Sebastian Vettel, Ferrari

[dropcap]T[/dropcap]reća sreća, naš narod voli reći, pa je došla i treća inkarnacija Retrovizora, taman na vrijeme uoči sezone ljeta nam Gospodnjeg 2015. Nema potrebe sad se previše osvrtati na 2014., koja je bila takva kakva je bila – neloša ali ne i nešto strahovito nepredvidljiva, barem ako vam je bilo stalo do konstruktorskog prvenstva. Radije uhvatimo priključak s novijim događajima koji prethode nadolazećem cirkusu, 66. po redu prvenstvu Formule 1.

Nova talijanska romansa

Priča koju je, naravno, nemoguće ne komentirati, su rošade u ekipama gornjeg ešalona. Špekuliralo se i teoretiziralo i kometiralo o njima dobar dio 2014., ali mutna slika se počela izoštravati, kao što znamo, tek potkraj sezone.

I tako je Sebastian Vettel, nakon što je u Red Bullu od 2010. do 2013. u džep spremio četiri vozačke titule i neke toliko dominantne faze da je na mahove postajalo monotono pratiti ih, a opet nakon 2014. u kojoj ga je konkurencija s druge strane garaže preznojila, odlučio spakirati kofer i napustiti tim za koji je vozio, u jednoj ili drugoj postavi, cijelu svoju F1 karijeru. (Izuzev onog jednog davnog nastupa za BMW u SAD-u.)

To nam, prije svega, govori da Red Bullovo vodstvo, koliko god katkad znalo djelovati kruto, ima dobar njuh za povlačenje vozača iz Toro Rossa – pa i sâm je Vettel u prvu ekipu došao otamo, a ista se stvar sad odigrala opet, s Kvyatom. Osobno, riskirajući bijes njegovih navijača, nisam još uvjeren da je Ricciardo baš toliko brži od Vettela, koliko to govori šašava bodovna razlika iz 2014., već sam skloniji varijanti da se radilo o takvom spletu okolnosti, vjerojatno presuptilnom da bi mu itko izvan uže jezgre ekipe otkrio uzroke. Ali isto tako, nema sumnje da je Ricciardo materijal za budućeg prvaka.

Uglavnom, iz ovog ili onog razloga, Nijemac je otišao tamo gdje je već više puta u karijeri tvrdio da bi želio dobiti kokpit, čak i kad je kokpit u, čini se, relativno nekonkurentnom stanju. Bilo je zabavno pratiti ekstremno kontrastne komentare na taj potez – od hiper-ushićenih koji tvrde da i Vettelu i Ferrariju treba ovakva promjena koja će oboje vratiti u stratosferske visine, do skeptika i njihovih tvrdnji da je angažiranje svjetskog prvaka kojeg je potukla nova generacija i prethodi mu sigurna, duga silazna putanja nešto što se od trenutačno beznadno zbunjenog Ferrarija moglo i očekivati.

Vidjet ćemo. Prema testiranjima, izgleda da se Ferrari polako uspijeva revitalizirati, ali ne jurimo sa zaključcima: prvi relevantan test je tek onaj kad se prolazi ispod kockaste zastavice u Australiji. U Formuli 1 smo rijetko viđali nevjerojatne skokove naprijed unutar samo jedne međusezonske pauze. I, bit će zanimljivo pratiti kako novopridošlica funkcionira s Räikkönenom na drugom kraju garaže.

Povratak i očekivanja

Jenson Button, McLaren Honda

Dok je, dakle, jednome talijanska romansa tek na slatkim počecima, drugome se zato raspala kao u meksičkim sapunicama, unatoč prolijevanju obećanja vječne vjernosti samo godinu-dvije ranije. No kad je do prekida došlo, djelovalo je kao da zapravo niti jednoj strani to više nije posebno teško. Kao da su imali izraz “ajmo još kao ljudi dovršiti tih par utrka pa onda svaki svojim putem.”

I, scenario koji nam se samo godinu dana ranije opet činio nemogućim se ostvario. Unatoč vatrometu 2007. koji je izgledao kao početak jednog divnog neprijateljstva, Fernando Alonso i Ron Dennis opet su pod istim krovom. Doduše, ovaj put s Ericom Boullierom između njih koji bi trebao služiti kao madrac koji apsorbira hirove sa svake strane.

