Mark, sin Alana i Diane Webber, rođen je 1976. godine u malom gradiću Queanbeyan, 15 km od glavnog grada Australije, Canberre. Bio je zainteresiran za sport od malih nogu, a kao dijete je bio skupljač lopti na ragbi utakmicama Canberra Raidersa. No, motorsport je uvijek bio njegova glavna zanimacija, o njemu je mnogo istraživao. Heroji njegovog djetinjstva bili su Alain Prost i Kevin Schwantz.

Krajem 80-ih počeo je s utrkivanjem na dva kotača, no ubrzo je, 1991., prešao u karting. Dvije godine poslije osvojio je prvenstvo u kartingu svoje regije, Novog Južnog Walesa. Nakon što mu je otac, lokalni prodavač motora, nabavio Van Diemen FF1600, bolid koji je bio potreban za sudjelovanje u Formuli Ford, Mark je odmah uskočio u novu jurilicu te 1994. započeo svoj svijet u formulama. Prva sezona bila je prilično loša jer je radio kao instruktor vožnje na stazi Oran Park, koja se nalazi blizu Syedneya. 14 mjesto u ukupnom poretku nije bilo nešto s čim je Mark bio oduševljen.

No, kreću i nešto svjetlije godine, pa je tako u 1995. postigao dobre rezultate u australskoj Formuli Ford. Osvojio je tri pobjede i tri pole positiona te završio sezonu na četvrtom mjestu. Ipak, mnogo bitnija stvar se dogodila iza kulisa. Ann Neal, koordinator serije natjecanja Formula Ford, osigurao je marku sedmogodišnji sponzorski ugovor s firmom Yellov pages. Neal je postao Markov menadžer, te su otišli u Europu, točnije Englesku, gdje se Webber nastavio natjecati u istoj seriji.

Odlazak u Europu

U britanskoj Formuli Ford je odradio izvrsnu sezonu, te je u ukupnom poretku završio drugi, s četiri ostvarene pobjede. Također, pobijedio je na Formula Ford festivalu, koji je održan za kraj sezone. Te je godine proglašen za najboljeg australskog mladog sportaša. Mark je kroz 1996. godinu sazrio kao vozač, te je nekoliko timova iz viših serija natjecanja to primijetilo. Samo dva dana poslije završetka prvenstva, testirao je za Alan Docking Racing, momčad serije Formula 3, te je nakon odlične vožnje dobio ugovor.

Sezona je bila prilično teška, jer je financijsko stanje bilo loše.

Imali smo velikih problema s novcem na početku sezone. Kupili smo auto, no jednostavno više nismo imali novca da ga unaprjeđujemo. David Campese, tatin prijatelj, nam je uvelike pomogao. Na kraju nam je uplatio oko 50 000 funti, što je bilo nevjerojatno i znak da možemo nastaviti dalje”, Mark Webber o 1997. godini.

No, Mark je pokazao odličnu snalažljivost na stazama koje je prvi put vozio, a pobjedu je odnio već u četvrtom nastupu na stazi Brands Hatch, gdje je vodio cijelu utrku te postavio novi rekord staze. Sredinom sezone je dobio ponudu Mercedes AMG-a. Riječ je bila o FIA GT natjecanju, u kojoj bi vozio sportske automobile. Odradio je test na A1 Ringu te impresionirao ljude iz Mercedesa koji su mu odmah ponudili ugovor. Sezonu u Formuli 3 završava na četvrtom mjestu, s jednom pobjedom i još tri postolja. Za Marka kreće razdoblje bez formule, no sreća na kratko.

1998. počinje voziti u FIA GT natjecanju, gdje je s Berndom Schneiderom i Klausom Ludwigom postigao odlične rezultate, 5 pobjeda i treće mjesto na kraju sezone. Sljedeće je godine na utrci 24 sata Le Mans doživio veliku nesreću. Dok je vozio Mercedesov trkaći auto, ultra poznati model CLK GTR, došlo je do problema s aerodinamikom, pa je na ravnici poletio, napravio dva salto okreta te završio u šumi pokraj staze. Nije se ozlijedio, ali je to označilo kraj utrke za Mercedes i kraj Markovog utrkivanja u kategoriji trkaćih automobila.

