1. predsezonski test
3
5
dana,
1
5
sati,
3
6
minuta,
5
8
sekunda

Korisnički panel



Registracija

Novo na forumu

Damir Abramović: Serija Tasman

Damir Abramović: Serija Tasman

Serija Tasman: Uvod

Od 1964. do 1975. na Novom Zelandu i u Australiji održavala se Serija Tasman, natjecanje nazvano po moru koje spaja te dvije zemlje. Natjecanje se uglavnom sastojalo od osam utrka, po četiri u svakoj državi, a održavalo se od siječnja do ožujka. Pošto je u to doba godine u Europi zima, te nisu održavana natjecanja, mnogi vozači i momčadi Formule 1 odlazili su “Down Under”, kako bi odmjeravali snage s domaćim vozačima. Serija Tasman bila je jako popularna, osobito u razdoblju od 1964. do 1969. za koje možemo reći da je bilo njeno zlatno doba. I upravo ćemo se na to razdoblje najviše koncentrirati u narednim tekstovima.

Uvod

Već u pedesetima su vozači Formule 1 počeli dolaziti na utrke na Novom Zelandu, doduše u manjem broju. Sve je krenulo s dvije utrke održane 1954. godine. Bili su to prvi Grand Prix Novog Zelanda na stazi Ardmore u blizini Aucklanda, te Lady Wigram Trophy vožen na aerodromu Wigram. Tako su se među lokalnim natjecateljima našli Jack Brabham i Horace Gould u Cooperima, Peter Whitehead u Ferrariju 125, Ken Wharton u BRM-u P15, Tony Gaze u HWM-u, te pobjednik prvog novozelandskog GP-a Stan Jones (otac F1 prvaka Alana Jonesa).

Start Grand Prixa Novog Zelanda 1954.

U narednim su godinama te „zimske“ utrke postale sve popularnije, pa su konkurenciju svojim nastupima obogatili Stirling Moss, Bruce McLaren, Reg Parnell, Stuart Lewis-Evans, princ Bira, Caroll Shelby, Harry Shell, Jo Bonnier, Jim Clark, Graham Hill, Denny Hulme, Chris Amon, Lorenzo Bandini, Roy Salvadori…

Od 1961. sudjelovanje F1 momčadi i vozača u utrkama na Novom Zelandu i Australiji postala je uobičajena praksa. Ubrzo se zakotrljala ideja o formaliziranju tih u utrka u jedinstveno prvenstvo, pa je 1964. osnovan Tasman Cup.

Pravila su bila slična onima iz Formule 1, a to je momčadima omogućavalo korištenje F1 bolida iz prethodne sezone. Jedina razlika bila je u zapremini motora. U to su vrijeme Formulu 1 pogonili 1,5 litreni motori, dok su se u Seriji Tasman koristili 2,5 litreni motori koji su se u F1 mogli vidjeti krajem pedesetih i na samom početku šezdesetih.

Ipak, postupno povećavanje troškova, te sve veći broj utrka u kalendaru Formule 1, otežavali su vozačima i momčadima sudjelovanje, što je prouzročilo postupno slabljenje tog natjecanja. Zbog toga su 1970. uvedena nova tehnička pravila kako bi se mogli natjecati jeftiniji F5000 bolidi. Ni to nije donijelo željeni učinak, pa je na kraju 1975. Serija Tasman ugašena.

Warwick Brown, posljednji prvak Serije Tasman

Staze

Ukupno je 11 staza ugostilo utrke Serije Tasman. Staze su bile raznovrsne, od privremenih, smještenih na lokalnim cestama ili aerodromu, pa sve do onih „pravih“, izgrađenih za motorsport.

Četiri su bile smještene na Novom Zelandu, te su sve bile gotovo redovito prisutne u kalendaru natjecanja. Izuzetak su bili Levin i Teretonga čije se utrke 1967. nisu bodovale za ukupni poredak. U Australiji se kroz 12 sezona koristilo sedam staza. Od njih se samo Sandown pojavio u svim sezonama Serije Tasman.

Karta Australije i Novog Zelanda s lokacijama staza

Levin

Staza Levin nalazila se u istoimenom gradiću smještenom 95 km sjeverno od Wellingtona. Na inicijativu Rona Frosta, jednog od najznačajnih ljudi novozelandskog motorsporta, ujedno i pokretača Serije Tasman, 1956. unutar hipodroma izgrađena je staza duga 1.6 km. 1960. staza je prošla fazu renoviranja te je produljena na 2.4 km, da bi krajem 1975. bila zatvorena.

Pukekohe

Staza se nalazi u blizini Aucklanda. Otvorena je 1963. kao zamjena za stazu Ardmore kako bi postala novi dom novozelandskog GP-a. U svom originalnom obliku imala je 3.5 km, dok je 1967. skraćena na 2.8 km. Izbačeni dio staze je i dalje vidljiv, no nije u uporabi.

