Poznat pod nadimkom Gorila iz Monze, kojeg je dobio radi svog izgleda, ali i stila vožnje, Vittorio Brambilla će ostati zapamćen kao jedan od najsrčanijih vozača u povijesti Formule 1. Iako je u svijet Formule ušao u poznim godinama, te je odvozio samo 74 utrke, Brambilla je zbog svog stila vožnje u kojem jednostavno nije bilo mjesta za kalkulacije bio jedan od ljubimaca fanova Formule 1 u drugoj polovici 70-tih.

Ulazak u Formulu 1 u 37. godini!

Brambilla ne samo da je kasno ušao u svijet Formule 1, nego je kasno počeo i s utrkivanjem. S 20 godina, pod utjecajem starijeg brata Ernesta, Vittorio se prvi put okušao u moto utrkama da bi već iduće godine osvojio talijansko prvenstvo u klasi 175 ccm. Nedugo nakon toga počeo se natjecati u kartignu u kojem je čak 1961. godine postao i prvak svijeta, ali kada se njegov brat odlučio utrkivati na četiri kotača, Vittorio je postao njegov mehaničar.

Utrkivanju se vratio 1968. godine kada je počeo s nastupima u Formuli 3, kategoriji u kojoj je 1972. postao prvak Italije. Kako je stalno težio novim izazovima Vittorio je paralelno nastupao i u Formuli 2 u kojoj je za volanom Marcha ostvarivao jako dobre rezultate. A upravo će mu ta suradnja s Marchom, koju mu je omogućio njegov sponzor proizvođač alata Beta, otvoriti vrata Formule 1.

Jedinstvena pobjeda u kišnoj Austriji

Nakon što je pred VN Južne Afrike 1974. godine March ostao bez Novozelanđanina Hovdena Ganleya, Brambilla je spremno uskočio i u svojoj 37. godini postao rookie! Već u prvoj sezoni Brambilla je pokazao sve ono po čemu će postati poznat. Bio je brz kao i timski kolega Hans-Joachim Stuck, ali je bio i skloniji nesrećama. U svom petom nastupu, na VN Švedske, čvrsto je držao peto mjesto prije problema s motorom, a jedine bodove osvojio je u Austriji. Iduće sezone pokazat će svu svoju brzinu i osvojiti navijače širom svijeta. Nakon petog mjesta u Španjolskoj u Belgiji je vodio prije nego što je morao odustati zbog problema s kočnicama da bi u Švedskoj osvojio pole position, ali mu je utrka ponovo završila prerano – ovaj put zbog kvara na prijenosu.

Ipak, sve se vratilo u kišnoj Austriji u kojoj se Brambilla potpuno zasluženo popeo na najviše postolje ostavivši iza sebe imena poput Hunta, Ptycea, Massa, Petersona i Laude! Brambilla je bio toliko sretan radi pobjede da je uspio slupati bolid odmah nakon prolaska ciljne ravnine! Pobjednički krug je odvozio mašući oduševljenoj publici iz polomljenog bolida! Za ovaj veliki uspjeh nagrađen je nažalost samo polovicom bodova, jer je utrka prekinuta nakon 29 od 54 kruga pa je sezonu, koja je za njega završena tri utrke prije kraja zbog teškog sudara u Watkins Glenu, završio na 11. mjestu sa 6,5 bodova.

Frustracije i tragična VN Italije 1978.

Iduća sezona donijela je puno frustracija uzrokovanih kvarovima i odustajanjima zbog čega j osvojio samo jedna bod, rezultat šestog mjesta u Zandvoortu. Brambilla je stoga odlučio u 1977. godini voziti za Surtees, a u sezoni u kojoj je paralelno vozio i za Alfa Romeo u prvenstvu sportskih automobila, Gorila iz Monze je osvojio šest bodova. Međutim, umjesto da se napredak nastavi iduća sezona je donijela puno kvarova i vozačkih grešaka zbog čega je Brambilla postao iznimno razdražljiv pa je s njim postalo jako teško za raditi. Sezona, u kojoj je jedan jedini bod osvojio u Austriji, završila je na tragičnoj V.N. Italije na kojoj je život izgubio Ronnie Peterson.

U sudaru na startu jedan od letećih kotača je pogodio Brambillu u glavu koji je u bolidu ostao sjedati u nesvijesti. Najviše zabrinutosti je bilo za njegovo zdravlje jer je Peterson bio pri svijesti i samo sa ozljedama noge, ali će za razliku od Petersona Brambilla na kraju izaći živ iz bolnice.

Godinu kasnije Brambilla će se vratiti u bolidu Alfa Romena upravo na V.N. Italije, nakon čega je odvozio još iduće dvije utrke. Nakon što je 1980. godine odvozio u Zandvoortu i Imoli, na kojoj se te godine vozila VN Italije, Brambilla je u 43. godini odlučio reći zbogom najelitinijem automobilističkom sportu.  Na utrke Formule 1 vraćao se samo povremeno kao vozač sigurnosnog automobila u Monzi.

Preminuo je 26. svibnja 2001. godine od srčanog udara dok je kosio travu ispred obiteljske kuće u blizini Milana.

Statistika

Sezone: 7 (Južna Afrika 1974 – Italija 1980)

Momčadi: March (1974-1976), Surtees (1977-1978), Alfa Romeo (1979-1980)

Utrke: 79 (74)

Svjetska prvenstva: 0

Pobjede: 1

Postolja: 1

Bodovi: 15,5

Najbolje startne pozicije: 1

Najbrži krugovi: 1

Blackhawk