Webber se vraća ka formulama, a priliku mu je pružio Paul Stoddart, kojeg je kontaktirao na savjet Eddiea Jordana. No, u međuvremenu se dogodilo nešto mnogo bitnije. U prosincu 1999. godine odradio je dvodnevno testiranje u Barceloni s bolidom Formule 1, Arrovsom. Iako je cijelu 2000. vozio za tim European Arrows, bio je i testni vozač istoimenog tima F1. Sezonu u Formuli 3000 završava na trećem mjestu, s jednom pobjedom i još dva postolja. Krajem godine je testirao na Estorilu za slavni Benetton, te je na sva tri dana testiranja bio brži od Ralfa Schumachera i Giancarla Fisichelle. Flavio Briatore je bio ugodno iznenađen Markom te mu je ponudio mjesto testnog vozača za 2001. Postao je i njegov menadžer te ga je za sljedeću sezonu smjestio u odličnu momčad u Formuli 3000, Super Nova Racing. Pobijedio je već na drugoj utrci sezone u Italiji, točnije San Marinu, na stazi Imola uz osvojeni pole position. Slavio je još dva puta, u Monaku i Francuskoj, te je sezonu završio na drugom mjestu. Krajem godine, Flavio povlači potez koji će označiti Webberov početak natjecanja u najelitnijem motorsport natjecanju. Fernanda Alonsa iz Minardija uzima u svoju novu momčad, Renault, kao test vozača, a Webbera ubacuje u Minardi. To je bio prvi Australac u Formuli 1 nakon Davida Brabhama 1994. godine.

Formula 1

Mark vjerojatno nije mogao ni zamisliti bolji početak sezone od onoga što je napravio taj vikend s Minardijem. Svoju prvu utrku u Formuli 1 je odvozio u Australiji, deklasirao momčadskog kolegu Alexa Yoonga u kvalifikacijama, te utrku završio na 5. mjestu, osvojivši tako prve bodove u prvoj utrci debitantske sezone. Osim 8. mjesta u Francuskoj, više nije bilo blještavih trenutaka za Marka, jer je bolid Minardija bio potpuno nekonkurentan, a često uz Arrows i najsporiji bolid na stazi. Ipak, Mark je mnogo napravio za Minardi te sezone, osvojio je bodove za momčad nakon 3 godine (zadnji put Marc Gene 1999.), a 5. mjestom u Australiji je osigurao 9. mjesto u poretku konstruktora, ispred Toyote i Arrowsa. Na kraju godine je proglašen za najboljeg debitanta 2002. od strane časopisa F1 Racing i Autosporta. U studenome, Mark odlazi iz Minardija te se priključuje kvalitetnijoj momčadi, Jaguaru.

Jaguar

Jaguar je u sezonu ušao s dva nova vozača, debitantom Pizzoniom te Webberom, koji je imao tek jednu sezonu iza sebe. Razočaravajuća utrka uslijedila je odmah na početku sezone, kada se kvalificirao na 14. mjesto, a dan poslije odustao zbog kvara na osovini. U Brazilu, trećoj utrci sezone, Webber je napravio pravu malu senzaciju. Kvalificirao se na treće mjesto pored moćnih Ferrarija, McLarena i Williamsa. Nažalost, njegovu utrku obilježio je težak sudar, kada je proklizao u predzadadnjem zavoju, čime je na kraju uzrokovao crvenu zastavu. Sezonu završava na 10. mjestu u ukupnom poretku, s čak 7 odustajanja. Dobio je nagradu za vozača godine od magazina Autocar. Za momčadskog kolegu dobiva debitanta Cristiana Kliena.