Vrlo, vrlo pragmatičan potez svih upletenih: Španjolcu je vjerojatno već bilo dosta ‘lako ćemo’ mentaliteta u Maranellu dokle on izvlači više nego što itko misli da je iz bolida moguće, jednako kako je McLaren trebao apsolutno najbolju zamislivu ostvarivu vozačku postavu za svoju novu eru. S obzirom da nije bilo puno drugih raspoloživih ni kokpita ni vozača, Alonso i McLaren su se nekako našli kao prirodni saveznici.

A koliko se to može držati dobrim potezom, vjerojatno nitko (uključivo njih same) to još ne može reći. Hondini motori se na testiranjima nisu baš nešto proslavili, zapravo po svemu sudeći do sad su problematični, tako da su na vidiku već prvi povodi za bračne nevolje, ali ne bih se niti zalijetao s crnim prognozama. Još se, naime, dovoljno svježe u sjećanju nalazi opća konsternacija svih kad je Hamilton odlučio otići iz tada snažnog McLarena u tada srednjeklasni Mercedes, da bi se relativno brzo pokazalo koliko su on i menadžeri dobar “njuh” imali. Sad ostaje vidjeti koliko je taj njuh dobar kod Španjolca i njegovih staratelja. Na Hondi je pokazati što zna i (ne) može.

Ognjem i mačem

Uz to što su transferi među vozačima višeg ešalona uvijek zanimljivi per se, ovaj put oni imaju dodatni zgodan efekt za sezonu. Naime, svi će biti pod čak višim pritiskom nego inače, što jednostavno mora rezultirati zanimljivim utrkama. Koliko god sad trubili o tome da “imaju strpljenja” i razmišljaju dugoročno, i Alonso i Vettel će biti pod određenim pritiskom u novim se ekipama vrhunskim vožnjama dokazati kao dobra investicija i postaviti autoritet. Pokraj njih, Button odnosno Räikkönen će pak osjećati pritisak pokazati da mogu držati tempo s nahvaljenim višestrukim svjetskim prvacima koji im se naseljavaju na drugi kraj garaže, a ne tiho se pomiriti s ulogama sekundarnih vozača.

Nadalje, Hamilton naravno ima motivaciju obraniti naslov, jednako kao što Rosberg želi svoju titulu, znajući kako vjerojatno ima bolid koji to može. U Red Bullovoj garaži, slična stvar – Ricciardo je pokazao dobar početak i kao primarni vozač sad mora nastaviti tim putem, baš kao što se Kvyat mora afirmirati i dokazati sad kad mu je ukazano povjerenje i izvučen je iz druge postave u glavnu ekipu. S tolikim izvrsnim vozačima koji su pod pritiskom pokazati ono najbolje, itekako se sprema pozornica za rivalstva i napetosti na asfaltu. (Drugim riječima – hura!)

Pa uostalom, i Williams treba održati formu pored ovih zvijeri okolo, baš kao što se i ekipe srednjeg odnosno stražnjeg reda trebaju potruditi početi češće otkidati dobre količine bodova. Od Lotusa, Saubera i dijelom Force Indije definitivno ima dosta očekivanja. Jedino Toro Rosso djeluje kao netko tko kreće svježe s dva nova vozača i sprema se na kaljenje nove generacije bez nekog nevjerojatnog pritiska.

Glavosječa

Nažalost, transferi i angažiranje novog kadra ima i svoju cijenu – u ovom slučaju to da se s više vozača moramo oprostiti. S nekima vjerojatno privremeno, ali s nekima još vjerojatnije, barem što se Formule 1 tiče, zauvijek. Možda se ubuduće nađe netko tko angažira Vergnea kao trkača u budućnosti, ali nekako sluti da je, što se tiče Kobayashija i Sutila u Formuli 1, to bilo to.

