VN Australije
1
1
1
dana,
0
3
sati,
0
6
minuta,
5
8
sekunda

Korisnički panel



Registracija

Novo na forumu

kolumna
David Vidović
8 min za čitanje 9 komentara

Honey Badger

Ključni pojmovi: #Ricciardo

Medojedni ili afrički jazavac, u svijetu poznatiji kao Honey badger, je “uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda kao najneustrašivija životinja u cijelom životinjskom carstvu; it really doesn’t give a shit.”

Svi smo bar jednom odgledali taj video, a razlog je što svaki sport današnjice ima svoga Honey Badgera, nekoga posebnog, underdoga koji je izdvaja iz krda. Iako se ovo ime počinje sve više koristiti i kada treba i kada ne treba, nadimak i dalje nije lako zaraditi. Dodjeljuje se samo posebnim atletama koje zbilja imaju osobine ove životinje. Možda većina gledatelja s ovih prostora niti ne zna, ali i Formula 1 ima svoga Honey Badgera. Taj nadimak mu je popularan već nekoliko godina, a savršeno opisuje njegovu osobnost i ponašanje na stazi.

Ipak je ovo čovjek koji je sa širokim smijehom na licu počistio Vettela iz Red Bulla, od samog početka kada je došao u prvu postavu ‘Bikova’ u svakom se pogledu mogao mjeriti sa Sebastianom i sigurno je igrao dobru ulogu u Vettelovom prelasku, ili bolje rečeno odlasku u Ferrari. Trenutno on stoji ispred svih ostalih i brojke od četiri pobjede tijekom Mercedesove ere dominacije, ali zaslužio je dosta više od te brojke male vrijednosti i velikog pokrivača. Neki su se podsmijavali kada je Horner pričao da je on u top 3 ili 4 vozača današnjice, ali on tu svakako pripada iz mnogobrojnih razloga. Prvi osmijeh Formule 1, Daniel Ricciardo.

Porazivši Vettela napravio je od Red Bulla svoj dom, iako je krov te kuće malo uzdrman tinejdžerima koji skaču i vrište u svojim sobama na spratu i djedovima koji im sve to dopuštaju iz prizemlja, vozač od koga najviše očekujemo jednom kada se Mercedesova zvjerka ukroti jeste upravo Ricciardo. Znamo što je sve Red Bull sposoban napraviti u radionici i kakva sredstva posjeduju, a sada imaju prvu zvijezdu koja svoj posao radi do kraja bez greške i smješkajući se uživa dok ga nečija, bila to velika ili mala sjenka pokriva. Ali premotajmo film godinu i pol unazad. Red Bull je u 2015. ušao pun očekivanja da je početna mučnina u 2014. iza njih i da će Renaultova štucavica proći, svi su očekivali da će biti dosta bliži Mercedesu i iz toga je proizlazila svojevrsna motivacija. Ali nakon samo nekoliko utrka stvari su postale dosta mračne u garaži Red Bulla; bolid nije bio niti blizu očekivanog, Kvyat nije radio posao kakav se od njega očekivao, i da stvar bude gora, Vettel je skočio na drugi vlak i sada je prskao šampanjac sa postolja iznad Red Bullove garaže. Sam Ricciardo je priznao da je za cijelu momčad, kao i za njega, sve to bio veliki udarac i da je motivacija opala nakon hladnog šamara na početku sezone. Ostatak godine je protekao u sličnom tonu, ali Daniel nije skidao široki osmjeh sa lica. Postala nam je navika da očekujemo zube svaki put kada vidimo njega, kao da dečko fizički nije u stanju da bude ozbiljan.

To je još jedna pokazatelj njegovog duha, sam se motivirao nakon teškog starta 2015. i poslije ljetne stanke izašao na pozornicu i dva puta se uspeo na postolje.