Start sezone 2004. bio je ponovno nesretan za Marka. Nakon što se kvalificirao na solidno 6. mjesto, u svojoj domaćoj utrci je već drugu godinu za redom odustao zbog problema s bolidom, ovaj put mjenjač. No, već je na sljedećoj VN ponovno navukao pozornost na sebe, kada se kvalificirao na drugo mjesto na Sepangu. U utrci mu je sreća ponovno okrenula leđa. Dobre kvalifikacije Mark nije uspijevao pretočiti u bodove, ali je zato iz loših izvlačio dobre rezultate u utrci. Sam primjer je i sljedeća, VN Bahreina, gdje se kvalificirao na 14. mjesto, a utrku završio na 8. te tako uzeo prve bodove u sezoni. Sredinom godine, Jaguar je priopćio svojim vozačima kako im ne može dati jamstvo da će se i sljedeće godine natjecati, pa se Webber brzo snašao te krajem srpnja potpisao za Williams. Sezonu je završio tek na 13. mjestu sa samo 7 osvojenih bodova.

Williams

Webberov prelazak u Williams prošao je prilično glatko, te je ubrzo nakon završetka sezone pušten iz jaguara. No, to nije bio slučaj i s odabirom njegovog momčadskog kolege. Prvotno je to trebao biti Jenson Button, no zbog ugovora koji je imao s BAR Hondom taj transfer nije realiziran. Poslije je došlo do dvojbe, Nick Heidfeld ili Antonio Pizzonia. Webber je reagirao na stavljanje Pizzonie u uži krug vozača za Williams, jer je Brazilac u Jaguaru govorio protiv njega, te lagao da ga je momčad favorizirala. Mark je govorio istinu. Pizzona mu je te godine jako slabo konkurirao, te nije osvojio niti jedan bod, dok ih je Australac osvojio 17. 31. siječnja za drugog vozača Williamsa uzet je Nick Heidfeld. Očekivanja od Marka su bila velika. Uspoređivalo ga se s Alanom Jonesom, koji je prelaskom u Williams osvojio naslov. Sam Michael, tadašnji Williamsov tehnički direktor, je izjavio da bi Mark mogao osvojiti naslov svjetskog prvaka.

Sezona 2005. je krenula vrlo dobro. Mark se kvalificirao na treće mjesto, te u utrci ponovio svoj najbolji plasman, peto mjesto s Minardijem iz 2002. U prvih šest utrka, pet puta je osvajao bodove, a samo je jednom odustao. Ta šesta bila je Markovo prvo postolje u karijeri u Formuli 1. Trebalo mu je za to 55 utrka, a osvojio je treće mjesto u Monaku, iza svog momčadskog kolege Heidfelda. Na Nurburgringu se opet dobro kvalificirao, treće mjesto, no već je u prvom zavoju nakon starta napravio veliki lock up te pokupio Montoyu, što je značio kraj za njega i Kolumbijca. Heidfeld je ponovno završio drugi te pobjegao Marku na 7 bodova razlike. No, Nijemac se ozlijedio na testiranjima te nije nastupio u Belgiji i Italiji, a onda se odmah nakon oporavka opet ozlijedio, jer ga je udario motor dok se vozio na biciklu što je označilo kraj njegove sezone. Zamijenio ga je Pizzonia, koji je bio mrzak Webberu ali nije bilo problema. Iako je izbacio Marka iz utrke u Brazilu već u prvom zavoju, Pizzonia je sam sebi stvarao probleme do kraja sezone, dok je Webber skupljao vrijedne bodove. Rezultat prve sezone s Williamsom je bilo 10. mjesto u ukupnom poretku, kao i 2003. s Jaguarom, no ovaj put s duplo više bodova, 36.