Figura koja je također dobila izgon, iako po svemu sudeći ipak privremen, je Kevin Magnussen. Mladi Danac je imao nekoliko izvrsnih nastupa u 2014., i koliko god bila shvatljiva krvavo pragmatična McLarenova logika gurnuti upravo njega među testere u doba kad imaju tri vozača za dva kokpita, ovakva ga je situacija nezasluženo maknula s asfalta. Njegovo je nezadovoljstvo stoga očekivano i razumljivo, ali ostaje mu dobra nada da je u listi čekanja za jedan od boljih bolida, za razliku od nekih mladih vozača koji su prisiljeni prvo se sezone i sezone šlepati kroz slabije ekipe i još pritom istovarivati neviđene količine novca.

Zelene i crvene traume

Znamo, isto tako, da će grid u 2015. biti reduciran za jednu ili dvije ekipe, koje su već i u 2014. bile u teškim problemima. Postoje, doduše, neke sugestije da bi Marussia mogla biti uskrsnuta pod svojim starim imenom Manor, ali treba pričekati još prije nego krenemo s velikim optimizmom.

Što se Caterhama tiče, on je došao do kraja puta. U početku je djelovao zanimljivo, organizirano, čak i perspektivno. Angažiran je dobar kadar, s vremenom se prešlo i na tada pobjedničke Renaultove motore, ali u trenu kad je Tonyu Fernandesu cijela stvar prestajala biti interesantna, postojao je pritisak za rezultatima, oni su bili sve slabiji, i sve je krenulo nizbrdo. Od “slavnih” dana s Kovalainenom kao testnim vozačem i najava napada na srednji red, stvari su se srozale na razinu skupljanja vozačkih donacija da bi se nekako stiglo do sljedeće utrke. Šteta!

Kraj šarenila

Također, donešeno je i pravilo da od 2015. vozači moraju koristiti jedan i jedini dizajn kacige u sezoni. Bilo je i vrijeme. Ne samo radi toga što je prepoznavanje vozača lakše poznatom kacigom, nego čitanjem minijaturnih brojčica ili proučavanjem boje kamere na vrhu. Već su s vremenom polako počele živcirati svaki put posebne kacige, ovaj put za samo ovaj memorijal, onaj put dizajn za tu utrku, treći put posebno samo za nekog trećeg… Otprilike kao David Bowie, kojem je zadnjih dvadeset godina svaki koncert “specijalan, posljednji, pozdravni”.

Jupi, još malo publiciteta iz vedra neba!

Ferrari je još jednom pokazao da zna iznenadno skupiti poglede kad se potrudi. Ali slike vizije Formule 1 su bile samo i jedino to – skupljanje pogleda. Jer, koliko god oni crteži novih bolida izgledali fenomenalno, uspjeti ih progurati u Formulu 1 bi tražilo toliko promjena, konsenzusa i volje (tehničke i političke) da tako nešto djeluje praktički nevjerojatno. Ipak je to samo spretan spin, bez ikakvog dodira s realnim zbivanjima na asfaltu. Mogao je Red Bull lansirati sliku s bolidom na raketni pogon, pa reći jednako relevantno da se radi o njegovoj slatkoj viziji.

Ali s marketinškog gledišta, dosta lukavo: nakon što se publika dovoljno nauzdiše nad krasnim crtežima, Ferrari može izaći s argumentom kako očito zna što F1 treba i u kojem smjeru treba ići. A ako ostale ekipe, organizacija i ostali (opravdano) komentiraju kako je to neizvedivo, ispadaju “good guys” koji bi željeli atraktivnu F1, ali eto ovi ostali uštogljenci to ne žele. Klasika – bilo je, i bude opet takvih eskapada.

U perspektivi

Znači, idemo u susret sezoni u kojoj Vettel priželjkuje svoj velik novi početak. U kojoj Alonso nakon nekoliko godina crvene frustracije pokušava zgrabiti uzde očito nestašne McLaren-Honde. U kojoj Button i Räikkönen punim pravom žele pokazati kako imaju energije i znanja nositi se s prethodnom dvojicom. Red Bull imati svojevrstan restart, a Mercedes pokušati to sve iskorsititi za još jedan trijumf dvostrukom titulom.

Još samo neka vrate GP Turske… i skockaju se više s GP Njemačke. Mislim, nevjerojatno je da država pobjedničkog konstruktora upravo bude ona kojoj je utrka upitna?!