VN Australije
1
1
0
dana,
0
7
sati,
5
1
minuta,
0
8
sekunda

Korisnički panel



Registracija

Novo na forumu

Putopis s VN Njemačke 2016: At the races – Danke Deutschland edition

Uvod

Red je bio otići nakon dvije godine pauze konačno i na jednu F1 utrku. Izbor je pao na Hockenheim (dalje u tekstu H), kao jednu od rijetkih europskih staza na kojoj još nismo bili + treba je i podržati s obzirom na katastrofalnu posjećenost 2014. Jer ako se opet ponovi slična situacija, tko zna kad ćemo opet gledati Veliku nagradu Njemačke. Vlaho je jedini izrazio želju za putovanjem, tako da sam u devetom mjesecu prošle godine kupio avio karte do Frankurta, najjeftinije karte za utrku i  onda malo  strepio da se ne promjeni datum održavanja, jer su avio karte nepromjenjive. Mnoge su utrke pomaknute u odnosu na prvi draft, ali na sreću, Velika nagrada Njemačke nije. Za razliku od Nurburgringa koji je u ‘pm’, oko H ima dosta gradova, tako da je vrlo bogat izbor smještaja. Mi smo se odlučili za stan preko airbnba u Heidelbergu (20-ak km od staze) zbog blizine staze i povijesnih znamentosti izabranog grada. Naravno, nikakvi incidenti i teroristički napadi po Njemačkoj uoči utrke nas nisu pokolebali. Povijest staze preskačem ovaj put.

Petak

Rano buđenje, odlazak na let, pa stižemo u Frankfurt po planu i idemo preuzeti rent a car. Umjesto naručenog Hyundia i20, dobijamo…dramaturška stanka… Toyotu Yaris!!!… Izdaja!!!!! Ali, što je tu je,  pa idemo  direktno na stazu i po prvi put pogledati fp2, pa nakon 90-ak km vožnje bez prometne gužve stižemo. Parking vrlo dobro popunjen…obećavajuće! Kratka štenja do staze i izlazimo  kod nord tribine. U petak je slobodan pristup svim tribinama (osim sudobberanga), pa idemo to iskoristiti, pravac Merc tribina! Ove spomenute su jedine nove tribine, visoke, moderne, napravljene nakon stazocida početkom ovog stoljeća. Prolazimo kraj villagea u kojem sam kupio McH kapu, prošlogodišnju, za samo 20€. Poslije sam je vidio i za 10€… Neuspjeh se isplati! 🙂 Što se tiče fanova, omjer snaga je bio : ferrari, merc, max, kevin, svi ostali…Eh da, ima i dosta fanova Schumija.

Premda su vozili  Mercedes (a koji drugi?) busevi do istoimene tribine, mi idemo pješke jer nije to daleko, a staza je kratka i ravna. Iza tribine je Merc priredio pravi spektakl. Slavi se 90 godina VN Njemačke, pa su izloženi povijesni Merc  i McM bolidi. Osim toga dovukli su i razne cestovne i trkaće automobile, napravili malu plažu sa stolicama i suncobranima, cocktail bar, obični bar s pićem i hranom, dućan sa suvenirima, pozornicu…Šminka, ali pristupačno.  Svaka im čast, barem imaš nešto za vidit za razliku od villagea. Zanimljivo mi je bilo i vidjet malo jezero (?!) ispod tribine.

Kreće fp2, penjemo se na gornju etažu i uživamo. Pogled odličan (vidi se barem 30 % staze) , gužva podnošljiva, zvuk iznenađujuće dobar. Bio sam vrlo skeptičan što se tiče povećanja buke, ali stvarno su uspjeli. Nije to još ‘to’, ali napredak je očit. Vizualno, RB je i dalje najnagnutiji prema naprijed. Malo nam dosadilo, pa idemo na mojito, pa se opet vraćamo.

Fp2 gotov, pa krećemo u Heidelberg. Parkirali, gazdarica nas dočekala, objasnila sve oko stana i parkinga, pa idemo nešto pojest preko puta u biergarten. Vlaho je batalio pivu nakon eura 2016., pa sad pije sve ostalo. Naruči jagerschnitzel i tequillu sunrise…I Delboy bi mu pozavidio na stilu! Idemo dalje u šetnju uz rijeku Neckar,a  s druge strane vidimo livadu gdje ljudi chillaju, roštiljaju, bave se sportom, djeca se igraju i tako to…od 7 do 77, svih naroda i narodnosti… A ja mislio da stenju pod okupatorskom čizmom! Tu malo gemištamo pa idemo dalje do Starog grada. Prolazimo kroz Hauptstrasse (tipična shopping ulica), pa stižemo do jednog trga gdje stižemo na kraj 3D mapping prezentacije. Tu je odma poviše i poznati Schloss (dvorac), ali ne idemo do gore. Lagano nazad i to je to za petak.

