VN Australije
1
1
1
dana,
0
1
sati,
0
6
minuta,
3
5
sekunda

Korisnički panel



Registracija

Novo na forumu

Marko Rakić: Statistika, zanimljivosti, povijest

Ljetna stanka, 4. dan: Pobjednici bez glavnog pehara

Stalnim gledanjem i analiziranjem povijesti Formule 1, svrstao sam pobjednike u tri skupine:

  1. One koji su skupili jednu ili par pobjeda, najčešće na račun tuđeg odustajanja, nekakvog sudara i sl. Ili su taj jedan dan bili ekstra raspoloženi, a ostalo vrijeme prosjek.
  2. One koji su svoje pobjede okrunili naslovom svjetskog prvaka (i tu se može napraviti podjela na zaslužene i nezaslužene prvake).
  3. One koji su nizali pobjede, postolja i pole positione, ali nikad nisu uspjeli osvojiti naslov i pridružiti se najboljima.

Prva skupina ljudima najčešće nije zanimljiva, te sadrži mnogo imena za koje dosta pratitelja sporta nije čulo, kao što su Vittorio Brambilla ili Giancarlo Baghetti. O drugoj je već sve napisano/prepisano, dok je o trećoj uvijek zanimljivo saznati nešto novo, kako to da nisu osvojili naslov, što se ispriječilo itd. Krenimo od početka Formule 1 i jednim od najvećih vozača ovog sporta.

Stirling Moss

Slobodno se može reći, najveći bez titule, i to bez ikakve konkurencije. Jedini koji je ravnopravno konkurirao velikom Fangiu, te se s njim tri godine uzastopno borio za naslov. 1957., 1958. i 1959. nisu bile suđene za Mossa. 1957. je imao sudar u Monaku dok je vodio u utrci, te je propustio dvije prvenstvene utrke, a Fangio je za to vrijeme ubrao dvije pobjede i prvenstvno je praktički bilo rješeno. Sljedeća godina bila je možda i najutžnija u karijeri Britanca. Četvrti put uzastopno završio je sezonu kao viceprvak, i to s bodom manje od Hawthorna, koji je zabilježio samo jednu pobjedu, naspram četiri koje je osvojio Moss. Te sezone stvarno nije imao sreće, te je pet puta bio primoran odustati iz utrke zbog kvara na bolidu, a prvenstvo je trajalo samo 10 utrka. Pravo je čudo kako je došao na samo bod zaostatka za Hawthornom, što dovoljno govori o vozačkoj kvaliteti. Sljedeća godina, opet ista priča, samo što nije uspio biti viceprvak, već je završio na trećem mjestu, ali s 5.5 bodova zaostatka za prvakom Brabhamom. Bolid ga nije slušao ni te sezone, te je odustao u četiri od osam utrka zbog mehaničkih kvarora. Sad slobodno sami prosudite, ali za mene je Moss barem dvostruki prvak. Uz Ascarija i Fangia, definitivno najveći vozač prvog desetljeća Formule 1.

“Ako učiniš utrkivanje sigurnim, očito je da ćeš umanjiti izazov. Kad gledate ljude koji hodaju po žici, ne dobijete isti osjećaj ako imaju sigurnosnu mrežu ispod sebe, zar ne?” – Stirling Moss.