Ako pitate bilo kog stručnjaka ili reportera koji stoji uz stazu već godinama što opisuje Danielovu vožnju najbolje i što ga izdvaja, svi će vam reći da je to popularni understeer, odnosno podupravljanje. I sam Ricciardo ne krije da je obožava kada stražnji dio bolide proklizava i da je tada potpuno u zoni. Taj stil vožnje koristi još od nižih kategorija, kada su gume dosta više opraštale i nudile vozaču više opcija, ali kada je stigao u Formulu 1, potrošnja guma je bila nešto što ga je mučilo u HRT-u i Toro Rossu. Ali kroz par godina Ricciardo je izrastao u vozača koji je možda i najbolji u čuvanju guma. On je nekako uspio prilagoditi svoj stil vožnje, zabacivanje stražnjeg kraja bolid kroz brze i srednje brze zavoje a da se pritom ne sili na gumama. Prošle godine u Montrealu Vettel se prisjetio 2014. i Ricciardove telemetrije kojoj se očito nije mogao načuditi.

“Ako se prisjetim vremena kada sam bio u istoj ekipi sa Markom [Webberom], mogao sam primijetiti da je on obično bio brži od mene u brzim zavojima, a ja sam nadoknađivao vrijeme u sporim, a sporih zavoja je uvijek više nego brzih. Ali s Danielom se čini da je bio mrvicu brži od mene u svakom aspektu, nije bilo brojke na koju mogu pokazati i reći da tu nadoknađujem vrijeme.”

Ali jedna od glavnih nedoumica Vettela je bila kako Ricciardo može biti brži od njega, a pritom manje trošiti gume? Ricciardo je vremenom shvatio koliko su osjetljive ove gume, on voli da kaže da je naučio pričati sa njima kroz zavoje, iznositi svoje emocije kroz balansiranu papučicu gasa i onda bi mu one ispričale svoju priču. Iako to lijepo zvuči, menadžment guma je još jedno umijeće koje se izgleda ne može naučiti u teoriji niti se prenijeti u praksu. Baš kao što je i umijeće balansiranje kočnica, u čemu je Riccardo u posebnoj kategoriji u Formuli 1. Sjetite se samo koliko je puta u zadnje dvije i pol godine prestigao nekoga na onaj čuveni Mansellov dummy i koliko je puta na jakim kočenjima bio dva-tri metra kasniji od rivala. Njegov osjećaj u stopalu je može se reći jedinstven u Formuli 1, i neodoljivo podsjeća na Alonsa iz mlađih dana.

U 2016. Ricciardo čini se polako prelazi na mračnu stranu mjeseca Formule 1, kao da je on uvijek na mjestu neke nesreće ili je vreća za udaranje treće svjetskih demona i viših sila. Na prste jedne ruke možemo izbrojati utrke na kojima su ostali vozači istinski svojom vožnjom zaslužili pobjedu, ali prsti jedne ruke nisu dovoljni da izbrojimo koliko je puta Ricciardo zaslužio barem postolje za svoj trud ove sezone. Niti imamo dovoljno prstiju da izbrojimo sve nesreće i stvari koje su mu pokvarile utrku ili vikend a koje on nije mogao kontrolirati. Monako prvi pada napamet, on je ujedno i najznačajniji. Pole pozicija, lagodno vodstvo utrke, i kupka u ledenom znoju za nekih 20-ak sekundi dok stoji u boksu i čeka svoje ljude da mu donesu nove gume iz stražnjeg dijela garaže. Srebro zlatnog sjaja koje uopće ne sja. Ali ono što je mene iznenadilo je Ricciardovo nošenje sa situacijom, naravno na podijumu su osjećaji prevagnuli i nitko ga za to ne može braniti, krv je bila uzavrela čak i u meni, a kamoli u njemu. Ali narednih nekoliko tjedana, njegove izjave, ponašanje i vožnje su samo pokazatelj o koliko snažnoj glavi se ovdje radi, i mogu slobodno reći glavi sposobnoj za titule. Kanada i Baku su naravno bili malo škakljivi nastupi, ali od tada pa nadalje, pored loše sreće, Daniel je vozio sjajnu sezonu. Ove godine je pet puta završio kao četvrti, nema niti jedno odustajanje, i pazite ovo, samo na jednoj utrci nije osvojio bodove. To je pošlo za rukom još samo Rosbergu zahvaljujući izletu na pjeskovite uzbrdice s Hamiltonom u Barceloni. Taj jedan put kada nije završio u bodovima je, pogodite svi, bio žrtva incidenta u prvom krugu, onda kada ga je u Rusiji pokupio Vettel lansiran od strane Kvyata.

