Lewis Hamilton i Nico Rosberg

Ups! Sad moram pošteno priznati da sam prije samo koji mjesec bio, baš kao i mnogi drugi, preskeptičan. Rosbergova bodovna prednost djelovala je dovoljnom da bi je on mogao dugo i pažljivo kontrolirati bez velike drame, čak si dozvoliti neke malo slabije plasmane ako samo tu i tamo odnese pobjedu makar Hamilton bio i drugi.

Međutim, ne davši se izbaciti iz takta, Englez je nanizao pobjedu za pobjedom, točnije rečeno njih pet u šest utrka i sad je, već otprilike na polovici prvenstva, opet vodeći u prvenstvu. S ovakvim zamahom koji ima, čini se dosta izvjesnim da bi se kroz sljedećih nekoliko utrka razmak između njih još mogao malo povećati, ali ― tko zna? Već i svojevrstan prigovor koji je Hamilton uložio na Rosberga u kvalifikacijama na Hungaroringu govori da je kod njih dvojice i dalje posrijedi jasno rivalstvo, premda možda više ne eksponirano kao ranije u sudarima i otkidanju karoserije.

Premda je bilo zanimljivo vidjeti lagani povratak Ricciarda u formu (treće mjesto mu je bilo drugi najbolji rezultat sezone, nakon drugog mjesta u Monte Carlu), ipak će ovaj Grand Prix Mađarske ostati upamćen kao točka gdje su se izmijenile pozicije favorita iz Mercedesove garaže. Iako, sama po sebi neloša utrka.

Nekako u isto doba je stigla vijest da je Rosbergov kokpit siguran, s potpisom ugovora koji ga drži tamo još do kraja 2018. Iako ima onih koji su istog trena odmahnuli rukom s tvrdnjom da Rosberg uvijek dobro počne sezonu ali nikad neće biti prvak (što može, ali nipošto ne mora biti točno, vidimo prvo rasplet 2016.!), ovo je ipak pametan potez srebrne ekipe. Ukoliko uspiju suzbiti povremene karambole, ova vozačka postava je upravo ono što trebaju: popularni prvak i vječno prisutan izazivač, koji je legitiman kandidat za prvaka sam za sebe. Da su dovukli nekoga lošijeg, primili bi optužbe kako se orijentiraju na sistem prvi-drugi vozač koji je godinama bio modus operandi u Ferrariju. Ne zaboravimo da je Mercedes u Formuli 1 primarno zbog marketinga i imidža trkača! A da su umjesto Rosberga dovukli, potpuno hipotetski jer su zauzeti, nekakvog Vettela ili Alonsa, riskirali bi još veću lomljavu nego što je imaju sad. Nije Ron Dennis bez razloga naglo posijedio 2007. godine…

To s jedne strane može značiti “još istog” ostane li Mercedes toliko istaknuto dominantan sljedećih godina, ali tu je i faktor novih tehničkih pravila u planu za 2017. koji bi mogao donekle promiješati karte. Premda, ne očekujem čuda: osim kod najvećih preokreta svega naglavačke, kao što je bilo uvođenje turbo-motora, oni koji su bili dobri prije, to obično ostanu i poslije. Naročito ako je progres motora tek postepen, kao što to važi za Red Bull, ili se događaju kadrovske rošade, kao što je ovih dana slučaj s Ferrarijem odakle je izletio James Allison. Doduše, čini se da su Räikkönena odlučili zadržati još jednu godinu, barem držeći kontinuitet na tome.

Druga kritika koja se u međuvremenu raširila kao epidemija je pretjerivanje sa sigurnošću u slučaju kišnog starta, kao što smo imali prilike vidjeti. Tu sam se spreman složiti s tvrdnjom kako se radi o dvadesetak najboljih vozača što se mogu naći, i koji su potpuno svjesni da im radno mjesto nosi određene rizike. Sve manje, ali postojeće. Publika, ionako sve tanja, je kralj radi koje sve to postoji, a ona je platila ulaznice da bi gledala utrkivanje. Ne tvrdim da treba pretjerivati ni na drugoj strani: npr. prekid utrke na Sepangu 2009. doista je djelovao kao jedina moguća razumna solucija. Ali start pod sigurnosnim automobilom u situaciji kad već dobar dio vozača kontemplira prebaciti se s potpuno kišnih na intermediate gume je ipak nijansu preoprezan. Srećom (bar za mene), čini se da su i suci i FIA to tako shvatili, i da se razmišlja o labavljenju sigurnosti ubuduće.

A pravila su se, eto, olabavila i za radiokomunikaciju s vozačima. Potez nabolje, ako se mene pita; prisiljavanje vozača na to da se snalaze sami je trebala biti receptura za bolje i nepredvidljivije utrke, a u praksi se pokazalo da ga je u najboljem slučaju izblijedila, ako ne izravno pogoršala. Nešto kao kad na inače lošem tulumu netko poglasni glazbu.

Kad smo kod tuluma, možda se jedan (skromni) sprema u Wokingu? Kad pogledate tko se u Budimpešti plasirao iza uobičajene šestorke Mercedes-Ferrari-Red Bull, posrijedi je bio upravo McLaren, Alonsov. Što je barem malo kompenziralo ekipi inače katastrofalnu utrku za Buttona. Ništa ne bi bilo posebno markantno da je posrijedi bio, recimo, Monako ili neka slična vrlo specifična staza. Ali Hungaroring je “tipična” staza, i dobar plasman tamo možda daje naslutiti da su se i u McLaren-Hondi, ili možda frazirano “Hondi pa i McLarenu” malo prodrmali i počeli sređivati stvari. Iako to ne znači da treba još preozbiljno uzimati u obzir Španjolčeve tihe nade da bi se sljedeće godine mogao već nadati prvim pobjedama.

(Doduše, s kakvim je već on polomljenim i katastrofalnim bolidima znao osvajati kakve rezultate, možda sam opet u krivu…)