Ronnie Peterson

Nadimkom zvan Super Swede bio je jedan od najboljih vozača 70-ih godina prošlog stoljeća. Nevjerojatno brz i talentiran, ali uvijek s dosta peha, čak i kada se nalazio u konkurentnom bolidu, iako je pobjede znao uzimati i u bolidima koji nisu bili konkurentni. 1973. prešao je iz Marcha u konkurentni Lotus, no kraj Fittipaldija nije mogao dobiti ulogu prvog vozača. No, ni ta uloga mu ne bi puno pomogla, s obzirom da je sezona bila prepuna poteškoća s bolidom, zbog kojih je morao odustati u četiri utrke, a probleme je vukao i u ostalim utrkama. U toj sezoni je osvojio devet pole positiona, čime je postavio rekord u broju najboljih startnih pozicija u jednoj sezoni. Rekord je srušen 1988. od strane Ayrtona Senne, koji je osvojio 13 PP u 16 utrka. 1974. bila je teška za Petersona. Odlaskom Fittipaldija u McLaren dobio je ulogu prvog vozača, no to više nije bilo tako važno, jer su u borbu za naslov krenuli Ferrariji i McLaren, dok je Lotus uz Tyrell bio najbolji od ostatka. Ali i u takvom bolidu, Peterson je uspio osvojiti tri pobjede. Slijede besplodne godine u Marchu, a onda slijedi povratak u Lotus 1978. godine. Naravno, opet nije uspio dobiti ulogu prvog vozača kad je to najviše trebalo, a na mjestu momčadskog kolege bio je talentirani Mario Andretti. Iako ta sezona nije mogla biti nesretnija (poginuo na VN Italije 1978.), Peterson se više nije doimao tako brz kao što je bio u prvom “điru” s Lotusom, no bez obzira na to je dobro parirao Andrettiju, čija je prednost tijekom sezone polagano rasla. Onda se dogodio užas na startu utrke, Peterson u plamenu bolida, 27 prijeloma i trovanje otrovnim plinovima. Prema nekim tvrdnjama, Peterson je imao velike šanse da preživi u bolnici. Djelomično je bio otrovan opasnim plinom klorinom i prema tvrdnji ondašnjih britanskih medija, nije smio primiti narkozu koja je pogoršala njegovo stanje. Čini se da su tih godina talijanski liječnici prilično olako prihvaćali pacijente ozlijeđene u utrkama. O tome svjedoči i slučaj s Jochenom Rindtom, koji je 1970. nastradao u Monzi. Kada su ga prevozili u bolnicu, kola hitne pomoći ostala su bez goriva. Što reći, osim počivao u miru Ronnie.

Gilles Villeneuve

Zadnji s liste neprežaljenih ikona i junaka ovog sporta. Villeneuveov talent primijetio je James Hunt tijekom utrke Trois-Riviers gdje ih je Gilles sve pobijedio. Rekao je tada svojoj momčadi (McLaren) da ga moraju primiti barem na testnu vožnju, što su i učinili. No, brzo ga je primijetio Enzo Ferrari, te je već 1978. počeo voziti za Ferrari. Sezona nije bila bajna. Kanađanin je često izlijetao sa staze, te je dobivao mnogo kritika na svoj račun. Sve je to prestalo sljedeće godine, kada se za naslov borio s momčadskim kolegom Jodyem Scheckterom. Prvo mjesto izmaklo mu je za samo četiri boda, i to zbog četiri mehanička kvara, koja su mu stala na put do titule te sezone. S druge strane, Scheckter je imao dva odustajanja, ali niti jedan zbog tehničkih problema. Te 1979. Villeneuve je napravio neke nevjerojatne stvari. Na VN Francuske je zadnjih nekoliko krugova vodio borbu s Reneom Arnouxom u bržem Renaultu, no vanserijskom vožnjom je uspio dogurati Ferrari do drugog mjesta. Na VN Nizozemske je odvozio gotovo cijeli krug utrke na tri kotača, i to velikom brzinom, a kad je došao u boks, rekao je mehaničarima “stavite jebenu gumu na bolid, hoću se utrkivati”, iako je felga visila o osovini te je zbog toga morao odustati. Pretkvalifikacije za VN SAD-a na Watkins Glenu su opet priča za sebe. Kiša je jako padala i staza je bila kao potok, te su samo najhrabriji izašli odraditi krugove. Jody Scheckter bio je uvjeren da je odvozio odličan krug sve dok Gilles nije napravio čudo. 11 sekundi brži krug! Gasi sport…

Sallut Gilles

Ne želite gledati reklame?
Vezane teme: #Ljetna stanka

Komentiraj

17 komentara

  1. didier pironi mi isto svakako spada ovde, lik ’82 nije nastupio na čak 6 utrka a u konačnici ima samo 5 bodova manje nego prvoplasirani keke. respect.

     
    • Marko Rakić administrator

      Treba uzeti u obzir i Gillesa Villeneuvea, koji je poginuo te sezone, a inače je bio dosta brži od Pironija.

       
      • pa villeneuva si već stavio? bili su oni obojica ne brzi nego prebrzi, nemaj konta. da je baba bila muško ’82 bi bila živo klanje između njih dvojice al neznan bogami na koga bi stavija pare…

         
      • Marko Rakić administrator

        Joj, pomiješao sam članke, mislio sam da smo na petom danu 😀
        Ne znam, nisam stekao taj dojam da mu je mogao ravnopravno konkurirati, Villeneuve je često puta bio svijet za sebe.