Trenutno Ricciardo predvodi navalu konkurencije i najviše štipa Mercedese za stražnjicu. Od Barcelone, gotovo redovno tuče momčadskog kolegu i u kvalifikacijama i u utrci. Snažnim nastupom u Maleziji je samo potvrdio svima da je on prva teza u dosijeu Red Bulla i da Verstappen protiv njega nema što tražiti u direktnom duelu, čak niti sa šest krugova svježijim gumama. Novčić se konačno okrenuo na njegovu stranu i, možda kada je to bilo i najpotrebnije, više sile su se pobrinule da on ode u sumrak kao pobjednik. Godine su pred nama da otkriju hoće li Australija konačno imati novog prvaka.

 
Ne želite gledati reklame?
Vezane teme: #Ricciardo

Komentiraj

9 komentara

  1. Odličan članak Felipe
    Stvarno ne znam tko ne može voljeti ovog lika – uvijek je nasmijan od uha do uha, širi posebnu energiju čak i kad ga se samo gleda preko malih ekrana i odličan je vozač. Definitivno je jedan od najposebnijih osoba u današnjem F1 svijetu i bilo bi lijepo jednog dana vidjeti Riccija u borbi za naslov.

     
  2. Dva odlična članka danas! Svaka čast za cijelu ekipu F1 pulsa.
    Ne znam za ostale, ali od ljeta se čini da portal cvijeta.

     
  3. maurich Donator

    Odličan tekst! Drago mi je da se stvari ovako odvijaju za Ricciarda, jer u posljednjih par mjeseci sve oči bile su uprte u mladog razvikanog Maxa, te me u jednom trenutku bilo strah da je njegova pozicija u Red Bullu ugoržena, s obzirom da znamo koliko stari Helmut “gura” klinca, koji je, neosporno, veloki talent.
    Ono što mi je simpatično kod Daniela, je ta “ljudska” strana i osjrćaj da se jako dobro zafrkava i zabavlja dok odrađuje izvrstan posao, kao da se “igra”.
    I netko je dobro napisao u komentarima- nebitno za koga navijaš, ovog lika moraš voljeti! 💪

     
  4. Davide oversteer ili preupravljanje je ovo na što si ti mislija. Understeer je kad ti biži prednji kraj.

     
  5. Luka Maloić novinar

    Bravo Davide!

    Ovaj lik je svakako pravo osvježenje na sceni – ima ono nešto i čista je pozitiva. Mora ti biti simpatičan navijao ti za RB ili ne.

     
  6. Za Ferrari pobijeđuju samo privilegirani, svakih 10-20 godina. Tako da Daniele drži se ti Red Bull-a.

     
  7. Odlično Davide.
    Strašno bi volio vidjeti ovog čovjeka u Ferrariju, ali u Ferrariju koji će mu omogućiti borbu za titulu, a ne u ovakvom (trenutačnom) Ferrariju.
    Ne mora to biti dominantan Ferrari, već Ferrari koji će mu omogućiti ravnopravnu borbu za pobjede i titulu. Ostalo bi bilo na Danielu.

     
    • David Vidović novinar

      Hvala 🙂

      Fun fact: članak napisan u srijedu, u četvrtak određeno da se objavi danas. Počinjem sumnjati da sam nekako upleo prste u Danielovu pobjedu jučer, dio zasluga pripisujem sebi

       
Ne želite gledati reklame?

Anketa

Tko će iduće godine voziti za Mercedes?

Rezultati

Loading ... Loading ...

Top članci ovog tjedna