Teretonga

Na samom jugu Novog Zelanda smjestila se staza Teretonga. Izgrađena 1957., Teretonga je najstarija novozelandska staza koja je još u uporabi. 1966. zadnji dio staze je redizajniran, zanemarivo utječući na duljinu kruga (s 2.4 na 2.5 km), ali bitno na njen karakter. Umjesto tri brza zavoja, staza je dobila spori lijevi zavoj koji vodi na produljenu startno-ciljnu ravninu.

Wigram

Wigram je bila privremena staza na istoimenom aerodromu u Cristchurchu. 1949. je na stazi održana prva novozelandska auto utrka. Od 1951. Wigram je postao dom novozelandske utrke s najduljom tradicijom – Lady Wigram Trophy. Koristeći aerodromske piste, te pristupne ceste, staza je u izvornom obliku bila duga 3.4 km. 1964. redizajniran je treći zavoj, te je dodan hairpin na kraju najduljeg pravca zbog čega je staza bila dulja za otprilike 300 metara. Od 2000. više nije u uporabi.

Adelaide

Adelaide International Raceway izgrađen je 1972. godine. Staza je ugostila Seriju Tasman u njenim posljednjim sezonama, kao i čitav niz drugih natjecanja za vrijeme svog vrhunca popularnosti u sedamdesetima i osamdesetima.

Lakeside

Zahvaljujući trudu Sida Sakzewskija, velikog zaljubljenika u motorsport, kao i brojnih volontera, 1961. otvorena je staza Lakeside, smještena sjeverno od Brisbanea. Staza je postala dom motorsporta u Queenslandu gdje su svoj talent brusili vozači poput Micka Doohana, Willa Powera, Dicka Johnsona… Unatoč popularnosti, staza je krajem prošlog stoljeća upala u financijske probleme nakon gubitka utrke u australskom nacionalnom prvenstvu, da bi 2001. bila zatvorena. Ubrzo je pokrenuta kampanja za spas Lakesidea, te je od 2008. staza ponovno otvorena, ali samo za manje lokalne utrke.

Longford

Smještena na otoku Tasmanija, sastavljena od javnih cesta, staza Longford bila je najveći izazov za natjecatelje Serije Tasman. Staza je bila duga 7.2 km, a njen najveći dio činila su tri duga pravca. Premda iznimno popularna, staza se koristila samo 15 godina (1953.-1968.), a presudile su joj financijske poteškoće, te sve lošija sigurnost za sve brže bolide.

Oran Park

Staza je bila u uporabi od 1962. do 2010.. Isprva duga 1.6 km, 1974. produžena je na 2.6 km pri tome poprimivši oblik „osmice“. Staza je ugostila Seriju Tasman u njene dvije posljednje sezone.

Sandown

Najstarija australska staza još u aktivnoj uporabi, otvorena 1962. godine, nalazi se u blizini Melbournea. U osamdesetima je prošla fazu obnove, te je doživjela određene izmjene u konfiguraciji, no i dalje je zadržala karakter iznimno brze staze.

Surfers Paradise

Stazu je dizajnirao i izgradio Keith Williams, ista osoba zaslužna za stazu Adelaide International Raceway. Ova brza staza je 1968. preuzela od Lakesidea domaćinstvo Serije Tasman u Queenslandu. Zatvorena je 1987..

Warwick Farm

Otvorena 1960., staza je odmah stekla reputaciju prave vozačke staze. Nažalost, imala je kratak životni vijek, te je već 1973. zatvorena nakon što je Australian Jockey Club odlučio ne produljiti suradnju s Australian Automobile Racing Clubom.

Ne želite gledati reklame?

Komentiraj

7 komentara

  1. Svaka cast za clanak i za trud 🙂
    Oran Park je jako zanimljiva staza, ali warwick farm je genijalna staza, meni lici na spoj Suzuke i Silverstona 😉

     
  2. Nisam znao da je postojalo ovakvo nešto. Svaka čast za trud Damire.

     
  3. Marko Rakić administrator

    Izvrsno Damire, hvala ti 🙂
    Warwick farm, sjajna staza, vrlo zanimljiva za vožnju, kao što tekst kaže, prava rejserska.

     
  4. Odličan. Zanimljive su i staze.
    Wigram nakon redizajna izgleda kao SAD.
    Zanimljive su i Oren Park, zbog osmice, kao i Longford, kao staza starog kova, sa preko 7 km, te onim luđačko dugim pravcima i naravno, mostom.
    Takođe, unaprijed se radujem nastavku.

     
  5. David Vidović novinar

    Dobaar Damire, veselim se nastavku i dubljoj priči.

     
  6. zekohonda Donator

    bravo, jedva čekam novi nastavak!

     
Ne želite gledati reklame?

Anketa

Hoće li se iduće godine nastaviti dominacija Mercedesa?

Rezultati

Loading ... Loading ...
Datumi predstavljanja bolida
Renault - 21. veljače 2017.
Force India - 22. veljače 2017.
Mercedes - 23. veljače 2017.
Ferrari - 24. veljače 2017.
McLaren - 24. veljače 2017.

Top članci ovog tjedna