Subota

Svanuo je jedini sunčan dan za vrijeme našeg boravka. Doručak, pa odlazak u posjet 30-ak km udaljenom http://speyer.technik-museum.de/en/. Očekivano fenomenalno iskustvo. Sva moguća civilna i necivilna prometala, strojevi, makete… U mnoge avione, helikoptere, brodove , vlakove i  podmornice možete zaviriti i pogledati iznutra. Iz ponude izdvajam Jumbo jet, Antonov AN 22 i glavnu atrakciju: ruski  spaceshuttle Buran.  Čitam da su im eksponati vezani uz svemirske programe, najbolji u Europi. Ako imate što siće, ubacite euro, pa pokrenete  lokomotivu, orgulje, vrtuljak, možete poć u nekakvu gravitacijsku kapsulu, na tobogan (zamalo kapu izgubio),  vozit se zip lineom, ući u rollercoaster simulator (preznojio sam se od tog ‘iskustva’)…za svakog ponešto….  Ponuda je isto odlična. Iz ponude izdvajam Bridgestone F1 gume za 200€…sitnica.

Tu smo proveli jutro , pa krećemo na kvale.  Staza je udaljena 12-ak km. Prije toga obavljamo  shopping  za sutra, malo kasnimo i parkiramo na novo mjesto, mostom prelazimo autocestu i stižemo kod sud tribina. Dolazimo do naše inner C tribine i pratimo q2. Blizu nas se smjestio i legendarni Gooffy, Splićanin  koji trenutno živi i (nadam se) uskoro radi u Njemačkoj. Ovo mu je bila 46. ili 47.  F1 utrka. Dolazimo do njega pa zajedno pratimo kvale i gp2, pijemo, zajebavamo se, i navijamo za mog očajnog Matsushitu. GP2 i dalje ima bolji zvuk od F1, ali je sad razlika puno manja.

Gooffy se jučer slikao s Hillom i Davidsonom, pa nakon GP2 nas vodi do te prometne ‘lokacije –  to je  odmah iza villagea. Tu  blizu je i H muzej, ali dosta nam je muzeja za danas! Za to vrijeme u villageu počinje autograph session na bini. U biti malo autograma se podijelilo, ali puno više priče je bilo. Dosta se ljudi skupilo. Posebno dobro raspoložen je bio Rosberg (ipak je ovojio PP), pa je i iza bine nastavio dijelit autograme. Gooffy,  ‘moji’ Japanci (kad mašeš japanskom zastavom priđu ti Japanci, logično) i ja stajemo sa strane, a Vlaho u centru zbivanja. Što je  Vlaho poručio Nicu  i kako mu je ovaj odgovorio pogledajte u clipu. Fuj, koja clickbait rečenica! 🙂

Oko  5 i po idemo nazad prema autu, ali prvo ćemo nešto pojest  i popit. U prvoj  kafani gdje smo bili nam se u neke ure ukazao i Nico, ali Hulkenberg. Održao je kratak govor, ispotpisivao  sve i svašta, poslikavao se…svaka mu čast! Kraj druge kafane sam kupio BAR Honda Sato kapu za 5 eura 🙂  . Bila je i treća Ferrari kafana/šator gdje je Vlaho bio svoj na svome… A kako se sve to završi da pričam nije pedagoški… fastforward: vrijeme brzo leti kad se zabavljaš pa oko 11 idemo nazad.  Na parkingu veličine dva nogometna igrališta je mrkli mrak,  jedino naše auto i dva zaštitara. 🙂

