Danas završavamo vozače korak kratke do naslove, a od 2008. do danas smo imali borbu za titulu do zadnje utrke svake parne godine. Pa krenimo:

2008. – Felipe Massa
Možda i najveći tragičar u povijesti Formule 1, najznačajniju F1 titulu držao je u rukama oko 30 sekundi, koju mu je Hamilton u “suradnji” s Timom Glockom nemilosrdno oteo. Cijelu sezonu se doimalo da bi Massa mogao do titule, nakon što je to Raikkonen napravio godinu prije. No, kvar u Mađarskoj nakon vodstva kroz cijelu utrku i nesretno crijevo goriva uništile su sve prave Massine prilike za naslov. Uoči zadnje utrke prvenstva, Massa je imao sedam bodova zaostatka za Hamiltonom, no realna prilika za naslov je još uvije postojala, pogotovo kad bi se pogledalo godinu unazad. Massa je cijelog vikenda bio nedodirljiv. Osvojio je pole position, pobjedu i najbrži krug, ali sreća mu se nije htjela osmjehnuti, već je naslov u zadnjem zavoju pokupio Lewis Hamilton. Massa je na postolju bio jako emotivan, pa su ga njegovi domaćini pokušavali glasnim navijanjem i bodrenjem oraspoložiti. Brazilac od tada više nikad nije pobijedio u Formuli 1, a prošlo je od tada sedam i pol sezona.

2010. – Fernando Alonso i Mar Webber
Triler u Abu Dhabiju ponovno je otišao kandidatu s najmanje šansi za naslov. Iako je Lewis Hamilton bio četvrti kandidat, njegove su prilike bile zaista minorne, gotovo beznačajne, budući da je zaostatak bio prevelik, a bilo je teško očekivati da sva tri ostala rivala zapnu negdje. Cijele sezone smo imali izmjene u poretku vozača. Mjenjali su se Alonso, Webber, Hamilton i Button, ali Vettel nikako nije uspijevao doseći prvo mjesto. Dolaskom na finalnu utrku sezone 2010. Fernando Alonso bio je u vodstvu s 246 bodova, Mark Webber imao je osam manje, dok je Vettel bio povećih 15 bodova u zaostatku. Hamilton je imao 24 manje od Alonsa. Vettel je pokupio pole position Lewisu Hamiltonu ispred nosa, te je u utrku krenuo vrlo silovito, ne ostavljajući ništa suparnicima. U 16. krugu utrke počeo je pakao za Fernanda Alonsa. Ispred njega se našao Vitaliy Petrov u Renaultu, koji više nije trebao ići u boks. Maksimalna brzina Renaulta bila je prilično dobra, nije ni Ferrari bio loš, ali nije bilo dovoljno. Alonso je nekoliko puta probao prestići Rusa, no nije išlo. Webber je samo nemoćno gledao crveni i žuti bolid ispred sebe dok mu je momčadski kolega jurio prema titulu svjetskog prvaka. Do kraja utrke nije se ništa promjenilo. Vettel je postao najmlađi svjetski prvak, dok je Alonso propustio još jednu priliku za naslov, dok je Webber svoju prvu i jedinu priliku ostavio jeseni 2010. u Abu Dhabiju.

2012. – Fernando Alonso
2012. bila je potpuna drama u pravom smislu riječi, a pravi cirkus odigrao se na VN Brazila po treći put u šest sezona. Cijele sezone su se vozači izmijenjivali u vodstvu, ali su najčešće na vrhu bili Sebastian Vettel ili Fernando Alonso. Nakon VN Italije, 13. od 20 utrka, Fernando Alonso imao je prednost nad drugoplasiranim Hamiltonom od 37 bodova, dok je Vettel imao još dva boda manje. No, tada dvostruki prvak se nije dao pokolebati, te je nanizao četiri pobjede u četiri sljedeće utrke, čime je izgradio prednost od 13 bodova nad Alonsom. Slijedi poluinfarktna VN Abu Dhabija u kojoj pobjeđuje Kimi Raikkonen, a Vettel iz boksa dolazi do trećeg mjesta, unatoč tome što je nakon 1/3 utrke ponovno pao na začelje zbog promjene prednje krila. U zadnju utrku prvenstva Vettel ulazi s 13 bodova više od Alonsa, te se uspijeva kvalificirati na četvrto mjesto, dok je suparnik za naslov bio tek na osmom. No, već je na startu utrke sve pošlo krivo za Vettela. Neoprezno je ušao u četvrti zavoj, te doživio sudar s Brunom Sennom. Nakon što su prošli svi bolidi, Vettel je stajao na stazi okrenut u smjeru kazaljke na satu, što je krivi izbor za stazu u Brazilu. No, borbeni Nijemac se ni tada nije dao pokolebati, te je, unatoč oštećenom bolidu, nizao nevjerojatna vremena i brzinom munje prestizao protivnike, toliko brzo da se u 23. krugu nakon sigurnosnog automobila našao na petom mjestu, što je bilo odmah iza Alonsa. Do kraja utrke se još svašta dogodilo, no nije to uspjelo svratit Vettela od njegovog nauma. Osvojio je treći naslov šestim mjestom, a Alonso je treći put izgubio naslov u zadnjoj utrci prvenstva.

2014. – Nico Rosberg
Nakon vladavine jednog Nijemca krajem V8 ere, došlo je vrijeme i da drugi malo zablista na “glavnom plesnom podiju”. Nico Rosberg uživao je prednost u poretku vozača više od pola sezone, dok je Hamilton za to vrijeme imao određenih problema u kvalifikacijama i utrkama. Za Nicu je sve izgledalo dobro do VN Belgije, kada je Hamiltonu probio gumu tijekom borbe, te je od tada izgledalo kao da vozi bez muda. A na VN Singapura sve je krenulo bespovratno nizbrdo za Britney. U najčišćem gradu na svijetu ostao je bez plasmana već nakon prvih nekoliko krugova (problemi s mjenjačem), dok je Hamilton uzeo pobjedu i zasjeo na čelo poretka. Zaredao je Britanac još tri pobjede od te paklene VN Singapura, a Rosberg ga je u stopu pratio. U zadnju utrku prvenstva Hamilton ulazi s prednošću od 17 bodova, s tim da je zadnja utrka nosila, moram reći, debilne dvostruke bodove. Stoga bi u slučaju Rosbergove pobjede, Hamilton morao dohvatiti drugo mjesto kako bi uzeo drugi naslov. Rosberg je u kvalifikacijama bio prilično uvjerljiv, no već je na startu sve splasnulo, kada se Britanac ispalio kao torpedo u vodstvo, i povratka prema nazad više nije bilo. Kao sol na ranu Rosbergu je došao još jedan kvar na bolidu, zbog kojeg je završio na dalekom 14. mjestu, s krugom zaostatka za Hamiltonom. Želio je Nijemac snažno tu titulu, no odlučniji i brži je bio ipak Hamilton.