         
      • villeneuve je bio svit za sebe, atraktivan vozač, puno puta priko granice, puno utkrka da ti zastane dah ali i ogroman broj uništenih bolida di se moglo doć do kraja…svi u ferrariju su postajali polako nestrpljivi i vozača kojeg se danas uzdiže u nebesa oni su se želili riješit. malo smišno zar ne. ali encu je prirasta srcu i ukaza mu je nove prilike. ’82 je bila godina za titulu ali problem je bija taj šta je i pironi postaja sve brži i brži i uživa sve veću potporu u timu – dok je s druge strane villeneuve bio pod sve većim pritiskom. jebiga, kamo sriće da nikom od njih dvojice nije bilo ništa i da se gledalo pravo klanje između dva lava u ekipi di tada nije bilo prvog vozača…

         
  2. Kako je lijepo pročitati ovako nešto.Čuo sam za te vozače i njihov talent i nesreću ,ali nikad nisam pobliže čuo ovakvo što.Super 🙂

     
  3. samo jedna opaska, jabouille je bio u bržem renaultu a ne arnoux. arnouxov renault je ima problema sa dotokom goriva i uništene gume u proboju s čini mi se devetog mista…a villeneuve nije ima guma uopće. i upravo ti problemi i jednog i drugog su izjednačili bolide i desilo se šta se desilo, jedan od najboljih ( ili najbolji 😀 ) dvoboj u F1.

     
  4. Kada Jean Pierre Jabouillea pitate za najbolji dan karijere, on nema potrebu razmišljati – “Dijon, zasigurno. Za mene se sve poklopilo: prva pobjeda za Renault, prva pobjeda za mene, pole position… i to u Francuskoj! Fantastično, stvarno. Svatko sanja o tome, zar ne?” – zastao je na nekoliko sekundi i nastavio “Tužna stvar za mene jest da se nitko ne sijeća tko je pobjedio na VN Francuske 1979. Sijećaju se samo bitke za drugo mjesto! Već i sat poslije utrke sam osjetio to, a kad sam vidio snimku, nisam bio iznenađen…”

     
  5. Gilles, kakva je to vozacina bila. Nakon odlaska Scheckter-a bio je prvi vozac tima, ali Ferrari je stvarno bio los na V6 turbacimaa, kvarili su se strasno. 1981 imao je skoro isto pobjeda kao Pique, ali odustajanja da ne govorim. Steta…

     
  6. A Moss je branio Hawthorna na VN Portugala pred sucima. Hawthorn bio diskvalifikovan zbog toga što mu se auto ugasio, pustio ga na nazbrdici u rikverc, da bi mogao upaliti, pa su mu dodijelili prethodno oduzetih 6 bodova za drugo mjesto, nakon što je Moss stao u njegovu odbranu govoreći da nije ništa “loše” i “namjerno” uradio, a poslije je uzeo Mossu titulu za 1 bod.
    Blizu su i Arnoux, Reutemann, X …., DC (koji ipak nikad nije bio toliko blizu naslova, bio drugi 2001., ali je imao 50-60 bodova manje od MSa), JPM je ipak bio bliže 2003., ali je bio treći. Jbga, pa i Massa ima 11 pobjeda i čak je 18 sekundi bio prvak. Berger i Rubens, s druge strane, su uvijek bili druge violine, kao i Webber (mada je i on bio blizu 2010). Opet, Nico je najtrofejniji vozač bez titule. Dobro, on još nije završio karijeru i o njemu znamo manje-više sve. Takođe, vjerovatno ne bi imao ovoliko pobjeda, PPa i FLa da ne vozi ovakav Benz.
    BTW, odličan članak.
    Marko samo nastavi ovim tempom.
    Pitanje, možemo li očekivati 28 članaka….?

     
  7. kakvo bi to rivalstvo bilo Gilles-Senna da su vozili u istom razdoblju…ajme….

     
  8. zekohonda Donator

    odlično!!!
    ja bi u ovu kategoriju stavio i von tripsa.

     
    • Marko Rakić administrator

      Mea Culpa.

      Čudno kako sam njega zaboravio. Nećkao sam se bi li ubacio i Stefana Bellofa, no on nikad nije imao priliku boriti se za naslov. No, da je bio izvanredan i vanserijski talent, to se ne može poreći. Zamisli samo borbu Villeneuve – Bellof – Senna.

       
  9. I opet hvala na odličnom članku! Ovakvo nešto je baš gušt pročitati!

     
Ne želite gledati reklame?

Anketa

Tko će iduće godine voziti za Mercedes?

Rezultati

Loading ... Loading ...

Top članci ovog tjedna