Da bi došli do kompletne priče u sezoni 1978., moramo se vratiti dvije godine unatrag, na sastanak Marija Andrettija i vlasnika momčadi, Colina Chapmana. Tada je Mario pristao voziti za Lotus, ali samo uz uvjet da on bude prvi vozač te da se tim gradi oko njega.

“Kada je Colin pitao zašto ne vozim za njega, onda sam mu rekao da hoću samo ako mogu biti vozač broj 1 i ako posloži momčad oko mene. Tražio sam baš to jer sam znao da Lotus nema novca da bi jednako opremio oba bolida.”

1977. Lotus je bio odličan i konkurentan, no još uvijek je bilo mušica koje je trebalo otkloniti kako bi se Andretti borio za naslov. Nakon što mu je Ferrari ponudio vrlo primamljivu ponudu za 1978., Mario se ipak nekako uspio dogovoriti s Chapmanom oko plaće, pa je tako ostao treću uzastopnu sezonu u Lotusu. Ubrzo nakon tog potpisa, došao je na red ugovor i za drugog vozača, što je iznenadilo Andrettija, ali i Formulu 1. Ronnie Peterson očajnički je tražio brz bolid, kojeg je našao u modelu 79, ali morao je prihvatiti da bude drugi vozač.

“Colin je uz mene potpisao i Ronnieja. Iz početka sam bio ljut na Colina jer sam smatrao da se ne drži našeg dogovora. Znao sam da je Ronnie vrlo brz, ali ja sam bio tehnički bolje potkovan. Znao sam da će to biti moja prednost.”

Nova sezona pokazala je da stari Lotus 78 još uvijek dobro drži priključak za ostalima, a još bolji 79 bio je pred vratima. Godina je odlično počela za Andrettija. Pobijedio je s pole positiona, dok je Peterson završio tek na petom mjestu. Iduću utrku Peterson uzima pole position, no odustaje iz utrke nakon sudara, dok Andretti uzima četvrto mjesto te stvara prednost od 10 bodova. Na sljedećoj prvenstvenoj utrci Peterson dolazi do svoje prve pobjede u novoj sezoni, dok Andretti nije uspio osvojiti bodove, pa su ponovno jedan pokraj drugog. Na sljedećoj utrci Andretti povećava prednost na četiri boda, a u Monaku niti jedan ne uspijeva osvojiti bodove.

Na VN Belgije dolazi novi model, Lotus 79, a njegovu snagu na stazi pokazuju Andretti i Peterson dvjema 1-2 pobjedama koje su ostvarili na Zolderu i Jarami. U obje utrke je Andretti bio konkretniji i konstantniji vozač. Osvojio je dva pole positiona, dvije pobjede i jedan najbrži krug. Peterson se morao zadovoljiti s dva druga mjesta i lošijim predstavama. Andretti je silovito nastavio i na VN Švedske, gdje je osvojio treći pole position uzastopno. Glavna priče te utrke bio je Brabham s ventitalorom na svojoj poleđini (bit će obrađen u jednom od sljedećih članaka zimske stanke), koji je bio ultra dominantan, ali vozači to nisu htjeli pokazivati, već su kvalifikacije vozili s punim tankom goriva te utrku s pola gasa. Andreti je držao vodstvo prvih 20 krugova, no nakon greške i izlijetanja sa staze je vodstvo morao prepustiti Laudi u Brabhamu. Oštetio je tako svoj Lotus, a na kraju je morao i odustati zbog kvara na motoru. Za to vrijeme se Peterson hrabro borio, budući da je početkom utrke zaradio puknutu gumu. Na kraju se probio do čak trećeg mjesta, čime je smanjio Andrettijevu prednost na šest bodova. Unatoč borbi među njima, nikad nije bilo svađi i atmosfera je bila veoma dobra:

“Među nama je bilo mnogo povjerenja. Bio je jedan od najboljih momčadskih kolega koje sam imao, ako ne i najbolji. Nikad nisam vidio nekoga tko može tako dobro kontrolirati auto. Naravno da smo ubrzo postali i dobri prijatelji.”

Sljedeća postaja – VN Francuske na Paul Ricardu, gdje je Lotus ponovno uzeo 1-2 pobjedu i ponovno u istom redoslijedu, ali je sada razlika među vozačima bila samo tri sekunde.Treće mjesto osvojio je James Hunt, kojemu je to bilo zadnje postolje u karijeri. Sljedeća utrka bila je VN Velike Britanije na Brands Hatchu, gdje Peterson osvaja drugi pole position te sezone. Andretti je preuzeo vodstvo na početku utrke te su jedan drugog naganjali postavljajući veliku prednost nad ostalima. Na kraju je ta utrka ispala najgora u sezoni za Lotus, budući da su oba vozača odustala zbog mehaničkih kvarova.

Utrka u Njemačkoj donijela je novo odustajanje za Petersona zbog mehaničkog kvara te novu pobjedu za Andrettija, čime je povećao vodstvo na velikih 18 bodova. VN Austrije bila je najbolja Petersonova utrka u 1978. Vodio je s pole positiona, osvojio pobjedu i najbrži krug, dok se Andretti sudario s Reutemannom te odustao. Slijedi Zandvoort u Nizozemskoj, gdje Lotusi osvajaju četvrti uzastopni 1-2 start. U cilju su završili kao i na startu. Andretti prvi, Peterson drugi, ali sa samo tri desetinke zaostatka.

Uslijedila je kobna VN Italije. Andretti je ponovno zasjeo na pole position, potvrdivši time puno bolju kvalifikacijsku formu od Petersona. Start utrke u Monzi nije dobro protekao za Šveđanina. Crvena svjetla su se ugasila prije nego su se svi na gridu postrojili, pa su vozači sa sredine grida navalili na one iz prvih redova, što je rezultiralo velikom gužvom ispred prvog zavoja, a ubrzo i sudarom u kojem je Ronnie stradao. Iz gotovo uništenog auta su ga izvukli James Hunt i ekipa za spašavanje koja je radila na stazi. Helikopterom je prebačen u milansku bolnicu Niguarda. U nesreći je zadobio višestruke prijelome po tijelu i udovima te opekline prvoga i drugoga stupnja.

“Svi smo znali da je Ronnie bio prilično ozlijeđen, ali te je večeri najgora prognoza bila da neće voziti do početka sljedeće sezone. U ponedjeljak ujutro sam otišao do bolnice kako bih ga posjetio. Na stepenicama sam sreo Emersona Fittipaldija. Kada me je pogledao, znao sam da je Ronnie umro. Od tih ozljeda nije trebao umrijeti. Zbog toga još uvijek krivim talijanske liječnike. To je bila tragedija, nije trebao umrijeti, mislim da nije dobio kvalitetan tretman.”

Andretti je na kraju sezone osvojio naslov, kojeg je posvetio svom bivšem momčadskom kolegi i dobro prijatelju, Ronnieju Petersonu.