Nedjelja

Ja se budim oko 9, doručkujem, pa idem nazad leć jer Vlaha boli zub…vremena! Očekivano batalimo sve support utrke i dolazimo na treći parking oko podne, najudaljeniji, nekih 3.5 km od staze… Za dramu predstart se pobrinuo (naravno) Vlaho koji  se sjetio da je zaboravio kartu taman kad smo trebali parkirat. Objasnili smo na više checkpointa osoblju da nas pusti da idemo nazad. Propuštali su nas, vrtili glavom i zaželili nam sreću više puta. Srećom, bez problema smo se izvukli, napravili krug i stižemo na jučerašnji (oko 1.5 km udaljen) parking oko 1.  Prolazimo pokraj sinoćnjih kafana, sve izgleda nekako mirno/tiho/pitomo, a i mnogi kamperi se lagano pakuju. Stižemo do glavnih tribina, ispred je bilo dosta ljudi koji traže (traže, ne prodaju!) karte. Karata je bilo za kupit u normalnoj prodaji, ali su ostale samo skuplje, od 235€ pa na više. Redovi za hranu i piće podugački. Idemo u smjeru kazaljke na zidu prema 2. DRS zoni. Prolazimo pokraj Bernie Ecclestone zavoja…otkad Bernie ima svoj zavoj u H??? Hundmutter! Nastavljamo dalje do 2. DRS zone. To je tipična General Admission livada na koju svatko s kartom može pristupit. Ali nije bilo običnih GA karata, što mi je bilo čudno i glupo. Nakon najdetaljnijeg pretresa dosad (što ti je u torbi?  – piva!, a ovo dole? – isto  piva!), krećemo prema spitzkehre/hairpin zavoju  i usput  prolazimo pokraj spomenika Jimu Clarku koji je na H 1968. izgubio život u F2 utrci. Dok dalje hodamo, primjećujem ekipu bez karata strateški razmještenu po obližnjim stablima. Stižemo do zavoja, ograde smetaju za fotografiranje (pa uglavnom mašem japanskom zastavom), ali za gledanje je ok, preko puta je ekran, tako da možemo sve promatrat. Nije neka gužva. Utrka  kreće, premiroljubivo je kod našeg zavoja u prvom krugu, mada smo općenito vidjeli dosta borbi, preticanja, pokušaja preticanja i obilaženja. Nakon nekog vremena krećemo dalje kako bi izletli na stazu, mada ne znamo točno lokaciju puštanja. Utrka završava, vidimo da se pušta kod Inner trbina koje su nam predaleko, pokušavamo ući na glavne trbine, ali tu puštaju tek od 4. Hundmutter (zweiter teil)!  Lagano depresivni idemo nešto pojest i popit, ali ovaj put puno umjerenije. Prvi Vlahov obrok nakon 24 sata, vratila mu se želja za životom! 🙂 . Tu sam razvio HR zastavu, pa nam se javilo  i par Hrvata nakon utrke. Opet nam se Gooffy pridružio, pa otišao svojim putem jer mora vozit 350 km do doma, a mi konačno oko 6 ipo idemo ća. Dva auta na parkingu. 🙂 Podnošljiva gužva na autocesti, mali odmor pa opet u grad. Zatvorili studentsku kafanu u 2 ure,  pa nazad uz omiljenu ’41./’45. raspravu da je lakše zaspati.

Ponedjeljak

Buđenje oko 9, pakiranje i doručak. Dočekala me na šoferšajbi parking čestitka od 13,50€ –  potpuno zasluženo. Pokret prema Frankfurtu i shopping u  http://www.nwz-frankfurt.de/. U biti, Vlaho kupuje za familiju i sebe, ja mu pravim društvo, bauljam okolo ili tražim wireless. Usput sam i platio kaznu u pošti  + 15€ bankarske naknade.  Scheisse!!!  Tu smo  objedovali, natankali i došli nazad na aerodrom. Doma stigli  oko 11 ura navečer. Nema slika za ponedjeljak 🙂

Rekapitulacija troškova

Najjeftinije vikend karte smo platili po cca. 115 eura preko gpticketshopa s provizijom agencije i dostavom (nominalno su bile 99 e), smještaj je bio 122€ po glavi za 3 noći s doručkom (mogli smo i jeftinije proć), parking u Heidelbergu  4€ po danu, rent a car  75 € za 4 dana. Njemačka općenito nije nešto skupa, tako da smo na stazi plaćali veliku pivu 4€, kobasice i kebabi su od 3.5 do 5 €, jagger 2€,  cocktaili 7-8 eura. Obrok u restoranu s pićem oko 15€.

Zaključak

Očekivano jako  dobro, fino, lijepo, dobra atmosfera, mala prometna gužva, nije skupo.  8/10. Mada, da se razumijemo, Nurburgring je centar i hram njemačkog i svjetskog motorsporta. Jedine loše strane su mi bile previše njemačkog, tj. bolje reć premalo engleskog jezika i to što nismo izletili na stazu, a to smo si ionako sami krivi. Ni Heidelberg nismo nešto previše vidjeli, ali i za to smo sami krivi. Zzz

zekohonda

Ne želite gledati reklame?
Vezane teme: #Putopis

Komentiraj

15 komentara

  1. Odlično zeko, kao i svaki put.
    Ah mogao bih i ja nakon Italije 2006. otići na neku utrku…

     
  2. Super putopis Zeko!
    Vlaho i Nico najjači

     
  3. Odličan putopis, mislim da bi svaki ljubitelj formule barem nekad trebao otići na utrku uživo!!!

     
  4. niko go to ferrari

    najjači ste najjači :s

     
  5. Marko Rakić administrator

    Evo da se još jednom zahvalim, a posebno na fotografijama.
    Živio!

     
  6. Odlican putopis zeko 😀

     
Ne želite gledati reklame?

Anketa

Tko će iduće godine voziti za Mercedes?

Rezultati

Loading ... Loading ...

Top članci ovog tjedna