8. Mercedes M196 2.5 V8

Motor s kojim je Juan Manuel Fangio osvojio naslove 1954. i 1955. bio je prava mala senzacija nakon svog pojavljivanja. Kada ga je Mercedes donio u Formulu 1, niti jedna momčad nije imala odgovor na odlični M196. Bio je to vrlo neuobičajen motor, koji je imao desmodromski razvod ventila (netipičan razvod, jer klasičan funkcionira na način da opruga zatvara ventile nakon njihova otvaranja, no ima jednu klackalicu, dok kod desmodromskog imamo još jednu klackalicu koja zatvara ventil nakon što ga prva otvori). Kako bi zadržali što kompaktniji profil, Mercedes je motor ugradio pod kutem od 70 stupnjeva. Imao je Boschovo direktno ubrizgavanje, a u početku je razvijao 260 KS pri 8500 okr/min, što je bilo 20 više od konkurencije. Plan je bio pojačati snagu motora na 300 KS do kraja 1958., no on nikad nije ostvaren jer se Mercedes povukao iz Formule 1 1955. nakon katastrofe na Le Mansu.

7. BMW M12/13 1.5 L4T

Vjerojatno najmonstruozniji motor iz turbo ere, koji je u svojim najboljim danima razvijao i do 1400 KS, a sve to iz samo 1500 kubika i četiri cilindra. Razvio ga je Paul Rosche, BMW-ov tehničar, na osnovi velikog četverocilindraša koji se ugrađivao u cestovni model BMW serije 3. Nastala zvijer dobila je ime M12. No, na taj je motor trebalo čekati neko vrijeme, jer bi najbolji bio nakon 100 000 odvezenih km te godinu dana odležavanja u skladištu. Spominje se kako su radnici urinirali po motoru, kako bi materijal što više sazrio. Imao je provrt i hod 89,2 x 60 mm, četiri ventila po cilindru, turbo punjač i dvije bregaste osovine. Prvotno je razvijao 560 KS pri 9500 okr/min, dok je ta snaga u kvalifikacijama bila skoro dvostruko veća, 1100 KS. Izjava Gerharda Bergera bi nam najbolje mogla predočiti o kakvom je motoru bila riječ:

“Kotači su proklizavali čak i u šestoj brzini, a bilo je to pri više od 320km/h.”