Stari brko Keke (punog imena Keijo Erik) danas slavi 68. rođendan, prvak s malim brojem pobjeda kojeg statistika i pouzdanost bolida nisu voljeli. Nikad nije bio najbolji vozač, niti najbrži, ali se često ravnopravno borio s najvećima tog vremena i zadavao im glavobolje. Finac je jedan od rijetkih vozača koji su osvojili titulu sa samo jednom pobjedom, a s obzirom koliko danas imamo utrka u sezoni, teško je očekivati da se takvo nešto ikada više ponovi.

Na današnji dan 1948. godine rođen je Keijo Erik Rosberg, dijete veterinara Larsa i kemičarke Lea, koji su tada živjeli blizu Stockholma, iako su oboje bili Finci. Razlog je bio “trbuhom za kruhom”, budući da je u Finskoj i dalje vladala teška poslijeratna situacija. Ipak, ubrzo su se vratili u svoju domovinu te je Keke od tada počeo pokazivati znakove, ali sve u njegovoj motorsport karijeri je išlo prilično sporo. U kartingu je bio do 18 godina, kada je uspio osvojiti prvenstvo Skandinavije.

Karijera u Formuli 1

Keke je u Formulu 1 došao 1978., gurajući se kroz niže kategorije više od 10 godina. S nemalih 29 godina nije bio jedan od mlađih vozača na gridu, no već je u prvim utrkama pokazao da bi se na njega moglo računati u budućnosti. Dobio je mjesto u Theodore Racingu, momčadi koja nikad nije bila niti blizu razine prošlogodišnjeg Manora, što dovoljno govori o kakvom se kršu radi. Tijekom sezone se preselio u momčad ATS Racing, no ni to nije donijelo puno sreće, budući da je bolid bio prilično nekonkurentan. Sljedeće godine Finac je prešao u Wolf Racing, no tamo je bilo još gore. Od 16 utrka u toj sezoni, na pola nije nastupio, u sedam ih je odustao, dok je u francuskoj završio na devetom mjestu. Jedina svijetla točka te godine bio je potpis za Fittipaldi Team/Automotive, koji je ipak bio nešto konkretnija i ozbiljnija momčad.

Rosberg u Theodoreu

1980. počela je veoma dobro za Rosberga. U prvoj utrci sezone voženoj u Argentini osvojio je svoje prvo postolje, te prvo za Fittipaldi Team još od VN Južnoafričke Republike 1978. godine. Te sezone za momčadskog kolegu imao je Emersona Fittipaldija, dvostrukog svjetskog prvaka na zalasku karijere. Godina je bila prožeta problemima i za jednog i za drugog vozača, no Rosberg je ipak izašao kao pobjednik s bodom više. 1981. bila je jako loša. Pouzdanost bolida postala je još gora, a momčad nije osvojila niti jedan bod, od čega se nije uspjela oporaviti, pa smo se krajem 1982. oprostili s brazilskom momčadi. Iz svega lošeg ponovno je proizišlo nešto dobro za Rosberga, a to je potpis za Williams.

Iako postavljen kao drugi vozač momčadi, Keke to nije dao naslutiti svojim vožnjama, posebno u kvalifikacijama, gdje je timskog kolegu Reutemanna prosječno ostavljao za pola sekunde. No, to je trajalo samo dvije godine, budući da se Argentinac povukao iz sporta zbog rata za Falklandsko otočje. Zamjenio ga je Irac Dereck Daly. CIjela sezona 1982. bila je veoma čudna, puna incidenata, prosvjeda, bojkota, neobičnih događaja i ostalo. Na trećoj utrci sezone u SAD-u Rosberg osvaja prvo postolje otkako je došao u Williams, a to isto ponavlja dvije utrke poslije u kobnoj Belgiji, gdje je život izgubio Gilles Villeneuve. Njegov timski kolega u Ferrariju, Didier Pironi, tako se promaknuo u glavnog konkurenta za naslov prvaka, ali samo do VN Njemačke. Tada je Francuz imao strašan sudar, iz kojeg je izašao sa skršenim nogama. Liječnici su mu ih skoro amputirali, no karijera u F1 svejedno je bila gotova. Nakon te utrke, stanje u poretku bilo je ovakvo: Pironi 39 bodova, Watson u McLarenu 30, a Rosberg u Williamsu 27. Do kraja sezone ostale su još četiri utrke te maksimalnih 36 bodova ukoliko netko pobijedi na svim preostalim velikim nagradama.