Sezona 2006. čak nije ni loše krenula, s obzirom na to kako je završila. Došlo je do velike promjene u tehničkom smislu, jer su V10 motori otišli u mirovinu, a zamijenili su ih V8. BMW-ov motor je bio jedan od najboljih, no momčad Williamsa je 2006. prešla na Cosworthove, koji su imali dobre performanse, ali pouzdanost je bila nepoznanica na kvadrat. Mark je dobio novog timskog kolegu, mladog Nicu Rosberga koji je 2005. osvojio seriju Gp2. Obojica su u prvoj utrci osvojili bodove, no ipak je više pozornosti na sebe skrenuo Rosberg jer je u svom debitantskom nastupu, uz osvajanje bodova, odvozio najbrži krug utrke. Novi Williams FW28 je bio iznimno kvarljiv bolid, najviše zbog problema s novim Cosworth V8 motorom. Mark nije završio čak 11 utrka, te je u samo tri uspio osvojiti bodove. Sezonu je završio na razočaravajućem 14. mjestu sa sedam osvojenih bodova. 7. kolovoza Mark potpisuje za Red Bull Racing, momčad u kojoj će provesti ostatak karijere.

Red Bull

Zadnja Webberova postaja. U nju je došao preko svog menadžera, Briatorea, koji je napravio sporazum s Red Bullom (ako uzmu Webbera, Renault će ih snabdijevati s motorima). To se i dogodilo, te je Mark postao vozač austrijske momčadi, a timski kolega mu je bio David Coulthard. Ni ovo nije bila uspješna godina za Australca. Odustao je u sedam utrka, a tri puta je uspio osvojiti bodove. Na VN Europe voženoj na Nurburgringu osvojio je svoje drugo postolje u karijeri. Imao je te godine još nekoliko dobrih vožnji, no one su okončane sudarom (Japan, Vettel se zabio u stražnji kraj njegova Red Bulla) ili kvarom (Brazil, u trenutku kad je bio četvrti i čvrsto držao poziciju). Sezonu je završio na 12. mjestu, te je po prvi put u Formuli 1 poražen od momčadskog kolege.

Sljedeću sezonu je započeo odustajanjem, treći put u Australiji, a onda je uslijedio niz od pet utrka u bodovima, što je bio novi rekord za Australca. U drugom dijelu godine, odvozio je još nekoliko dobrih utrka. Tijekom vikenda na VN Velike Britanije, Mark je potpisao novi jednogodišnji ugovor s Red Bullom. Sezonu završava na 11. mjestu.

2009. dolazi do velikih promjena u dizajnu bolida, a tu je, uz bolid momčadi Brawn Gp, isplivao i Red Bullov RB5, koji se pokazao konkurentnim odmah na početku sezone. Coulthard se odlučio povući iz Formule 1 na kraju 2008., te je njegov odlazak otvorio vrata za Sebastiana Vettela, mladog Nijemca u usponu, koji je odradio izvrsnu sezonu u Toro Rossu. Na potopljenoj stazi u Kini, Mark  je završio drugi, što je tada bio njegov najbolji rezultat u karijeri. Pobjedu je odnio Sebastian Vettel, te je to bila prva, a ujedno i 1-2 pobjeda za Red Bull. Uslijedilo je još nekoliko dobrih nastupa, a onda je napokon, nakon 129 nastupa, uslijedila prva pobjeda za junaka današnje priče na slavnoj stazi Nurburgring. Dan prije je osvojio i svoj prvi pole position. U utrci je dobio kaznu prolaska kroz bokseve zbog kontakta s Barrichellom, no ni to ga nije omelo. Mark je taj vikend jednostavno bio klasa za sebe. 23. srpnja, Australac je produžio ugovor s Red Bullom do kraja 2010. godine. Nakon trećeg mjesta u Mađarskoj, Webber je zaostajao za vodećim Buttonom 18,5 bodova te su šanse za naslov itekako porasle. U ukupnom poretku je prestigao momčadskog kolegu. No tada slijedi katastrofalan niz od pet utrka bez bodova, gdje je izgubio priliku za naslov. Ipak, u Brazilu se domogao druge pobjede u karijeri, kojom je zabetonirao četvrtu poziciju u ukupnom poretku. Poražen je drugi put u tri godine, ovaj put od strane Vettela, a poslije će se pokazati da nikad više neće pobijediti momčadskog kolegu u ukupnom poretku.

