mali dio svega toga. ono, kap u moru :D


      0
      0

      0

Pročitajte više o idućim temama:

Reagirajte na ovaj sadržaj:

Novo na forumu Otvori

Stvaramo uspomene zajedno!

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

Pridruži se

Pulsmedia

Slijedi nas

© Pulsmedia, guramo od 2015.