Pobjeda na Dijon Prenois, francuskoj stazi korištenoj za VN Švicarske

Na sljedećoj utrci u Austriji gubi utrku u fotofinišu od Elija De Angelisa, s kojim je inače bio vrlo dobar prijatelj. VN Švicarske bila je sljedeća utrka prvenstva, a koja nikako nije odgovarala Williamsu Kekea Rosberga, koji je imao slabašni atmosferski motor, dok je konkurencija (Renault, BMW) imala mnogo jače turbo motore. To je na stazi Dijon Prenois još više došlo do izražaja, pa je u kvalifikacija Keke zaostao više od dvije sekunde za Prostom. No, borbeni Rosberg nije se predao, već je u utrci slavio ispred Prosta i Laude, te tako preuzeo vodstvo u ukupnom poretku. U zadnjoj utrci prvenstva, jedini preostali kandidat za titulu bio je John Watson u McLarenu, kojemu je bila potrebna pobjeda bez da Rosberg osvoji bodove. Takvo nešto nije se dogodilo, a Keke je nakon utrke u Las Wegasu slavio svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka.

1983. nije bila za pamćenje ako se pita Rosberga. Nakon šampionske godine, apetiti su porasli, ali i pozudanost turbo motora je postajala sve bolja, pa je postalo očito da Cosworthov V8 ne može nikako parirati Renaultu i BMW-u. Godina je prošla u znaku borbe Piqueta u Brabhamu te Prosta u Renaultu, dok je Rosberg završio na petom mjestu u poretku vozača. Zabilježio je još jednu pobjedu, i to u Monaku. Krajem sezone Williams je sklopio ugovor s Hondom, koja je donijela veoma dobar, ali prilično nepouzdan V6 turbo motor. Sljedeća sezona prošla je u znaku učenja i mučenja. Kvarova je bilo dosta, ali kad bi motor bio poslušan, Rosberg bi s Williamsom bio prijetnja. Na otvaranju sezone u Brazilu ugrabio je drugo mjesto, a u Dallasu je stigao do još jedne pobjede. Te godine su dominirali vozači McLarena, Niki Lauda i Alain Prost, koji su iza sebe imali sjajan Porscheov turbo motor.

Zadnja godina u Williamsu bila je 1985., i koja nije bila tako loša, no problemi s pouzdanošću motora i dalje su bili prisutni. Rezultatski je to bila solidna sezona, gdje je Rosberg završio na trećem mjestu u poretku vozača, s dvije pobjede i dva pole positiona, a momčad je u drugom dijelu sezone poprilično napredovala, što je donijelo treće mjesto u konstruktorskom poretku. Zadnje utrke sezone označile su veliko podizanje forme kod Williams Honde, te su Mansell i Rosberg odnijeli pobjede u tri utrke uzastopno, što je bila najava dominantne 1986. i 1987. za britansku momčad. Finac je za sljedeću godinu potpisao s McLarenom, ali prije nego se pokazalo da je Honda profunkcionirala. Tada se smatralo da je to bio sjajan potez, budući da je McLaren pokupio sve titule prethodne dvije sezone.

McLaren za 1986. nije bio tako loš, no Williams Honda bio je primjetno bolji bolid. Finac se nije dobro snašao u novom bolidu, koji je bio izrađen prema stilu vožnje Alaina Prosta. Francuz je te sezone bio dosta bolji vozač McLarena, što je potvrdio i uzimanjem titule na kraju sezone, dok je Rosberg završio tek na šestom mjestu, 50 bodova iza tada dvostrukog svjetskog prvaka. Pošteno je i reći da je Keke imao mnogo problema kroz sezonu, te je morao odustati 10 puta zbog tehničkih problema. Najbolji rezultat sezone bilo je drugo mjesto u Monaku, posljednje postolje karijere, a zadnji pole position osvojio je u Njemačkoj. S druge strane, Alain Prost je imao dva odustajanja te sezone i samo jedno zbog kvara.

Na kraju 1986. Rosberg se odlučio umoriviti. Povukao se s pet pobjeda, isto toliko pole positiona te 17 postolja, a ipak je najslađi bio naslov prvaka sa samo jednom pobjedom u sezoni, toj 1982. gdje se izmijenilo 11 pobjednika.

Sretan rođendan Keke.