2010. bila je najbolja Markova sezona. RB6 je često bio najbrži bolid, te Mark nije ima problema s kvarovima, dok je na Vettelovom to često bio slučaj. Dva puta u sezoni je vodio u ukupnom poretku, ostvario je pet pole positiona i četiri pobjede, no titula svjetskog prvaka mu je izmaknula u zadnjoj utrci sezone u Abu Dhabiju. Nes(pr)etnom vožnjom u Koreji (dvije utrke prije kraja prvenstva), izletio je sa staze te oštetio bolid, dovoljno da ne može nastaviti, a izgubio je i vodstvo u ukupnom poretku. Cijelu sezonu se držao pri vrhu poretka, no onda mu je sreća okrenula leđa, kao i nemalo puta u karijeri. Kao da Koreja nije bila dovoljna, Webber je, zajedno s Alonsom, zapeo iza Vitaliya Petrova na VN Abu Dhabija, te ga nisu mogli preteći, dok je Sebastian Vettel vodio u utrci, te krstario prema svom prvom naslovu. Na kraju je završio treći u ukupnom poretku, s 12 bodova zaostatka za momčadskim kolegom.

Prelazak na Pirelli gume za sezonu 2011. Australcu nije dobro sjeo, dok je njegov momčadski kolega dobio krila te dominantno osvojio titulu četiri utrke prije kraja prvenstva. Mark cijelu godinu nije uspijevao pobijediti, no onda je u Interlagosu, posljednoj utrci sezone, slavio ispred Vettela, kojeg su zadesili problemi s mjenjačem dok je bio u vodstvu. Završio je kao treći u ukupnom poretku, a 258 bodova, koliko je osvojio tada, ostao je najveći broj bodova koje je Australac osvojio u jednoj sezoni.

2012. donijela je promjene u tehničkom pravilniku, pa su tako odrezana krila Red Bullu. RB8 je bio dobar bolid, no na početku sezone nije bio konkurentan za pobjede. Tako je Mark zaredao četiri četvrta mjesta, pobijedio u Monaku drugi put u karijeri, te prestigao Vettela u ukupnom poretku nakon VN Europe. Uslijedila je još jedna pobjeda, druga na Silverstoneu, te je tada držao priključak za Alonsom. No, slijedi šest utrka u kojima nije osvojio postolje, te dva nastupa izvan bodova, što ga je potpuno udaljilo od borbe za naslov. Do kraja sezone je uspio osvojiti još 2 postolja te jedan pole position. Završio je na šestom mjestu u ukupnom poretku, s više od 100 bodva zaostatka za momčadskim kolegom, koji je treći put uzastopno osvojio naslov.

Zadnja, 12. sezona u Formuli 1. Red Bull je ponovno imao konkurentan auto koji je bio spreman za pobjede, no prekomjerna potrošnja guma RB 9-ke u prvom dijelu 2013. stvarala je probleme. Na drugoj utrci sezone voženoj u Maleziji, dogodio se “multi 21″, dogovor kojim je Mark trebao pobijediti u utrci ukoliko se dogodi da Sebastian bude iza njega. No, Vettel je ignorirao naredbu s pitwalla te pretekao Marka. Već su nakon utrke počele špekulacije da Mark odlazi na kraju sezone u Porsche kup, što se obistinilo u lipnju, kada je Australac službeno potpisao ugovor. U drugom dijelu sezone je osvojio nekoliko postolja i dva pole positiona. Završio je na trećem mjestu u ukupnom poretku, sa 199 osvojenih bodova.

Možda Marka Webbera nećemo pamtiti kao vrhunskog vozača, no teško je reći da u Formuli 1 nije ostavio dubok trag, posebno kao miljenik publike. Svoju bogatu karijeru zaključio je s 9 pobjeda, 13 pole positiona, 42 postolja, 19 najbržih krugova i 1047,5 bodova.